Thursday, January 20, 2011

Hm....? kad porastes kaz'ce ti se samo (Zmaj)

Toliko vas koji bolje poznajete Kanadu od mene ostavi ovde poruke tipa vidi se da nemam pojma kako ovde stvari stoje itd...ne sporim, stvarno nemam pojma, nikad nisam ni imala jer jedno je kad nogom nisi krocio na drugi kontinent i imas neku medijsku ulepsanu sliku u glavi a drugo je kada sletis na aerodrom i pogledas kroz prozor i pomislis O boze....sta je ovo?
Nisam mogla da imam pojma jer mi niko nikada nije rekao sta me ceka, niko nije nasao vremena da napise na netu ili da mi isprica kako je stvarno ovde (a pri tom ne mislim da je lose, ili uglavnom nije lose), niko nije uzeo 5 minuta da tolikim ljudima koji dolaze kaze e bice ti lakse ako uradis ovako ili nemoj da radis to i to, ili jer znas da imas prava na to i to...ta snishodljivost tipa ccccccccccccc nije ta Kanada takva kakvom je ti vidis zaista nije na mestu, uostalom toliko puta sam vas pozvala da mi posaljete svoju pricu i misljenje, svet postoji i van moje tacke gledista, pa koga ne mrzi i ko hoce da podeli svoja iskustva vezana za Kanadu nega gostuje na blogu jednostavno posaljite tekst na mail koji je u profilu i to je to, ja cu ga objaviti.
....................................................................................
Uvek sam mislila da ako uspemo da stvorimo zivot ovde najgora stvar koja moze da mi se desi je da moje dete pomisli da se vrati tamo, ali onda smo za kratko vreme shvatili da nije on taj koji ce imati bilo kakav interes za zemlju koju ni ne poznaje, vec da smo mi ti koji ce biti "rizicni".
Procitala sam u zivotu preko 7000 knjiga, neke stvari sam verovatno naucila, neke uspela da shvatim,medjutim ima jedna stvar koja me jos uvek muci kada poredim mesta za zivot na planeti i zemlje uopste, koja je to velika razlika izmedju socijalizma, komunizma i kapitalizma. Neko bi rekao da je to lako, ali meni se stalno cini da je na ovaj ili onaj nacin to vrlo slicno i da se sve te neke ideje koje opisuju te sisteme vrlo utopijske jer covek koji zeli da prezivi je sebican po prirodi i gleda prvo sebe i svoj opstanak, mozes mu ispirati mozak koliko hoces ali instikt je u vecini slucajeva jaci (osim tamo gde su generacijama ispirali mozgove ljudima i stavili zid oko njih kao sto je Severna Koreja).
Kada neko kaze rec kapitalizam ja uvek vidim Carli Caplina kako trci kroz tockove masine u onom njegovom filmu...to je smesno i cudno ali tako je.


