Friday, November 5, 2010

Da vam ne bude dosadno kad se ja ulenjim :)

Pa vi još uvek delite čovečanstvo na narode. Zar vas to nije prošlo?
-Nisam delio ja. Čovečanstvo se delilo.
(Miroslav Antić)

People by ~mr-electricocean on deviantART

Bili smo kod prijatelja sa foruma koji su slavili 2 godine u Kanadi, upoznali jos jednu porodicu koja je dosla malo pre nas i uzivali u gomili klinaca i druzenju...Jako je dobar osecaj kada mozes sa nekim da razgovaras o onome sto te muci a da ne misli da si lud, razmazen ili pesimista,ili i tacno zna kroz sta prolazis i kako se osecas...Dok smo jos bili tamo cesto sam se zalila mami kako me niko ne razume, ja kao da sam zivela u drugoj zemlji u odnosu na svoje poznanike i prijatelje...neki su mi mleli o politici i strankama, bili vatreni zagovornici ovog ili onog , ili protivnici neceg kako to vec tamo biva, drugi su i sa tri banke uzivali punim plucima u studentskom zivotu i pitali se da li ce ikada naci neki posao osim konobarisanja...a oni koji su radili bili su razocarani svojim sefovima, kolegama i platom i iskreno nisu imali puno vremena za druzenje i pricu.
I kako to obicno biva svaki razgovor se zavrsi tako sto se svi lepo izalimo jedni drugima na ono sto nas je tistalo, tu i tamo se hrabro nasalimo na svoj racun i guramo dalje svako svoju pricu...Prolaze godine, a vreme kao da stoji tamo.Da nije onih koji imaju decu ne bismo ni primetili koliko brzo prolazi.Svaki put kada na fejsu ugledam slike dece svojih vrsnjaka iznova se zacudim.
Vrlo je bitno okruziti se ljudima i komunicirati sa njima svakodnevno kada dodjete, da me poznajete znali biste da sam za 3 meseca u Kiceneru upoznala bar 10 ljudi do kojih mi je stalo i sa vecinom sam u kontaktu, od kad smo dosli u Toronto pre mesec dana upoznala sam jos 3 porodice sa kojima se druzimo, bas mi je komsinica iz Perua bila danas sa klincem i rekla blago meni kad imam toliko prijatelja...a ona je 4 godine ovde.
Nisam mislila da treba da gnjavite ljude, nego nadjite nekog sa kim mozete da porazgovarate makar 5 minuta, makar o vremenu ili snegu, jer ono sto psihicki ubija imigrante je ta usamljenost u masi.Zivis medju 5 miliona ljudi a da ni sa kim ne mozes da prozboris ni rec.Na poslu ljudi nisu ni otvoreni ni prisni i ne pricaju o licnim stvarima, to je normalno, ali coveku treba ziva rec i osmeh i dobar dan kako ste...Vidjam stare ljude koji pricaju sami sa sobom, lutaju prodavnicama kao izgubljeni, i malo mi to izgleda tuzno.Jednom se neki starac zagledao u aparat dok sam ukucavala pin na kasi da platim racun, i ja sam mu u sali rekla "ne bojte se necu izgubiti karticu", covek se iznenadjeno trgao i kad je video da sam se nasmejala potapsao me po ramenu i rekao da je gledao sliku mog andjela u novcaniku. Aleksa je bio ispred mene u kolicima i ja sam ga okrenula da ga vidi, nasta se covek nasmejao i rekao mora da smo iz istocne Evrope ili Nemacke onako lepi i plavi...ispalo je da je on odrastao u Stutgardu gde imam tetku i gde smo bili samo mesec dana pre nego sto smo dosli u Kanadu, malo smo popricali na nemackom o njegovom voljenom gradu i zivotu ovde, o mojim utiscima iz Kanade,pozeleli jedno drugom lep dan i otisli.
Kao sto rekoh, ziva rec na bilo kom jeziku puno znaci.
...............................................................................................

