Sunday, February 22, 2015

Zemlja novopronađena ( i zemlja ostavljena iza)

Počela sam da čitam ovu knjigu, jednu od retkih o istoriji emigracije u Kanadi koju sam iskopala na zabačenoj polici biblioteke, pre dobra 2 meseca i još je nisam pročitala, prilično je teška za čitanje
pa moram da je čitam u malim podnošljivim dozama...

Znam da će ovo biti poduži post, zato ću ga prelomiti na par delova, jer mi je žao da ne podelim ostatak priča, dakle prvi deo je ovde.
..................................................................................................................
Francuska je prva počela da se širi na teritoriji današnje Kanade, u vreme kada je osnovano prvo stalno naselje 1605 Port Royal, ona je ostvarivala pravo na današnji Quebec, New Foundland i Labrador,Novu Scotiu i deo Hudson Bay-a, koje će kasnije izgubiti u ratovima sa Britanskim delom kolonija i indijancima.Među doseljenicima je vladala jasna netrpeljivost donesena iz domovina, Britanci su savetovali svoje da idu u Upper Canada (današnji Ontario)i da izbegavaju bandite u States (neotesani Yankee) i Lower Canada- današnji Quebec.Novi doseljenici pod pokroviteljstvom kolonija dobijali su besplatno zemlju u prvom periodu (od 100 do 200 acres, 100ac je 400.000 m2)i pribor i hranu za prvu godinu, uslov je bio da iskrče i počnu da obrađuju zemlju što pre...U to vreme bez vakcina i antibiotika, bez prodavnica, sa putovanjem od 7,8 nedelja u potpalublju sa 400 ostalih imigranata, emigracija je umela da bude često smrtonosan potez.Nisu postojale pruge ni putevi, oni koji bi se iskrcali u Kvebeku dalje bi morali pešice ili ako su sretni zapregom...


The book The Land Newly Found is comprehensive, fascinating collection of first-hand accounts from the frontiers of Canadian immigration history. Drawn from letters, newspapers, and reportage, these vivid accounts range from the 18th century to the present day, and provide an insightful look into the lives and minds of newly arrived immigrants to Canada as well as the politicians, policy-makers, and public who witnessed their arrival. Chosen for their immediacy and engaging acuity into the Canadian immigration experience, these eyewitness accounts are broad in scope, revealing the hardships and heartbreak, hard work and happiness of people beginning their lives anew in a foreign land.
From war brides and home children to refugees and boat people, The Land Newly Found not only explores the personal stories of those who choose to make Canada their new home, but provides keen insight into the policies and political struggles of a budding multicultural nation.
http://books.google.ca/books/about/The_Land_Newly_Found.html?id=u6e0AAAACAAJ&redir_esc=y

Prateći dolazak emigranata od 1602 do sad knjiga je skup pisanih dokumenata, listi za nabavku, ličnih pisama i raznih dokumenata koji zajedno oslikavaju mozaik sklapanja Kanade u ono što je danas.
Oseća se jasno neprijateljstvo Britanaca i Francuza, nezadovoljstvo novih emigranata, nezadovoljstvo vlastele, sukob sa starosedeocima, rasizam i politika mržnje...ali i hrabrost i istrajnost onih koji su rešili da uspeju u novopronađenom domu.

Obratite pažnju na fascinantnu činjenicu da se neke stvari ponavljaju vekovima kasnije,
pogrešna očekivanja novih emigranata i američki san
državna politika biranja prikladnog stanovništva,netrpeljivost prema različitosti,
slanje svojih sunarodnika u određene delove i držanje ekipe zajedno,
mešetari, prevaranti, razočarenje ili suludi optimizam, i Kanadska zima...
.............................................................................................................

Edvard Wynne Avg 17 1622 Ferryland

Newfoundland

Imamo pšenicu,ovas i ječam, pasulj i grašak, iako ih sejemo vrlo kasno u sezoni ovde rastu i uspevaju brzo.Imamo baštu koja rađa u izobilju, pasulj nam je vrlo lepo rodio,grašak je porastao veći od ljudi,rotkvice su veličine pesnice,repa,salata,kelj,kupus,šargarepe su divne.Imamo livadu od tri ara sa koje smo skinuli seno za zimsku ishranu.Nadamo se da ćemo uspeti još više sledeće godine.Pašnjak hrani oko 300 grla stoke, leta su ovde blaga i livade su prepune mirišljavih lekovitih trava, voćke rađaju dobro a ima i puno raznih jestivih bobica.Šume su prepune ptica i divljači.Zemlja je bogata rekama, potocima i barama, vode su bogate ribom, imamo jelena i druge zveri za hranu i krzna.
Tlo je plodno a vazduh lekovit, nalazim da nam prva zima nije bila ništa gora od zime u Engleskoj, trajala je do polovine Marta ali su dani bili sunčaniji i duži nego u Engleskoj...


odlomak iz pisma obljavljenog u novinama da bi se privukli novi imigranti, ostatak pisma jednako optimistično opisuje Ferryland novu koloniju i nastavlja se u spisak potrebnih stvari za nastavak izgradje naselja, mlin, kovačnica, zanatlije i tesara itd...Broj stanovnika u to vreme 32.

.................................................................................................................

Sveštenik Jezuit Nova Francuska 1635 odlomak iz pisma

...Nova Francuska je prostrana, toliko prostrana da se oni koji imaju malo zemlje ili su prosjaci koji traže ikakav posao mogu poslati ovde, mnogi od njih prose od vrata do vrata ili kradu, svaki pokušava da dođe do onoga što nema i ne može da ima.Ova zemlja će imati dovoljno poštenog rada za sve,pored toga, treba naseliti Francusko stanovništvo pre nego što dođu tuđini, jer francusko stanovništvo će ostati verno kruni i kulturi domovine i neće dozvoliti tuđinima da uhvate maha ovde.
Ne samo da će iseljavanje smanjiti glad i kriminal u Francuskoj već će i ojačati državu...

...................................................................................................................

