Friday, July 6, 2012

Hronicni generatori stresa u imigraciji & Ulysses syndrome

Ljudi koji retko putuju u druge zemlje ili eventualno provedu tamo samo nedelju dana na odmoru imaju pomalo iskrivljenu sliku o pravom zivotu negde.
Pola njih koji samo dodju u posete ili citaju ovo imaju verovatno sliku da emigracija i nema nekih jezivih problema i da je uglavnom cim se prilagodite malo sve pink all the time :) sto je daleko od istine, poenta je samo u tome da se svako od nas sa problemima i stresom nosi na drugaciji nacin, svako ima svoj prag tolerancije na lose stvari.
Blizi se moj veciti izvor stresa, selidba, pa sam resila da pisem o tom dosadnom pratiocu u zivotu.
I dok sam guglala net da ne izostavim nesto na tom svom spisku stresora dole naisla sam na definiciju imigrantske bolesti hronicnog stresa koja se zove Odisejev sindrom. Poremecaj je izdvojen medju meksickim migrantima u USA koji su imali lose znanje jezika i bili u prilici da dodju sami i rade najteze poslove.
On ukljucuje sijaset poremecaja od nocnih mora i nesanice do dobitka ili gubitka na tezini, depresije itd. Iako ne sumnjam da simptomi opisani u radovima pogadjaju odredjen broj emigranata, ipak mislim da su sanse da se skilled workeru to desi minimalizovane bas tim biranjem od strane imigracionih sluzbenika, to su mladi ljudi sa porodicama i dobrim znanjem jezika i znanjem uopste, porodica je dobar bufer za stres i daje ljudima snagu da se bore a jezik je druga stvar koja ce im pomoci da se bolje uklope, takvi ljudi bi trebalo da su prilagodljivi i snalazljivi, sto opet ne znaci da su otporni na hronicni stres.
"Immigrants cannot sometimes figure out why they feel depressed. Psychiatrist Joseba Achotegui of the Universitat de Barcelona describes the illness in the following manner, according to an article in the Naples Sun Times: It comprises loneliness, as family and friends were left behind; a sense of personal failure, and a survival struggle that takes over all other priorities. The syndrome is characterized by physical symptoms like headaches, and psychological symptoms like depression.
Those who are critical of immigrants and accuse them wrongly of being lazy and that they don’t want to learn the local culture, nothing could be further form the truth. The only way an immigrant can survive in a new country is by NOT being lazy and learning the ropes of the new culture.
http://www.weacanada.ca/files/articles/72.pdf

http://www.fhspereclaver.org/migra-salut-mental/Ulises/Ulysses%20text%202%20english-1.pdf

