Sunday, August 26, 2012

Jos jedan obican dan

Pocinje najbolje doba godine i moj omiljeni deo, sredina i kraj avgusta preko dana je prijatnih i vetrovitih 25-29 a uvece zahladni, moja drugarica kaze da je u njenom delu Alberte dosta iznad Edmontona nocna vec uspela da se spusti na 2 pre neki dan,i da joj je basta nastradala, pre par godina imali su sneg prvog juna koji joj je pobio sve sto je zasejala.Frizider nam je pun ulova sa moje omiljene pijace koju ne mogu da omasim subotom ujutru, u vecini slucajeva nadjem sve sto mi je potrebno nekad cak i vise, par puta sam probala da kupim stvari koje nisam nikad kuvala a onda sam odustala jer nisu lepo ispale, tipa nekih repa i drugog cudnog korenja, ne verujem da bi me i nuzda naterala da jedem te stvari :(
Pokusala sam sve moguce varijante ali moj mali probirljivac ne zeli da jede ono sto mi jedemo i kuvamo, zivi na krompiricima, sendvicima i tu i tamo kojim parcetom mesa, u stanju je da popije pola litre mleka na dan...od voca uspemo da se provucemo sa bananom i ponekom jabukom a sve ostalo strpam u blender i tako mu doskocim, u svakom slucaju vocni smoothie sa medom je uvek fantastican.Zato me je zabrinuo meni koji nam je vrtic poslao za sledeci mesec, pitam se kako ce to izgledati ...
Na primer za uzine su navedene opcije grickanje celera sa umakom,seckano voce sa krekerima,banana kolac sa mlekom, kockice sira sa jabukama i sokom, tortilje sa hummusom i sargarepe, za rucak przene spageti tikve sa cuftama, brokoli na pari, jabuke i hleb, piletina sa povrcem, ananas,pirinac, kukuruz i hleb, kobasica sa dinstanim povrcem, krompir, voce, grasak i hleb...itd
Rucak uvek ukljucuje kuveno jelo, prilog od povrca, vocnu salatu i neki skrobni deo tipa pirinac ili krompir i hleb, ali nesto imam osecaj da ce moj klinac zavrsiti samo sa onim "i hleb" :) mada se nadam da ce primenom principa koji u njegovim godinama dobro funkcionise :monkey see, monkey doo, pokusati da proba i drugu hranu.
Retko kad mi se desi da se zazelim neke hrane, i u vecini slucajeva kada je to u mojoj moci uzmem i napravim je sama, naravno nije to to ali moj trud se isplati jer uzivam u onom sto radim. Ima stvari koje ovde notorno necu pronaci, npr sveze smokve ili sljive,ogrozd i ribizle, i dok mi mama javlja da su se i pored one paklene letnje zege njihove sljive ispred kuce savile do zemlje od roda i da ne znaju sta ce s njima, ja ovde nadjem samo jednu sacicu odnekud sa Nijagare i to za 5 $ 400g sto je u odnosu na druge cene puno, daleko od toga da sam ja neki ljubitelj sljiva ali nisam pojela nijednu za 2 godine pa sam ih uzela od zelje i mozda za knedle :) ako ostane hehe Doduse ima sijaset nekih kineskih okruglih zutih i rozih sljiva ali ne i ovih na koje smo tamo navikli plavih sa brasnavom ljuskom.