Akadija, prvi popis stanovništva 1671 odlomak

Jacob Bourgeois 50, žena Jeanne 40, apotekar, deca Jeanne 27, Charles 25, Germain 21,Marie 19,Guillaume 16, Margaret 13, Francois 12, Anne 10, Marie 7, Jeanne 3
cattle 33, sheep 24

Jean Gaudet 96, wife Nicole 64, child Jean 28
Cattle 6, sheep 3

Denis Gaudet 46, wife Martine 62, children Anne 25,Marie 21, Pierre 20,Pierre 17, Marie 14,
cattle 9 sheep 13

Widow of Etiene Hebert 38, children Marie 20,Margerite 19, Emmanuel 18,Etienne 17,Jean 13, Fransoa 10, Catherine 9, Martin 6, Michel 5, Antoine 1,
cattle 4, sheep 5

Michel de Forest 33, wife Marie 20, children Michel 4, Pierre 2, Rene 1
cattle 12, sheep 2

Antoine Babin 45, wife Marie 25, children Marie 9,Charles 7,Vincent 5, Jeanne 3, Margerite 1
cattle 6 sheep 8

Olivier Daigre 28,wife Marie 20, children Jean 4,Jacues 2, Bernard 1,
cattle 6 sheep 6

Francois Gauterot 58, wife Edmee 47, children Marie 35,Charles 34,Marie 24,Rene 19, Marguerite 16, Jean 23, Fransoa 19,Claude 12,Charles 10,Jeanne 7, Germain 3
cattle 16 sheep 6

itd.
na ovom spisku ima dosta stvari koje u današnje vreme ne bi baš prošle, dve osamnaestogodišnjakinje upravo su rodile prvo dete, dvadesetogodišnjakinje imaju decu od 4 godine ( već 3 deteta do dvadeseta)što znači da su se udale sa 15 ili 16, ima žena od 25 udatih za muževe od 60...
A sam broj dece je neverovatan, porodice imaju od 3 do preko 10, ali ako se zagledate u brojeve parova u pedesetim prosek žive dece u tim godinama je između 3 i 5 (ne znam da li se računaju i deca koja su otišla od kuće da se udaju-ožene)U jednom od naselja popis je pokazao 239 muškaraca 111 žena i 366 dece.

................................................................................................................................................

Guverner Halifaksa Edvard Kornvolis 1749

Broj naseljenika je 1400, ali moram da primetim da je među njima mali broj, možda svega nekoliko stotina ljudi koji su spremni da rade i urade šta je potrebno da bi se napravila nova naseobina, imamo oko 100 vojnika, možda 200 trgovaca i mornara, ostali su sirotinja, lenštine i probisveti koji su došli samo zato što im je neko obećao krov nad glavom i zalihe hrane za prvu godinu, a da ne moraju ni prstom da mrdnu. Većina ih se zavukla u bolnicu žaleći se na sve i svašta i ne izlaze, nemaju odeće ni obuće,koju ću morati da im dam pod uslovom da pristanu da pomognu i rade nešto u izgradnji.

....................................................................................................................

Wiliam Johnstone misionar na Princ Edvard Ostrvu Novembar 1820

Još jedno zlo koje sam video je, kada se novi imigrant iskrca sa porodicom i vidi neobećavajuću zemlju oko sebe umesto da se skući i pripremi za zimu, počne da luta po ostrvu tražeći bolje mesto. Za to vreme njegova porodica spava po tavernama i jede ono malo para i hrane što im je ostalo, po isteku godine više nemaju para i moraju da rade u nadnici ili da uđu u dug koji će im godinama kao kamen visiti za vratom, i nisu nimalo bolje nego kada su se tek iskrcali i kada su se mogli skućiti na svojoj maloj farmi...

................................................................................................................

John Howison britanski doktor koji je 2 godine proveo u Kanadi, 1821 (prvi od opisa kako viša britanska klasa, bogataši, vide emigrante)odlomci

Naselje Talbot blizu obala jezera Iri izgleda lepo na oko, uređeni putevi i niz lepih farmi u zelenilu, ali ako pogledate bliže videćete da su stanovnici koji tu žive ogrezli u lenštinstvo, rasipništvo i degradaciju, oslobođeni okova teške sirotinje u mestima iz kojih su došli sada su zaslepljeni plodnošću ove zemlje i upuštaju se u demokratiju najodvratnije vrste.
Gomila bezakonih derača koji su oslobođeni pravila uređenog društva koje postoji među višim klasama, usuđuju se da se smatraju jednakim sa svima,i ako se pojavi neko sa strane da iskoči iz mase i pokuša nešto da promeni naići će na otpor i biti povučen nazad u mlitavost mase.
Tako je u svim oblastima GOrnje Kanade gde su farmeri stekli zemlju, nemaju nikakvog poštovanja prema višima i boljima od sebe....
--------------
Devet desetina farmera u Talbotu je bilo beda ali posle par godina rada i truda postali su uspešni toliko da imaju sve što im je potrebno,ali neće se oni obogatiti sa svojim umnim sposobnostima, nadajmo se da će takav sloj uskoro nestati i da će ih u naselju Talbot zameniti superiorniji i pametniji ljudi od ove bede sa dna Evropskog seljaštva....
--------------
Pojavio se i broj Škota, koji imaju tu svoju užasnu osobinu da se drže u klanovima, koji traže poseban deo naselja za sebe i svoje, kao da već nije dovoljno užasno njihovo nekultivisano ponašanje i opšta odvratnost, kada dođu ovde odmah se izjednačavaju sa gospodom i zaboravljaju manire ophođenja prema drugima, ponašajući se prema svima jednako.
Ovde niko još nije stekao dovoljno da bude bogatiji od drugih, i zbog toga nema rangova, već se svi podjednako učtivo ponašaju prema svima, stvarajući neku nakaradnu demokratiju nikad ranije viđenu u Evropi.
Ali najčudnija stvar od svih je što ti ljudi podjednako dočekuju nove emigrante, najgoru bedu ili one koji imaju sredstava, odmah ih usvajajući među sebe i pomažući im,tretirajući ih sa jednakim poštovanjem, novi emigranti isprva bivaju začuđeni tim postupkom ali se uskoro oslobađaju i rastu u svojim očima, sami sebe nazivaju gospodom, kakva taština i bezobrazluk...
Ovde su ljudi dospeli na najnižu formu ljudskih bića, i ova situacija se može uništiti samo uticajem višeg razuma, religije i obrazovanja.

.................................................................................................................................

