Posle 3 meseca probnog rada, aci su rekli da su zadovoljni, dobio je da popuni upitnik kako procenjuje svoj dosadasnji rad i odnos sa kolegama.Isti upitnik su dobile kolege koje treba da ga ocene i sefica.Svake srede ima sastanak sa njom kada mu govori sta je radio dobro a gde treba da pripazi, jednom mesecno zajedno sa kolegama ima radni rucak u nekom restoranu na racun firme, obicno petkom, kada mogu malo da se opuste, druze i prodiskutuju stvari sa posla.Svaka 3 meseca u pocetku se procenjuje njegovo ponasanje i radni ucinak od strane sefa, kolega i njega samog.Dva puta godisnje na osnovu tih procena dobija novcani bonus.Firma mu do odredjene svote od par hiljada dolara godisnje placa zubarske i lekarske troskove za celu porodicu, raznorazne fizio terapije i neke druge stvari kao sto je npr clanarina u teretani.
Ove srede su imali nesto sto se zove Christmas potluck, gde svako donese neko jelo iz svoje zemlje i svi rucaju zajedno, aca je nosio princes krofne koje me je njegova koleginica zamolila da napravim jer je nekad probala to kod nekog i jako joj se svidelo, i kiflice sa sirom i mesom za koje kanadjani nisu bili sigurni sta su pa ih nisu bas sve pojeli (acu je jednom kolega pitao sto jede 2 voca odjednom kada je u jednoj ruci drzao kiflu a u drugoj krusku, ja stvarno nisam losa kuvarica ali oni nemaju pojma da kifle i pite mogu da se prave slane, pogotovo sa sirom, jer dansko vise ne kupujem ovde, sladak sir i ja se bas nesto ne slazemo), s obzirom da ima kolege iz kanade,indije,izraela i rusije pretpostavljam da je rucak bio zanimljiv.
U petak je bio je na bozicnoj zurci, od 1 ne rade nego idu u restoran do uvece.
Vecina ima slobodne dane za praznike, od 24 dec. do 3 januara, mada neko i radi, on ce raditi 3 dana u tom periodu koji ce mu biti dodati na godisnji od 10dana na koji ima pravo kao pocetnik ovde, ako mu ne budu dodati za praznike je satnica dupla.Dobice i neki bozicni bonus...u svakom slucaju, dobro je.
..........................................................................................
Kanadjani su nedavno proglaseni za jednu od najdarezljivijih nacija kada su u pitanju humanitarne organizacije i donacije.Svake subote sa tv ekrana apeluju na ljude da prakticno za par dolara ucine dobro delo.Kada sam kupila aleksi igracku potpisala sam listic gde dajem dolar u dobrotvorne svrhe za tesko obolelu decu u bolnicama, na svaki dolar dat od musterija prodavnica ce dati jos jedan ili neku igracku, to nije puno ali prodavnice imaju hiljade musterija dnevno...acina firma je ucestvovala u slicnoj akciji pa je on odneo decju odecu i obucu koju aleksa nije ni obuo jer je dosta brzo prerastao te stvari i igracke.Sve porodice na socijalnoj pomoci ce za praznike dobiti paketice za decu, hranu i odecu.
Hriscanski katalog zelja vam daje opciju da za 50 do 100 dolara kupite nekoj porodici u nerazvijenim zemljama ono sto im je potrebno, zivinu, kozu ili svinju, da biste bili sigurni da je vas poklon dospeo kome je namenjen dobijate sliku i pozdrav od porodice, tako je danas na vestima prikazano nekoliko porodica koje su dobile raznorazne poklone iz Kanade, u Nikaragvi, africi i indiji.U trznom centru su takve akcije svakodnevne, mozete da "usvojite" africko dete za 30tak dolara mesecno i ulepsate mu detinjstvo, ili bar olaksate...mada se svaki put kada mi neko zatrazi neku donaciju trgnem setim katarine rebrace i odbijem, mnogi ljudi nesebicno daju hranu, odecu i novac, ne samo cinjenica odakle dolazim i koji mi je trenutni standard vec i moja opsta paranoja vezana za bilo kakvo "dobrotvorstvo" koje je za mene druga rec za kradju i lopovluk me sprecavaju da verujem da su ljudi ponekad zaista nesebicni bez prikrivenih interesa.Ipak sve sto mogu da ucinim da pomognem nekom sa par stvari ili nekoliko dolara, ucinim.U prodavnicama imate opciju da kupite paket hrane za sklonista i banke hrane za samo 5 dolara, te pakete prodavnica posle dostavi banci hrane.Starije zene volontiraju i prikupljaju novac za vojsku spasa koju ovde svi jako cene, deca stoje po trznim centrima i ispred prodavnica i prodaju cokoladice jer skola skuplja pare za neku akciju...