http://institucional.us.es/apcs/doc/APCS_4_eng_15-25.pdf


Mislim da je potrebno provesti negde vise od godinu dana da bi se stekao neki relativno realan uvid u zivot na tom mestu mada i to nije preterano opsirna vizija zivota, zavisi od toga koliko se krecete izmedju mesta i ljudi.
S druge strane, ljudi ponekad generalno imaju tu viziju kako je drugima u zivotu uvek bolje i lakse i nemaju problema...znam, znam svakom je svoja muka najteza.
Kanada koju sam ja videla i upoznala nema ama bas nikakve veze sa slikama Severne Amerike sa televizije i predrasudama sa kojima sam dosla pre par godina.Ovo je nesto sasvim drugo i vrlo mi je tesko porediti bilo sta sa Evropom, jer se slicnosti zavrsavaju na lepoj prirodi i upotrebi engleskog jezika.
Mene iz nekog razloga ovaj kanadski sistem jako podseca na pokojnu Jugoslaviju samo sa malo drugacijom politickom slikom...Moja vizija te zemlje je zapravo opis mojih roditelja, radilo se, zidalo se, sticalo se, islo se na letovanja i zimovanja, kad se vratis plata te ceka i posao je jos tu, socijalni program pomaze siromasnima a zdravstvo i skolstvo je besplatno i tako...nekako mi ovaj sistem lici na ono sto su mi oni pricali o tome kako su oni ziveli i stvarali pre devedesetih.Oni koji su bili u US se kunu da je tamo jos bolje ali ne mogu da posvedocim jer jos nisam imala prilike da vidim.
I ovde se prica svodi na to da nadjes ok posao, radis, stvaras, ides na letovanje, plata stize na vreme, socijalni programi su ok niko ne gladuje, skola i zdravstvo su besplatni...jedina promena je sto poslovi vise nisu toliko stabilni da te uvek cekaju, zahvaljujuci globalnoj pohlepi i jeftinoj Kini.
Jedina osoba koja mi je rekla da slika imigracije nije tako ruzicasta za pojedinca bila je moja tetka koja vec dve decenije zivi u inostranstvu, i koja mi je najiskrenije kroz svoju zivotnu pricu prenela sta me sve ceka, i rekla da ponekad moras imati srce od kamena da predjes preko svega.Na moju srecu relativno dobro podnosimo stres tako da su nas samo neke stvari dotakle ili uzdrmale ali mislim da bih trebalo da postavim par stvari koje mi je rekla i par koje sam cula od drugih sa obrazlozenjima, jer svaka velika promena a pogotovo promena citavog stila zivota ima i lose strane za pojedinca, verujte mi kada je ljudska psiha u pitanju uvek me iznenade mogucnosti.
Ovo je neki moj mini spisak najvecih izvora stresa u imigracionoj tranziciji.

1. Pocetno razocarenje/ tesko prilagodjavanje

Obicno nastupa u prvim mesecima po dolasku i u periodu trazenja posla, tome jos vise doprinosi ogranicena suma novca koju ste doneli.
Nije onako kako ste zamisljali, ljudi su cudni, kuce su cudne, hrana je cudna, tesko je naci posao, iako ste mislili da savrseno znate engleski cini vam se da vas niko ziv ne razume a ni vi njih...Ne mozete da nadjete adekvatan smestaj, pola papira potrebnih za bilo kakav naredni korak ne posedujete i nemate prijatelje na koje mozete da racunate...Zene su posebno prepustene same sebi, sa brigom o celoj porodici, a bez da ih iko ikad odmeni ili im pomogne ako je muz na poslu citav dan i njemu je potreban odmor...a one su tamo mozda imale pomoc baba i deda ili vrtic, tako da bukvalno nemaju vremena za sebe ili svoje usavrsavanje osim ako im deca nisu vec skolskog uzrasta, jer je vrtic za imigrante cesto preskup, one koje nisu imale podrsku porodice tamo nece to toliko osetiti.
Resenje: dajte sebi cilj npr nalazenje posla i realan vremenski period da ga ostvarite, potrazite svu mogucu pomoc i veze koje imate,ucite kako da prodjete intervju i kako da trazite posao, nikada nemoojte prestati da usavrsavate JEZIK jer je on najbolji kljuc za pristojan posao, pokusajte da usavrsavate i sebe i svoj rezime blagovremeno.Ne postoji stalan posao, svi poslovi su nestalni, samo ih je lakse pronaci nego u drugim zemljama kada jednom probijete led.Pazite na potrosnju, pare su uvek izvor stresa i svadje.
Pripremite sebe na scenario A- uspecete , scenario B- sta cete uraditi ako ne bude tako kako ste planirali i u tom vremenskom periodu, i scenario C- sta ako se losa situacija produzi i ne uspete u svom naumu, da li cete odustati ili ne.