John McDonald 1821, prelazak u Kvebek, pismo kući, odlomci

Nas 400 pošli smo brodom iz Glasgova za Greenock 19 Maja, stigli smo 25 Juna u Kvebek.
Oluja je trajala 9 dana i svi na brodu su se razboleli, vreme je bilo neobično hladno za ovo doba godine, kako je kapetan rekao.U potpalublju je bilo zagušljivo od toliko bolesnih ljudi i samo sam gledao da kad god mogu spavam na palubi.
Kada smo ušli u Kvebek morali smo u karantin, za vreme puta 4 žene su rodile ali su 3 bebe umrle, i jedan dečak od 4 godine, drugi je pao sa palube i slomio ruku.
-------------------------------------------------------------------
Parobrod nas je ostavio sa prtljagom 10 milja uzvodno na St. lorens reci, dalje smo morali da idemo čamcima koji su vučeni uz obalu, do sad naš broj je pao na 366 ljudi.Kiša je padala danima i ljudi koji su pili rečnu vodu počeli su da se razbolevaju.Dve porodice ostale su siročad, jednima se otac udavio, a drugima je majka podlegla bolesti.Prolazak kroz brzake reke bio je najteže i najgore iskustvo u mom životu, nekada nam je voda bila do grudi ili do vrata...mnogi su se smrzli i razboleli.Spavali smo na otvorenim poljima praveći improvizovane šatore od čega smo mogli, tu i tamo bi naišli na neku farmu, ali ostalo nam je još 120 milja pešačenja.Kod 74 milje naišli smo na 1000 ljudi sa broda David od Londona sa kojima smo nastavili put ka Kvebeku.Mnogi koje sam upoznao su umrli na putu...

.....................................................................................................................

Frances Stjuart , pismo majci 1823 ( engleska viša klasa) odlomak

...krompir ne smemo da jedemo jer moramo da ga čuvamo za seme, svakog dana za večeru imamo čorbu od pasulja ili graška sa kuvanom prasetinom,ponekad imamo i repu, ali smo vrlo sretni jer imamo odličan hleb i mleka u izobilju, čula sam da su mnogi iz naše klase bili gladni prve godine i živeli samo na usoljenom mesu i čaju jer nisu imali ništa drugo, čak ni hleb.
Deca su zdrava i uživaju u prelepom vazduhu, koji me podseća na kuću.Izgradili smo brvnaru ali muž planira da se bavi proizvodnjom potasha i kad to zaživi da izgradi veliku kamenu kuću, kaže da je to unosan posao.Kada bih samo imala svoje prijatelje odande ovo bi bio raj na zemlji...
Imamo i mladog lekara koji obilazi okolne porodice svake 2 nedelje i svi ga plaćamo 3 $ godišnje, Škot je ali je pametan.

......................................................................................................................

j. Mulligan pismo stricu New Brunswick 1829 odlomak

....od svih pametnih i plemenitih građana ovde se politikom bave samo oni kojima nije ispod časti da se bore za par mrvica iz državne blagajne, neotesani, glasni, arogantni jednom rečju nekultivisani i nekulturni, dok pametni ćute i gledaju u tišini.Deo njihovog uspeha leži i u tome što je prošlogodišnja žetva podbacila, a naši proizvođači glasno kukaju iako su im skinute sve takse i iako znaju da će zaraditi u ovakvoj situaciji...

....................................................................................................................

Susanna Moodie ( viša klasa) 1829 odlomci

Mnogi su morali da se bore sa starim predrasudama, morali smo da obuzdamo gordost i utišamo srca, sve je ovde nama grozno i nakaradno,bačeni smo među neobrazovane koji umesto da nas vide kao vođe i inovatore, vide nas kao nekog ko želi da im oduzme nezavisnost.
Polu divljaci Jenki nas mrze, ne žele da nam pruže ni mrvicu osnovne ljubaznosti koja se očekuje od rafinisanog čoveka, među sobom se nazivaju sir i madam iako im te titule ne pristoje.Upadaju nam u kuće bez najave i kucanja ne poštujući nikakvu privatnost i sa vrata deklamuju gde je čovek ili žena, obraćajući se čak i mojim bednim irskim sluškinjama sa madam.
------------------------
Otkrila sam tajnu.
Neprirodna zavisnost služinčadi od gospodara tera ih da samo prikrivaju svoje gađenje prema takvoj situaciji i da je svo njihovo fino ponašanje i zahvalnost zapravo laž.Oni nas mrze i zavide nam.
Poslušni su samo iz potrebe jer znaju da od nas zavise za hleb i krov nad glavom, ali kada dođu u ovu zemlju to se sve menja...oni su slobodni, da konačno pokažu svoje pravo lice i mržnju, da pokušaju da ti ospore i oduzmu privilegiju boljega koja ti po klasi pripada.
-------------------------------------------------------
Najgora stvar koju sam mogla da uradim bila je da platim prelazak i povedem služinčad odande.
Čim su došli ovde osilili su se pod uticajem ovog ultra republikanskog duha i počeli da me ucenjuju tražeći manje posla i više para, sam vazduh Kanade presekao je vekovne veze poslodavca i sluge kojima smo bili povezani.Oni traže da jedu za mojim stolom i gunđaju pri poslovima koje su veselo radili kod kuće, a ako im nešto kažeš odgovore ti da su oni ovde u Meriky slobodni i da lako mogu da nađu bolji posao a ti se snalazi.Istina je da je posluga ovde dobro plaćena i teško ju je naći.
--------------------------
Mada ne čudi me, kada pogledam kakav je njihov položaj u Britaniji, tamo zavise od hirova svojih gospodara, žive u večitom strahu od viših klasa, jer ako izgube posao teško da će naći drugi sa lošim preporukama, moraće da umru od gladi ili kradu.Pristaju da glume servilnost i rade sve što se od njih traži jer znaju da će na kraju meseca dobiti za hleb i imati gde da spavaju, ovakva sebična veza opstaje i njihovi gospodari su sretni dok traje.
Ali u Kanadi ova veza više ne postoji.
Situacija se okreće, klasa služinčadi je mala i oni znaju da se rad ovde može naplatiti, jer mi zavisimo od njihove pomoći,kažu ti da oni mogu da žive i bez tebe ali ti ne možeš bez njih.Ne usuđuj se da im prigovoriš, osetićeš njihov novostečeni otpor i slobodu kada počnu da ti prete otkazom ili kada traže veće satnice.Oni ti gordo kažu da su jednako dobri kao i ti i da ovog momenta mogu naći bolji posao na 20 mesta ako ti se ne dopada...čaksu u stanju da odu u pola posla ostavljajući tebe da završiš teško peglanje odeće ili pranje veša, kako god znaš i umeš...
--------------------------------------
Moram da priznam da više volim Kanađane za poslugu nego evropske imigrante, jer oni te bar iskreno tretiraju sa poštovanjem.Sretna nezavisnost i sloboda koju oni (sluge) imaju u ovoj visoko hvaljenoj zemlji najbolje se vidi u zakonu da se sluge ne smeju surovo tretirati niti kažnjavati od strane nezadovoljnog gospodara.
........................................................................................................................