Gotovo na svakom koraku postoji nacin da date sat vremena ili par dolara kako biste nekom pomogli, i jako puno ljudi se zaista trudi da pomogne drugima.Kao sto je kanadjanin na vestima rekao, "mi smo svesni da nisu svi blagosloveni da zive u ovako lepoj zemlji i da imaju sve ono sto im je potrebno i zato zelimo da pomognemo ako mozemo,"
sto me dovodi do mog drugog zapazanja, svi vole Kanadu, jehovini svedoci dva mlada i kulturna crna decaka rekli su mi da je Kanada najlepsa zemlja na svetu i za njih najbolja, zena u parku koja je uzivala u bojama jeseni pored mene na klupi rekla mi je -blagosloveni smo da zivimo u ovako divnoj zemlji, gde god se okrenem bez obzira na rasu ili veru cujem samo -mi volimo kanadu...tu i tamo naidjem na neke ljude uglavnom sa nasih prostora koji se ne slazu sa tim ali nikada nisam videla da toliko razlicitih ljudi sa razlicitim poreklom i istorijom moze da se slozi u patriotizmu prema drzavi u koju su dosli.I ja volim Kanadu, zaista, to je jedna predivna zemlja, ali s obzirom da mi je patriotizam strana rec i da sam dosla pre pola godine, jos nisam sigurna kako to funkcionise.
...............................................................................................
Ovih dana je minus, od minus 17 do 0 zavisi, ipak ja se setam po minus 10 isto kao i tamo po plus 5, nema neke razlike ako ne duva vetar.Za ovih 6 meseci klima je bila apsolutno ista kao i tamo, imali smo leti sparine i do 35,veliku vlagu jer je Kicener sagradjen na mocvari, divnu jesen sa miholjskim letom do skoro i sneznu zimu sa vetrom i minusima,nisam primetila neki veliki sneg ili hladnocu ovde gde smo mi, medjutim iznad nas stotinak kilometara je auto put 402 bio zavejan i covek se smrzao u kolima i umro cekajuci pomoc, acina drugarica iz saskacevana kaze da je kod njih dnevna temperatura i do minus 40 i da niko ne izlazi napolje.Alberta nije nista bolja, jedino princ edvard, nova skotska i BC imaju normalnije temperature jer su blizu mora koje se sporije hladi, to znaci da nemaju tako drasticne minuse ali imaju dosta padavina.
....................................................................................................
Na tv imam 3 besplatna kanala koja ofrlje hvatamo sobnom antenom, jedan je taman ujutru sa decjim crtacima i pesmicama, na drugom popodne idu vesti na nekoliko jezika a uvece ima veliki prasak,simpsonovi, haus ili family guy, ponekad upecam i neku epizodu csi,i kako sam upoznao tvoju majku...na trecem koji retko gledam su talk show emisije, opra i kvizovi, iskreno malo mi se gade ljudi koji sebi dozvoljavaju da svoje porodicne probleme resavaju deruci se i psujuci jedno drugo pred kamerama i milionskom publikom, ili mozda ja nisam strucnjak za resavanje problema kao opra i kompanija...u svakom slucaju ako nista drugo, cisto cudjenje vas sprecava da promenite kanal jer prosto ne mozete da verujete da takva bica hodaju zemljom imaju potomstvo i jos zavrse pred kamerama.medjutim to nije razlog zbog kog ovo pisem, menjajuci kanale naletim na vesti i sliku kanadske skupstine, aha vrlo poznat prizor, gomila lezilebovica sedi i bavi se demagogijom ili mi se bar tako cinilo dok nisam pocela da slusam oko cega su se raspravljali, a onda sam procackala usi, pojacala tv, i dalje mi nije bilo jasno...spiker mi je razbio iluziju "gradonacelnik Ford smatra da toronto ima viska para u budzetu (nekih 65 miliona) i da nije ok uzimati jos para od gradjana ako vec postoji visak i zbog toga su izglasali ukidanje poreza na registraciju vozila (oko 60tak dolara) i proglasili javni prevoz esencialnom institucijom (sto znaci da ce im povecati plate i dobice benefite kao zdravstvo i policija na racun poreskih obveznika, ali nece smeti da strajkuju da ne bi doslo do kolapsa u gradu)," osim toga danas mi je stiglo pismo da posto su smanjeni i porezi na nekretnine treba da placam stanarinu nekih 10tak dolara manje nego dosad i drugo pismo tj cek na 5 dolara koji je povracaj poreza ili takvo nesto za ovih par meseci na osnovu novog sistema poreza hst.Verujte mi pola od toga nisam razumela, a kada sam shvatila da su zapravo izglasali sa 39 prema 6 da nece uzimati novac od gradjana jer imaju visak u budzetu pocela sam da se preispitujem kakve su travke bile u onom kineskom mixu danas i na cemu sam, a onda sam pomislila na ono tamo i nisam znala da li da se smejem ili da placem, kao izlazi jedan ministar u srbiji na binu i kaze masi "znate mi imamo milione viska u budzetu, pa smo resili da bi bilo fer da vam smanjimo poreze, damo vece plate i malo manje vas krademo i maltretiramo nego do sad..." sledeca scena u tom filmu bi verovatno bila ogroman meteor koji udara zemlju ili nuklearna pecurka...stvarno ne znam sta su mi kinezi strpali u hranu.
