Wednesday, December 29, 2010

Iskustvo... :)

Praznici su nam dali malo vremena za druzenje i goste, zato stvarno nisam imala vremena da pisem. Bili smo juce do Kicenera kog smo se oboje zazeleli, da vidimo ljude kojih smo se zazeleli...cudna stvar je kako brzo ti neko mesto moze prirasti za srce, da mi neko sad kaze da treba da se vratim tamo odakle sam dosla ja bih plakala, svidja mi se u Kanadi, ne bas u Torontu, ali ovde je mnogo mnogo lepse nego tamo, cak i kada bih pokusala da poredim stvari ne bih mogla jer ne postoji nacin da se uporedi sistem.
Kada smo pricali nas dvoje smo zakljucili da veliki ocevi nacije rade dva razlicita posla, ovde stvaraju naciju radnika koja ce odrzavati veliki mravinjak drzave, paziti na podmladak i obezbediti opstanak sistema hiljadama zajednickih napora, zovite to kapitalizam ili mravinjak kako ja to zovem, ali svako ima svoju ulogu i posao da odrzi sistem od kog svi imaju koristi a imace jos vise ako ucine drzavu boljom i naprednijom...tamo veliki ocevi nacije pod budnim okom drze pokorno stado s vremena na vreme se resavajuci zalutalih i nepokornih ovcica na ovaj ili onaj nacin, oni i njihov podmladak su jedini koji imaju koristi od sistema a ostali tavore pod njima jednako kao pod turcima stotinama godina, zato kazem da se ne moze porediti stavljanje sebe ispred svih ostalih i stavljanje zajednickog interesa ispred sebe.
Ne kazem da je kanadski sistem bezgresan, daleko od toga pogotovo kada se setim osiguranja i cena nekretnina, ali daleko bolji za pojedinca od pokornog robovanja i glasanja za drugu secikesu s vremena na vreme.MOzda nisam u pravu, neko sasvim lepo snalazi i tamo, neko se razocara kada dodje ovde suocen sa preprekama koje smatra nepremostivima, medjutim meni se ipak vise dopada ovde, zbog neke vrste sigurnosti koje mi pruza znanje da iako ostanem bez iceg necu ostati na ulici ili gladna, zbog toga sto moje dete svakog meseca dobije cek od drzave na sumu za koju mogu da ga hranim, oblacim i kupujem stvari celog meseca, zbog prelepe prirode i mesta napravljenih da ljudi uzivaju u njima, zbog toga sto je sve sto vam je potrebno tu negde ili je dovoljno da samo kliknete a vecina stvari je besplatna...Na primer biblioteke, osim toga ako zelite da posetite neku kulturnu instituciju ili muzejsku izlozbu mozete dobiti besplatne ulaznice u biblioteci kada se otvori ujutru, svakog dana ili jednom nedeljno biblioteka se trudi da vam ulepsa kulturni zivot tako sto pri otvaranju podeli odredjen broj ulaznica za izlozbe, muzeje i drugo.
Sam izgled kuca i zgrada, puteva i parkova i svega ostalog ne moze da se poredi.Svest ljudi je drugacija, nisu optereceni politikom i golom egzistencijom vec ocuvanjem planete, recikliranjem i da li je Dzastin Biber promenio frizuru, mi bismo rekli gluposti ali zaista koja je svrha trositi sate i sate svog zivota u strahu i brizi o politickoj situaciji, hodati po jajima kada razgovarate sa ljudima da slucajno ne upadnete u jezivu debatu koja se zavrsava svadjom oko toga ko navija za koji tim...biti dozivotno zaokupljen stvarima na koje ionako nijedan smrtni glasac ne moze da utice a ne da ih promeni na bolje, i tako nesvesno provesti svoj zivot na granici ludila i paranoje, vecito se boreci sa vetrenjacama.
Nisam neki ljubitelj Dzastina, ali svakako mi je bolje da razmisljam o knjigama, koji su popularni bozicni kolaci ove sezone i koja mesta vredi posetiti za praznike nego o nestasici "necega", svadji izmedju vladajucih timova i o tome koliko ce neka nova reforma da se odrazi na kucni budzet koji ionako nije neki...sva sreca pa ovde toga nema na svakodnevnoj trpezi, ako mene pitate jednom godisnje je sasvim dovoljno.