Cene na pijaci variraju od mesta prodavca, sto dalje idete od centra ka ivicama to su stvari jeftinije, ponekad su najeftinije izdvojene prikolice do same ograde ka izlazu, i najskuplji su oni najblizi drvenim barakama gde je meso, hleb i sir, kolaci i druga spremljena hrana.Neke stvari su jeftinije u prodavnicama, ali znam da je sva hrana na pijaci dosla sa lokalnih farmi i da je sveza tako da mi par dolara razlike i ne znaci mnogo ako znam da ide u lokalne dzepove a ne u Ameriku ili Kinu, ljudi se ponose svojim farmama svaka tezga ima ogromnu reklamu sa prezimenom porodice koja drzi farmu, to mi olaksava da zapamtim gde sam sta uzela a da mi se bas dopalo kao ranobojni i presladak ceri paradajz sa Neumman farme i sledeci put kada sam ponovo otisla do njih i pohvalila im proizvod dobila sam cvece na poklon od prodavca, koje sam posle morala da objasnjavam dragom hehehe za par dolara moze se uzeti buket poljskog cveca, suncokreti ili gladiole, poredjenja radi buketi secenog cveca su oko 12$ u prodavnicama i nikada ih ne kupujem jer vise volim zive biljke u saksijama.
Ako ikada naidjete negde na teglu Wellesley apple Butter sa zutom nalepnicom, probajte ga stvarno je nesto novo a jako, jako lepo.Pravi se samo od cistih jabuka bez dodatka secera ili drugih stvari i ima fantastican ukus.
Sto se cena na pijaci tice ima nekoliko opcija 2.5 $ za korpicu (koja pretpostavljam ima oko 500g) npr boranije ili jagoda, dve korpice za 4$ ili kofa npr paprike za ajvar za 10$, takodje stvari kao patlidzan, dinja, lubenice mogu da se kupe za 1 ili 2 $ kom.Sto manje prodavaca ima neku stvar to je ona skuplja, npr korpica sljiva ili ribizli je 5$, a ako neko ima smokve onda je 6 kom 6$,domaci hleb je 2$ ili 3 za 5.Breskve i nektarine sa Nijagare su od 12 do 15 dolara po korpi od otprilike 3kg, i iako mi nikad ne pada na pamet da se cenjkam prodavci mi skoro uvek ponude da mi smanje cenu ako uzmem vise.
Pored toga sto je trenutno busker festival u Waterloo ulicni sviraci, klovnovi i zabavljaci mogu se naci i na pijaci, juce smo prisustvovali amiskoj aukciji konja i prodaji stoke, konji su ovde prelepe i veoma cenjene zivotinje jer ih koriste za sve poslove i prevoz, pa su im i cene prilicne.Vecinom su to vitki osrednje visoki smedji vranci ali imala sam tu srecu da vidim i dva radna shire konja koji su mi velicanstveni, ko se seca pipi duge carape - to su ogromni jaki konji koristeni za tezak rad sa fantasticnim repovima i "pantalonama" na donjem delu nogu. Par ovih ogromnih zivotinja vuce zatvorenu kociju od 20tak mesta za turiste po okrugu u razgledanje.
Moj sin je zakljucio da su horses yummy iz nekog razloga jako su mu se dopali, a mi smo se smejali, uopste nije pokazivao neki strah od njih iako su bili ogromni spram njega.Obavezno moramo da udjemo u stalu sa kravama da im se javi i da ga pustimo da se penje na "dvorac" od bala slame ispred stale.I na pijaci i u gradskom parku postoji mini farma tj deo sa domacim zivotinjama koje klinci mogu maltretirati i hraniti, iskreno nije mi uzivancija da se usred gradskog parka sukobim sa opojnim mirisom svinjca ali deca su odusevljena prasicima.Tu su i curke, kokoske, zecevi, srne,lame i ko zna sta sve ne...
Danas je http://www.linkpicnicfestival.com/ pa mozda i stignemo do njega popodne.
Za one koji su ovde ili u okolini koristan link :)
http://365-kw.com/