Pa sad, u svakom sistemu nesto nevalja, u svakom sistemu postoji nacin da neko drugi ima vise koristi i para od tebe...zivot je isuvise kratak da bi se lupala glava u vezi sa stvarima koje ne mozes promeniti ili su van tvog shvatanja sveta.
Zasto mi se ovakve misli neprestano motaju po glavi, iz prostog razloga sto citam Acinu literaturu za posao i ponekad me prodje jeza od onoga sto oni sa odusevljem opisuju...kako izmeriti produktivnost svake pojedine dimenzije kompanije, kako svesti radnika na satnice i brojeve, na ucinak i korisnost datoj kompaniji, to sve direktori zovu kej pi aj, key performance indicator...veliki brat je odavno tu.
Moderna vremena su snimljena 1936, svaka cast Caplinu njegova futuristicka vizija je apsolutno tacna.Dobro, ako je to taj mravinjak kapitalizma, koji onda film najbolje opisuje one druge sisteme?
Za komunizam cu nominovati film nacionalne geografije koji moze da se meri sa najboljim psiho hororima, o zivotu u Severnoj Koreji,
svaki put kad mi nesto smeta pomislim dobro je sto se nisam rodila tamo ili u nekoj africkoj banana republici, zivot bi mi bio pakao...:) slava velikom vodji ...
Socijalizam sudeci po onome sto pise u wikipediji ne postoji...http://hr.wikipedia.org/wiki/Socijalizam
ovo sto tu pise je smesno, pazi da sam ja radnik u fabrici i da mi je neko da u ruke da poboljsam svoj polozaj verovatno bih uradila sto i svaki posten direktor starog sistema povecala sebi platu i smanjila posao, hehehe kakav optimizam, salim se ali nisam videla primer da gomila ljudi moze da upravlja necim i donosi odluke u opstu korist svih bez totalnih raskola, da pojednostavim, kada nam je "cenjeni" psiholog iz beograda drzao seminar o resavanju konflikta medju decom u razredu, na nase zgrazanje rekao je kratko i jasno, deca su copor a copor mora da ima vodju, ako ih vidite da se makljaju ostavite ih da zavrse i vide ko je najjaci ili najpametniji jer oni moraju da znaju ko je vodja, i ako ih prekinete i kaznite oni ce se opet negde makljati posle skole da vide ko je najjaci...jer coporu treba vodja :))
I zasto se gnjavim ovim dosadnim razmisljanjem o sistemima i politici, pa nekako pokusavam da skontam gde spada ovaj sistem u kom sam sad jer iako deluje uredjeno na prvi pogled kad malo zagrebes vidis da i ovde ima rupica i propusta kao i svuda, neko mi je rekao da sam dosla u socijalnu drzavu sta god mu to znacilo i ja pokusavam da razumem tudje slike zivota...da li je bolje drustvo ili sta, mislim zdravstvo je slicno na moju veliku zalost, kazu da je americko horor, ne mogu da zamislim...svakako ima vise mogucnosti da nadjes posao nego tamo, opet mozda manje nego negde drugde...kad sam kod toga koja bi zemlja bila najidealnija za zivot i rad po vama?
Mi glasamo za Nemacku :)) ali iz cistog dugogodisnjeg sentimenta.
Kanada je kapitalizam tu nema sumnje sa nekim dozama humanosti tu i tamo.Oni koji su ziveli u razlicitim sistemima duze od mene i radili u istim mozda mogu da kazu gde su slicnosti i razlike i sta je bolje.Isto tako ja sam videla mozda par gradova u Kanadi i to samo u Ontariju a ona je ogromna i raznolika izmedju 2 mora,prelepih planina, glecera i ravnica, glupo je reci da sam videla Kanadu ili da znam nesto o njoj, to je kao kad bi posetio Bec pa rekao sad znam kakva je Evropa...


16 comments:

  1. da li ovaj post znaci da ste osetili nostalgiju po prvi put?

    ReplyDelete
  2. Hej,

    pre svega ja cu reci da ovo sto radis je velika stvar i mislim da treba da obracas paznju na misljenje onih kojima tvoje vidjenje stvari mnogo znaci... Ja razumem tvoju dozu straha, jer je imam i ja, a nisam jos ni dosla tamo. U pravu si, to je potpuno drugi svet, drugi sistem i nama koji dolazimo iz ovog socijalizma moze itekako tesko pasti...

    Mislim da ce vam sa vremenom biti samo lakse i bolje, skapiracete u kom pravcu bi trebalo da idete, a kao dvema sposobnim individuama, nece vam biti tesko da ono sto ste sebi zacrtali i ostvarite. Imate, naravno, i Aleksica koji vam je dodateni motiv za sve. :)

    Hvala ti jos jednom za sve vreme koje odvajas da ispises ove tekstove! Ne daj se, vec mi se cini da ce sa prolecem doci i mnogo lepsi dani.

    Puno pozdrava!