Clanak je ovde , koga zanima http://www.globaltoronto.com/City+council+votes+essential+kills/3993073/story.html
Novosti u bioskopima...
Hora del juego by *ReevolveR on deviantART
Showing posts with label klima. Show all posts
Showing posts with label klima. Show all posts
Friday, December 17, 2010
Thursday, November 4, 2010
Praznici i lokalni ludaci :)
Najcudnije od svega je taj strah kod ljudi da otvore oci i priznaju sebi sta ih stvarno okruzuje...ako ste u procesu za odlazak i rekli ste to nekom od svojih prijatelja ili clanova porodice dobili ste verovatno sledece reakcije, rekli su vam u blazoj varijanti da je to greska a u iskrenijoj da niste normalni, rekli su vam da ni tamo ne cvetaju ruze i odmah poceli da vam nabrajaju sve lokalne urbane legende iz druge ruke o neuspelima pokajanima i povratnicima iz belog sveta koji ili kukaju kako je tesko ili su se vratili, ili im se zivot raspao u parem parcad...i poslednji apel je zar to stvarno zelite da uradite svojoj deci? Neko ce vas osudjivati, neko ce vas odgovarati ali niko vam nece reci da je to dobra ili prava odluka, ama bas niko. Pa necu ni ja, vasa odluka -vasa stvar, moja odluka - moja stvar.
Cesto mi kazu treba hrabrosti da ostavis sve i krenes ispocetka negde na drugom kraju sveta u drugoj sredini i na drugom govornom podrucju...iskreno, uvek kada bih to cula mislila sam da treba vise hrabrosti ostati tamo gde ti nije dobro i boriti se sa vetrenjacama ili ludacki zazmuriti i praviti se da je sve u redu...
Mi smo pogresili sto smo 2 meseca pre odlaska rekli svima da idemo, prolazili smo kroz tudje lekcije o zivotu svaki dan, uveravali su nas da gresimo i da cemo se pokajati, cak i kada smo dosli ovde isto smo culi od pola ljudi odande koji su duze vreme ovde...secam se kada sam prvi put usla u stan koji smo iznajmili na slepo i videla ga, bila sam na ivici suza koliko sam se grozno osecala, ali 2 nedelje kasnije kada sam ga ocistila i okrecila i sredila da lici na nas novi kutak u svemiru shvatila sam da i nije tako lose, za 2 meseca sam ga zavolela kao i grad i ljude...covek je cudo, lako se prilagodi gde god da ga bacis, ma koliko to surovo zvucalo ja verujem Darvinu ili opstani ili nestani...
Po toj istoj teoriji opstanka, posle par razgovora punih cudjenja izmedju Ace i mene o reakcijama nasih najblizih shvatili smo sta se desava...to je u stvari taj strah, kada ti nekom kazes ja idem jer ovde nije dobro a on to podsvesno zna, a isto tako zna da on nema opciju da ode, onda mu instikt govori da se brani, da zazmuri i ne vidi ono sto se desava oko njega godinama, da te ubedjuje da nisi u pravu i da je ovde ipak dobro...pa i jeste, kako kome.