Friday, August 24, 2012

Moda i posao

Zamoljena sam da stavim ovaj link na svoj blog, devojka koja vodi ovaj modni foto blog zivi u Torontu,njoj puno znaci vase misljenje o ovom blogu jer je to njen san i nesto sto je zelela da radi pa se nadam da ce joj se san ostvariti, mozda ce neke ljubitelje mode medju vama interesovati pa evo

http://www.amadeusonthecatwalk.com/2012/08/romance-in-air.html


nazalost, ja licno nisam upucena u te stvari niti pratim modu :)

Ovo ce biti vrlo kratak post,
svaki put kad napisem da ce biti vremena i psihicki se pripremim na duze trazenje posla nesto bas i ne bude tako, poslala sam rezime oko 13tog a 22og bila na razgovoru,u svakom slucaju dobila sam ponudu na godinu dana da menjam zenu koja je na porodiljskom za sada a posle videcemo.U sredu sam imala intervju u cetvrtak su me zvali tako da sad moram da sredim papire, radno vreme je 8 sati i sat vremena neplacene pauze za rucak.Ovde je uobicajena dvonedeljna isplata primanja, u acinom slucaju uvek je bilo tako u mom iz nekog razloga isplata je na kraju meseca.
Moje trazenje posla bez kanadskog iskustva ali sa kanadskom diplomom trajalo je nepunih mesec dana, sa kanadskim iskustvom to vreme se prepolovilo, sto je opet moj licni slucaj i vezano za moju trenutnu struku gde bez problema mozete da radite kod nekog u kuci za manju platu ili da imate svoj vrtic do 5oro dece koji ne mora biti registrovan, to nije neki usko specifican posao kao ekonomija, informatika i slicno.
Iz mog dosadasnjeg iskustva novi imigranti koje znam su proveli trazeci bilo kakav posao od par nedelja do skoro godinu dana, u proseku izmedju 4 i 6 meseci, oni koji su imali poznanike/rodbinu/prijatelje ovde uz pomoc veza nasli su posao za par nedelja ili odmah oni koji nisu potrosili su vise od nekoliko meseci , uglavnom od 3 do 7, trazeci posao.Oni koji su uspeli da nadju posao u struci nakon godinu dana su retki i u proseku cine jednu trecinu svih koje znam, recimo 5 od 15, od toga informaticari sa dobrim iskustvom su uspeli da udju u struku za par nedelja ili meseci, oni sa zanatom tipa elektricar, vozac ili mehanicar takodje, oni sa pravnim, ekonomskim,arhitektonskim i umetnickim diplomama (bar oni koje ja poznajem)nisu uspeli ni posle par godina ali to ne znaci da nece ako im je stvarno stalo do toga i ako imaju para i vremena da isteraju to do kraja, a mozda ce se kao vecina podjednako pronaci u nekoj sasvim drugoj struci...
Ovo nije nikakva zvanicna statistika vec moj osvrt na nekih 15tak porodica koje su stizale u poslednje 4 godine a koje sam upoznala u medjuvremenu.Vecina tih porodica zivi u Torontu, osim nas i jos 2 koje su ovde u KW.

Jedan dobronameran savet ako imate manju decu, zena ste a trazite posao, prvo se pobrinite da imate nekog da ih pripazi ili da idu u vrtic-skolu i sl. iako to kosta. Moja losa procena dovela me je u vrlo nezgodnu situaciju da moram da cimam dragog da izlazi sa posla po par sati nekoliko dana u nedelji, na sta nisu bas blagonaklono gledali, da bih ja imala sansu da otrcim na intervju jer nisam imala nikom da ostavim dete, druga stvar je morala sam da ih molim da prilagodjavaju SVOJE vreme i intervje mojim potrebama jos jedan minus...a o nervozi i cimanju sa klincem da i ne govorim, tu i tamo sam imala srece da imam pomoc prijatelja koji takodje rade pa da uzurpiram deo njihovog slobodnog dana, ali razgovori i trazenje posla je ionako stresno pa vam ne treba dodatna doza haosa...samo ova scena :dok u 15 minuta do intervjua stojim pred zgradom i cekam da dodje i odveze nas, moje bolesno, nervozno i uplakano dete me lepo zagrli i isplace se i islini na mojoj kosulji za intervju, koga da krivim nego sebe, lose sam procenila sanse i vreme za trazenje posla a ne mogu da propustim priliku jer druge mozda nece biti, mesta za skole se popune u septembru...i nista, imam uvek u tasni u kolima rezervnu odecu za sebe i njega, maramice, cebence, punu ratnu opremu...ali opet nepotrebni stres i nervoza...a o cimanju sefa za izlaske da i ne govorim...tako da, drage moje mame prvo zbrinite kao i uvek sve njih, pa onda nadjite sansu za sebe...