Tamo se svi bave politikom cim nauce da gledaju TV od prvaka u skoli pa do dedaka jednom nogom u grobu, i jedino sto od toga dobiju je ispran mozak, povisen pritisak i cir ili dva, mozda im upadne i neki secer ili infarkt, ovde se politikom bave ljudi kojima je to posao a ne hobi ili nacin da na brzinu maznu neku lovu.Tako da cu i ja prestati da se bavim "glupostima" da citiram mog dragog i od sada brinuti o kolacima i mestima koje jos nisam posetila :)
Druga stvar koja je bitna za laksi nastavak zivota ovde je presecanje veza sa onim tamo, ne mislim na ljude, mislim na razmisljanje o vracanju i zivotne planove, mi nikada nismo imali neki veliku ideju sta zelimo u zivotu, jednostavno smo zeleli svoj mir i koliko toliko normalan zivot za svoje dete, slozili smo se da je bolje biti ovde i da tamo za nas nikada nece biti dobro, da necemo razmisljati o povratku vec samo o idenju napred.Ali ljudi uvek razmisljaju o povratku, pogotovo ako imaju cemu ili kome da se vrate i to ih ubija, to cini da ne mogu da krenu napred i preseku stvar, tako postaju zarobljeni pokusavajuci da ovde nastave stari zivot odande, zato i jesam napisala "novi" zivot u Kanadi,jer ovo jeste novi zivot koji nema nikakve veze sa onim sto ste bili ili radili tamo, za Kanadjane vase diplome ili radna iskustva odande ne postoje, moramo sve ispocetka, stvarati nove osobe od sebe i svoj novi zivot.Retko ko to moze bez ozbiljnih posledica po svoj ego i unutrasnji psihicki zivot, onaj ko uspe postaje Kanadjanin onaj ko ne uspe postaje srbin (ili neka druga nacionalnost) zarobljen u kanadi koju uvek smatra prolaznom opcijom, nekim privremenim resenjem...do smrti.Tamo negde je uvek trava zelenija...jabuke i paradajz su ukusniji a klima bolja...i ljudi umeju da stvarno zive dok ovde samo rade...
Zbog toga i jos nekih razloga nismo otisli do crkve, znam da cu tamo naici na stotine ljudi koji se boje da postanu drugaciji i koji su okitili svoje domove podsetnicima na zavicaj da bi svaki put kada ih pogledaju znali ko su i sta su i odakle su, (dok se ja trudim da zaboravim), ocajnicki se trude da ocuvaju svoj identitet, nacionalnost i jezik, ali to je mucenje ako mene pitate, njihova deca nikad nece biti nista drugo nego kanadjani i verovatno ce se zeniti i udavati za koga stignu...a njihovi unuci ce znati samo psovke na dedinom jeziku...Nemam nista protiv svega toga, sve dok ne moram da imam ista s tim.Odlazak u crkvu je pomogao mnogima, ali u crkvi nije glavni Bog vec ljudi, a ljudi u crkvi su gresni ko i svi drugi ljudi.Ako stvarno verujes u nesto ili nesto imas da kazes ne treba ti sufler, to je isto kao kada biste doveli neku osobu koja bi prenosila vasoj deci poruke da ih volite umesto da im to lepo kazete i pokazete sami.
Sve odluke u mom zivotu su odjek onoga u sta verujem, a to je da se dobro dobrim vraca i da je ljubav, porodica, sloga i mir najbitniji u ljudskoj sreci.
Zivot je pun razocarenja, ponekad se nekom skupi vise nego sto moze da podnese i tada sumnja u sve.Prva godina u Kanadi je najteza, zivot u strahu i sumnji se samo nastavlja u novoj sredini, da bi izbegli te zamke prilagodjavanja treba da sto bolje naucite jezik i upoznate sistem, kada shvatite sta sve mozete da dobijete i na sta sve imate pravo shvaticete da postoji razlika izmedju onog cega ste se plasili i onog cega se sada plasite i sumnjate da li ste doneli pravu odluku.
