Ostatak price

Ljudi manje vise lice na one u St Thomasu, juce smo bili na bazenu pored i bilo je jos nekoliko porodica sa malom decom, vecina ljudi je gojazna za nase pojmove nametnute estradom i pinkom, svi puniji koje cesto vidjam na ulicama se krecu oko ili preko 100tke, deca (pogotovo zenska koja se manje bave sportom) imaju one pojaseve oko stomaka i ponekad se zablenem kada mi 12to godisnja devojcica izgleda kao trudna a ustvari nije...to mi upada u oci jer toga nije bilo tako puno u Kiceneru a ni u Torontu, ovde je malo cesce i uocljivije, valjda.
Vecina ljudi i zena je takodje istetovirana, ovi sto su bili na bazenu juce su nasih godina, mamina noga od clanka do kuka prekrivena je nekim stilizovanim cvecem a tatine grudi zelenim raznim motivima kao one cuvene vojne tetovaze.U trznom centru svaka druga mlada osoba koja je prosla imala je tonu slicica na sebi, jedan je cak imao broj 23 istetoviran na obrijanom delu glave iza uva. Aca kaze da je centar lep, nadam se da cemo ga videti za vikend,Juce je bio na delu obuke u sklonistu za beskucnike i vratio se zgrozen, kaze da je slicno kao deo Queen streeta u Torontu, zapravo su vecina njih iz Toronta jer ih je tamo bilo toliko da su ih na kraju potrpali u autobuse i polslali u druge vece gradove u Kanadi koji imaju sklonista. Uglavnom nisu agresivni, cak sta vise u Torontu su bili prilicno izgubljeni u svom svetu, neki pricaju sa bogom, neki piju, neki se drogiraju ko zna cime i svi sede ili leze potravnjacima oko sklonista na Queenu i cine taj deo centra Toronta prilicno jadnim.
Pre nego sto smo otisli slala sam mailove i potpisivala peticije da se ne dozvoli zatvaranje nekih grana biblioteke u Torontu i privatizacija drugih, evo sta mi je odgovorio MP
Councillor Parker Councillor_Parker to me
show details 1:35 PM (19 hours ago)

Thank you for taking the time to write to me on a matter relating to the
process currently under way towards determining the City's 2012
operating budget.

Toronto City hall has functioned year after year with a gap between
expenses and revenues. The gap has been filled each year with draws from
reserve accounts and other one-time funding sources. The gap is now
larger than ever – about $750 million on total spending of about $9
billion. The reserve accounts and other one-time sources of stop-gap
funding, meanwhile, have dried up. The cupboard is bare.

The tax increase that would be required to bring revenues into line
with city hall's current rate of spending has been estimated at about
35%. And that would only balance the books for one year; the problem of
rising costs would face us again in the years thereafter.

The need to find ways to bring spending under control is clear. It is
also clear that the measures that are required in order to bring things
into a proper state of balance will have to include substantial
changes.

Past councils have swept the problem under the rug with temporary
solutions on the revenue side. The time has come to look seriously at
available options on the expense side as well. Hence the review of
expense items that is currently under way.

This is not an easy process, but it is a necessary one. That having
been said, part of the process includes listening to the voices of
people like you who bring reason and passion to bear in the defence of
spending programs that are of particular importance to them. Your
comments in that regard are important and I take them seriously.

Your correspondence includes comments relating specifically to the
matter of the Toronto library system, and urges that branch closures be
avoided. According to all reports I have received to date, library staff
are working hard to achieve budget targets without resort to branch
closures. I am hopeful that these efforts will be successful.

In any event, I will be vigilant as to any recommendations that might
have the effect of imposing a burden on the libraries in Ward 26 that is
out of line with measures imposed generally.



