Saturday, September 10, 2011

U zakljucku... treba biti fin i kad se ubijas :(

Da li je London stvarno tako grozan za zivot? Ne znam, napisacu ono sto sam do sada saznala pa procenite sami...
London ima jako mali procenat emigranata, sto je razumljivo jer je prilicno udaljen od Toronta i ovde dolaze uglavnom samo oni koji imaju rodbinu tu. Mislim da se u samom gradu taj procenat krece od 15 do 30 % pridoslica, a u okrugu koji obuhvata sela je broj zanemarljiv na 1500 stanovnika svega 10 su emigranti.Vecina poslova u gradu dolazila je od nekoliko velikih auto firmi od kojih je sada vecina zatvorena posle sloma auto industrije u USA, npr ford i linkoln imaju svoju ogromnu firmu ovde ali mislim da je pola kompleksa zatvoreno i iseljeno.Drugi deo poslova je u birokratiji i velikoj bolnici, sve ostalo se svodi na usluzne delatnosti koje nisu u nekom procvatu.
Druge nedelje posto smo se doselili neko je pokusao da nam obije kucu, sedeli smo uvece i gledali film kada smo culi da neko otvara kapiju, Aca je izasao napolje i naleteo na nekog lika koji je navodno trazio svog psa u nasem dvoristu, u 2 ujutru, kada ga je pitao koje je rase pas ovaj nije znao da mu kaze, mucao je nepovezano i delovao kao da mu nesto fali, na kraju se odgegao do komsiijskih dvorista. Trebalo je da zovemo policiju odmah ali zbog neceg nismo...sutradan smo rekli menadzmentu sta se desilo i oni su se bog zna kako cudili, kao to se nikad nije desilo...ali cim sam pricala sa komsijama shvatila sam da debelo lazu, svi u komsiluku su imali probleme sa kradjama i obijanjem, vecina ima senzorne alarme u dvoristima, i rekli su mi da u stanu u prizemlju koji je 10m od nas zive dileri droge i da se musterije redovno skupljeju okolo, na moju zalost to je ispalo istina.Ne samo da svako malo staju kola ispred terase stana i likovi prilaze terasi rukuju sa sa "klincem" unutra i odlaze nego tu dolaze istetovirane devojcice od 17 godina sa malom bebom, ofarbane u crveno i aljkavo obucene koje vidjam okolo da puse dzoint pred detetom...svakih par dana dolazi policija. Taj deo slike lici mi na neku pesmu od Eminema, koji je verovatno idol ovim klincima jer se tako i oblace, u odecu 2 broja vecu sa kajlama i tetovazama i kacketima. U Americi se ta deca zovu white trash.
To je samo jedan stan u celoj zgradi i jedna ekipica u komsiluku ali eto dovoljno da se ostali osecaju neugodno jer nikad ne znaju da li ce im neko obiti kola i ili dom za neku sitninu ili fix...
London nije jedino mesto koje ima problem sa drogom, toga ima svuda, pocevsi od toga da su mi i tamo druge komsije ranije bili romi koji su dilovali travu i krali stvari...nekako mi se celo to iskustvo sa njima pretvorilo u anegdote, jednom su nekom maznuli konja pa kad je murija dosla po konja pustili su ga da seta ulicom i tvrdili da je sam dosao i da nemaju pojma ciji je...drugi put su komsije kupile deci malog belog zeca za ljubimca i zec je zavrsio u paprikasu kad se provukao ispod komsijske ograde...jedno jutro kada smo isli na posao u 6 videli smo ih kako dovoze pun kamion lubenica koje su negde nabrali preko noci...mislim da je vrhunac svega bio kada je stari cigan umro i kada su molili moju komsinicu (koja ima divnu kucu, troje dece i svoj biznis) da kod nje u zamrzivacu hlade vodu u dvolitrama, posto je leti bio pakao a njihova sahrana je ko i svadba sa 100 gostiju i nisu imali zamrzivac, komsinica se smilovala, sve dok posle neke 6te ture za par sati nije pitala sta ce im toliko vode za pice...a oni joj objasnili da nije za pice vec da to stavljaju ispod pokojnika da ga "hlade" da se ne usmrdi...sirota zena je pobacala sve iz zamrzivaca :)) kasnije.To je ziva istina, posle smo je zezali da su lepo mogli celog pokojnika da spakuju u zamrzivac da se ne muce sa silnim flasama hehehe, jednom su pozajmili testeru od nas i kad je Aca isao da je trazi nazad lepo su ga pitali koje je boje testera (bila je crvena) i rekli mu da oni imaju samo neku zutu (sa koje je jos kapljala zuta farba) i da to onda nije ta...u druge dve ulice od nas bilo je jos dva poznata dilera, sa kojima smo maltene odrasli i koje smo znali od detinjstva , ali su eto odlucili da zarade na brzinu i krenuli tim putem. Hocu da kazem da ako se osvrnete znate bar jednu osobu koja ima problem sa drogom ili alkoholom i bar jednu kod koje moze ista da se nabavi...tako je svuda, tako je i u Torontu, tako je i u Londonu.