    Maja

    ReplyDelete
  3. Nemoj se zamarati sistemima i kapitalizmom,nigdje na svijetu nema savršene države,tako je i u kanadi,kad malo bolje pogledaš kanada je ista kao SAD osim po pitanjima multikulturalizma koji meni djeluje kao licemjerna propaganda i da oprostiš na izrazu preseravanje pred amerima.

    To što piše tvom mužu u skriptama za posao ja učim na faxu kod nas i zove se menadžment,ništa čudno u danjašnjem svijetu i netreba da te hvata jeza jer je svijet nažalost danas takav.

    Kad ubuduće supoređuješ kanadu sa nekim od balkanskih zemalja probaj stvari na papir staviti i analiziraj malo,npr vrijeme provedeno u kanadi i srbiji,postignuća tebe i tvoje obitelji u obje zemlje,mislim da uočavaš priličnu razliku (u pozitivnom smilu) :)

    Imate lijep auto za koji biste u srbiji morali dizati kredite (ovdje ga imate za takoreć džabe),imate lijep stan u najmu koji biste morali plaćati i u srbiji poprilično,muž ti radi u struci,uskoro kad ti dijete odraste moći ćete oboje raditi,zamisli da radite oboje i da neto primate 3000$ svaki,za mene je to američki san koji nije lako ali nije nemoguće postići u relativno kratkom vremenu,iskreno mislim da za svakog marljivog i dobrog radnika ima uvijek mjesta u kanadi,bio on na stroju ili radio u uredu,svi kažu nakon 5 radnih i teških god u kanadi stvari dolaze na svoje,da se to može u god dana obijesite mački o rep

    pozdrav iz Istre

    ReplyDelete
  4. Naravno da nisam osetila nostalgiju, ne znam za cim bi je osecala kad sam jedva cekala da odem odande bilo gde gde sutra nije isto kao i juce ili jos gore, jedan mali eksperiment uzmite arhivu srpskih novina na netu i pogledajte naslove udarnih vesti za proteklih sta ja znam 6 godina i onda pogledajte danasnje udarne vesti...fascinantno :)
    zato sam i napisala da ce me biti strah ako je osetim jer cu znati da sa mnom nije bas sve u redu i da sam zaboravila neke stvari.
    to sto sam pisala je doslo iz nelagodnog osecaja koji cete steci kada budete pricali sa "starosedeocima" u Kanadi, mislim na one koji dosta duze od mene ovde, pa kad vam objasne kako ovde sistem nije savrsen (a gde jeste?) kako ovde ne cvetaju ruze i kako je trenutno (a uvek je ) kriza itd...

    ReplyDelete
  5. Ja znam da je meni dobro ali od dosta njih cujem da njima bas i nije...iskreno plasi me mogucnost da jednog dana dodje trenutak da preko usana prevalim te reci da mi ni ovde nije dobro jer onda stvarno ne znam gde bih, na mars mozda...jedino mesto gde kanadjani mogu da odu je USA ili neki tropski otoci, nema bas mnogo mesta na planeti koje imaju svajcarski standard...

    ReplyDelete
  6. i najiskrenije nervira me to, kazi brate sta ti nevalja pa da uporedimo sa onim tamo, jel ti mala plata, jel puno radis, jel skup zivot, jel kriza, jel rat, sta nevalja ovde a valja tamo, osim rakije i kajmaka?
    Kao da svi znaju neku visu istinu a ja jadna naivna to ne vidim, i naravno niko nece da mi odgovori...