2. Usamljenost

Nista ne moze da zezne i ubedaci coveka kao usamljenost.Ako ikako mozete dodjite svi kao porodica, daljina razdvaja ljude i stvara nerazumevanje za stanje i probleme nekog ko je miljama daleko u drugacijem svetu...To se jednako odnosi na gubljenje stalnog kruga prijatelja, rodbine i clanova porodice koji su ostali tamo negde.
Pocinje prebacivanje krivice sto na sebe, sto na pojedinca koji je potencirao odlazak i razdvajanje i sada zali zbog svoje odluke, usamljen covek ima previse vremena da razmislja o negativnim stvarima i da se bedaci, trazi razumevanje za svoju bedu od osobe koja nije tu da mu da razumevanje i pomoc, idealan recept za raskol.Cak i da pricate sa nekim odande preko skajpa oni i dalje nemaju ideju o tome kroz sta vi prolazite i ne razumeju o cemu pricate.
Resenje:Ako vec niste mogli da izbegnete ovu glupost, ispunite svoje slobodno vreme uvece posetama krugovima konverzacije sa drugim emigrantima u slicnim situacijama po bibliotekama ili casovima jezika,oni ce vas bolje razumeti i vezbacete jezik, radite i usavrsavajte se i pokusajte da sto vise skratite period odvojenosti, ako ikako umete pronadjite nove prijatelje u slicnoj sitauciji koji ce vas razumeti ili nacin da dolazite u kontakt sa drugim ljudima i razgovarate sa njima, ispunite svoje slobodno vreme lepim mestima i kulturnim desavanjima, dokon um je djavolje igraliste.Izbegavajte kontakt sa ljudima koji sire negativnost i govore vam lose o vasim odlukama i situaciji, ne verujte u njihove price o " nema nista od toga, neko je vec pokusao i nije uspeo..." pametno je poslusati neciji savet ali samo ako se slazete sa tim licno, jer jedina osoba koja snosi posledice vasih odluka ste vi a ne oni i ako donesete pogresnu odluku ne mozete kriviti druge koji su vam dali los savet.
Da sam poslusala savet da ni ne pokusavam da akreditujem diplomu,jer je bilo onih koji nisu uspeli, sama bih bila kriva.
Ovo vazi i za blogove, ono sto je meni upalilo nekom nece i obrnuto mozda je neko uspeo da uradi nesto sto ja sada nemam sanse da uradim jer se sistem promenio.

3.Birokratski problemi

Su za mene veciti izvor stresa, pocevsi od nepriznatih diploma do kojekakve papirologije,cekanja na lekarski pregled, rezultate testova, upisivanje dece u vrtic i skoli, liste cekanja svuda... uvek ostavljaju tragove gorcine u ustima.
Sorry, birokratija je svuda u svetu konjski usmerena na svoja pravila i komplikovana i spora masinerija.Ponekad ce vas divni ljudi i brzina prijatno iznenaditi a ponekad cete se podsetiti na staru pricu odande, mada niko nece biti neprijatan prema vama.
Jedino resenje, borite se do zadnje mrve snage i zadnjeg dolara za svoj cilj, ako ne ide lepim pokazite zube, nikada ne odustajte i ne predajte se, dugujete to sebi, previse ste truda i snage ulozili u nesto da bi vam neka mastiljara rekla puj pike ne vazi.

4 Posao

Kada ga trazite pod stresom ste, kada ga konacno pronadjete bicete pod stresom, navikavacete se na nova mozda po vama glupa pravila i upotrebu jezika i odnose sa ljudima koji nisu uvek bliski jer uglavnom svako gleda svoja posla.Radicete vise od ostalih jer ste novo meso i da se dokazete, prolazicete vatreno krstenje dok ne steknete dovoljno iskustva.To moze da traje od par meseci do par godina zavisi od vas, posla i firme.
Jedna doza stresa na poslu je normalna, ako vam se zivot pretvori u pakao pokusajte da pronadjete drugi manje stresan ili bolje placen posao, ako vec morate da trpite nesto, bolje da vas vise placaju za isti rad.
Imajte hrabrosti da pokusate, jedina osoba koja sebe osudjuje na patnju na poslu ste vi, tako da ili promenite posao ili sebe.I ne verujte nikom ko vam kaze da tako mora i da vam je sudjeno da trpite, niste prosli pola planete i poceli ispocetka da biste opet nesto trpeli, u pocetku je to normalno i mozda potraje par meseci dok se ne stekne to prvo iskustvo a posle ste sami kovaci svoje srece.