27 maj 1831 kapetanov dnevnik Grosse Island

Došlo nas je 300, 18tog Maja i stavljeni smo u karantin jer se na brodu pojavio tifus i boginje.
Sedmoro je umrlo, jedan čovek i šestoro dece.
Iskrcani su 20tog i brod je očišćen i naprskan 21og, da bi se putnici ukrcali ponovo 24og.
Morali smo da pobacamo slamene ležajeve i zaražene stvari, jadna stvorenja su sada ostala samo u odelu koje je na njima i spavaju na hladnom tvrdom brodskom podu.Na brodu ih je sada 250.50oro putnika je u bolnici a ostali su u lošem stanju.Doktor je prijavio 78 slučajeva boginja, još 6 je umrlo i ima par u jako lošem stanju.U kvebeku nam još ne dozvoljavaju da ih iskrcamo, moram da ih hranim, pitao sam doktora da li bar mogu da nam daju malo slame za ležajeve za njih, na brodu je hladno...

..........................................................................................................................

Pismo iz Fort Erie, septembar 1833 odlomci

Obišao sam deo država (States) i deo Kanade, i mislim da je Gornja Kanada (ontario) bolja za život.
Nema sumnje da su državama može zaraditi više para ali tamo imigrant mora da drži usta zatvorenim kada ga Jenki nipodaštavaju i kada mu pljuju na zemlju i poreklo.Njihove su mašine bolje, napravljene da smanje rad ali naše su farme mnogo uspešnije.Ima jedan farmer iz škotske čija farma proizvodi duplo više nego sve okolne, svi ga zovu najboljim farmerom u oblasti.
-------------
Farma se može osnovati sa 500 funti ulaganja i farmeri za par godina imaju koliko i gospoda za stolom.Pored toga šume imaju dosta divljači za meso.
Zdravlje mi je dobro, par nedelja ranije imao sam problema sa stomakom na brodu ali prošlo je, doktori ovde visoko naplaćuju svoje usluge, ali većina su ih nesposobni kojima ne bih poverio život u ruke, ako neko hoće da prodaje lažne lekove ovde će se obogatiti jer ih svi kupuju i koriste, ako brat hoće da dođe neka nauči hemiju (postane apotekar), obogatiće se,Ima puno lekara ali nijedan od njih nije obrazovan.
.....................................................................................................................

Škotski učitelj Chipawa 30 novembar 1834 odlomak

Najbolje mesto za doseljenika iz Britanije svakako je Gornja Kanada, nigde vrednom čoveku nije lakše da uspe ako se istinski potrudi, mada morate znati da su zime ovde duže i hladnije nego na ostrvu i mrazevi često ubijaju useve kasno u sezoni.
.........................................................................................................
Sveštenik John Windsor Nova SCotia mart 1849 odlomak

Dragi prijatelju,
emigracija je teška tema za razgovor.
Voleo bih da mogu da ti kažem nešto dobro na tu temu, ali mogu samo da ti kažem o Novoj Škotskoj i Novom Brunsviku.Kada radnik ovde stigne očekuje da nađe posao odmah, to međutim nije tako, poslovi su sezonski i ima ih samo od 15tog Aprila do 25 Novembra.Plaćam svoje radnike 24 $ godišnje mesečnim isplatama, ako su vredni i pošteni mogu da zarade od 24 do 26 $ godišnje, što je dovoljno za porodicu i smeštaj.
Poslovi su sečenje drva, krčenje zemlje i rad na farmama, u većini novodošli rade preko leta i dobiju malo svoje zemlje koju krče i sređuju u toku zime.
------------------------
Bojim se da mnogi napuste irsku pogrešno misleći da će im ovde ljudi nuditi posao čim stignu.Sirotinja mora sama da traži posao ili čeka na njega i ovde.
................................................................................................................................

Johan Shroder 1860

...kada grupa emigranata koji se iskrcaju u Kvebeku krene dalje oni ne znaju da su upali u leglo razbojnika, jer agenti su u dogovoru sa kapetanima brodova kojima putnici nauče da veruju, i oni ih usmere na određenu rutu puta, tada ih agenti koji dobijaju interes od zemlje koju prodaju obrađuju i ubeđuju da kupe zemlju uz put, većina koja ih pristane ne stignu ni da se okrenu oko sebe da shvate da su pogrešili i da neće nikad stići tamo gde su naumili da idu.Zemlja koju su pristali da uzmu daće im mnogo manje profita nego negde drugde na zapadu.Imigrant će ostati odsečen od ostatka porodice i svog društva koje mu je moglo biti u pomoći kasnije...

...........................................................................................................

Edvard FFolkes 1881 Manitoba pismo majci

Znam da želiš da ti pišem o životu doseljenika.
Ima 3 vrlo bitne stvari, Novac, vreme i kućni poslovi.

1.Novac.U prvoj godini moraš imati dovoljno novca da preživiš, da kupiš ovas,ako možeš konje,da sačuvaš sav krompir koji imaš za seme,ali da ne sadiš ništa drugo od semena jer krčena zemlja ne valja prve godine i seme će istruliti,treba ti alat,prozori, stakla,šporet, posuđe za kuvanje,kola za vuču i sanke,vile,svinje, krava,građa za kuću...Sada znam kako se doseljenici snalaze na razne načine,postoje 3 načina da dođu do onog što im treba prvi i najlakši je da im stariji daju nešto para ili rodbina koja želi da im pomogne, drugi je da se bave nekim zanatom i da rade na više mesta dok ne zarade za svoju farmu,treći je oni koji rade sa partnerom, jedan ide da radi na pruzi dole prema Manitobi dok drugi ostaje da se brine o farmi, ali ovo im se često obije o glavu jer video sam mnoge Jenkije,Škote, Irce koji odu da rade na železnici i onda prokockaju i propiju svoje pare ali i tuđe...
--------------
Prve godine moraš se pripremiti za zimu, moraš napraviti kuću.Vrlo je teško iskrčiti zemlju, ja nemam pojma o stolarstvu a treba spremiti građu i izdeljati je što će zahtevati puno vremena za nekog neukog kao ja.U prve tri godine verovatno neću videti ni centa od svog rada i biću na gubitku, toliko ima
posla.
-----------------------
2. Vreme
Farmer nema vremena ni za šta, uvek ima nešto da se uradi.Na leto smo svaki dan u poljima,na zimu dani su kratki i traju do 4.Leti se skuplja usev za zimu, sprema se nova obradiva zemlja, i ide se u pomoć.Ovde se rad ne plaća, ljudi dolaze da ti pomogni na tvojoj zemlji i ti moraš da ideš da odužiš.
Zimi sečeš stabla i sušiš i spremaš građu za kuću ili štalu ili ambar,za ograde koje ćeš postaviti na leto.Leti je bilo toliko posla da sam kuvao i pekao hleb noću, ali sa toliko malo ruku nemoguće je sve sam postići.