Wednesday, August 22, 2012

Promena perspektive ili POV

Fotografi imaju gomilu skracenica kojima se sluze kada komentarisu necije fotke, moja omiljena je POV ili point of view, ta stavka zapravo definise izgled, zanimljivost, inventivnost i citav zivot jedne fotografije.Mastovitost i odstupanje od tradicionalnog POVa definise dobre fotografe, cak iako slika nije najostrija ili nema najbolje svetlo, POV je ono sto nas privlaci na njoj, fokus na necije lice, odredjeni trenutak u kretanju mase ili neko majusno cudo prirode vidjeno iz novog ugla...
Jako je tesko svoj zivot posmatrati iz tudje perspektive jer to zahteva dosta samokritike i na kraju maste, dve stvari koje ne poseduju svi podjednako.
Drugi problem je, bez pravih cinjenica tesko je realno zamisljati svoj zivot na drugom mestu ili u drugom vremenu.
Zato pitate ljude koji vec zive tamo, ali ono sto cujete od njih nije bas najjasnije ili vam ne deluje realno...zaboravili ste, a i oni, da oni imaju drugaciju perspektivu, mozda cak i vise razlicitih POV-a.
Kada neko recimo kaze da zaradjuje par hiljada dolara mesecno, svako nesvesno prevodi to na dinare i zamislja sta bi mogao da uradi sa tim parama u srbiji ili hrvatskoj recimo, sto totalno nema smisla jer sa tom platom necete ziveti tamo vec ovde i placati ovdasnje racune a ne one tamo,
druga stvar je i cinjenica da ljudi ovde imaju razlicite racune i troskove, i ponekad imam osecaj da koliko god da zaradite ovde to nije nikakav problem potrositi.
Kada neko kaze da zivot u Kanadi nije jeftin on pre svega razmislja u smislu poredjenja troskova na tlu Severne Amerike, cene u USA i porezi su manji, Quebec takodje ima drugaciji finansijski sistem i poreze, u odnosu na njih Ontario je prilicno skup za zivot kao i BC, ali nikom u istom momentu nije palo na pamet da oni na Balkanu to opet vide iz drugacije perspektive, i tu nastaje razlika u misljenjima.
Ako neko ovde kaze da ima recimo 70.000 $ godisnju platu, ili vidite tu stavku na oglasu na posao, nemojte da previdite da je ta cifra uvek data pre skidanja poreza koji na tu platu iznosi 22% i pre skidanja osiguranja i zdravstvenog.Zato nemojte nonsalantno deliti cifru na 12 meseci i reci wow, izracunajte cinjenicu da ako vam je plata u razlicitim rangovima za oporezivanje vise ce vam biti uzeto na porez
http://www.cra-arc.gc.ca/tx/ndvdls/fq/txrts-eng.html
tako ako vam je plata oko 42.000 godisnje sa odbijenim porezom, penzionim rsp i osiguranjima ona je zapravo realno oko 32.000 godisnje podeljeno na 12, oko 2660 mesecno, toliko otprilike iznose nasi mesecni troskovi sa kirijom, osiguranjima i hranom a bez vrtica koji je jos dodatnih 1000$.
Iz razloga svima poznatih ljudi koji vole da se hvale velicinom svoje plate precutace vam ovu cinjenicu pa cete posle biti u cudu ako ih uhvatite da kukaju na troskove...Osim toga oni svoje izdatke i plate nesvesno porede sa US gde su nekretnine jeftinije a porez manji, dok su u Kanadi kuce u proseku 200.000 i za obican townhouse-tipsku kucicu zalepljenu za komsijske sa majusnim dvoristem u vecem gradu morate da izdvojite vise od te sume nedavno sam videla da se divne kuce sa bazenom u Las Vegasu mogu kupiti za slicne pare sto me je zateklo u totalnoj neverici, na stranu to sto je i porez na namirnice i plate manji.
Realno nema svrhe porediti troskove na balkanu i zaradu i troskove ovde jer su to dve razlicite ravni, na primer tamo plate ne stizu na vreme ili ih po potrebi smanjuju a troskovi rastu dok ovde to nije slucaj bar ne sto se tice komunalija.
Troskovi koji ukopaju newcomere su uglavnom vezani za razlicite kredite i kupovinu nekretnine, kada na kreditnoj kartici predjete par hiljada duga mesecna rata za kamatu ume da se popne na 100$, kola mozete da kupite otprilike sa ulice ali opet ostaje vam mesecna rata od preko 100$ negde i duplo zavisi od kola i opet kamata, kada kupite kucu godisnji porez je par hiljada dolara, mesecna rata takodje i opet ogromna kamata i osiguranje zajma zavisno da li ste imali preko 25% za ucesce ili ne, zato kada neko odavde pocne da kuka oko troskova a kaze vam da ima dvoje kola, lepu kucu itd. znajte da on kuka zbog onih par hiljada mesecno za koje stvarno rinta a onda ih "poklanja" bankama i osiguranjima da bi imao ikakve sanse da zivi u toj kuci i vozi ta nova kola...Jedini koji dobro zive od americkog sna su banke i osiguranja, ali to smo vec svi znali :)