5. Finansijski problemi

Ah, ovde postoje dve price, prva koja se retko desava nasim ljudima je da se ostane bez para u kom slucaju postoji welfare, a druga cesca je da se nikada nema dovoljno para za prohteve koji rastu...taj deo price sam vec naucila napamet.Nasi prvi troskovi su bili uklapanje u minimalac od 1800 $ mesecno, 730 za jednosoban stan oko 800 za hranu i ostalo za kola, jedva smo se uklapali ali uspevali smo, onda dolazi Toronto novi posao, dvosoban stan od 1130, osiguranje za kola 280 i hrana oko 1000, plus racuni opet plata koja sve to pokriva u proseku mesecni troskovi su bili izmedju 2500 i 2700 i ostaje nam nesto viska, onda je dosao London townhouse sa racunima 1500 $ , osiguranje 230, gorivo 300, nesto ostalih racuna par stotina dolara i hrana opet za 1000$ mesecno, i opet plata koja sve to pokriva ali ne ostaje viska, prosecni trosak u Londonu 2700 do 3000$ mesecno, tako da se jasno vidi da kako raste plata rastu i prohtevi ne za nekim luksuzom vec za boljim smestajem i kvalitetnijim zivotom tj hranom, tim tempom jednostavno ne mozete da zaradite koliko mozete da potrosite... a najveca zamka dolazi kasnije kada zelite da kupite nesto svoje, mi smo odrasli u drustvu gde se ljudi vecito mere onim sto imaju da prikazu i nesvesno nam je utisnuto u mozak da je to ok da se siris do krajnjih granica.Odrasli smo iskompleksirani nemanjem u devedesetim i godinama koje su usledile i svi bi da sto pre nesto imamo i stvorimo za svoje porodice, tesko da je iko od onih koji imaju sanse da to ne budu ostao skroman pri kupovini kuce ili stana.
Resenje: ako dosad niste naucili da zapisujete troskove i vodite racuna o raspolaganju novcem bolje pocnite, doslednost je manje stresna od vecitih minusa na racunima i prepirki na sta su pare otisle, odredite sebi cifru za kiriju )moja je do 1400 sa svim racunima) koju necete preci ni po koju cenu i isto tako odredite mesecnu sumu za hranu i neplanirane troskove koji necete prelaziti ako bas ne morate, sa racunima je lako jer su uglavnom uvek isti.Ovde nije tesko planirati potrosnju, plate su iste i na vreme i racuni su isti i na vreme, cene hrane zavise od toga gde pazarite ali i one se nesto drasticno ne menjaju.
Planirajte unapred, nesreca mnogih imigranata je da dolaze ovde na pola zivota posle dekade rada u drugoj drzavi i svi krecu od pocetka a treba zaraditi penziju...
Nekako mi deluje da odredjena doza finansijske "pameti" i sigurnosti smanjuje opsti stres, ljudi se osecaju sigurnije ako znaju da nece imati tih problema bar neko vreme ako se nesto desi, dok ne uspeju da se snadju.

