Wednesday, November 17, 2010

Znam samo psovke na maternjem


Cafe Blues by *B1nd1 on deviantART

Sinoc smo krenuli do biblioteke i u susret tati koji se vraca s posla ali smo stigli samo do pola ulice, ne secam se da mi je ikad vetar saterao kisobran u grlo ali ovaj udarac je bio grozan.Pljustala je kisa, koja mi apsolutno ne smeta ali taj vetar je bio jezivo bezobrazan.Prvo nam je duvao u lice i zasipao nas vodom pa je bebac poceo da cvili a onda nas je dohvatio sa strane zanoseci kolica i na kraju nas je bukvalno onako mokre gurao niz ulicu, odustala sam od biblioteke i jedva se vratila do zgrade.Nevreme je potrajalo par sati sa jezivim udarima o stakla terase i talasima vode koji su se razbijali o prozore.Ono sto me brine je kako izgleda biti na tom mokrom vetru sa jezera kada je minus, verovatno otpada vilica.
Uclanili smo se u Ontario Science Centar, danas sam otisla prvi put i odusevila sam se iako sam bila samo sat i po vremena sa klincem u decjem delu.Ima vodeno igraliste sa brodicima fontanama i glupostima koje deca obozavaju, deo sa balonima od sapunice i raznorazne igracke i knjige, akvarijumi sa reptilima, bubicama i ribicama, prozor na kom su hranilice pa mozete da gledate ptice, pecina, smesna ogledala, decja pijaca, doktorska ordinacija za igranje i upoznavanje tela s kostima i unutrasnjim organima koji se sastavljaju, a to je samo jedna soba ima ih jos gomila na 6 razlicitih nivoa centra zajedno sa bioskopima restoranima i izlozbama...Jedna karta kosta 20 dolara a godisnja ulaznica za celu pporodicu kosta 120 dolara i mozete da dolazite svaki dan ako hocete, imate popust na filmove 50% i na restorane 20%, ja sam kupila ulaznicu za parove sa popustom izaslo me oko 90 dolara za nas dvoje jer deca do 4 godine ne placaju nista.Mislim da ce se i Aca oduseviti kad odemo zajedno da pogledamo izlozbe, trenutno su u pitanju mitska bica i zmajevi, a druga je o kitovima.Zaboravila sam da ponesem foto aparat ali sutra cemo opet otici, ionako nam je blizu i mislim da ce me to spasti od provodjenja zime u stanu ili po trznim centrima.Danas je bilo nekoliko porodica i nekoliko ekskurzija i nije uopste bila guzva, vikendom je medjutim ceo parking pun.Aleksa je po svom obicaju proveo pola sata za stolom sa lampicama paleci ih i gaseci, pola sata se brckao sa brodicima a ostalih pola sata je sedeo u stolici pio vodu i blenuo u akvarijum sa ribicama, mogla sam ladno poneti knjigu da citam ili popiti kafu...gledala sam ptice kroz prozor iznad jezera i pokusavala da ih uzalud prepoznam ...

Usput trazim family doctor-a pa evo nekih linkova koji su bitni kada to radite.
Na sajtu lekara ontario trazite lekara a kada nadjete imena u svom komsiluku onih koji primaju nove pacijente mozete da proverite sta ljudi misle o njima na ratemd to je sledeci link...
http://www.cpso.on.ca/docsearch/default.aspx

http://www.ratemds.com/social/?q=node/11&country=1

Ono sto upada u oci je da je vecina lekara ili vec 30tak godina u poslu skoro pred penziju ili su bukvalno juce izasli sa fakulteta, ima jedan mali broj sredovecnih ali cini mi se da je to isuvise mali broj, kada pitam okolo zasto je to toliki problem svi mi kazu isto svi lekari odlaze u SAD jer su tamo vece plate i bolje opcije za privatne prakse...Komsinica mi je rekla da je dva puta stigla do urgentnog kada joj je pozlilo, prvi put je cekala 4 sata, drugi put su je prikacili na infuziju i sedela je u hodniku 6 sati...dok je lekar stigao.Rekla mi je da joj ne pada napamet da se ponovo razboli jer zna sta je ceka :)), u medjuvremenu mi je preporucila da Aleksu vodim u after hours children clinic ako budem morala, to su klinike samo za decu koje rade od 6 uvece kada sve ostalo ne radi i gde mozete da odete ako vam je hitno, ima ih nekoliko pa moram da vidim gde mi je najbliza.Iako imam walk in clinic u blizini nisam bas nesto sigurna da bi mi masazer,akupunkturolog i aromaterapija pomogli, jer ova nasa klinika ima vise izgled apoteke i lecenja prirodnom medicinom, nema nijednog lekara koji ima opstu diplomu svi imaju neke vise alternativne...S druge strane u komsiluku imam nekoliko kineskih lekara koji koriste slicne metode i imaju prodavnicu tradicionalnih kineskih biljcica i lekova, vidim da njihove sunarodnike to zadovoljava ali zovite me staromodnom, ne bih da eksperimentisem na sebi i detetu.