I sad ce zajedljivci reci pa niko ga nije tukao da kupuje kucu i kola, ali to je zamka u koju cemo svi svojevoljno upasti pre ili kasnije jer nemamo puno izbora a imamo puno zelja i ocekivanja da brzo dodjemo do tog boljeg zivota zbog kog smo uostalom ovde, a koji ukljucuje bolju sredinu, bolji smestaj, bolje uslove zivota i bolja primanja.Okrenite lupu i recite sebi sta biste vi ucinili da vam neko kaze sad kad zaradjujes toliko i toliko imas sansu da ne placas drugima kiriju vec da imas nesto svoje sto ce ti jos doneti i korist kasnije a odmah lepsi zivot...kao sto mi prijatelj rece, prodavci su ovde veci psiholozi od psihologa neki su toliko dobri da jos malo pa ce moci da prodaju led eskimima :))
Uzmimo porodicu dosljaka ovde sa dvoje dece u vrticu i kirijom i dve plate, recimo da je kirija za dvosoban stan sa racunima 1100, vrtic oko 2000 za dvoje dece ako nemaju subsidy i hrana , kola, gorivo, jos 1000, za zivot je potrebno oko 4000 mesecno, to su dva minimalca plus decji i da ste na nuli na kraju meseca ili bar nesto malo u plusu.Recimo da ta porodica za 5 godina stigne dotle da imaju malo bolja primanja i deca podju u skolu koja je besplatna, rese da kupe 2 nova auta jer im je kreditiranje nekako povoljnije i rese da kupe ne tako jeftinu kucu sa malim ucescem recimo 20.000 $ sto ih opterecuje placanjem mesecnog osiguranja zajma i normalno kamatom koju su dobili od banke, trenutno hipotekarno opterecivanje plate se uzima idealno na trecinu primanja sto u realnosti za kucna primanja od recimo 6000$ znaci 2000$ mesecno.I recimo da je neko to uradio, da je otpisao trecinu svojih mesecnih primanja na kucu, kamatu, osiguranja i poreze, ostaje mu 4000 na raspolaganju, od toga mora da plati racune,rate za kola, osiguranje za kola i hranu, vanredne troskove tipa mehanicara, namestaj,odecu, obucu, mozda neko putovanje za vikend,frizera itd sto sve nije strasno ali skupi se, i recimo da mu nekako igrom slucaja ostane na kraju meseca neka hiljadarka viska, s obzirom da samo karte za posetu bivsoj zemlji kostaju za celu porodicu oko 5000$ a gde je jos boravak tamo i potrosnja na hranu, poklone , rodbinu i putovanja, cela peripetija za nekog ume i da se popne na cifru za koju moze da se kupi lep nov auto, i znajuci podsvesno koliko para uloze u svaki odlazak "dole" nije ni cudo da kukaju kako su zatrpani racunima...sa moje tacke gledista sama pomisao da mi se troskovi popnu na 4000$ mesecno je uzasavajuca, jeste moze to ovde da se zaradi al opet ako znam da mogu da zivim ok sa duplo manje...a da ne govorim da je ovo gore cista fikcija, retko ko ce vam iskreno reci koliko zaradjuje i koliko trosi, zapravo ljudi ne vole ni da pitate jer se o tome ovde ne prica, nije kulturno nekog pitati koliko zaradjuje i koliko trosi.
Kada se govori o novcu medju ljudima se formira neki nevidljivi celicni zid i svi skrecu temu, ima i puno zavisti...
I pre nego sto neko prokomentarise kako se frljam ciframa to je istina jer, iskreno, nisam naisla na osobu koja bi bila voljna da mi objasni svoja primanja i troskove cak mislim da su se neki i uvredili sto ih pitam, tako da uzmite sve sa zrnom soli, i ono sto vam drugi kazu jer iz mog iskustva ljudi nikad nisu zadovoljni svojim primanjima niti su 100% iskreni kada pricaju o istim. Nekima firme zabranjuju da bilo kome kazu visinu plate.
I svima, ukljucujuci mene je neprijatno kada se pokrene tema iz nekog razloga.
Ono sto hocu da kazem je da gledano iz ove perspektive, Kanada nije jeftina za one koji u njoj zive, bar ne ovaj moj Ontario.Cim malo odskocite sa onog pocetnog emigrantskog dna pocnu da vas deru porezima na mesecnom nivou, dok u jednom momentu ne shvatite da dajete za mesecni porez onoliko koliko vam je bila prva plata u Kanadi i to vas rastuzi, jer vam neko uzima celu jednu neciju platu...ima ljudi koji imaju svoje firme i rade u toku godine dok ne dodju do odredjene cifre a onda ne rade vise, prijave da im firma ne posluje dobro i da je u gubitku da bi smanjili porez a izbegavaju poslove da bi ostali u manjem rangu sa porezom...ima raznih ideja i prica a bilo je i gorih varijanti ranije tipa namernog otvaranja nekoliko firmi i namernog bankrota ali sada je zakon o bankrotu promenjen...Svako se snalazi onako kako mu savest nalaze.
Penjanje na novi nivo poreza za dosljake menja jos jednu perspektivu, sada nije vise kako je divno sto postoji socijala ako se desi najgore i sto drzava brine o svima...sada je: a sto meni skidaju toliko sa moje tesko zaradjene plate za neke lezilebovice koji nece da rade vec sede kod kuce i zajebavaju se...ja rintam za moju kiriju i vrtic a njima sve drzava placa, od moje plate i mog poreza...
Tako se bas kao i izgled neke fotografije i pogled na neki zivot ili u neciji zivot menja zavisno od POV-a.
Cak i onaj koji zivi taj zivot cesto ne vidi sve detalje opterecen fokusom na nesto drugo, nesto sto mu se cini bitnim - sa njegove tacke gledista...
............................................................................................................................