Ono sto cini da taj problem bas bode oci je po meni nelogicna ideja da se skloniste za beskucnike, prihvatni centar, javna kuhinja i metadonska klinika stave u sam centar grada, ako neko uspe da bez trzanja predje 200m te dandas ulice gde je sve to smesteno svaka mu cast, tamo moze da se snimi divan horor spot u kom su akteri ljudi koji se nisu prali mesecima i ludaci koji se cesu i trzaju a izgledaju kao kosturi, zamisljeni likovi koji pricaju sami sa sobom, majke sa malom decom koje imaju tamne krugove oko ociju i providnu kozu i koje izgledaju kao da su im sve ladje potonule...onaj ko je to dozvolio ocigledno ne voli svoj grad. Ima restorana i kafica sa basticama u nekom pro evropskom stilu ali prosto je nelagodno sesti tamo i gledati sve te ljude koji sede na plocnicima izgubljeni i jezivi.
Problem je sto njima izgleda ne moze da se pomogne, iz prica sa savetnicima smo culi da jednostavno kada pokusaju da ih smeste negde oni naprave neverovatan krtog, ako pokusaju da im nadju posao oni ne zele da rade, vecina njih socijalu trosi na alkohol i drugo...jednostavno su nesnadjeni i neko ih je sve lepo strpao u centar grada da bi im "resursi" (klinika, kuhinja, good will centar koji im deli odecu i stvari, i skloniste)bili blizu. Na moju nesrecu centar za emigrante gde moram da odem s vremena na vreme za prevode i neke testove je na istom mestu, mala neugledna zgrada sa par kancelarija, da sam posto smo dosli u Kanadu usetala tu umesto u ogroman sredjen YMCA u Kiceneru, pored skole i parka, i da sam videla takvu Kanadu i takav docek emigrantima...pa recimo da bi bila u zescem bedaku, i pitala se gde sam ja to dosla da podizem svoje dete.
London i njegovi problemi sa nestasicom novca i poslova, i ovo gore, su jedan od prvih ekstrema na koje sam naletela ovde dosad. Toronto ima svoj Jane i Finch i jedan deo queen streeta, svi to znaju, ali tamo ima mnogo vise para i vise policije. Ovde ispred skola i crkava stoje znaci da se zgrada prodaje a pola biblioteka je zatvoreno...jednostavno posle pada industrije nema toliko para da se odrzi grad lepim.London je ovde sam na karti, za razliku od Kicenera pored kog se nalazi univerzitetski Waterloo u kom su Google poslovi i RIM, Guelph sa svojim fakultetom i solarnim elektranama i fabrikama delova okolo i Cambrigde...nekoliko vecih gradova koji redovno generisu poslove i profit, ovde toga nema.
U Londonu nema ubistava, al poslednje vesti su da je za jednu noc u finom komsiluku obijeno 11 kuca, a sledece nedelje jos 17...odnesene su sitnice i kompjuteri, ipak dovoljno da se osecas nesigurno cak i u lepom i skupom komsiluku.Takvih ima u severnom delu dosta, vecina je ogradjena zidovima, napravljeni su tako da postoji jedan ulaz u naselje koje je prakticno napravljeno u krug i ozidano.Najpoznatiji deo je Massonvile i Hyde park.To sto nema puno blokova zgrada okolo cini da vecina stanovnika zivi u townhousima i kucama i oni cine neki srednji sloj, bogatiji su izolovani u severnom delu gde stvarno ima fantasticnih delova za zivot i skupljih kuca, mada ima ih i ovde okolo, ogromnih vila sa po 3 garaze i nekoliko krila...realno nije mi jasno sta ce jednoj porodici tolika kuca al ajde.
Nekako od kad smo dosli prati nas neki baksuz, najpre sa poslom sad sa smestajem i sam utisak o gradu je negativan, mozda je to samo onaj prvi utisak prilagodjavanja ali se slazemo da iako smo mislili najbolje za sebe i buducnost, tesko nam je da je zamislimo u ovom otuznom gradu.Mozda cemo se i ovde zadrzati samo neko vreme.Nismo dosli sa decom koja moraju u skolu i jos mozemo da se krecemo okolo dok ne budemo morali negde da se skrasimo i podizemo porodicu na miru.
Acin kolega kaze da su ljudi ovde easy going, to znaci da kasne na posao i odlaze ranije a ono sto treba da urade otaljavaju...bar u toj ustanovi koja ima posla sa ovima na dandasu, ali par puta sam zapucala na prazan salter u radno vreme i skontala da je to istina.
Kako vreme prolazi moji utisci ce se menjati, ali ne znam da li na bolje ili na gore...kada me ne bi mrzelo da citam blog od pocetka znam da bih se sama sebi smejala na naivnosti o svemu kada smo sleteli i sad, posle 3 grada i godinu dana imam puuuno utisaka da sredim.
Jedina svetla tacka je par divnih parkova duz Temze i uredjeno setaliste i igralista za decu, jos ne znam kako stoji stvar sa skolama i vrticima ali o tom potom.To nije dovoljno da popravi opsti utisak.
Danas smo bili u parku u samom centru, i evo sta me je ubilo u pojam...
i narkomani treba da budu fini kad se fiksaju na decjem igralistu i da bace spric u poseban kontejner za to...