3. Domaćinstvo, kućni poslovi, mogu da se reše na 3 načina
Oženi se,dovedi mlađe sestre ili braću ili zaboravi na to.
Morao sam da uradim ovo treće i da zapostavim sve jer sam neženja, živim na usoljenoj prasetini,ne mesim hleb često a supa mi nedostaje jer nemam vremena da je skuvam.
Nije lako oženiti se ovde, kako koja devojka proviri u naselje biva razgrabljena.Ako brat Frenk ne dođe moraću da se potrudim da pronađem mladu damu jake građe koja ume dobro da kuva, pere, riba i koja će ustajati leti u 3.30 ujutru da radi sa mnom,koja će biti snažna, polušna,jakih živaca, i sa mirazom.
Od kada sam došao pokušavam da uvidim koji je najlakši način za uspeh ovde, zaključio sam da je najbolje ako imaš novca da iskupiš nekog nezadovoljnog čoveka koji prodaje već sređenu farmu, na taj način uložićeš malo para ali ćeš uštedeti sebi 4 godine rada na uspostavljanju farme i krčenju polja i dati sebi dobar skok,jer samo treba da proizvodiš.Čuo sam da ima jedna odlična prilika, svaki farmer u okolini tvrdi za sebe da ima najbolju zemlju i da se nikada ne bi odvojio od svoje farme, osim jednog, taj čovek se uskoro ženi ali žena neće da živi na farmi u Manitobi, zato je prodaje, povoljno samo 2500 $, pričao sam sa komšijom koji kaže da je to lepa cena za takvu zemlju i kuću na njoj, i da je taj čovek budala što prodaje...Kaži bratu da ako ne želi da dođe da kupimo farmu zajedno neka mi javi, onda ću otići u Winipeg da radim kao zanatlija.Znam draga majko da ovo baš i nije najzabavnije pismo za čitanje, takav je život na farmi, i sada moram da legnem jer je već 10 i ovo vreme kada pijem čaj mi je jedino preostalo za pisanje.Nadam se da si dobro draga majko, i znam da si umorna od brige za gomilom lakomislenih dečaka, nadam se da ćeš jednoga dana stajati na pragu mog doma, videti moja stada i zlatno žito kako se talasa u zlatu sunca ispred tebe na svežem jutarnjem povetarcu,kako bi to bila divna poseta!
Uvek me se sećaj draga majko.
........................................................................................................................

Propaganda iz perioda










Tuesday, February 17, 2015

1460 days and counting...

Neko mi je nedavno ostavio kontakt na blogu, mislim da se zvao Sladjan, izvini ali nisam uspela da te pronadjem na fejsu ima puno ljudi sa istim imenom :(

Test za državljanstvo

Vlada Kanade je odlučila da smi mi i milioni drugih dovoljno dugo čekali.Umesto 80 sudija za ceremonije državljanstva zaposlili su 300, promenili su test (po meni da bude još lakši, jer je 5 pitanja od 20 rečenica koja treba da se potvrdi sa da ili ospori sa ne) i ubrzali proces koji je usput naravno poskupeo, i kroz koji smo sa godinu dana zakašnjenja konačno prošli.Trebalo mi je manje od 4 minuta da zaokružim tačne odgovore, Aca je sebi dozvolio 10, da još jednom proveri, naravno da nismo imali nijednu grešku.
Kada konačno prihvate vaše papire sa zahtevom i uplatom, poslaće vam knjižicu o Kanadi od 50tak strana koju treba da pročitate i iz koje su formirana pitanja.Postoji par mesta na netu sa pristojnim fondom pitanja za vežbu, evo linkova
http://citizenshipcounts.ca/quiz
http://www.yourlibrary.ca/citizenship/index.cfm

http://www.apnatoronto.com/

http://www.gvpl.ca/audiences/multicultural/citizenship-practice-test/

Onda sledi sam test, koji se sastoji od 20 pitanja od kojih treba imati 75% tacnih odgovora(ima oko 8 grupa u prostoriji-oko 40 ljudi polagalo kad smo mi bili, tako da svi imaju drugačiju fasciklu)test je multiple choice- samo treba zaokružiti na posebnom papiru jedan od datih odgovora pod a,b,c ili d.Kada položite test, na istom mestu imaćete intervju sa nekim od radnika koji će imati vaš fajl i pitati vas da li ste izlazili iz zemlje, gde ste išli, zašto itd,ili šta ga već zanima i na kraju udariti pečat approved da je proces završen ako je zadovoljan odgovorima.
Posle mesec ili više sledi ceremonija i zaklinjanje kraljici, kada dobijate certifikat i možete da tražite kanadski pasoš, koji je btw najcool pasoš na svetu bez zezanja, pogledajte
http://digitalsynopsis.com/design/canada-new-passport-ultraviolet-light-illustrations/

................................................................................................................................

Večera

Kanadski novinari i severnoamerički naučnici koji se bave ishranom su došli do =neverovatnog= otkrića da su naše babe i mame bile u pravu. Deca treba da jedu sve što i odrasli,jednako začinjeno, za stolom sa ostatkom porodice.Po njihovim rečima davanje nezačinjene i bljutave hrane bebama dovelo je do pojave generacije koja voli samo ukuse slatkog ili slanog prženog fast fooda, i koja nema nepce za druge finije ukuse i jela ili ih ne podnosi- jer ih realno nije nikad ni probala. (pa dobro jutro dragi naučnici, daj se više usaglasite,već mi je muka koliko se te stvari sa podizanjem dece prepuštaju modi i hirovima, prvo bude formula je super posle par godina ne, ne ništa to ne valja majčino mleko je ipak najbolje, onda bude daj im samo blendirano i ništa do prve godine, par godina kasnije e nije to dobro treba im davati sve pomalo od 6 meseci...i tako u nedogled, taman javnost počne novi eksperiment na dolazećoj generaciji a neko ga ospori i ajmo jovo nanovo)
Postoje istraživanja na temu koliko su smanjene šanse da vam dete bude propalitet ako svakog dana bar jedan obrok pojedete kao porodica, zajedno, za stolom i razgovarate sa decom.
http://theconversation.com/science-says-eat-with-your-kids-34573
Zanimljiva je priča kako su nastali chicken fingers ili nuggets (aleksina večita želja a moja noćna mora) proizvodi kojima se nove generacije hrane svakodnevno.Početkom 90tih novi pokret u Americi među odraslom populacijom bila je potreba za zdravijom i manje masnom hranom, idealan izvor nemasnih mesnih proteina su naravno pileće grudi, u toku otkoštavanja na njima ostaju tanke trake mesa koje fabrika nije želela da baci u smeće tako da ih je mlela uz dodatak ostalih mesnih ostataka, soje, emuglatora i začina i od te paste formirala privlačno oblikovanu hranu za decu, nešto kao viršle i paštete koje smo mi dobijali kao klinci.Meso za odrasle i smeće za decu, zanimljiva raspodela hrane.
http://leitesculinaria.com/52349/writings-history-chicken-fingers.html
Samo, postoji ogroman absurd u načinu života koji radnim vremenom forsira potpunu suprotnost od onoga što tvrdi da je dobro.Zajednički doručak još bi možda i uspeo da ne moraju svi da se spremaju i da žure, hladan spakovan ručak svako jede sam- u školi, na poslu, a za večeru treba imati vremena i snage da se pripremi u slučaju da nema nekog treninga, dodatnih časova klavira ili sličnog, ili kupovine posle posla i škole...Neverovatno kako nešto što zvuči tako jednostavno može da se zakomplikuje manjkom vremena.
Ipak, istrajavamo i pokušavamo, jer bitno je.Ponekad vredi otići vikendom sa klincima u neki pristojan restoran da bismo svi sedeli zajedno, smejali se i uživali u izlasku.