Pre 2 godine dobilli smo crash kurs o zivotu u Kanadi od jednog prijatelja koji je imao volje da razgovara o tome i koji nam je sasuo toliko stvari iz svog visegodisnjeg iskustva ovde da smo mislili da mu je Kanada malo sredila mozak ili bar njegov vrlo stresan posao, nama su njegove price tada delovale kao bajke i totalno neverovatne stvari...ali nije prosao dan u ove dve godine da mi iduci njegovim koracima nismo kao mantru ponavljali, ma bio je u pravu, vidi stvarno bio je u pravu...

......................................................................................................

Sto se trazenja posla tice, ovaj put nemam toliko srece.Nije uopste bilo otvorenih konkursa za moju struku pa sam na sajtu grada iskopala spisak vrtica i pocela da saljem rezime svima redom sa porukom tipa - ako se u buducnosti pojavi potreba imajte me u vidu i bla bla bla, to mi je donelo nekoliko intervjua i stavljanje na supply listu za neke vrtice ali nista opipljivo jer nema otvorenih pozicija, u svakom slucaju ovaj put ce potrajati malo duze od par nedelja ali ne zurim se, bice nesto a a ko ne bude uvek ima poslova po prodavnicama i na drugim mestima, negde cu valjda upasti :) taman da vidim kako ce ici privikavanje na vrtic i sve ostalo.
Vremena nikad dosta da se sve postigne i obavi, a jesen uveliko u najavi jer je nocu ponekad i 10tak stepeni a lisce pocinje da rumeni, trenerke i jaknice su sve vise u opticaju na vetrovitih 25, letnji karnevali i piknici svakog vikenda polako ustupaju mesto pumpkin festovima i branju jabuka, dzem festovima i jesenjim rostiljima i beer festu...Polako dolazi najlepse godisnje doba u Kanadi i po prvi put ne zalim sto ide jesen.