    ReplyDelete
  7. Toliko vas koji bolje poznajete Kanadu od mene ostavi ovde poruke tipa vidi se da nemam pojma kako ovde stvari stoje itd...ne sporim, stvarno nemam pojma, nikad nisam ni imala jer jedno je kad nogom nisi krocio na drugi kontinent i imas neku medijsku ulepsanu sliku u glavi a drugo je kada sletis na aerodrom i pogledas kroz prozor i pomislis O boze....sta je ovo?
    ***
    Оставила сам поруку у којој кажем да се види да сте нови у Канади. При том, нисам мислила да немате појма како ствари ту стоје (ко то уопште зна?), него сам мислила на оно о чему и како размишљаш, шта те радује, шта брине....
    ***
    Nisam mogla da imam pojma jer mi niko nikada nije rekao sta me ceka, niko nije nasao vremena da napise na netu ili da mi isprica kako je stvarno ovde (a pri tom ne mislim da je lose, ili uglavnom nije lose), niko nije uzeo 5 minuta da tolikim ljudima koji dolaze kaze e bice ti lakse ako uradis ovako ili nemoj da radis to i to, ili jer znas da imas prava na to i to...ta snishodljivost tipa ccccccccccccc nije ta Kanada takva kakvom je ti vidis zaista nije na mestu, uostalom toliko puta sam vas pozvala da mi posaljete svoju pricu i misljenje, svet postoji i van moje tacke gledista, pa koga ne mrzi i ko hoce da podeli svoja iskustva vezana za Kanadu nega gostuje na blogu jednostavno posaljite tekst na mail koji je u profilu i to je to, ja cu ga objaviti.
    ***
    У моје време (крај 2001.) није било блогова (ваљда), а и да их је било не знам да ли бих тада била спремна да јавно признам своје муке и мукице, страхове и незадовољство. Била сам у фазону "ако нешто није како треба, то нема везе ни са чим другим, осим искључиво са неким мојим погрешним потезом". Као, до мене је! :))) Знаш и сама, било који потез да учините или не учините, увек ће бити оних који ће вам рећи "па зашто сте то урадили? погрешили сте... требали сте овако или онако..." ;))) Истина је да свака медаља има две стране и још је истина да како год да се окренемо - нешто ;) нам је позади.
    Наставићемо се... :)))

    ReplyDelete
  8. ovo se nije odnosilo na tvoj komentar, vec sam se naslusala dosta prica , raznih prica i malo mi je bilo previse...dobar savet zlata vredi ali ponekad bas nema sanse a ga dobijes .
    I volim kada neko lepo obrazlozi zasto tako misli i objasni mi sta to ovde sve ne valja i na sta da obratim paznju, jer bolje da ucim na tudjim greskama a ne da mi kaze videcete, videcete itd i to sa onim prizvukom osobe koja nesto strasno zna i nece da ti kaze kao detetu jer si naivan da ne kazem glup...
    zato sam i stavila takav naslov.

    ReplyDelete
  9. Nije ni bitno, svako ima svoju verziju ovog stripa, i ja kao i uvek teram po svom, ako se negde zeznem prvi cete saznati :)

    ReplyDelete
  10. Наравно!
    Терај по свом и немој се секирати кад и ако се зезнеш. Не обазири се ни на чије "прекоре", поготово не на оне за које из авиона видиш да су недобронамерни.
    Тражи савет од људи који су ти слични и који живе живот на начин који ти се највише допада. Сви смо ми различити и имамо различите ставове, жеље, потребе, могућности... А опет, доста нас је склоно да баш нашу опцију видимо као једину праву и желимо је пошто-пото наметнутима другима.
    Да сам слушала гомилу других људи - никад не бих отишла у Канаду.
    Исто тако, само сто пута јаче, да сам слушала друге људе, никад се не бих вратила из Канаде.
    Због чега се други људи труде да нас спрече у остваривању наших жеља?
    Због чега нам ускраћују право да следимо своје срце?
    Због чега сматрају да су њихове жеље богомдане за све нас?
    Можда због тога што ни сами нису сигурни да њихов живот иде у добром правцу, па им је потребна додатна потврда у туђем понављању истих корака.
    А ако се неко дрзне и крене својим и другачијим путем, онда то доживљавају као директну издају њих самих. :)))

    ReplyDelete
  11. To je istina, da sam slusala druge nikad ne bih imala ljubav svog zivota i bebolinca, jer po njima on nije bio za mene...:))