Na maternjem znam samo psovke, to nam je rekao covek koji je druga generacija hrvatskih emigranata.To se desava sa gotovo svom decom ovde ako ne dodju sa znanjem jezika, uglavnom govore singlis mesavinu srpskog i engleskog...Naravno ako ga ne naucite engleski da ce imati jezivih problema u vrticu, ne samo zato sto ga on ne zna vec zato sto ga gotovo 80 posto ljudi u torontu ne zna kako treba, ne pamtim kada sam ovde srela osobu koja stvarno govori engleski bez problema.Cujete sve moguce jezike na ulici i u prodavnicama osim engleskog, ovde on nekako ima ulogu esperanta, koristi se po potrebi...Tako da i ako ucite dete engleski pitanje je kakav ce to engleski biti.Kakav engleski ce uciti od vrsnjaka i od vaspitaca, nedavno su nam prijatelji rekli da im se mali vraca iz vrtica sa pola koreanskih reci koje je tamo pokupio :))
Deca se manje vise brzo prilagode i naucice jezik samo im treba kao i nama malo vremena.Ne brinem se mnogo oko toga, veci mi je problem batine i grubijanstvo.Nedavno je na igralistu devojcica Aleksinog uzrasta krenula da ga udara pesnicama i sutira bez nekog razloga, on uopste nije reagovao jer jadan ni ne zna sta su batine, onda su se njeni roditelji izvinjavali time da je to prvo sto je naucila u zabavistu, to me vise brine nego jezik.Ovaj moj je jedna kmeza, ugazili bi ga za dan, znam, jer i ja sam kao fino, mirno dete redovno pila batine u vrticu i vracala se kuci u suzama i rascupana.Deca su copor, obrni okreni uvek postoji vodja i oni koje vodja ne mirise iz nekog razloga, obicno oni mirni, povuceni, isuvise fini i pametni...Prva bih ga naucila da se brani ali ne znam kako.Nisam to nosila u sebi, za razliku od mene moja sestra je bila vodja copora u zabavistu i (dozivotni) predsednik razreda u skoli ona je umela da se lakta i da sebicno brani svoje interese, i dan danas joj ponekad zavidim na tome. Posle dosta godina rada sa njima znam kako funkcionisu i umesto da budem sretna sto imam dobro i mirno dete ja se plasim da ce bas to cemu tezimo u vaspitanju da mu se osveti.Isto to me je mucilo i u srbiji, moji stavovi, moje vaspitanje i ucenje sve bi mu se obilo u glavu kao sto je i meni svojevremeno...
Mislila sam da bi bilo dobro da ga prvo naucim srpski jer je tezi za ucenje, pa onda engleski ali vidim da to nece ici. Tetka mi preporucuje da jedan od nas prica s njim na engleskom a drugi na srpskom, tako je ona naucila svoje dete madjarski i nemacki (jer joj je otac nemac i zna samo taj jezik).Kada pokusamo tako nas dvoje se izgubimo u mesavini singlisa i zvucimo sami sebi smesno, jedno vreme smo se trudili da bas lepo pricamo engleski ali posle nekog vremena smo odustali jer kao sto rekoh gotovo da niko oko nas ne prica engleski, ono sto me je zapanjilo je cinjenica da otkad sam dosla imam osecaj da mi se jezik sve vise kvari, losom gramatikom i uproscavanjem, jer me niko ne razume kada govorim pravilno, svi me gledaju belo kao da im nasumicno citam recnik.Htela ne htela moram da pravim tarzanske recenice sa najprostijim vremenima i polako ostajem bez reci kada hocu da se izrazim kako treba, u nedostatku nacina da im nesto objasnim prelazim na opisivanje i pokazivanje rukama, zadnji stadijum loseg izrazavanja, ne zato sto ja tako hocu, ili ne znam jezik vec zato sto sam prinudjena da se tako sporazumevam sa ljudima okolo.To me s jedne strane uzasava a s druge nervira, svi dosljaci imaju besplatne centre za ucenje jezika i ljudi koji zive ovde po 50 godina uporno natucaju engleski ili se uopste ne trude da ga govore, ma daj jebote kad moram da psujem, zivis ovde dvaput duze nego sto si bilo gde i imas papire da si kanadjanin a neces da naucis rodjeni jezik, sramota.
Za razliku od njih koji se grcevito drze svog govora, dobar deo druge generacije ne zna drugi jezik osim engleskog.


Drabumfies by *celesse on deviantART


dragon by ~GBrush on deviantART

2 comments:

  1. Ahaha, sad se setih svog boravka u inostranstvu od nekoliko meseci, koristila sam se engleskim, ali sam bila okruzena Poljacima, Albancima, Bugarima koji su njime slabo vladali i moj engleski se zbog toga sve vise degradirao do idiotizma. Haha neverovatno, bila sam zaboravila na to :) Ali neverovatna je sila linija manjeg otpora, nosi vas kao bujica.
    Tako je i sa singlisem, i ostalim varijantama englisha i ostalih jezika, ranije sam bila jako kriticki nastrojena ka toj nakaradi, a sad polako shvatam, boraveci povremeno u inostranstvu, da vas jezik koji vas tamo okruzuje polako uzima, dok vam srpska recenica kao osnova persistira, jednostavno u momentu vam je bliskije kako se patlidzan kaze na stranom nego na nasem i vi posezete za tom recju, potpuno prirodno. To je deo prirodnog procesa, i period dok se tako 'frljate' je kao neka jezicka tranzicija :) Skidam kapu onome ko odrzi svoj srpski besprekornim, jer to jeste blago, ali je ujedno i vestacki proces, ulozen realan napor. ;)
    A opet, zar nisu sve one reci koje su usle u srpski i obogatile ga, a oh, tako ih je mnogo, dosle na isti nacin, na pocetku se nezgrapno uglavljujuci.. Zapravo je jedina zakonitost u jeziku, koliko god nam se ne svidjalo, evo meni prvoj, ta da ono sto masa krene da upotrebljava to prevagnjuje, kad - tad. Jer jezik je ono sto ljudi govore, a ne ono sto norme nalazu, on je ziv, sve to je deo njegove evolucije, koja ide u slobodnom pravcu :)
    Nas.ah se, elem, naucite vi maloga i srpski :) to je najveca greota, da se ne zna jezik tamo gde su bili svi izgledi da se nauci.

    ReplyDelete