Razmisljajuci o onim urbanim legendama o propalim emigrantima i povratnicima koje verovatno citate i slusate svakodnevno, opet sam se vratila na teoriju opstanka. Delimicno mi je jasno zasto uvek cujete najgore, najpre primera ima dosta, a potom ljudi uvek prepricavaju tudje nesrece i greske iz sasvim prostog razloga, podsvesno ih prenose drugima i utvrdjuju u svojoj glavi da bi se na njima ucili i da ih ne bi ponovili.Osim toga uopste nema mnogo price o nekome ko uspe, otisli, snasli se, kupili sta im treba i dobro su...gotova prica.Znate kako Tolstoj kaze u Ani Karenjinoj, sve sretne porodice su iste, a svaka nesretna je nesretna na svoj nacin. Prave poslastice za traceraj i popodnevnu kaficu su oni drugi, nesnadjeni, polakomljeni, razocarani, jer na cemu bi se gradile pethiljadite epizode spanskih serija da nema vecito neke mizerije i kuknjave, sa kim bi se ljudi poredili i rekli kad vidim kako je on prosao ipak je meni dobro ovde...
Nazlost, iz nekog meni nepoznatog razloga ispadne da cak i oni o kojima smo razmisljali kao o onima koji su uspeli, jednog momenta upadnu u krizu.Dosta njih se osloni na licni biznis koji posle nekog vremena krene i ljudi kupe kola, kucu i sve ostalo, uvale se u hipoteku i kredite, mozda od zelje uzmu nesto sto je iznad njihovih mogucnosti (vrlo cesta pojava, ziveo ego :)) i cim posao malo zaskripi ili stagnira pocinju problemi s novcem...frka, svadje, itd.Druga pojava je da novca ima previse, apetiti rastu, nista nije dovoljno, sve izgubi vrednost...nas poznanik je u jednom momentu rekao da hoce da kupi kucu od pola miliona, buduci da vec ima kucu koja je prevelika za moj ukus a imaju samo jedno dete koje ce uskoro na studije, pitala sam ga sta ce mu tolika kuca kad ionako nikog nece biti u njoj? Zasto bi to kupio -pitala sam, a on je odgovorio -zato sto mogu.Mesec dana kasnije rekao je da mu je dosta svega, pokupio se i otisao u drugi grad ostavivsi sve sto je ikada imao i voleo za sobom.Sada zivi u garsonjeri, sam, i radi danonocno da ne razmislja o onome sto ga muci.Pare su mu, iako ih zaradjuje van mog poimanja, jako bolna tacka, ali trenutno je u celoj toj nesreci najbolje advokatima koji ovde uzimaju po 400 dolara na sat (u Torontu) i vec su im uzeli hiljade jer ne mogu da se dogovore...I nemojte da mislite da mu se to desilo zato sto je ovde, nije to prvi put da tako postupa, citav njegov zivot od pocetka je ispunjen nekim bezanjem od necega, samo se njegov cudan temperament jos vise ispoljio kada mu je novac dao podlogu za to.Verovatno i da nije imao novca i uspeha, jednog momenta bi mu pukao film zbog neceg drugog...Ma koliko mi zeleli da nas drugi ljudi vide onakvima kakvi bismo voleli da budemo, u sebi smo ipak ono sto jesmo, to ce se ispoljiti kad tad.
...................................................................................................
Baka me je pre neki dan pitala da li mislim da je bolje ziveti ovde, rekoh joj da je isuvise malo vremena proslo da bih mogla da procenim ali da mi se cini da smo dosta brzo stali na noge i da smo dobro u odnosu na druge koji su se mucili i po godinu dana da nadju posao u struci ili bar bolje placen.Ponekad mi se cini da mi je tamo bilo bolje, ali to je samo privid jer se secam uglavnom lepih stvari i mislim o ljudima do kojih mi je stalo, medjutim svaki put kada slucajno otvorim vesti odande ili neciji postavljen link na facebooku u vezi sa nekom nemilom situacijom shvatim da je ipak ovde mnogo mnogo bolje.
.............................................................................................

