Thursday, May 24, 2012

Decja igra...

Moram priznati da vesti sve cesce uzimam na kasicicu, jednom u ko zna kad...jednostavno previse je negativnosti i senzacionalisanja gluposti sirom sveta.
Mada bilo je par stvari zbog kojih mi je bas bilo krivo,
godinama govorim da smo hvatali zadnji voz i da Kanada polako zatvara vrata, lista se menjala, onda je dosao limit na broj po zanimanjima i konacno, zatvoreno je 11 ambasada sirom sveta i obrisan je backlog od nekih 280.000 emigranata koji su podneli papire pre 2008 po staroj proceduri... prilicno surov postupak za ljude koji su godinama cekali i nadali se boljem zivotu.
Pomislila sam kako se osecaju svi ti ljudi koji su svoj zivot ziveli on hold cekajuci papire...mi smo bili u tom limbu 4 godine i bilo je puno za zivce, ne mogu da zamislim to razocarenje...neki iz Kine su cak tuzili drzavu zbog ove odluke.
Druga vest koju sam pokupila u prolazu su bili rezultati izbora tamo, ne mogu da kazem da nisam ocekivala te rezultate, znala sam i pre nego sto su zgranuti prijatelji rekli i sita sam se nasmejala. ne zato sto ce se nesto promeniti, jer verujte nece, opet je u pitanju ista ekipa samo su opet rotirali fotelje, stvari ce ostati iste kao i pre, mozda treba da kazem beznadezno iste...naravno uvek moze da bude i gore, ali ne verujem da ce biti.Nasmejala sam se zato sto je osoba koja je predstavljana u stripovima kao razmazeno dete koje se duri i kaci na infuziju i pravi spektakl neukusa po ekranima kada ne dobije to sto je zelelo, osoba koja podrzava mrznju i podsmeva se svemu normalnom, konacno dobila svoju lizalicu i sada ima ogroman happy smile, jer durenje, burenje, gladovanje i citava farsa se konacno isplatila, neko se sazalio i dao mu ono za cim je godinama patio.
Bojim se samo da se to infantilno resavanje politickih problema ne pretvori u decju igru, jer znate sta takva deca rade sa novom igrackom koje se zasite -rasture je u parem parcad...eto, zato sam se smejala, vaspitavamo svoju decu da se problemi ne resavaju drekom i durenjem vec logikom a onda saznam da je logika upravo sahranjena :))) ali jasno mi je da su ovo izbori na kojima po ko zna koji put nije bilo Izbora.
Surovo je terati ljude da biraju izmedju loseg i goreg, zaista nije bilo neke alternative.
Poslednji put kada sam glasala pre vise od 4 godine, ekipa za koju sam glasala uortacila se u vladi sa onom koju prezirem iz 90tih, i eto to mi je bio nauk da vise ne glasam jer gubim vreme, nemam za koga.Istu tu rezignaciju sada osecaju gotovo svi tamo i to je jasno.Pomalo podseca na onu decju igru gde svi plesu oko stolica a kad muzika stane jedan uvek ostane bez stolice, i tako u krug...
U severnoj americi se vecito vrti neka prica o jezivoj evropskoj krizi, USA je prosla kako je prosla, Kanada je resila da stedi i eto prvo je krenula od birokratije, otpisali imigraciju, zatvorili ambasade...smanjili broj vladinih poslova i agencija za pomoc emigrantima...iako mi je zao, ipak mi je zanimljiva cinjenica da su prvo smanjili birokratiju, u drugacijim drzavama obicno su oni nedodirljivi.Za razliku od USA ovde cene kuce nisu pale, u nekim delovima cak su i porasle, ako je to pokazatelj onda ovde nema naznaka ni odjeka neke krize.
Mada ako pricate sa ljudima koji su dosli pre 20tak godina cucete zakljucak da Kanada nije ono sto je bila tad, iz nekog razloga njima je sve bilo lakse i jeftinije.
Izbegavam vesti i politiku kad god mogu, uglavnom nisam u toku osim kad je neka "senzacija" koja me strefi u prolazi kao ovo,sto je neverovatno olaksanje znajuci koliko nervoze i svadja sa prijateljima koji se prepucavaju preko fejsa i zlurado govore jedni drugima evo vam ga na, i videcete sad, sam izbegla po ko zna koji put.
I dok neki moji poznanici planiraju put na drugi kontinent *zelim vam svima uspeh*, drugi gde ce na letovanje *zelim vam svima dobar provod*, ja po svom letnjem obicaju spremam novu selidbu...Nazad u zemlju amisha i woolwich county, obozavam heirloom paradajz *da li ste znali da ih pored onih plastikanera u supermarketima ima preko 650 vrsta od plavih do belih?* i kiltove...Sto je cudno jer kada sam bila mladja mislila sam da su starudije glupost i da stare stvari nisu korisne i lepe,da ih se treba resiti, a sada u doba masovne produkcije novih sjajnih plasticnih stvari koje zatrpavaju planetu svaki dan, vise cenim nesto u sta je ulozeno vreme i trud i sto je neko pravio da traje duze od par meseci...neverovatno koliko toga se neprimetno promenilo u nacinu na koji gledam svet, pocevsi od toga da vise nismo mi na prvom mestu, i nisam ja ta koja brine najpre o sebi, vec o jednom malom plavom cudu koje brblja na 2 jezika istovremeno.
Otprilike zvuci kao recnik, kada prica sa babom prica onako kako mu ona kaze, kada prica sa mnom prica na engleskom, ali za svaku stvar zna rec i na jednom i na drugom jeziku i koristi obe, sto me odusevljava iako se jos nije osvestio oko glagola ali i to ce doci s vremenom, pravi Singlish :D
strasno.

No comments:

Post a Comment