Posle toga prestali smo da govorimo ljudima svoja misljenja i razloge, rekli bismo samo da je to nasa odluka pa cak i ako ne uspemo bar cemo videti malo sveta, kada bismo ikad u zivotu preleteli okean i videli Severnu Ameriku? Pa nama je godinama i Madjarska bila pojam kada su putovanja preko grane u pitanju...i tako sa dozom humora i optimizma, podnoslili smo sve mitove o hladnoci i snegu, o neuspehu i povratnicima, o danonocnom rintanju i parama koje su bog i batina...(priznajem da jesu, verovatno svuda osim u ostrvskim drustvima u kojima jos vladaju skoljke :))
Inace nas dvoje smo u sali razvili teoriju da su zapadne tj severnije zemlje bolje razvijene i bogatije bas zbog tog snega i zime, znate kad kazu Svedska ima standard al je hladno? Kada smo kasnije pricali sa Erlom to je potvrdilo nasu teoriju, koja je otprilike ovakva: Da bi preziveo zimu moras da budes sposoban i disciplinovan i da se pripremis materijalno, drva, hrana, toplo skloniste, to sve zahteva rad, pamet i strategiju, kao i razmenu onoga sto imas sa ostalima...svakodnevno suocavanje sa problemima i teskocama zahteva pronalazenje nacina da se one rese...S druge strane ako nema zime i svega uvek ima u izobilju u okolini onda ne moras bas mnogo da se trudis da napredujes i razvijas nacine da prezivis jer uglavnom imas sve sto ti treba.
Ova terija ima mana u smislu da ne moze da se primeni na ceo svet zbog toga sto je vecito tokom istorije jedna polovina covecanstva (obicno ona razvijenija ili mnogobrojnija) jahala ili unistavala drugu ukidajuci im sansu da se ekonomski razviju.
Erl nam je inace rekao da mu nedostaje Jamajka jer tamo izadjes iz kuce uzberes sta ti treba da jedes iz baste ili okoline i ides dalje, zezas se i uzivas na plazi po ceo dan i usput uzes koju kintu od turista, a klima uzivancija u odnosu na ovde :))
Price su subjektivne, kao i nasi pogledi na svet, kao sto tamo svako ima svoju srbiju tako i ovde svako ima svoju emigrantsku pricu.Jedan poznanik koji trenutno zivi u Becu me osudjuje sto navodno pljujem sve sto sam ostavila tamo i majcicu srbiju itd.On inace od 2002 ne zivi u istoj ali jako je voli izdaleka. :))
Da razgranicimo jednu stvar, ne pljujem, ponekad iz mene govori gorcina, jer bila sam u Nemackoj, Austriji, Madjarskoj, Bugarskoj,Turskoj,Hrvatskoj...proputovala sam pola Evrope i imam rodbinu svuda od Svedske pa nadole, zbog toga sto znam kako ljudi zive drugde, ukljucujuci ovde, zao mi je sto su generacijama tamo i mladima i starima uskracene osnovne ljudske stvari od hrane do putovanja...i nikada mi nece biti jasno zasto je to tako.Kako ta crna rupa stvarnosti opstaje u srcu Evrope...iz mog ugla, imam pravo da budem kao i mnogi razocarana onim sto mi se tamo desavalo i sto se jos desava, moja mama cesto kaze da me ne razume i pita zasto sve sto me je mucilo ponekad ne obrisem i ne zaboravim kao mnogi i idem dalje, i ponekad uspem i mnogo je lakse ako ides dalje i gledas napred, ali ipak ne mozes da obrises jednu godinu svog zivota a kamoli vise...ona je moj veciti umproforac, kao sto Djole peva "e tu ce tvrdjavicu malo teze srusiti" i veciti optimista :)
...........................................................................................
Kada se srucite ovde iskinuti odande, kako popularno kazu kao tikva bez korena, prvo cete sve gledati ocima deteta sa jednim velikim VAU! onda ce vas posle 3 meseca uhvatiti finansijska panika, juricete posao, posle nekog vremena kada ga nadjete i radite par meseci uhvatice vas sumnja u sebe da li ste dovoljno jaki da se nosite sa novim zivotom,morate raditi duplo vise od ostalih da postignete ono sto je njima kao dobar dan...posle 6 meseci ili godinu dana uhvatice vas nostalgija pocecete da se preispitujete da li je to stvarno tako kako ste zamisljali...sve je to normalno i hteli ne hteli pre ili kasnije proci cete kroz ove faze.Pocecete da sabirate pluseve i minuseve i naci cete se opet na nuli :)
Bitno je da ne izgubite nikada iz vida da imate samo jedan zivot i jednu sansu da nesto ucinite, ja ne verujem u cekanje i drugu sansu, svaki put kada bih donela neku odluku u zivotu stala bih iza nje i rekla idem pa sta mi Bog da...jos se nisam pokajala zbog svojih odluka.Nije potrebna hrabrost, potrebna je upornost.Moj tata koji lepo slika uvek kaze da je talenat 1% a upornost i trud ostalih 99%. zeleo je da bude umetnik...otac mu je rekao dok ne zasuces rukave leba neces jesti i poslao ga na zanat,rintao je 30 godina prvu, drugu, trecu, smenu do jednog infarkta pa jos do prskanja 2 cira u zelucu...jedva preziveo i jos rinta, moja mama je zelela da bude vaspitacica ali kad je moj deda umro kad je imala 15 godina baba nije imala para da je skoluje, zavrsila je trgovacku i robovala privatnicima za sitne pare danonocno 30 dana u mesecu do penzije u koju nisu hteli da je puste dok nije platila drzavi sav staz koji joj bivsi poslodavci nikada nisu uplacivali u ona varljiva vremena ...i onda je dobila 16 i po hiljada, a racun za plin je zimi 20...Ja sam htela da upisem engleski, igrom sudbine mito je tada bio veoma popularan na fakultetu (ne znam dal je jos he he he) i nekako se desilo da prvih 30 na budzetu imaju neverovatnih 100 do 98 poena, ja sam bila druga ispod crte, da je moj otac tada imao i hteo da da 3000 maraka popela bih se iznad crte...ali nije, tako da sam morala da upisem neki drugi fax, jer nisu imali para za samofinansiranje.Ironija je sto je devojka iz mog grada cija je majka to ucinila posle godinu dana odustala od faxa.