O Torontu sam iz prve ruke prvi put u zivotu cula od svog razrednog u gimnaziji.Iako jedan od onih "ozloglaseno" strogih i uvrnuto zahtevnih profesora, meni se uvek dopadao i nikada nisam odustala od svog stava pred njim, zato me je uvek zvao Don Kihot, rekao mi je da stalno jurisam na vetrenjace :)).Petar Bodiroga, tako se zove, imao je one cuvene teme za pismeni : belina boli, zrno peska iz profila, svet je ovaj tiran tiraninu itd.Kada sam upisala gimnaziju i kada sam saznala u kom cu odeljenju biti, komsinice su zabrinuto savetovale moju mamu da me smesta prebaci negde drugde, na sta je ona samo slegala ramenima i rekla "snace se ona, videcemo".Moji roditelji nikada nisu urgirali u skoli ni za jednu moju ili sestrinu ocenu, nisu nam radili domace, nisu citali lektire umesto nas,nisu nam crtali likovne radove, nisu nam pakovali tasne...uvece bi mama usla u sobu da proveri da li je sve uradjeno, sklonjeno i spakovano za sutra i da li su odela uredno slozena na stolici, poljubac za laku noc i to je to.I vecito sam im zahvalna na tome, iako mi se ranije cinilo da to nije fer jer svi ostali lakse prolaze od mene u zivotu zahvaljujuci svojim roditeljima i njihovim vezama.
Da se vratim na razrednog, tezak ali pravican covek, ciji rodjeni brat zivi negde u Torontu.Dolazio je devedesetih ovde da poseti brata i mozda zaradi malo preko letnjeg raspusta jer su tamo plate po skolama bile smejurija, u startu mu se nije svideo grad.Pricao nam je kako je ovaj zapad truo, pun kriminala, kako nema ljudskih vrednosti, kako bi ljudi svoje rodjene prodali za pare...i kako su samo pare i reklame ono sto cini zivot ovde.Ljudi se ne druze jer non stop rade ili idu svojim poslom.On je uvek spominjao tu Cehovljevu usamljenost u masi...Uglavnom kada bi ga pitali namrstio bi se i rekao, -nije tamo dobro...ono sto je verovatno progutao je da -nije ni ovde.To je bilo pre dobrih 14 godina...
Moram da vas razocaram da je zapad jos uvek truo :)) tu i tamo ga nacne neki crvic, al ga brzo saniraju ili bar zakrpe plombom.
Danas nemam vode do 5, o cemu sam uredno obavestena nedelju dana ranije.Revizija sistema pred zimu.Svakog 4tog u mesecu je provera pozarnih alarma, ponedeljkom i petkom bazen ne radi menja se voda, jednom u 2 nedelje ili nedeljno sredjuje se travnjak i park ispred zgrade...sve se odrzava pod konac.Sve MORA da radi i da bude u redu.Pored bagija koji usisava smece sa ulice ide i jedan koji skuplja lisce svako prepodne oko 11, kazu mi da zimi ide i jedan koji kravi trotoare, da ne brinem, sve se odrzava, sve MORA da radi... :))
Rad i red, ok, samo fali ona nemacka disciplina :))
.............................................................................................
I onda slucajno naletim na netu na Andriceve znakove pored puta koje moj Aca cezne da procita ali nema vremena pa mu ih ja malo cituckam dok radi za kompom uvece.

"Suviše je ovaj narod patio od nereda, nasilja i nepravde, i suviše navikao da ih podnosi sa podmuklim roptanjem ili da se buni protiv njih, već prema vremenima i okolnostima. Izmedju zlokovarnih, osvetničkih misli i povremenih pobuna prolazi im gorak i pust vek. Za sve drugo, oni su neosetljivi i nepristupni. Ponekad se čovek pita da nije duh većine balkanskih naroda zauvek otrovan i da, možda, nikad više neće ni moći ništa drugo do jedno: da trpi nasilje ili da ga čini. "

"Kad sudimo o ljudima, njihovim postupcima i karakterima, treba imati na umu da ljudi, iz raznih uzroka koji ne zavise od njih, ne mogu svuda, uvek i o svemu govoriti istinu. Jedni je ne vide, drugi je vide naopako, što je isto ili još gore, a treći prosto nemaju snage za taj podvig, jer to za tu vrstu ljudi i jeste podvig za koji je potreban izvestan minimum snage koji njima nije dat. Tražiti od tih ljudi ne samo da ne greše svesno i otvoreno protiv istine nego i da je ne zaobilaze i ne prećutkuju, znači tražiti od prosečno razvijenih ljudi da budu - atleti. "

Andric, Znakovi pored puta

Zar vam se ne cini kao da je Andric tu pored vas i gleda ono sto vas okruzuje, sto je okruzivalo citave generacije tamo negde na brdovitom Balkanu? Andric je sve to video u istoriji, u buducnosti, i u sadasnjosti zato mi je jedan od omiljenih pisaca pored Igoa i Crnjanskog, i trenutno DZorzda Martina i Terija Preceta- malo "lakog stiva za mozak" ko voli Gospodara prstenova neka potrazi Igru prestola od Martina ili Boju magije od Preceta.Obecavam da cete uzivati :)
......................................................................................................