6. Gosti

Covek bi pomislio da ce vam gostovanje dragih osoba biti divno zar ne? Ili da cete jedva cekati da ih vidite ponovo...think again. Iz iskustva vecine onih koje znam putovanja na balkan u posete rodbini i porodici su prava nocna mora za njih, prvo zrtvuju svoj ne bas dugacak a neophodan odmor za putovanje na mesto sa kog su ocajnicki pobegli, mazohizam, to ih kosta jedan nov automobil sa smestajem i svim poklonima koje moraju da ponesu svima da ne ispadnu golje ili cicije...odmor provedu trceci izmedju rodjaka koji se svi ljute ako necete da ih posetite ali nece da se udostoje da vam dodju na noge, jede se, pije se, trose se pare i uglavnom se umara i psihicki i fizicki umesto da se odmori a naravno svi ce vam reci da vi nemate razloga da kukate jer vama je tamo laganice i pare verovatno rastu po javorima LOL Na kraju dolazite nazad jednako iscrpljeni, jadni i bez para kao kad ste prvi put emigrirali, razocarani sto niste ispunili ocekivanja svih tamo i vracate se na posao bedni i smoreni.
Drugi scenario je da neko dodje u posetu...e sad, nikako se ne isplati da neko dodje ne daj boze na nedelju dve, da bi se put finansijski isplatio to mora da bude bar mesec il dva.Svi znamo da nismo sa svim rodjacima ili porodicom u jednakoj ljubavi, ali jedno je svim ljudima u malim stanovima zajednicko, niko se ne oseca udobno da mu neko mesec dana kampuje u dnevnoj sobi,upada u kupatilo ili da morate da pazite kako se oblacite i ponasate u rodjenoj kuci koja je jedino mesto na kom mozete da budete slobodni.Ta osoba ima stalni uvid u svaki minut vaseg zivota i ponekad i komentare na nacin na koji vi zivite svoj zivot, to je kao da zivite sa kriticarem koji vas prati 24h i jos morate da mu ispunjavate zelje jer ste dobar domacin...nije strasno ako je u pitanju jedna ili dve ovakve posete godisnje, ali na nesrecu, ponekad neko zavrsi tako sto pola godine gosti nekog i nema svoj zivot u svom domu. Zavisno sa cije strane porodice je gost i kakvi su odnosi dolazi i do prepucavanja medju bracnim partnerima, opet stres...
Resenje: Ogranicite gostovanje na period koji vama najbolje odgovara, i razvucite posete ako ih ima vise na dva razlicita dela godine ili sa bar mesec dana pauze izmedju poseta. Gledajte da ako planirate da dovodite babe i dede nadjete stan u kom cete i vi i oni imati svoju sobu i privatnost.Objasnite im kucna pravila i kako rade koji aparati i sta raditi u slucaju nuzde.
Ako idete tamo, obavestite sve koji zele da vas vide da cete od tad do tad biti na tom i tom mestu pa ko dodje dobro dosao,ne mucite sebe i decu seoskim turnejama, kome je stalo da vas vidi doci ce. Odvojite nedelju dana odmora samo za sebe po mogucstvu u hotelu u drugoj drzavi ili na moru.

7. Promena stana, selidbe

my favorite :)
Trazenje stana je stresno, otkazivanje stana ako izlazite pre isteka ugovora je stresno jer morate da se pogadjate i cenjkate sa menadzmentom, i sama selidba i navikavanje na novi stan i okolinu nosu dozu stresa, a da ne zaboravim sve promene adresa i papira...
Resenje: gledajte da se selite na bolje mesto ako imate izbora, u bolji smestaj i da cena bude podnosljiva za vase uslove, pripremite spisak i pocnite pakovanje 2 nedelje ranije...Ako ste kao ja nabavicete kolica za selidbu u home depou da ne vucete stvari na rukama i plasticne providne kutije za stvari, vidi se sta je u njima pa ne morate da bunarite prvog dana da nadjete tanjir ili casu a posluzice i za kasnije, moze u njima da se drzi zimska garderoba u plakaru.Velike crne kese sa ruckama takodje dobro dodju za kabaste stvari kao sto su krevetnine i decje igracke.

Za divno cudo ovoj listi stresora ne moram da dodam stanje u drustvu, stanje u drzavi, zdravstveni sistem, i politiku, sto se toga tice prolazi prilicno neprimeceno sa moje strane.Mozda bi meni bilo pomalo stresno da zivim u getu, ali naucnici su otkrili da je za mentalno zdravlje doseljenika bitno da budu ukljuceni u svoju kulturnu zajednicu i da sto je vise "sunarodnika" u komsiluku manje postoji simptoma stresa medju novim imigrantima, tako da je formiranje novih veza sa ljudima istih emigrantskih sudbina i slicnog mentaliteta jos jedan bafer za stres,osim toga ljudi cesto pomazu jedni drugima i tako premoste nekom taj prvi udar, mada ponekad za nekog moze da bude i izvor stresa LOL
salim se, druzimo se svi naravno, kakvi smo takvi smo :)

Trebalo bi verovatno ovoj listi dodati i porodicne odnose ili prilagodjavanje dece na novu skolu i sredinu, mozda povratak u skolu itd, sve zavisi koga pogodi koji deo adaptacije i koliko dugo traje. cinjenice govore da su ljudi uvek izlozeni nekoj vrsti stresa i da je u odredjenim kolicinama neskodljiv cak potreban da nas pokrece da se borimo za sebe ali imigranti su cak i u najboljim uslovima izlozeni stresu vise nego ostali bas zbog te ambivalentnosti, bastovani znaju da ponekad kada presadite najlepsu biljku i date joj svu negu i paznju ona se zbog neceg nece primiti, a ponekad presadite neku osrednju kojoj date nekih 50% sanse i ona zivne i zablista prosto vas iznenadi, tako je mislim i sa ljudima...

