Wednesday, July 27, 2011

London

Ako mislite da landram po gradu i provodim se i da zato ne pisem, grdno se varate.Zapravo je pretoplo vec danima da bismo izasli negde osim uvece, a mucila nas je jos jedna nova i prilicno velika odluka koju smo morali da donesemo. Opet se selimo, ovaj put u London.(ako se neko slucajno odluci za Kicener jedni od vernih citalaca su tamo superintendenti u zgradi i ponudili su se da pomognu oko nalazenja stana novodoslima, poslacu kontakt ako nekom treba) :)

Doktoriracu selidbe,a evo i recepta
1. naci stan i ugovoriti dan i sate za selidbu zbog rezervacije lifta
2. iznajmiti U haul kamion ili kombi za stvari (postoji opcija da iza kamiona slepate i svoja kola na prikolici za dodatnih 80 $)
posle selidbe sipati gorivo u kamion da ne bi platili penale
3. Nedelju dana ranije preko interneta ugovoriti uvodjenje telefona i interneta u novi stan za odredjeni datum dan posle selidbe
4. Pronaci kiosk u trznom centru za promenu dokumenata, napraviti spisak koje sve agencije treba obavestiti o promeni adrese ( child benefit, tax agency, health care, drivers licence, i sve ostale koje treba) ili promeniti podatke on line ako moze na service ontario
5. Kupiti plasticne kutije od 60tak l minimum za stvari (prakticno ako se selite vise puta, uglavnom su oko 10tak dolara) i kolica za prenos stvari ako se selite sami, hand truck ili dollie mogu se naci za 30tak do 100 dolara i vrlo su korisna za sve teze stvari
6. Kupiti najlone i selotejp za pakovanje i crne kese sa drskama za odecu i posteljinu
7. Oribati i ocistiti stan za sobom i predati kljuceve (slikati sa datumom kakav smo stan ostavili u slucaju da hoce da nam naplate virtuelnu stetu kao nasim poznanicima)
8. otici do poste i preusmeriti svu postu koja stize na staru adresu u roku od 6 meseci na novu adresu