Cudno je sto je isto tako prosla i moja sestra kada je upisivala srednju, upisala je medicinsku i htela da bude smer stomatologije ili takvo nesto, uglavnom veoma perspektivno u to vreme i kada je lista izasla ona je bila na listi, medjutim posle toga je neko okrenuo par telefona i jos dvoje su ubaceni na tu listu ispred nje a ona je prebacena za akusera, dok smo saznali sta se desilo rok za zalbu je prosao...rodjaka koja je radila u skoli nam je diskretno rekla da su bile u pitanju malo jace veze...sta ces kad si dete radnika.
I kada naucis da stvari tako funkcionisu, koga znas, koga da zoves i kome da platis a dodjes ovde gde to ne moze i ne funkcionise tako, malo ti je potrebno vremena da pohvatas konce.Ipak veze su i ovde cudo pogotovo u zajednicama naroda i crkvama, sto vise ljudi upoznajete dolazite do vise informacija sto je u potrazi za poslom bitno.
Kazu da 70 posto ljudi zapravo dodje do posla putem poznanstava ili networkinga kako to ovde zovu.
.............................................................................................
Juce sam posle ko zna koliko vremena pogledala vesti, brate mili kao da ih je rezirao neki veciti negativac sa foruma krstarice ( vecina vas zna na koga mislim), na Fincu u Skarboru je ekplodirao tank sa sumpornom kiselinom pa je pola komsiluka evakuisano zbog otrovnog oblaka, na istoj aveniji je neko u 10 ujutru iz kola pucao na ljude koji su cekali autobus ranivsi dvojicu nisam sigurna da li je ubio nekog, a u po bela dana posle skole neki crni tinejdzer je napastvovao 13 godisnju devojcicu koja je isla kuci kroz park koji se prostire 2 km od nas.Uglavnom nista lepo za veliki grad.Skarboro je jedna od ozloglasenijih oblasti u okolini, kao i Finch.Malo me prosla jeza od tih vesti, sa sve flashbekovima.Svaki veliki grad ima svoje bande, poroke, ludake...zato i ne volim velike gradove.
U malima bar poznajes lokalne ludake :))
Pre neki dan sam se prepala setajuci Aleksu ujutru pored parka, na drvetu je lezala bleda zena u minicu tako da su joj noge bezivotno visile u vazduhu a samo ruke i ledja bile oslonjene na krosnju par metara iznad zemlje, prvo sam mislila da je haloven fora, onda sam videla da je stvarno covek a ne lutka, onda sam mislila da je les i rekoh sebi e jbga, onda sam videla ispod drveta tasnu i kafu...onda mi je bilo jasno da je neki ljubitelj drveca ili meditira ili ko zna sta...bas ima cudaka na svakom koraku.I tako je ona visila na drvetu ne pomerajuci se skoro ni da dise nekih pola sata, sat...
..............................................................................................
U medjuvremenu smo se siti nasmejali momku kojeg je policija zamalo kaznila zbog noge mrtvaca koja viri iz gepeka (haloven sala) jer je neki stariji par prijavio da nosi les a policija ga je pratila do kuce da ga uhapsi...
Jedan praznik ode, drugi je vec preplavio prodavnice, sve se sprema za bozic i sve je crveno zeleno srebrno i svetlucavo.Nailaze i bozicna snizenja :)
.............................................................................................