Moji prvi slatkisi ovog leta :)
issys candy, ghost cherry i coyote, sve heirloom

From Leto 2012

National Geo. Film o stresu




Evo par novih linkova...koji mozda nekom pomognu.

http://www.montenegro-canada.com/crnogorci_u_kanadi.html


http://www.krstarica.com/lat/dijaspora/index.php?clanak=crkve_organizacije


http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=16557

http://www.novine.ca/zajednica/


http://croatiancanadianlibrary.com/

http://www.matis.hr/korisni_l.php?cat=7

http://www.croatianfraternalunion.org/

5 comments:

  1. Uvek čitam vaše tekstove sa najvećom pažnjom, veoma su interesantni i poučni. Mada moram priznati da su mi se pojavile sumlje u odlazak jer sam pre neki dan pričao sa povratnicima iz Kanade gde nisu baš bili oduševljeni generalnim životom tamo. Čovek je zemlju nazivao kaznionicom, prevarom. Da je sve to jedna velika prevera i da oni žive od stalnog priliva imigranata što im održava ekonomiju. Čovek je inače otišao u CAD kao dokazani stomatolog sa 22 godine iskustva i dok nije mogao raditi u struci prošlo je 6 godina a dotle je radilo sve i svašta. Kada sam spomenuo mogućnost odlaska skočili su kao opareni da grešim što razmišljam o Kanadi. Sa druge strane oni jesu uzeli pasoše, kćerka je završila fax tamo ali ni ona nije oduševljena. Stoji na stanovištu da je sve reklama i prevara. Veoma sam se iznenadio takvim stavom. Naravno nisam očekivao bajke ali ovo je bilo veoma neobično. Dosta spominju bacanje udice banaka sa karticama, a gde ne rade to, visoki troškovi života itd. Najviše su se složili sa konstatacijom da Kanadi trebaju šljakeri a dok sa visokom školom tamo nema posla. Kaže uredili sebi da "oni" dobro žive a imigranti da šljakaju. Nastavak razgovora očekujem uskoro.

    Ljubiša

    ReplyDelete
  2. Sve je to tacno, pravilo je ko se kako snadje, neko ipak uspe da upadne u struku i radi sa visokom skolom neko ne uspe, zavisi puno od struke i godina i porodicne situacije.
    Sve drzave koje primaju imigrante imaju koristi od imigracije inace ne bi to radile.
    Proces imigracije je zaustavljen do 2013 kako bi se promenio da bude nalik na australiju i novi zeland, gde se diplome akredituju pre dolaska i dobijanja papira.Mislim da ce tako biti bolje za sve i manje razocarenja...

    ReplyDelete
  3. Uvek mozes da uradis kao oni, uzmes pasos i pare i vratis se...ne brini jako je mali broj ljudi koji se iz kanade vrate bez iceg, vecina se vrati bas zato sto steknu dovoljno para da zive ok i u srbiji.

    ReplyDelete
  4. minimalna kanadska penzija ove godine iznosi 980 $ plus dodatak za stare od 524 $ to je oko minimalnih 1400 $ po osobi u penziji mada neko ima i vece penzije ovo je drzavni minimum, to je trenutno 128.000 dinara jedna penzija, potpuno mi je jasno kako dvoje u kanadskoj penziji mogu bez brige da zive u srbiji sa mesecnim primanjima od bar 257.457 din

    ReplyDelete
  5. Da definitivno se i oni nisu vratili bez para, papira i kontejnera od 42" punog stvari. Kupljena kuća za keš i kupljen auto za keš.

    ReplyDelete