Ako ostanete bez posla i primanja imate pravo na welfer koji je u visini (zavisno od porodice i provincije ) od preko 1000/1200 dolara mesecno, po detetu u ontariju porodica sa minimumom primanja dobija oko 450 ili vise dolara mesecno, posle odredjenog vremena pocinjete da primate i povracaj poreza od stotinak dolara po mesecu, kada ste na welferu imate pravo da trazite smestaj u kuci koju ce vam obezbediti drzava i ciji ce troskovi biti oko 300 ili vise dolara mesecno (u poredjenju sa stanom koji je od 650 do preko 1000 zavisi od grada), drugim recima najgore sto moze da vam se desi je da morate da se preselite i pazite na potrosnju jer ce vam se primanja smanjiti ali cete imati da jedete i to je to, zdravstvena zastita vam je uvek tu a postoje banke hrane i odece koje dele onome kome treba.
To je najgora opcija ako ne uspete da nadjete posao za godinu dana.
Sada to lepo uporedite sa onim tamo, recimo da imate porodicu, zivite pod kirijom i izgubite primanja i posao u srbiji...sta je najgore sto moze da vam se desi ako ne nadjete posao u roku od godinu dana?
Tako da ako razmisljate na ovaj nacin kada dodjete i u svemu trazite nesto sto je ipak dobro u vasem zivotu i shvatite da je jedini put napred, mozda ce vam biti malo lakse...Ja sam prvu nedelju u novom stanu u Kiceneru preplakala,odjednom smo ostali nas troje sami na svetu, jos gore jer je Aca radio svaki dan, ostali smo bebac i ja, nigde nikog ... I onda je dosla Dzes, superintendent i donela mi stvari za kuhinju, igracke i kafu,popricala sa mnom, onda sam polako upoznala druge ljude tamo,komsije u zgradi, pronasla parkove i igralista, biblioteke i rasadnik cveca u komsiluku gde sam se setala sa Aleksom,polako smo videli da nije sve crno i da idemo napred korak po korak...Onda sam sve njih koje sam taman stekla, morala da ostavim posle par meseci i dodjem u Toronto, ovaj put nisam plakala iako mi je bilo zao, znala sam da ce biti dobro i da cemo opet korak po korak ici napred, da je aca rekao idemo u Halifax ili Albertu ja bih rekla idemo. Latinska poslovica kaze Ubi bene ibi habita, Gde ti je dobro tu je dom, meni se Kanada svidja i mislim da bi mi bilo gde u njoj sa mojom malom porodicom bilo dobro dok god imam nas.
I ovde sam upoznala nove ljude, ljude slicne nama i ljude koji su dosli iz drugih zemalja, i svi su imali slicne probleme kada su dosli bez obzira kada je to bilo.
Opet sam pronasla parkove,biblioteke,igralista i sve ostalo i krenuli smo dalje.
Dzes se selila 18 puta sirom Kanade sa muzem i dvoje dece, kanadjanke same podizu po cetvoro dece, kada vidim njih ne mogu da se sazaljevam i da ubedjujem sebe da mi je jako tesko, jer ima mnogo tezih situacija sa kojima se ljudi bore pa ne pokleknu.
Kazu da praznici sluze da se covek oprosti od stare godine i sabere svoje greske i pronadje one koje moze da ispravi u novoj, praznici su mi bili tuzni jer nije bilo svih ljudi koje volim oko mene ali posto su obecali da ce doci dogodine to cemo ispraviti, sto se tice svega ostalog mislim da nismo doneli puno pogresnih odluka, zapravo jedva da mogu da se setim nekih i to su bile uglavnom novcane omaske ali nisu neispravljive, sve u svemu protekla godina je bila dinamicna,puna promena i velikih dogadjaja, selidbi i novih poznanstava i ne bih menjala nista sto smo prosli jer nas je sve naucilo necemu i postalo dragoceno iskustvo za dalje snalazenje ovde.