Evo jednog predloga, ako razmisljate o problemima koji se ticu rate za osiguranje kola, a koja je za nas dosljake jeziva, postoji opcija da ako stvarno niste imali udese i kazne izvadite taj papir od mupa i svog osiguranja za poslednje 4 ili vise godina i ponesete, neki agenti i osiguranja mogu da se namole da smanje ratu na osnovu ovih papira i pisma iz konzulata...trenutno radimo na tome.
drugi nacin je da nadjete nezavisnog brokera a ne agenta da vas osigura povoljnije, ja licno nisam uspela da nadjem nista ispod 400 dolara, osim sa datim papirima to ce nam nadam se smanjiti ratu na pola.Osim toga pola brokera nije ni htelo da nas osigura jer nismo ovde bar godinu dana.
.............................................................................................
11 novembar je dan veterana i vecina ljudi u znak secanja nosi crveni mak na reveru za poginule u ratovima, zaista cudno za drzavu koje ne zna sta je rat.
http://www.remembrancedaycanada.com/
Inace svidja mi se sto se vecina neradnih praznika slavi ponedeljkom da bi se produzio vikend :)
Cesto mi kazu treba hrabrosti da ostavis sve i krenes ispocetka negde na drugom kraju sveta u drugoj sredini i na drugom govornom podrucju...iskreno, uvek kada bih to cula mislila sam da treba vise hrabrosti ostati tamo gde ti nije dobro i boriti se sa vetrenjacama ili ludacki zazmuriti i praviti se da je sve u redu...
Mi smo pogresili sto smo 2 meseca pre odlaska rekli svima da idemo, prolazili smo kroz tudje lekcije o zivotu svaki dan, uveravali su nas da gresimo i da cemo se pokajati, cak i kada smo dosli ovde isto smo culi od pola ljudi odande koji su duze vreme ovde...secam se kada sam prvi put usla u stan koji smo iznajmili na slepo i videla ga, bila sam na ivici suza koliko sam se grozno osecala, ali 2 nedelje kasnije kada sam ga ocistila i okrecila i sredila da lici na nas novi kutak u svemiru shvatila sam da i nije tako lose, za 2 meseca sam ga zavolela kao i grad i ljude...covek je cudo, lako se prilagodi gde god da ga bacis, ma koliko to surovo zvucalo ja verujem Darvinu ili opstani ili nestani...
Po toj istoj teoriji opstanka, posle par razgovora punih cudjenja izmedju Ace i mene o reakcijama nasih najblizih shvatili smo sta se desava...to je u stvari taj strah, kada ti nekom kazes ja idem jer ovde nije dobro a on to podsvesno zna, a isto tako zna da on nema opciju da ode, onda mu instikt govori da se brani, da zazmuri i ne vidi ono sto se desava oko njega godinama, da te ubedjuje da nisi u pravu i da je ovde ipak dobro...pa i jeste, kako kome.
Posle toga prestali smo da govorimo ljudima svoja misljenja i razloge, rekli bismo samo da je to nasa odluka pa cak i ako ne uspemo bar cemo videti malo sveta, kada bismo ikad u zivotu preleteli okean i videli Severnu Ameriku? Pa nama je godinama i Madjarska bila pojam kada su putovanja preko grane u pitanju...i tako sa dozom humora i optimizma, podnoslili smo sve mitove o hladnoci i snegu, o neuspehu i povratnicima, o danonocnom rintanju i parama koje su bog i batina...(priznajem da jesu, verovatno svuda osim u ostrvskim drustvima u kojima jos vladaju skoljke :))
Inace nas dvoje smo u sali razvili teoriju da su zapadne tj severnije zemlje bolje razvijene i bogatije bas zbog tog snega i zime, znate kad kazu Svedska ima standard al je hladno? Kada smo kasnije pricali sa Erlom to je potvrdilo nasu teoriju, koja je otprilike ovakva: Da bi preziveo zimu moras da budes sposoban i disciplinovan i da se pripremis materijalno, drva, hrana, toplo skloniste, to sve zahteva rad, pamet i strategiju, kao i razmenu onoga sto imas sa ostalima...svakodnevno suocavanje sa problemima i teskocama zahteva pronalazenje nacina da se one rese...S druge strane ako nema zime i svega uvek ima u izobilju u okolini onda ne moras bas mnogo da se trudis da napredujes i razvijas nacine da prezivis jer uglavnom imas sve sto ti treba.
Ova terija ima mana u smislu da ne moze da se primeni na ceo svet zbog toga sto je vecito tokom istorije jedna polovina covecanstva (obicno ona razvijenija ili mnogobrojnija) jahala ili unistavala drugu ukidajuci im sansu da se ekonomski razviju.