Regards,

JLP

E sad ako je Toronto resio da stedi na biblioteci, London moze jedino na bolnicama, do 2013 treba da ukinu nekih 80tak kreveta na psihijatrijskim odeljenjima, i svi okolo se drze za glavu jer to znaci da vecina onih koji cuju glasove i pricaju sa bogom nece biti tamo gde im je mesto...privatni smestaj je skup i porodice ce biti prisiljene da ih drze kod kuce.
Naravno da smo odmah postom dobili peticiju da se potpisemo da smo protiv toga, ovde se bas trude sa tim peticijama i borbama sa politickim kresanjem budzeta, ipak moram priznati da sam poucena prethodnim iskustvima prilicno skepticna kada su u pitanju politicari i novac...kao ono pisamce gore sve ti lepo objasne da nista ne razumes i dalje teraju po svom planu i programu...Mislim da nikad necu imati stomak da se bavim slicnim zanimanjima ili politikom, nemam tu dozu ljigavosti.Ovde je bar tako fino upakovana da se jedva nazire, tamo je prostacka i brutalna, ali i jedni i drugi su takvi zato sto znaju da im niko od ovcica koje glasaju za njih nista ne moze. Zato i ne glasam, poslednji put kada sam to uradila pitala sam se gde su mi bile oci i usi i mozak godinu dana, i boze moj za kakvog kretena sam ja sebi dozvolila da glasam...kao da je bilo nekog izbora izmedju loseg i goreg...
Kao emigranti ionako nemam pravo glasa i pokusavamo da se sto manje opterecujemo "bitnim" drzavnim stvarima.Gledala sam oglase za posao, posto uvode vrtic u sve skole traze vaspitace i hronicno traze medicinske sestre, ali moji papiri jos stoje u srbiji iako sam poslala zahtev pre 2 meseca, jedina osoba koja na fakultetu sme da ih potpise i lizne tu markicu da ih posalje je jos na godinjem, bolovanju sta li a niko drugi se ne usudjuje da uradi tudj posao...moja zivotna prica...glupava birokratija i papirologija.Ostali poslovi su klasika, prodavnice, poneki butik i fabrike automobila, informatike nema osim 2 ili 3 komapanije koje prave video igrice, a to nema veze sa nama...ima dosta oglasa za socijalne radnike i za PSW (ali to definitivno ne preporucujem nikome ako bas ne mora) i nemojte da vas neko ubedi kako je to divan posao, za 10 dolara na sat mozete da slazete police u nocnoj smeni u prodavnici sa mnogo manje stresa i gadjenja nego PSW.Njihov posao ukljucuje sve, od pranja nepokretnih i starih po domovima i bolnicama i menjanja pelena do odlaska po kucama i ciscenja, kuvanja rucka i spremanja istih, ne kazem da je to lose samo je po meni jako lose placeno, trebalo bi da im za takav posao i jezivo fizikalisanje daju duplo vise. A naziv Personal support worker uopste ne implicira sve navedeno u opisu posla...doduse neki se brinu o nepokretnoj deci u kolicima koja nisu svesna sveta i guraju ih okolo u setnje, menjaju im cevcice za hranjenje i disanje itd. To je kao blaza varijanta, i verovatno velika pomoc roditeljima.
Zao mi je sto je u startu ovako krenulo, da stvar bude gora nema nikog da kaze aci sta da radi jer je nova sefica otisla na 3 nedelje u juznu Afriku gde joj otac umire od raka.Dok se ona vrati, on ce verovatno skontati sa cim ima posla ovde i resiti da li da ostane ili ne.To je olaksavajuca okolnost, ne moramo da ostanemo kako je jedan moj prijatelj rekao "sedi tamo gde te je bog o zemlju tresnuo", Kanada je velicine Evrope, negde sigurno postoji mesto gde ce se sve kockice sloziti ako se ispostavi da to nije ovde. Iako je seljakanje veliki stres, ne smeta mi, cak sta vise uzivam u novim mestima jer ih inace ne bih videla i upoznala, a u zivotu ima toliko toga da se vidi i dozivi a tako malo vremena...
Jednog dana za 10tak godina cemo sesti u transpacifik u Torontu i otici do Vankuvera, zelim da vidim sve izmedju ta dva grada :)
Stvarno ne razumem ljude koji su u stanju da cute i trpe ako ista mogu da promene u svojoj situaciji, dugujes sebi da bar pokusas, pozdrav od Mike Antica :)