Kompanija u kojoj Aca radi je proslog meseca otpustila dobar deo svojih radnika, oko 25 % da bi skresala troskove dok im ne krene na bolje, dok su drugi placuci odlazili on je bio nagradjen za svoj rad i trud, ipak nismo bili sretni zbog toga koliko smo mogli biti da je sve bilo u redu,bila je u nama trunka straha, kako stvari stoje uvek postoji sansa da dodje jednom dan kada ili kompanije vise nece biti ili ce doci drugi krug za plakanje...Tako je sa privatnicima ovde, kao i svuda, dok im trebas, trebas, kad osete da gube novac na tebi , thank you and good bye. U njegovom iskustvu ovo je bila najbolja firma, najbolji sef i najbolji uslovi koje smo ikad u zivotu imali i bio je presretan tu, medjutim da bi nastavili dalje sa svojim zivotom i ciljem moramo da idemo dalje i to je to. Ovaj put smo imali izbora i konkurisao je na vladine pozicije, birokratija je brojna, neophodna i svemocna i uvek je treba, a vladina birokratija i javne sluzbe su dobar izbor za ljude koji ne vole mnogo da menjaju posao, zele sigurnost i pristojnu platu.I uspelo je.
Rekla sam, ako vec moramo (a moramo) da se selimo neka to opet bude na bolje. Kanada nas je razmazila, naucili smo da uvek moze bolje i drugacije, posle rodnog grada koji ima jedan parkic velicine prosecnog parkinga u Torontu i koji nije imao ni pristojno igraliste za decu dosli smo u Kicener koji je imao mnoga cuda koja dotad nismo videli i naravno odusevili smo se, onda smo dosli u Toronto, grad koji ima sve i ponesto za svakog, raj, osim jedne mane, kako to biva sa rajevima svi bi u njega, cene su malo vece, guzva je mnogo veca, mravinjak nacija i kultura a saobracaj u vecini radnih dana ocajan...Ipak jezero, parkovi, igralista, zoo, wonderland, farme, kafici, prodavnice,gradski prevoz koji radi kao sat,festivali, muzeji i mnoge druge zanimljivosti vade stvar do odredjene granice.
London je srednje velicine i za nas ima 3 prednosti, stabilan posao sa vecom platom u drzavnom zdravstvenom centru, niske cene nekretnina i pristojne skole. Grad velicine novog Sada sa gomilom parkova i jezera, uredjen za porodican zivot. Bez nekog preteranog ekonomskog buma za razliku od sljasteceg Toronta, sto je lose ako trazite posao ali nije bitno ako ste ga vec nasli i ne mislite da ga uskoro menjate (bar se nadam da ce tako biti).
Ovo je najteza odluka koju smo do sad morali da donesemo, bila sam u iskusenju da trazim nacine da ostanemo ovde i kupimo nesto van grada jednog dana u Ajaksu ili Pikeringu ali shvatila sam da nema svrhe...zivot bi se kretao u tom pravcu da bi on trebalo da radi kao konsultant sto bi ukljucivalo cesta putovanja po Kanadi, Usa ili svetu, kada bi isao na posao morao bi svakako da putuje 40tak km kroz guzvu grada do posla, verovatno bih i ja morala isto...prosecna cena neceg iole pristojnog je u rasponu od 350 do 450.000, neverovatna suma za nas...neverovatan dug sa kojim treba ziveti i jos vise ako se doda kamata, veliki rizik koji ne zelim.
Druga stvar je guzva, u subotu su ljudi cekali po 4 sata na auto putu da udju u grad, mi smo izlazili pa smo proveli u guzvi "samo" sat vremena na 35 stepeni i Aleksa nam je zahvalio drekom, a to je ovde svakodnevna pojava.
Bilo je lako doneti odluku da odemo iz Srbije, nekako sam bila 100% sigurna da ne moze da nam bude gore nego tamo i bila sam u pravu, bilo je lako napustiti i Kicener jer je taj prvi posao u struci u Kanadi bio zlata vredan za nasu buducnost i bilo je tako, plata je bila vise nego dobra za pocetnicku a uslovi na poslu i kolege divni. Brzo je napredovao i plata mu je brzo rasla jer su cenili njegov trud.Medjutim ovu odluku je bilo tesko doneti jer nije bilo niceg tako strasnog od cega treba bezati niti smo morali da idemo tako daleko ... Iskreno, ja sam se nadala da cemo se vratiti u Waterloo ili Kicener i skuciti tamo ali eto nije tako ispalo, ko zna zasto je to dobro, mozda jednog dana ipak...
Jedna stvar je bila presudna, sigurnost, sigurnost na poslu (svi znaju da se drzava retko ponasa kao privatnik jer uvek ima priliv sredstava u kasu), finansijska sigurnost koja se odrazava u relativno povoljnim cenama nekretnina koje nisu nedostupne kao ovde i mogu da se otplate za manje od 10 god mozda cak i 5 (a najbolja kuca je otplacena kuca) i porodicna sigurnost za odrastanje i skolovanje naseg deteta ili dece...Doduse to su stvari koje su meni bitne, i arsini kojima ja merim stvari, nekom ce se mozda svideti da putuje svetom i zaradjuje stotine hiljada dolara koje ce onda dati banci za kucu u GTA i uzivati u blagodetima Toronta, mnogi ljudi se oduseve ovim gradom jer ima svojih cari, podseca me na onu izreku Svi putevi vode u Rim, ali u ovom slucaju svi (pogotovo emigranti) na kraju zavrse u Torontu :)
Da nema Alekse verovatno bih i ja zelela vise avanture u svom zivotu i neku zescu karijeru...ovako, znam da nema novca koji moze da zameni njegov smeh, nisam to znala ranije, kada smo aplicirali za vizu.U toj poslednjoj godini cekanja sve se promenilo. Jednom u mesec dana mi bude zao zbog toga, ostalih 29 dana ne mogu da ga se nagledam dok jurca okolo i pentra se po igralistima i fontanama...i pomislim kako ne zelim ovo da propustim ni po koju cenu.
Life is what you make of it.
Pre dva meseca odstranili su mi sva kancerogena mladeza koja nisu stigla da postanu nesto gore, i ne prodje dan da ne pomislim sta bi bilo da jesu, da nisam dosla ovde da ih nisu pronasli...da je bilo prekasno.Koliko bih vremena sa njima propustila, postoji li cena za to...Sve stvari koje novac moze da kupi, velika plata, karijera, kuca, dobra kola, sve cemu ovde jedan uspesan covek tezi, na kraju sve to ne bi bilo bitno, ni vredno koliko jos jedan dan sa onima koje volis.
Nekako nam to nikada i nije bio cilj, uvek nam je bio cilj da imamo svoj mir, od mesanja drugih u nas zivot i nase odluke, od politike i nasilja, od opsteg ludila i mesetarenja...samo to da imamo normalan zivot i svoj mir.
Ako je London kljuc za to sto trazimo onda idemo u London...mozda svi putevi vode u London :)


bubbles by ~DizyDezi on deviantART


mr. Bubbles by ~KiiroKiwi on deviantART


bubbles I by ~Freeq22 on deviantART

2 comments:

  1. sretno u Londonu! pisi kako je tamo, jedva cekam utiske...

    pozz, Rada.

    ReplyDelete
  2. Nemas pojma koliko sam se obradovala kad sam procitala da ste preselili u London, iako mi je zao sto cujem da si imala zdravstvenih problema. Moj muz je dobio Kanadsko drzavljanstvo po ovom novom zakonu "wake up canadian" i sada je u Londonu radi i upravo je aplicirao za mene i djecu -Family class-.Prije ovoga smo bili u USA na radnoj vizi skoro 10g. i nismo uspjeli dobiti green card bas zbog ovih crooked lawyers :(, ali kad se jedna vrata zatvore druga se otvore. Ovako je bolje. Mogu shvatiti kroz sta si prolazila jer sam isto prosla dole. Drago mi je sto si u Londonu jer cu kroz tvoje postove moci steci neku predstavu o Londonu, kako, gdje, sta itd. za stanove, skole, sopinge, parkove i ostalo. Samo pisi, redovno cu da citam, ipak je drugacije kad zena opisuje :)

    s.b.

    ReplyDelete