    ReplyDelete
  12. Е, да, да се вратим на туђе, тј. моје грешке. Ни дан-данас не знам где сам и шта све зезнула. То је једна од чари које доноси живот на непознатом терену. ;)
    1. Ал` рецимо, да мој бивши супруг (дааа, бивши... видиш шта Канада учини ;)), не може да прежали због чега нисмо послушали савет особе која брине о новопридошлим имигрантима. Савет је био да не прихватамо било какве послове, него да кажемо како смо остали без лове, пријавимо се на велфер, у међувремену завршимо некакве добре курсеве, школе и штатијазнам шта све не и стартујемо на пристојнијим и боље плаћеним радним местима. Ми и јесмо били декинтирани јер смо дошли са мало новца а остатак нам је позајмио другар из Америке. Умало ме шлог није стрефио кад сам једног дана дошла цркнута с посла и чула да је пола моје месечне плате отишло на некакву провизију коју је банка узела за услугу враћања лове. (То је један од оних примера "јаооооо, да сам зналааааа, не бих тако ;)).
    2. Будите ЈАКО опрезни са кредитним картицама. Човек лако упадне у замку из које се касније тешко или никако исчупа. Живели смо скромно, супруг је радио два посла а ја "само" један и успели смо да нагурамо више од 30.000 долара дуга! Како - немам појма. Ситуација је била таква да смо месечно морали одвајати 500 долара САМО ЗА КАМАТУ (а где је главница!). Строго се држати правила: Пружај се онолико колико си дуг.
    Значи бебац, извини молим те, али на ћебенце ћеш причекати. ;)))
    Један од мојих професора рачуноводства(стари Канађанин), рекао је да узимање кредита има неког смисла само приликом озбиљнијих куповина (кућа, ауто).
    Значи мама & тата, извините молим вас, али немојте одлазити у Кубу на 7 дана, ако морате потезати кредитну. Знам да нисте били већ неколико лета, али, да ли хоћете да прођете к`о тамо неки?! ;)))
    3. Андреј Курпатов, угледни руски лекар-психотерапеут (недавно сам га случајно открила) је писао о важности РАВНОТЕЖЕ тзв. личног и друштвеног живота. Она је неопходан предуслов за човеков успешан живот.
    Значи, негујте ваше породичне односе и не дозволите да борба за што бољу пословну позицију уништи ваш лични живот (то се односи на: ви као супружници, ви као родитељи, ви као људи који имају сусрете са пријатељима, одвајају време за своје хобије, за свој блог :), итд. итд....).
    4. Немојте пред себе стављати мегаломанске захтеве. Немојте бити несрећни ако одмах сад, или никад не можете купити кућу са 15 купатила и 16 нивоа (карикирам... знам). И немојте веровати у причу како се може пуно зарадити ако данас купиш кућу, мало је преуредиш и сутра је продаш са охохо разликом у цени. Наше искуство је било такво да смо "изгубили" 10.000 долара, а можда и више. Људи воле да кажу "купио сам за 150, продао за 200 -> зарадио сам 50 хиљада". При томе забораве да на куповну цену додају све пропратне трошкове (адвокат, агент за некретнине, кредит-брокер...), забораве да урачунају порез на имовину, улагања у исту, а забораве и да од продајне цене одбију опет трошкове агента, превременог враћања кредита и осталих "ситница".
    Ух... уморих се.
    Наставићемо се... :)))

    ReplyDelete
  13. Molim te pisi jos, jer to je ono sto svi zelimo da znamo, na sta da obratimo paznju pre nego sto skontamo da smo se zeznuli...

    ReplyDelete
  14. Au , iskreno, to mene plasi, anonymuos... Udaljavanje u jurnjavi za karijerom... Jer , ovde sam ja ta koja je sve natenane zavrsila uz decu a on juri i dalje karijeru... Uh, Nadam se da ce zli jezici kada uskoru budu iza nas konacno smanjiti tenziju medju nama...