...........................................................................................................................................

Frostbites

Škola nam je rekla da neće raditi ako sutra odemo u - 36.(nismo imali -36 u petak već samo -34, ali je vikend real feel bio -42...)
Ovo je najsurovije doba zime, kada se arktički vazduh spusti sa pola i krene prema moru preko nas...Trenutno smo na podnošljivih -20 sa windchill faktorom od -32 zbog vetra koji nenormalno šiba.
Nikada ne gledajte prognozu koja kaže temperaturu, uvek gledajte realfeel ili winchill faktor pored jer to je stvarni osećaj na koži i prstima, kada mi je hladno u jakni na kojoj piše do -40, jer vetar kao ledeni nož prolazi kroz svaku poru na koži, i kada pola sata napolju može da izazove rane na izloženoj koži.
http://www.ec.gc.ca/meteo-weather/default.asp?lang=En&n=5FBF816A-1#X-201501151121055
Danas nema sankanja, 15 minuta na tom vetru i redovno dobijam kozmetički peeling kože posle opekotina od hladnoće na licu, videla sam da su se vratile u modu one smešne ninža kape iz mog detinjstva.
U mestima gde su zime ovakve ljudi moraju da imaju plan ako ostanu na putu, u kolima treba imati toplu ćebad i rezervnu odeću za hladnoću, (neki kažu i alkohol, jer voda bi se zaledila u negrejanim kolima), keks ili neke druge suve bonžite, granola bar ili energy bar pune šećera i kalorija.
Ako kola ostanu zavejana na putu daleko od naselja, ne napuštati ih bar 2 dana, jednog lika su našli prošle zime posle 3 dana, pošao čovek po pivo, ostao zavejan i proveo 3 dana na pakovanju limenki u kolima...Imati uvek napunjen mobilni sa sobom, itd. više ovde
https://www.getprepared.gc.ca/cnt/rsrcs/sfttps/tp201012-en.aspx
Nije zezanje da ostanete negde zavejani po ovakvim temperaturama, pre neki dan je dečko umro od smrzavanja ispred kuće, nije uspeo da izađe iz kola u invalidska kolica već je pao i ostao je predugo u snegu, kasno su ga pronašli.
Maritimes, kanadske istočne provincije su potukle rekord u snežnim padavinama (od kad mere količinu snega poslednjih 150 god ili slično), ovog vikenda imali su rekordnih 87 cm za noć, sa najavom da se očekuje još snega u toku ove nedelje, ništa ne radi, ljudi su zatvoreni u kućama i pokušavaju polako i istrajno da se iskopaju.
Ponekad se zapitam da li bi ovo bilo savršeno mesto za život samo da ta zima malo smanji doživljaj sa dužinom i količinom ekstrema, prošle godine smo potukli rekord u hladnoći, ove u padavinama, ne izgleda dobro za sledeću godinu.Nije da mi smeta, odavno smo se navikli na minuse i na lopatanje, na to da ti se nozdrve zalepe jedna za drugu kad neoprezno udahneš kroz nos i da ako ti oči slučajno zasuze na vetru postoji šansa da ti se trepavice okite ledenicama i zalepe gornje za donje... predugo traje, bilo bi sasvim ugodno i podnošljivo da se mučenje završi negde u martu, kao što smo bili navikli sa evropskom klimom, ali znam da neću videti ni nagoveštaj zelenila do sredine Aprila , možda tek početka Maja i to me rastužuje.Posle dobrog treninga ovde, verovatno bi mi sada klasična hladna zima tamo u Evropi izgledala smešno, možda bih se šetala okolo u trenerci kao ovde na -7 kad konačno otopli :)

Ako hoćete da vidite prizore uživo toplo preporučujem simpatičnu komediju snimanu na lokacijama u Manitobi i Winipegu http://en.wikipedia.org/wiki/New_in_Town
uživajte u kanadskoj zimi kao i glavna glumica




Kod nas hladno, al standard jbga lol















Tuesday, February 10, 2015

Dan mrmota


Mrmot je rekao još 6 nedelja zime...
Od decembra pa do kraja marta svaki dan je, manje više, kao dan mrmota u onom filmu.Ustaneš, hladno je u pm, deca moraju u školu, sneg od sinoć mora da se izlopata, tako nalaže zakon i kultura (imate 24h da počistite ispred kuće inače mogu komšije da se žale i da vas grad kazni), naša stara kola moraju da se izvuku iz garaže i zagreju ako negde idemo jer nemaju fensi grejanje u sedištima kao novi modeli...ali biće i to jednom, živimo u Kanadi, moraće da bude, zato su deca obezbeđena u skladu sa klimom - u garaži su parkirane dve daske za sneg, troje sanki,letnja kolica i zatvorena kolica sa ciradom koja mogu da se guraju po snegu ili okače na bajs, još samo da nabavim haskija da sve to vuče umesto mene :)
Gradske vlasti se pitaju da li da nam konačno dodele biblioteku u ovom delu grada, ogroman američki gigant Target je odustao od kanadskog tržišta i ugasio 130 i nešto prodavnica koje nisu radile ni punu godinu, hiljade ljudi je ostalo bez posla.Ali to je klasika ovde, ovde stalno hiljade ljudi ostaju bez posla. Kanadske vesti su vrlo čudne, u njima ima vrlo malo politike i parlamenta , mozda jedna ili dve sekvence ako ima nešto bitno da se kaže.Emisija počinje sa lošim vestima iz sveta, klasika, bombe, ratovi, islamisti i ostali teroristi, onda sledi šta je izjavio američki predsednik ili predstavnik na tu i tu temu,šta je izjavio kanadski premijer na tu temu, onda sledi nepredvidiva ekonomska situacija u zemlji, koliko su kamate na kredit za kuće - vrlo bitna stavka ako znate da je prosečna porodica sa kućom ovde dužna bankama preko 350.000 $ ako ima par kredita, to svi pomno prate, bitna je naravno i cena nafte jer i to utiče na poslove i ekonomiju, zatim sledi koliko je poslova izgubljeno-dobijeno itd,i onda neka lepa ili češće tužna priča o nekom kome treba pomoć i dobio ju je ili o nekom ko je pomogao nekom, ili upozorenje za potrošače na još jednu u nizu prevara na slabo kontrolisanom zapadnom tržištu.