Naisla sam ranije kada sam trazila vise o zivotu ovde na ovaj blog, obojen nostalgijom, ali mi se stil pisanja izuzetno dopao, vredi procitati cisto zbog ljdskosti u pricama i opisa zivota u Kalgariju...

zanimljiv post sta cu biti kad porastem?
blog
http://www.srbiusvetu.org/sus/blog/5

Eto vam stiva kad ja zatajim :)



Pretpostavljam da ste procitali sve moguce forume, krstaricu, elite security, bracu hrvate i b92...u slucaju da ste nesto preskocili evo jos nekih linkova, licno nisam procitala sve sadrzaje niti propagiram nesto odatle vec sam jednostavno pronasla to na netu pa reko' da podelim ako nekog zanima...slobodno dodajte jos neki ako mislite da drugi treba da saznaju vise onom sto smatrate zanimljivim.

http://www.politika.rs/rubrike/Moj-zivot-u-inostranstvu/Kalgari-hleb-cokolada-i-latinski.sr.html

http://www.politika.rs/rubrike/Moj-zivot-u-inostranstvu/Biti-Srbin-u-inostranstvu.sr.html

http://www.politika.rs/rubrike/Moj-zivot-u-inostranstvu/Hongkuver.sr.html

http://www.politika.rs/rubrike/Moj-zivot-u-inostranstvu/Paparaco.sr.html

http://forum.b92.net/index.php?s=8157a0acb65e30ddf0bbb9391d24332f&showforum=118

http://www.elitesecurity.org/t180027-Vodic-za-emigraciju-USA-Kanada

http://arhiva.elitesecurity.org/t280626-Kakav-je-zivot-Kanadi

http://www.forum.hr/showthread.php?t=31568



http://www.politika.rs/rubrike/Moj-zivot-u-inostranstvu/index.1.sr.html


http://www.nemaproblema.com/canada.htm

http://forum.burek.com/zivot-u-kanadi-t517735.html

http://www.bihforum.com/showthread.php?t=29441&page=1

ovo je neverovatan spisak linkova svega i svacega al mozda mi zatreba
http://www.gold-net-petrovac.com/linkovi.htm

Vi sad sedite, citate, prelistavate i znate kako je meni ovde bar otprilike, zamislite one prve emigrante koji su dolazili brodovima nedeljama na moru i cija su pisma rodbini putovala mesecima...koliko je nama lakse.Svaki dan vidim svoje na skajpu, dok kuvam rucak ispricam se sa njima, i cesto pomislim kakav predivan luksuz, hvala Bogu na internetu :)


Northern Lights by ~AndzeJSteweiner on deviantART

12 comments:

  1. Sjajno... U jednom dahu sam procitalal ovaj post... CItam i prethodne iznova i iznova... U iscekivanju da jos malo dovedemo znanje jezika na malo veci nivo, citam tvoj blog i zaista mi je drago da sa svima nama delis Vasa iskustva, ma kakv aona bila...

    Puno VAs pozdravljamo iz tmurnog Zr i zeljno iscekujemo nove uzbudljive price!!!

    ReplyDelete
  2. Izgleda da smo mi potencijalni iseljenici i ovi koji su to vec postali jako slicni. Svaki put se iznenadim kada kroz ovaj blog saznam koliko zajednickih tema imamo. Djelica citam redovno i fantastican je, beskrajno se smijemo nekim njegovim postovima, cesto se i zamislim... A citirala si i moje omiljene djelove Znakova, a imas i isto razmisljanje o Andricu... To me bas raduje, pomogne da se osjecam malo manje kao vanzemaljac.... Jaca

    ReplyDelete
  3. Ako jos nisi citala preporucujem ti knjigu Davida Albaharija "Dijaspora i druge stvari". Vidim da je ima i u cuvenoj srpskoj knjizari Serbica Books na
    Dundas Street West u Torontu. http://www.serbica.com/index.aspx?id=ww&BID=2158
    Ako zelis mogu ti je i ja doneti u martu. Do tada mozes da citas njene delove objavljivane kao feljton na sajtu novina Danas.
    http://www.danas.rs/vesti/feljton.24.html?news_id=151765