I sami celnici grada se slazu da London ima ogroman problem sa tim

http://pbdba.lfpress.com/cgi-bin/publish.cgi?p=262692&s=health

Ovo definitivno nije grad gde biste zeleli da podizete tinejdzera ili da vam dete studira ovde, citav centar ima ove zute drop boxove...nisam videla ni jedan u Torontu, to dovoljno govori o ovom gradu.

A ovo je ostatak price...
When the City of London, Ontario decided in 2006 that it had to address the drug-related street disorder in its downtown core, it looked for an effective, comprehensive strategy to tackle the issue. “We scooped the Four Pillars model,” Ross Fair, London’s General Manager of Community Services said. “The Four Pillars gave me an intellectual framework to take back to council.” It also answered a concern of the city’s police chief who, Fair said, noted that the problem could never be solved by simply making more arrests.

“We scooped the Four Pillars model.” Ross Fair, London’s General Manager of Community Services

Although, as Fair says, “drug use has been here forever, it’s just been ignored,” attention became focused on London’s drug problems because of two deteriorating conditions. First, the Salvation Army’s Centre of Hope in the downtown core had recently expanded its number of available beds. That led to issues of drug dealing around the centre and in its immediate neighbourhood. Second, the re-opening of a methadone clinic --located near a high school-- that had planned to handle 200 clients a week was actually seeing about 1,000 people weekly. That brought a huge number of drug-users to the one area, along with the street disorder that usually accompanies this group. The centre happened to be just a few doors away from a centre for psychiatric patients, which attracted the mentally ill and homeless and made them targets for drug dealers.