Toliko sam se navikla na prijatne robotske izveštače sa večitim poluosmehom na licu kojima tu i tamo zaiskri suzica u uglu oka ako je neki žalostivi prilog o ljudskoj samilosti da sam se iskreno i najstrašnije prepala kada sam pre neki dan kopajući po maminoj internet kablovskoj slučajno pustila vesti na pinku, voditeljka je režala i urlala na neku jadnicu u studiju (predstavnicu beogradskih farmaceuta) kao da je ona jedini krivac što nekih lekova nema u apotekama, mahala je rukama, pravila grimase i demonstrativno nameštala naočari odmeravajući značajno besno ceo svet...majke mi sam mislila da gledam neku predstavu, bilo je dosta dobre drame,sve je vrcalo od nabijenih negativnih emocija, samo nažalost ja i dalje ništa nisam razumela.Eto, odvikla sam se od večite drame oko svake nebitne gluposti, ja zapravo i ne gledam vesti, to se dešava sasvim slučajno ako glava porodice uzurpira daljinac i promeni kanal sa kuvanjem ili crtaćima...

...............................................................................................................................

Mama kaže da su njoj kanadjani kao teletabisi.
Stalno se grle kad im je teško, nemaju puno dubine u mislima, ni ogromnog vekovnog lošeg iskustva u jedva-preživljavanju, i što je najgore- stalno se nešto optimistično i veselo smeškaju, kao: kako si- super sam a ti i ja sam, eto divan dan...nju to nervira. Ako te kod nas neko pita kako si to znači da je red da mu se pošteno izjadaš i saspeš sve boljke koje su te snašle u poslednjih par dana ili godina, da bi on ustvari video kako je njemu ipak bolje nego tebi, nipošto se ne smeš hvaliti kako ti je sve super, desiće ti se neki maler, garantovano.I red je naravno da se proširi koja vest (trač) iz komšiluka ili umrlica, zavisi koliko imaš godina.
Naivni su kao deca, kaže, da im kažeš da je evropsko mleko žuto, poverovali bi ti jer ne znaju bolje,nije ih život naučio štednji i opreznosti, veruju u sve i svašta nisu od detinjstva potkovani paranojom kao mi.
Trebalo mi je dobrih par dana da malom izbijem iz glave kanadsku ideju da ti banke "daju" pare kad ti trebaju pare,odeš i uzmeš kao na reklami, ne dragi moj pare se dobijaju posle rada a ne pre, a tako se i troše.Ništa mu nije bilo jasno.On veruje reklamama i tv'eu.
Pre neki dan je gledao pokemone i sav zanesen došao da mi objasni kako je upravo video najbolju magičnu stvar na svetu koju ja odmah moram da kupim sebi, nisam imala pojma o kakvom magičnom kamenu koji ti učini kožu sjajnom priča dok nisam videla američku šou reklamu za drljalicu za pete, koja je tako opčinila moje dete da je bio rešen da mi to moramo da imamo. Nisam znala da li da budem uvređena jer misli da mi to treba ili da se smejem njegovom padanju na -morate ovo da imate- subverzivne poruke u reklamama tv shopa gde voditelj senzacionalističkim glasom tvrdi da prodaje neverovatno čudo, ipak negde u potiljku mi je bilo vrlo jasno da nikada ne treba da nauči kako se koristi telefon i kreditna kartica za naručivanje stvari hm....I stvarno koja budala pušta te reklame usred dečjeg kanala i crtaća?
Katran i perje, što bi Aca rekao.
...........................................................................................................................................

Danas je bilo neverovatno jutro.
Hiljade i hiljade malih kristala iskrilo je zarobljeno u svežem vazduhu na neverovatnom februarskom suncu, imala sam osećaj kao da hodam kroz one snežne kugle pune šljokica koje protreseš, samo čitava ulica je iskrila ispunjena milionima svetlucavih ledenih varnica u vazduhu, gde god pogledaš, bio je taj neverovatan i svečan sjaj čudnog zimskog sunca koji se prelamao po svemu, ljudi su se osmehivali bez razloga.
Nikada u životu nisam videla takav vazduh.
Sve je pokrila ta fina kristalna prašina koja reflektuje novo drugačije jače sunce, koje nismo videli danima, sve toliko šljašti da mi po prvi put ove nedelje zima nije toliko grozna, malo i zbog toga što nije -20 već samo -7 jutros, i što mogu da odbrojavam nedelje do trenutka kada ću početi da dadiljam svoje biljčice a ne više mesece.
Nacrti nove bašte uveliko su u toku, neka semena strpljivo čekaju u crnoj limenoj kutiji a neka tek stižu poštom.Ove godine širimo operaciju, planiram da uzurpiram sa klincem još jedan deo tatinog travnjaka, od kojeg će morati da se rastane milom ili silom jer nama treba mesta za grašak, Aleksa će mu to već objasniti kako samo on ume (oduševljeno i satima) hahaha
E da, i bebac je konačno prohodao.