Heavy things won't fly by `girltripped on deviantART A place under the sun by `gilad on deviantART Mirrored Reality Dreaming by *oO-Rein-Oo on deviantART

Wednesday, August 15, 2012

Ako ne zna Google zna Facebook

http://amitzdulniker.com/2012/03/21/sve-sto-sam-naucio-o-sustini-zivota-naucio-sam-od-jednog-psa/

price iz inostranstva

http://www.politika.rs/rubrike/Moj-zivot-u-inostranstvu/index.1.sr.html


Naisao je neki period trcanja okolo, jurim posao, idem na intervje i saljem rezimee okolo. Dani na poslu u privatnoj firmi traju duze tako da nemamo puno vremena za druzenje i vidjanje preko nedelje, bebac treba da krene u vrtic pa sad krece na neku adaptaciju po sat dva svaki dan da se navikne...
Inace vrtic za koji ni Google ne zna da postoji i nema ga na mapi- sam nasla preko facebooka, uclanila sam se na stranicu udruzenja komsija iz ovog komsiluka i jedna od mama mi je rekla da postoji i ovaj vrtic u koji idu njena deca,koji je izidan prosle godine i nije nigde ubelezen i nema web sajt ali koji ima mesta na nasu srecu, cena je naravno skoro 1000$ mesecno i zato sada ubrzano trazim neki posao da pokrijem te troskove.
Mogla sam da ga ostavim i narednu godinu kod kuce pa da krene u skolski vrtic koji je besplatan ali mislim da to nije dobro za njega, ne prica tecno i non stop trazi drugu decu a u nasem komsiluku ih bas nema, po ceo dan se igra sam i vidim da to nije to, treba mu drustvo a ne tv.Treba da stekne navike i da se socijalizuje.
Nas zivot je posle selidbe upao u novi fast track navikavanja, organizovanja i trcanja okolo vikendima, sadrzaji u gradu su siromasniji nego u Londonu jer je Waterloo jedna velika spavaonica u predgradju, nase selo sto bi moj dragi rekao, ali ponekad i to malo prija.
U svakom slucaju evo zanimljive ideje kako facebook moze da vam nadje vrtic LOL

Moj mali ljubitelj vozova i ja smo ovih dana radili na novom projektu, htela sam da mu nabavim sto sa vozicima ali kada sam videla cene koje pocinju sa 150 pa idu do 500$ i naravno kinesku proizvodnju odustala sam, otisli smo zajedno u Home Depo i dolaramu i za ispod 50 $ nabavila sam sve sto mi je trebalo, ali najbolja stvar u svemu tome je sto smo ga pravili zajedno i farbali, lepili, seckali i smejali se zajedno, i mislim da je prelepo ispao, kada je ujutru ustao i video gotov nas mali projekat rekao je :wau mama, thank you mama, love you mama...srce mi je bilo do plafona :), thank you my love :).
dva bela panela od iverice 2$ kom
weldbond lepak za sve 3$
tecni gips u tubi koji se brzo susi 3$
kila gline ili das mase 12$
ukrasni kamencici, stapici za sladoled,sundjer za sudove zeleni i sljokice i akrilne boje iz dolarame oko 10$
kutija od sladoleda i par kutija od keksa
kamenje i drvo pokupljeno napolju :)

rezultat




Par slika iz ST. Jacobsa i centra Waterloo-a, bili su neki dzez dani pa je saobracaj obustavljen, na jednoj od slika videce grupu ljudi u centru grada okupljenu oko piana koji tamo stoji, svako ko zeli moze da svira i kad zavrsi da ga pokrije zastitom od sunca i kise da bi i drugi mogli da se igraju :)


Saturday, August 4, 2012

Vozom na pijacu :)

Ovaj put sam ponela foto aparat :)
Voznja vozom prvi put u zivotu za mog malog ljubitelja Tomasa i kompanije bila je magicna, trajala je kratko pa cemo morati sto pre da je ponovimo :)))
Voz koji 3 puta nedeljno vozi od centra do pijace pripada udruzenju volontera zaljubljenika u zeleznicu koji se trude da restauriraju i ocuvaju stare kanadske vozove, vecina ih se vozi i opsluzuje voz i gotovo svi su stari koliko i voz, negde oko 80 godina LOL



PS slike su samo jednog spoljneg dela pijace jer ona ima i par hala na sprat gde su pekare i mesare i deo za sireve i mlecne stvari, ogromna je :)