    Zaista, meni se Kanada cini kao obecana zemlja... Neka prica ko sta hoce, ali ja upijam sve vase postove i komentare!

    Ljubim vas, samo pisite i ulivajte mi snagu!

    ReplyDelete
  15. Јаоооо, па не знам шта да ти пишем. Боље да се јављају ови мудрији и успешнији (ови што никад ништа нису зезнули). ;)
    Мени се чини, да колико год да обраћамо пажњу, увек ће се испоставити да смо(су) се(нас) негде макар мало зезнули. Тај систем зеза на фињака и у рукавицама, за разлику од домаћег који то ради крајње џиберски и сирово.
    Можда ће се неко запитати а ког ђавола онда тражим овде?
    Да ми је неко, пре одласка у Канаду, прич`о да ће МЕНЕ спуцати носталгија за родном грудом, рекла бих му - ти ниси нормалан! ;)
    Супруг и ја смо маштали о одласку у бели свет и пре но што су стигле фамозне деведесете. Када смо добили визе осећали смо се као да је цео свет наш. Отпутовали смо усхићени.
    А онда смо слетели у Торонто и у себи се запитали: Шта је бре ово? ;)
    Прошло је скоро дугих пет година кад смо се опет обрели на српском тлу. Отишли смо у посету својима (уз помоћ кредитних картица, офкорс! ;)). Беше то 2006-те. Људи су изгледали задовољни, опуштени, некако је све мирисало на излазак из кризе и општи просперитет. Након три недеље, нас троје кукаваца се морало враћати у туђину клету. ;) Тад сам заплакала због тога што одлазим (за разлику од првог пута кад сам била сва еуфорична).
    Након тога смо почели интензивније маштати о нашем повратку и животу у Србији. Али, како?! Како кад немамо ни пребијене кинте. Имамо кућу на кредит, ауто на лизинг и онолики дуг!
    Скраћујем...
    Кућу продали, све дугове вратили. Остало пар хиљада долара (можда онолико колико смо донели са собом кад смо стигли у Канаду). Дете и ја у Србију, супруг наставио да ради у Канади. Нас две испитујемо терен и гледамо да ли ће се дете уклопити у школу (кренула је у четврти разред), а он задржава позицију у фирми и подржава нас финансијски...
    Дете се уклопило у школу, мени се Србија још увек није згадила толико да ме натера да се вратим у Канаду, развод се одиграо у међувремену...
    Срећна сам што смо се коначно избавили из финансијске катастрофе. Зато вас молим да будете посебно опрезни са вашим буџетом. Немојте се залетати да што пре купите нешто што вам као јако треба, ал` немате одговарајућу суму, па ћете употребити картицу и сигурно првом приликом вратити позајмицу (ако у међувремену нешто не искрсне... а скоро да увек искрсне).
    Ето.
    А шта сам оно `тела да кажем? ;)
    Хтела сам да вам кажем - само храбро напред. Ви сте млади, паметни, вредни... Живот подразумева разна искушења и препреке. Наше је да им не дозволимо да нас потресају, него да их лепо поздравимо, да им кажемо са осмехом на лицу "најс ту мит ју" и онда их лепо једну по једну разрешимо.
    Знаааам да претерано... нешто, да је то много лакше рећи но учинити. Међутим, први корак подразумева да изаберемо баш такав - храбар, одлучан и оптимистичан став (немојте ми замерити... гутам књиге популарне психологије на тему успешног живота ;)).

    Ух... опет сам се уморила.