Za one koji vole toplo preporučujem par lokalnih kompanija, uglavnom se trudim da kupujem lokalno seme jer je naviklo na klimu i gajeno ovde, plus nije gmo i podržavam male porodične firme
kanadske
http://www.oscseeds.com/

https://www.veseys.com/ca/en/

https://www.richters.com/Web_store/web_store.cgi?show=list&prodclass=Herb_and_Vegetable_Seeds&cart_id=9114316.29609


http://www.mckenzieseeds.com/


http://www.treeandtwig.ca/heirloom-seeds/

http://tatianastomatobase.com/wiki/Main_Page#tab=Main

Ovo je moj omiljeni izvor semena, baker creek iz us

http://www.rareseeds.com/
a ovi imaju sličnu filozofiju očuvanja retkih semena
http://www.seedsavers.org/

Jedna čitateljka bloga bila je tako divna pa mi je poslala semena iz njenog kraja, hvala ti još jednom mwa,samo da znaš da sam ih podelila sa komšijom baštovanom i ove godine ih sve sadimo, biće makedonske paprike u Kanadi nadam se samo da rakuni neće obrati pre nas hahaha










Saturday, February 7, 2015

Život sa klincima

U sobi je potpuni mrak ali čujem lupkanje, neeee, garant je 6 sati.Mrzi me da se izvucem ispod toplog jorgana, počinje mumlanje...Jel ga čujes? Da, čujem ga, naravno da će svi ustati vikendom u 6, jedini dani kada možemo pošteno da odspavamo a oni će se dići pre sunca...Preko nedelje onog starijeg jedva uspevam po treći put da izbacim iz kreveta u 8 i 10 i da ko ludi jurimo na -15 ne usuđujući se da dišemo na putu do škole da bismo stigli u 5 do 9 pre zvona.Svim drugim danima je teško ustati, osim vikendom, vikendom, vikendom vlada Marfijev zakon i su svi dole na gomili u 7 sati...
............................................................................................................
Evo kako izgleda dan u Aleksinom razredu :) ovo su njegova uciteljica i drugari





Deca se ovde druže drugačije nego tamo, ili bar drugačije nego što je bilo kad sam ja odrastala.Nas bi mama isterala u dvorište ili na ulicu i rekla do te i te kuće smete da idete i kad vas zovem na večeru odmah da ste došle.Bilo je par klinaca našeg uzrasta u ulici i gomila penzosa koji su nas pomno pratili i ogovarali sa svojih klupica ispred velikih kapija od avlije, da cinkare roditeljima ako smo bili nevaljali.Igrali smo se na travnjacima pred kućom ili na putu, jer tada u našoj ulici nije bilo saobraćaja kao sad, iako smo bili na 5 minuta od centra grada.Švrljali smo kredama po ogromnoj zelenoj limenoj kapiji, igrali lastiš i šantalice, vozili ponije po trotoaru...i upadali jedni drugima u kuće bez najave.
Danas toga ima samo još na selima, inače druženja i viđanja u našem sadašnjem komšiluku se zakazuju po rasporedu roditelja koji moraju da vrše nadzor, igranja na ulici bez nadzora odraslih gotovo da i nema,jedino ako neko ima dosta stariju decu koja nadgledaju mladju braću i sestre. Vikendom organizujemo playdate na par sati ili se ide u velike igraonice ako je loše vreme, tamo se često nalazimo sa prijateljima, ako je lepo vreme idemo napolje u setnju, na kupanje, na kanu ili već nešto pronađemo u okolini.Leti ima puno više festivala i aktivnosti za decu.
Svake druge subote dolazi Aleksina najbolja drugarica u goste, tata je ostavi kod nas kad ide na posao u okolini i pokupi popodne.Preko raspusta se mame stalno organizuju preko fejsa koja ce pokupiti klince na par sati za playdate, obično se nađu oko 3 i razilaze oko 6, mame ili braća ih dovedu do nas i posle par sati neko dođe po njih.Ponekad se sve dogovorimo da ih vodimo na igralište u isto vreme.
Tako se druže, ništa posebno ali pošto su puno duže u školi nego što su deca u Srbiji ne ostaje im ni puno vremena, škola se završava u pola 4 (kod nas) a posle toga ostane malo vremena za gledanje crtaća, večeru kupanje i priču za laku noć, jer moji klinci ležu mali u 7 a veliki u 8.

Neki ljudi slave rođendane kod kuće ili u stanu, pogotovo ako znaju da neće imati puno gostiju.Princip je isti, dovedeš dete ostaviš ga, prošetaš okolo dva i po sata (taman obaviš pazar i popiješ kafu) i ideš po njega ( to je ako nisu u pitanju naši bliski drugari već neki školski klinci).U većini slučajeva se ne očekuje da mama ili tata sedi tamo i drži sveću, ako vas nisu izričito pozvali unutra ili pozivnicom.
Mi smo zakupili igraonicu za poslednji rođendan, 15$ po detetu uračunata hrana i torta, odrasli ne plaćaju i za njih se kupuje dodatna hrana, dobijamo na 3 sata sobu sa stolovima i stolicama i sok (pepsi ili jabuka), nije dozvoljeno uneti svoju hranu ili tortu, deca dobijaju kartice za aparate sa video igricama i pristup igraonici.Igraonice inače koštaju 5$ upad za dan.Sve u svemu proveli smo tamo celo popodne, jeli, pili imali oko 10tak klinaca sa roditeljima u gostima(jer smo mešali društva)i klinci su se lepo iskakali, mogli smo da uzmemo i rođendan na bazenu i splash centru koji igraonica nudi ali tih dana je bilo hladno, bilo je puno malih bebaca i nismo hteli da roditelji budu raspeti na 100 strana.Igraonica unutra je dizajnirana tako da je ogradjena i deca ne mogu da napuste taj deo a da ih roditelji ne primete (ulazi se na mala vrata koja su pod nadzorom radnika) klupe su postavljene okolo prostora za igru tako da roditelji mogu da sednu pricaju i gledaju sta deca rade.Princip je uvek isti, dodjes sednes negde tako da ih vidis i pustis ih da se dobro iskacu, imaju penjalice,tobogane, topove sa loptama, bazene sa loptama, mreze za skakanje, tunele, karike, i razne druge zanimacije.
Posle igraonice žurka se nastavila kod kuce za uži krug prijatelja ( neki su ostali da prespavaju).

Što se poklona tiče, kupuje se sve i svašta do vrednosti od 10 do 40$, mi uglavnom u proseku na nečiji poklon ako nam nije najbliži prijatelj trošimo oko 30$, mislim da je to ok.Ako su veća deca uzmem im gift karticu za neku prodavnicu igračaka.
Kada je išao kod drugarice na rođendan ostavila sam ga kod njih kući oko 3.30 i pokupila u 6, imali su malo organizovanih igri, malo ručnog rada- pravili su neke maske, dobili su poklon ručno iscrtane majce od drugarice (jer se ovde daje mali poklon zahvalnosti od slavljenika, što mi nismo znali, loot bag)jeli su pizzu i sok i išli kući oko 6, 6.30.Ništa preterano ni posebno, nema fensi torti (obično su najobičnije kupovne) niti ludila od hrane, par sati zabave sa grickalicama, sladoledom ili picom i baj baj.

Nastaviće se.....