Erl nam je inace rekao da mu nedostaje Jamajka jer tamo izadjes iz kuce uzberes sta ti treba da jedes iz baste ili okoline i ides dalje, zezas se i uzivas na plazi po ceo dan i usput uzes koju kintu od turista, a klima uzivancija u odnosu na ovde :))
Price su subjektivne, kao i nasi pogledi na svet, kao sto tamo svako ima svoju srbiju tako i ovde svako ima svoju emigrantsku pricu.Jedan poznanik koji trenutno zivi u Becu me osudjuje sto navodno pljujem sve sto sam ostavila tamo i majcicu srbiju itd.On inace od 2002 ne zivi u istoj ali jako je voli izdaleka. :))
Da razgranicimo jednu stvar, ne pljujem, ponekad iz mene govori gorcina, jer bila sam u Nemackoj, Austriji, Madjarskoj, Bugarskoj,Turskoj,Hrvatskoj...proputovala sam pola Evrope i imam rodbinu svuda od Svedske pa nadole, zbog toga sto znam kako ljudi zive drugde, ukljucujuci ovde, zao mi je sto su generacijama tamo i mladima i starima uskracene osnovne ljudske stvari od hrane do putovanja...i nikada mi nece biti jasno zasto je to tako.Kako ta crna rupa stvarnosti opstaje u srcu Evrope...iz mog ugla, imam pravo da budem kao i mnogi razocarana onim sto mi se tamo desavalo i sto se jos desava, moja mama cesto kaze da me ne razume i pita zasto sve sto me je mucilo ponekad ne obrisem i ne zaboravim kao mnogi i idem dalje, i ponekad uspem i mnogo je lakse ako ides dalje i gledas napred, ali ipak ne mozes da obrises jednu godinu svog zivota a kamoli vise...ona je moj veciti umproforac, kao sto Djole peva "e tu ce tvrdjavicu malo teze srusiti" i veciti optimista :)
...........................................................................................
Kada se srucite ovde iskinuti odande, kako popularno kazu kao tikva bez korena, prvo cete sve gledati ocima deteta sa jednim velikim VAU! onda ce vas posle 3 meseca uhvatiti finansijska panika, juricete posao, posle nekog vremena kada ga nadjete i radite par meseci uhvatice vas sumnja u sebe da li ste dovoljno jaki da se nosite sa novim zivotom,morate raditi duplo vise od ostalih da postignete ono sto je njima kao dobar dan...posle 6 meseci ili godinu dana uhvatice vas nostalgija pocecete da se preispitujete da li je to stvarno tako kako ste zamisljali...sve je to normalno i hteli ne hteli pre ili kasnije proci cete kroz ove faze.Pocecete da sabirate pluseve i minuseve i naci cete se opet na nuli :)
Bitno je da ne izgubite nikada iz vida da imate samo jedan zivot i jednu sansu da nesto ucinite, ja ne verujem u cekanje i drugu sansu, svaki put kada bih donela neku odluku u zivotu stala bih iza nje i rekla idem pa sta mi Bog da...jos se nisam pokajala zbog svojih odluka.Nije potrebna hrabrost, potrebna je upornost.Moj tata koji lepo slika uvek kaze da je talenat 1% a upornost i trud ostalih 99%. zeleo je da bude umetnik...otac mu je rekao dok ne zasuces rukave leba neces jesti i poslao ga na zanat,rintao je 30 godina prvu, drugu, trecu, smenu do jednog infarkta pa jos do prskanja 2 cira u zelucu...jedva preziveo i jos rinta, moja mama je zelela da bude vaspitacica ali kad je moj deda umro kad je imala 15 godina baba nije imala para da je skoluje, zavrsila je trgovacku i robovala privatnicima za sitne pare danonocno 30 dana u mesecu do penzije u koju nisu hteli da je puste dok nije platila drzavi sav staz koji joj bivsi poslodavci nikada nisu uplacivali u ona varljiva vremena ...i onda je dobila 16 i po hiljada, a racun za plin je zimi 20...Ja sam htela da upisem engleski, igrom sudbine mito je tada bio veoma popularan na fakultetu (ne znam dal je jos he he he) i nekako se desilo da prvih 30 na budzetu imaju neverovatnih 100 do 98 poena, ja sam bila druga ispod crte, da je moj otac tada imao i hteo da da 3000 maraka popela bih se iznad crte...ali nije, tako da sam morala da upisem neki drugi fax, jer nisu imali para za samofinansiranje.Ironija je sto je devojka iz mog grada cija je majka to ucinila posle godinu dana odustala od faxa.