    Наставићемо се... ;)))

    ReplyDelete
  16. Pratim tvoj blog redovno, volim da ga citam zato sto predstavlja, opis prvih utisaka prosecne osobe u novom sistemu zivljenj. Iz poslednjih par tekstova, se vidi da te nesto muci i da nigde bas nije kao na tv-u, ja cu pokusati da odprilike opisem kako danas svet izgleda.
    Jedna stvar na svetu je svuda ista... a to je novac. Problemi u zivotu ne postoje drugi, sem zdravstvenih, a cak i njih mozes da resis kad imas novac. Postoje cetri vrste ljudi.
    1.Oni koji "poseteno" i/ili "patriotski" lazu druge a i same sebe, leti zive na Bahamima u privatnim vilama, zimi skijaju po Svajcarskim planinama dok biraju u garazi koji ferari ce sutra da voze, i njih izmedju ostalog nazivaju biznismenima i politicarima, kraljevima, celebrity licnostima, kapitalistima i slicno, ali nazalost nema svako tu mogucnost. Oni ne rade za novac, novac radi za njih. Njihov problem je sto vecina zive sa astronomski velikim neizlecivim kompleksim i to im je glavna zivotna borba, kako da ih izlece.
    2.Sredina izmedju vrha i sredine,Ljudi koji zive lagodno, nemaju ni previse a ni osrednje, zive opusteno, mogu da ispune skoro sve svoje zelje u zivotu, imaju najmanje problema i veoma lepo i skladno prozive zivot. Takav zivot predstavlja vrh za svakog normalnog coveka.
    3.Normala ljudi, krpe kraj s krajem svakog meseca(doduse neki sa vecom kucom i boljim standardom, neki obratno ali sve je to isto u sustini), ulaze u dugovanja, jure ka vrhu do koga je veoma tesko, skoro i nemoguce stici i nailaze na masu problema uglavnom finansijskih koje izaziva veliku monotoniju u njihovim zivotima i jos brdo bracnih, emotivnih i sl. problema. Sustina je sto zive normalno, cak i dobro.. ali vecinu to ne ispunjava i zbog toga se cesto u zivotu lome i neznaju ni oni sami jednog trenutka ka cemu streme, njihova sreca je dok plivaju i sreca je sto se ne nalaze u 4. kategoriji ljudi.
    4.Beznadezni, svi ideali su im u zivotu unisteni, tu pada ona teorija...kad neko kaze u zivotu postoje srece bez materijalnih dobara, to je mozda tacno samo kod 1% ljudi gledano na globalnom nivou, za ostale ta teorija ne pije vodu. Uostalom, ko moze da bude srecan sa starim prnjama na sebi dok se krpi da kupi prasak da bi i one bile ciste.

    Razlika izmedju nase zemlje i Kanade je u tome, sto u Kanadi skoro svi zive kao 3. katergorija ljudi ali u to moras znati da se uklopis, a u Srbiji su velike sanse da zavris jednog dana u 4. kategoriji ljudi, dok su u Kanadi veoma male sanse da dotle stignes, zato sto to nije u interesu onih na 1.lestvici, dok je u Srbiji bas u interesu tih u 1.lestvci da zivs sto gore.
    Problem onih koji se odluce da imigriraju ne zapad je u tome sto tamo vazi otvoreno cinjenica koja zvuci: Zivot je biznis, svi ostali ideali su ispod toga, oni se na zamlacuju ni verom ni politikom, pa cak ni humanoscu niti bilo cim, a da to ne predstavlja biznis i materijalnu korist i zbog toga i opstaju.
    A oni koji stignu tamo, nisu naviknuti na tu cinjenicu, zato sto su ziveli sa jednim sasvim drugim navikama. Ljudi su svuda lazovi kako u Kanadi tako i u Srbiji. Razlika je sto u Kanadi daju casu vode dok gutas lazi, a u Srbiji ide na prazno pa to gusi, ta cinjenica je sasvim dovoljna,da odes tamo, gde ti bar daju casu vode i zivis lagodno, bez gusenja.

    Dosta sam izfilozofirao, hteo sam da kazem da je sustina svuda ista, novac svuda isto mirise. Zivimo u takvom vremenu, gde prave ljudske vrline potiskuje materijalna moc i treba tu cinjenicu sto brze shvatiti i priznati samom sebi i ne zamarati se tim stvarima... tada zivot postaje laksi.

    ReplyDelete