17 comments:

  1. Srecna Vam Nova godina i Bozic! Zelimo Vam jos uspesniju godinu u vasoj novoj domovini. Uzivajte u praznicima. Nadam se da cemo se videti i upoznati uskoro.

    Pozdrav iz Beograda.

    ReplyDelete
  2. Divni ste, u svemu se slazemo!Misic Misa

    ReplyDelete
  3. Hvala, zelimo i vama sretne praznike i ja se nadam da cemo se videti uskoro :)

    ReplyDelete
  4. Sve najbolje u 2011 i samo gurajte naprijed,prema zadnjim postovima vidim da idete naprijed brzinom svijetlosti što mi je jako drago,nadam se da će se tvoje pisanje nastaviti i sljedeće god jer ovim pomažete mnogima (uključujući mene) koji dolaze u GTA uskoro....

    Lijep pozdrav iz Istre

    ReplyDelete
  5. Volim kada vidim komentare, onda znam da ne pisem uzalud :))
    jos ako vam ustedim nesto muka kada sletite onda stvarno nisam bacila reci u vetar,
    Hvala svima !

    ReplyDelete
  6. Citam ovaj blog od prvih dana kad je nastao i mogu reci da sam odusevljen na nacin koji pises i kojim pomazes svim ljudima koji su u procesu da zapocnu novi zivot u novom svijetu.

    Pozdrav od jedne mlade obitelji iz hrvatske i sve najbolje u novoj 2011 i u zivotu tebi i tvojoj maloj obitelji!

    ReplyDelete
  7. Sve najbolje Vama i Vasoj porodici u 2011.godini.
    Citam Vas blog unazad par meseci i cesto u toku nedelje "svratim" da vidim ima li novih interesantnih postova.Mogu Vam reci da me odusevljava nacin na koji pisete o svemu(problemima,nacinu zivota,cenama,razmisljanjima o "novom" i "starom" zivotu.
    Par nadova u ovom poslednjem blogu me je navelo da moram da prokomentarisem Vasa razmisljanja.
    Kao prvo imate moje divljenje jer ne osecate nostalgiju za zivotom i svim u srbiji(sem porodice i prijatelja sto je normalno).Naslusala sam se prica mnogih koji su svuda po svetu i koji znaju samo da kazu "u Srbiji je najbolje",a smatram da niko od njih nije kao Vi napravio komparaciju kvaliteta SVOG zivota u inostranstvu i Srbiji.Smatram da oni Srbiju vide samo kroz jednu prizmu koja im budi samo lepa secanja,a da su vrlo lako zaboravili sve lose sto se desava i sto se desavalo u istoj.Vi ste dobro izvagali koliko ste boljeg dobili u Kanadi za ovaj period koji ste tamo i sasvim je normalno da nemate zelju da se vratite i kukate za prezivljavanjem u Srbiji.
    Primetila sam da mnogo nasih imigranata,pogotovu visokokvalifikovanih(ne zelim da omalozavam druge)ima isti stav kao i Vi da im je zivot kvalitetniji u imigraciji i da i ne pomisljaju da se vrate nazad.
    Takodje jako podrzavam Vas stav sto se tice crkve i ljudi koji su redovno tamo.
    Budite ono sto jeste,radite i uzivajte u onome sto Vama odgovara,a ne na silu pokusavati da napravite svoju malu Srbiju na drugom kontinentu.
    Veliki pozdrav iz Beograda i sve najbolje Vama i Vasoj porodici.