    Pozdrav.
    Andjelka

    ReplyDelete
  4. Evo jos dve interesantne imigrantske price. Prva je prica cuvenog jugoslovenskog ilustratora Dusana Petricica ( svi znaju za njegov "Poletarac") a koji je u svojim zrelim godinama napustio Srbiju i dosao u Toronto gde i sad zivi. Pored toga sto je nastavio da se bavi svojim poslom priznat je i poznat kao ilustrator i karikaturista. Evo ga njegov intervju na CBC radiju: http://www.podcastdirectory.com/podshows/2269296
    Druga prica je prica Dragana Todorovica, pisca i multimedijalnog umetnika iz Beograda, koji se takodje devedesetih doselio za Toronto a ovogodisnji je finalista za nagradu Toronto Book Award. Evo i njegove imigrantske price: http://www.b92.fm/channel/Hulahop/16280.html

    ReplyDelete
  5. Ipak od svih imigrantskih prica za koje ja znam ( a posebno su mi bili interesantni umetnici koji su nastavili da rade van svoje zemlje) najjaca mi je prica Mire Furlan. Ima neke ironije u tome da je ona mozda i najpoznatija od svih nasih imigranata ( sigurno su u pitanju stotine hiljada obozavaoca u Severnoj Americi koji su je voleli kroz likove u serijama Babylon 5 i Lost). Medjutim iz njene price se vidi koliko je ona zapravo drugacija od te sredine tamo. Kontrast je neverovatan. Jednom prilikom je na nekoj americkoj televiziji rekla da se i sama oseca kao vanzemaljac u toj zemlji i da joj zato nije bilo problem da glumi u Babylon-u 5. Naravno, to je rekla uz smeh. Stigla je tamo u 35 godini, konobarisala je u Njujorku, radila kao prodavacica, prevodila sa francuskog... Nakon onako blistave karijere u bivsoj Jugi krenula je tamo od nule i na kraju dosla do toga da je i tamo ljudi vole koliko god oni i ona "ne govorili istim jezikom" Cudo! Vredi pogledati ovaj njen intervju( ima nekoliko delova)
    http://www.youtube.com/watch?v=Q_q8-k0WRTM

    ReplyDelete
  6. A sta da radimo kada sve procitamo? :)))
    Zenska, sta reci... Odusevljavas me! Nadam se da cu imati priliku da te upoznam kad dodjem sa te strane bare... :)

    ReplyDelete
  7. Hvala puno, eto i meni malo citanja kad nadjem vremena, za sada narucujem knjige iz biblioteke i svidja mi se kako sistem funkcionise :), u bibliotekama ima i dosta knjiga na srpskom tako da nije problem nabaviti neku.

    ReplyDelete
  8. Svaka cast za blog. Razmisljam o opciji odlaska u Kanadu, mada, moram priznati da me taj pocetak plasi :/
    Pozdrav

    ReplyDelete
  9. Sjajan tekst!
    Prvi put sam na vasem blogu, nisam procitala prethodne tekstove, ali vezano za Kanadu silno me interesuje jedna stvar, ne znam da li ste o tome pisali... Kakva je klima, kako podnosite svu tu zimu..? Ja bih da apliciram ili za Australiju ili za Kanadu, cini mi se da je Kanada nekako bliza, 'evropskija', ali ta zima...
    Hvala i na linkovima!
    Milica

    ReplyDelete
  10. hahaha taj deo mi je omiljen, ovo mi je bila najtoplija zima u zivotu, svuda ociscen sneg koga je bilo isto kao i tamo, grejanje maksimalno dobro i niko ga nije zavrtao a nismo mu ni osetili cenu i gde god da sam usla u igraonicu ili trzni ili prodavnicu bilo je toplo.Sta ja znam, meni ne smeta jedino traje duze nego tamo, u smislu da cvece cveta tek krajem aprila a maj je jos hladnjikav i kisovit, topli meseci su jun jul avgust i septembar kada je u proseku od 18 do 27 stepeni ostali su vlazni i sa temperaturama ispod 17 do -22 stepena

    ReplyDelete
  11. Hvala puno na odgovoru!
    I cula sam da se sve greje pa se ima drugi utisak zime, ali meni kod zime najvise smeta bas ta staticnost, konstantan boravak u zatvorenom, i nedostatak sunca. Posle svake zime sam deblja :)

    ReplyDelete
  12. Zavisi od grada, Toronto je divan zimi, mi dana nismo proveli unutra.Ima muzeja, igraonica za decu, otvorenih okicenih klizalista i setalista...trznih centara, sta god pozelis, manji gradovi nisu bas tako puni atrakcija ali na moju srecu zima u Torontu nije bila dosadna :)

    ReplyDelete