Fair explained that the main drugs of choice in London are, in order, alcohol, marijuana, cocaine, and prescription painkillers such as OxyContin which, Fair said, is “rising with a bullet”. Heroin is close behind and there is some use of methamphetamine.

In the council report, Fair outlined the need for a $3.8 million yearly budget for the strategy, for the next five years. He said the City can cover $1.1 million annually and is seeking the rest from the federal and provincial governments. After five years, the City hopes to establish a permanent drug policy program. That compares with the $243 million substance abuse is costing London now, in health care, policing, social assistance and lost productivity.

In researching potential approaches to the problem, Fair said staff traveled to Vancouver, among other North American cities. Staff visited the supervised injection site and spoke with Vancouver Coastal Health staff. He said that while there are harm reduction measures included in the London report, it does not recommend a supervised injection site yet. He said there’s just not the political will in London to open one at this time. There is a need, however: the flow of clean needles into the community at the needle exchange is three times the rate in Toronto, he said, so people are injecting heroin, OxyContin and other drugs. London’s plan calls for the erection of needle drop-boxes throughout the key downtown area and parks, so it can improve its current 60 percent rate of needle recovery.

He said the report focused more on improving treatment options. “It can take up to a year to get a treatment bed,” he said. For youth, there is no local treatment and they must travel, at their own expense, to Ottawa or Thunder Bay for treatment.

Fair said there are about 1,500 homeless in London, with inadequate shelter space. Further, the regional mental health centre for southwestern Ontario is located in London and when clients are released, “a lot tend not to find their way back home”.

Fair said the key community concerns have been fear, the presence of Johns and the sex trade, drug dealers, people who look “weird”, and the disposal of dirty needles.

City Council adopted the model in late October, setting as a priority the integration of services and building a continuum of care through the four-pillar approach. Fair said there is also discussion of a “wet shelter” where entrenched alcoholics could live and be allowed to drink alcohol.

Eto recepta za propast grada, stavite kliniku za mentalne bolesnike pored narkomanske i beskucnicke u centar grada i dodajte jos par hiljada "pacijenata" na to i dobicete London, koji treba zaobilaziti u sirokom luku po mom misljenju.
Volela bih da sam ovo sve znala ranije, ali nije bilo nikog da mi kaze, zato sada vi znate bolje...osim toga nema ni posla za emigrante.

3 comments:

  1. Draga Tanja,
    jasno mi je da je ovo težak period za vas, ali ipak je to iskustvo koje će vam, verujem, koristiti u nekom narednom periodu. Kao što si rekla, važno je da nemate školarca ni tinejdžera, a kako ste došli u London, tako ćete i otići:).
    Veliki pozdrav i držimo palčeve!!!!

    ReplyDelete
  2. Užas!:( Nadam se da ćete što prije dobiti bolju ponudu za posao i otići odatle! Iako su to možda "samo" one loše stvari koje si uočila prije onih lijepih, ne znam da li se treba navikavati na to ili bježati dok je vrijeme... U svakom slučaju, držimo vam fige da uspijete u bilo kojoj opciji!! ;)

    ReplyDelete
  3. pozdrav,

    želim Vam da izdržite jer ovo zvući kao žešće govno..pobogu pa zašto je Aca prihvatio taj posao.?.trebali bi me platiti 100 K da se maknem iz Toronta u ovakvu vukojebinu...amyway...nisam skonto dali ti radiš ili čuvaš malenog ? i čega si ono profa? ( engelski? )...ima jedno preduzeće koje vodi čovek s balkana http://bigbluebubble.com/ a ako je Aca itijevac može da pogleda sajt.. srećno !

    ReplyDelete