    ReplyDelete
  8. Pozdravi i cestitke iz Vankuvera, takodje. Mi opet imamo svoje razloge sto pratimo tvoj post, sve smo prosli par meseci pre vas pa uporedjujemo...svejedno, puno pozdrava i sve najbolje u 2011! Dejan

    ReplyDelete
  9. Dejane zelim vam sve najbolje u toploj BC :)
    bas ste neki , mogli ste nam reci sta nas ceka :)) salim se naravno, davno sam skontala da svako ima svoju Kanadu...

    ReplyDelete
  10. Sve pohvale za trud oko pisanja,uz to dosta i pomazes meni koji isto planiram u Kanadu,samo me muci ono "ne agencije" A ja planiram preko agancije iz Zemuna,provereni su ali dosta traze za ponudu za posao koja je neophodna.Neznam sta sad da mislim... pozdrav,zivi bili

    ReplyDelete
  11. Bane,
    ja pisem iz svog iskustva, daj boze da tvoje iskustvo bude pozitivno pa da kazemo ljudima da ima i neko ko radi svoj posao kada ljudima vec uzme pare...mnogima bi svanulo da to cuju i da ima agencija koja stvarno posluje fer i da je moguce doci i na taj nacin.

    ReplyDelete
  12. Srecna vam Nova godina :) Da vam sve zelje postanu stvarnost !!!
    Hvala ti sto sa nama delis imigrantsko iskustvo, a koje nam mnogo, mnogo znaci!!!
    Pozdrav sa juga Srbije
    Lela

    ReplyDelete
  13. Faze, faze, faze... Sjecam se naseg dolaska u Kanadu i imali smo slicna iskustva i slican nacin razmisljanja. Ipak, od korijena se tesko pobjegne i vremenom, godinama, nakupljaju se i losija iskustva (npr. prikriveni i subtilni rasizam i cinjenica da ces, bez obzira na sve, ovdje ipak dozivotno biti imigrant...) pa onda covjek pocne da razmislja o onome "dole" i shvati da je i kod nas bilo mnogo, mnogo dobrih stvari i da je sve pitanje procenata i vase licne procjene.

    Zelim vam sve najbolje!!!

    ReplyDelete
  14. Пре пар дана сам случајно открила овај блог. Одушевљена сам њиме, јер имам утисак да читам свој дневник имиграције који никад нисам написала. Пролазила сам кроз сличне фазе.
    Можда не би било лоше да ваше искуство преточите у књигу. Била би на корист многима. Вама због славе и новца ;), потенцијалним имигрантима због утољавања глади за оваквим информацијама, и нама - старим вуковима с Онтарија, за успомену и сећање (лепо и оно мање лепо).
    Живела сам у Канади нешто више од пет година.
    Последњих пар година сам у Србији.
    Желим да кажем Банету да смо и ми отишли преко једне агенције из Земуна. Звала се на слово "А". Све је било ОК.
    А желим и да поздравим Јовника ако је у питању лик са СЦ.а (поздрав од ружичастих_наочара ;)))).
    Ауторки текстова и њеној породици желим пуно среће.
    Читамо се.

    Весна

    ReplyDelete
  15. Divan osvrt na zivot i postojanje. Hvala na lepom tekstu.

    ReplyDelete
  16. Postovana, hvala na divnim textovima. Suprug i ja sa dvoje male dece ocekujemo odgovor CIC-a . Ja sam Fin Analyst (FSW program). Interesuje me jedna stvar- za koje vreme od dobijanja vize se mora useliti u Kanadu? To nas interesuje jer se pitamo da li je moguce pronaci posao iz Srbije pre odlaska tamo. Hvala i pozdrav!

    ReplyDelete
  17. Moguce je pronaci posao iz srbije, sve zavisi od kolicine iskustva u struci i potreba firme, telefonski i skajp intervjui su ovde uobicajena stvar, ali vecina poslodavaca ocekuje da pocnes da radis u roku od par nedelja, a ponekad odmah.

    ReplyDelete