Cudno je sto je isto tako prosla i moja sestra kada je upisivala srednju, upisala je medicinsku i htela da bude smer stomatologije ili takvo nesto, uglavnom veoma perspektivno u to vreme i kada je lista izasla ona je bila na listi, medjutim posle toga je neko okrenuo par telefona i jos dvoje su ubaceni na tu listu ispred nje a ona je prebacena za akusera, dok smo saznali sta se desilo rok za zalbu je prosao...rodjaka koja je radila u skoli nam je diskretno rekla da su bile u pitanju malo jace veze...sta ces kad si dete radnika.
I kada naucis da stvari tako funkcionisu, koga znas, koga da zoves i kome da platis a dodjes ovde gde to ne moze i ne funkcionise tako, malo ti je potrebno vremena da pohvatas konce.Ipak veze su i ovde cudo pogotovo u zajednicama naroda i crkvama, sto vise ljudi upoznajete dolazite do vise informacija sto je u potrazi za poslom bitno.
Kazu da 70 posto ljudi zapravo dodje do posla putem poznanstava ili networkinga kako to ovde zovu.
.............................................................................................
Juce sam posle ko zna koliko vremena pogledala vesti, brate mili kao da ih je rezirao neki veciti negativac sa foruma krstarice ( vecina vas zna na koga mislim), na Fincu u Skarboru je ekplodirao tank sa sumpornom kiselinom pa je pola komsiluka evakuisano zbog otrovnog oblaka, na istoj aveniji je neko u 10 ujutru iz kola pucao na ljude koji su cekali autobus ranivsi dvojicu nisam sigurna da li je ubio nekog, a u po bela dana posle skole neki crni tinejdzer je napastvovao 13 godisnju devojcicu koja je isla kuci kroz park koji se prostire 2 km od nas.Uglavnom nista lepo za veliki grad.Skarboro je jedna od ozloglasenijih oblasti u okolini, kao i Finch.Malo me prosla jeza od tih vesti, sa sve flashbekovima.Svaki veliki grad ima svoje bande, poroke, ludake...zato i ne volim velike gradove.
U malima bar poznajes lokalne ludake :))
Pre neki dan sam se prepala setajuci Aleksu ujutru pored parka, na drvetu je lezala bleda zena u minicu tako da su joj noge bezivotno visile u vazduhu a samo ruke i ledja bile oslonjene na krosnju par metara iznad zemlje, prvo sam mislila da je haloven fora, onda sam videla da je stvarno covek a ne lutka, onda sam mislila da je les i rekoh sebi e jbga, onda sam videla ispod drveta tasnu i kafu...onda mi je bilo jasno da je neki ljubitelj drveca ili meditira ili ko zna sta...bas ima cudaka na svakom koraku.I tako je ona visila na drvetu ne pomerajuci se skoro ni da dise nekih pola sata, sat...
..............................................................................................
U medjuvremenu smo se siti nasmejali momku kojeg je policija zamalo kaznila zbog noge mrtvaca koja viri iz gepeka (haloven sala) jer je neki stariji par prijavio da nosi les a policija ga je pratila do kuce da ga uhapsi...
Jedan praznik ode, drugi je vec preplavio prodavnice, sve se sprema za bozic i sve je crveno zeleno srebrno i svetlucavo.Nailaze i bozicna snizenja :)
.............................................................................................
Evo jednog predloga, ako razmisljate o problemima koji se ticu rate za osiguranje kola, a koja je za nas dosljake jeziva, postoji opcija da ako stvarno niste imali udese i kazne izvadite taj papir od mupa i svog osiguranja za poslednje 4 ili vise godina i ponesete, neki agenti i osiguranja mogu da se namole da smanje ratu na osnovu ovih papira i pisma iz konzulata...trenutno radimo na tome.
drugi nacin je da nadjete nezavisnog brokera a ne agenta da vas osigura povoljnije, ja licno nisam uspela da nadjem nista ispod 400 dolara, osim sa datim papirima to ce nam nadam se smanjiti ratu na pola.Osim toga pola brokera nije ni htelo da nas osigura jer nismo ovde bar godinu dana.
.............................................................................................
11 novembar je dan veterana i vecina ljudi u znak secanja nosi crveni mak na reveru za poginule u ratovima, zaista cudno za drzavu koje ne zna sta je rat.
http://www.remembrancedaycanada.com/
Inace svidja mi se sto se vecina neradnih praznika slavi ponedeljkom da bi se produzio vikend :)
Subscribe to:
Posts (Atom)