Saturday, June 30, 2012

...and they lived happily ever after...

Bila jednom jedna vrlo pametna, lepa i uspesna devojka na balkanu, tacnije tamo negde gde ima samo dva velika grada vredna da se u njima studira i zivi i eventualno nadje posao...Devojka je zavrsila fax u roku, uz malo pomoci i srece dobila posao u dobroj firmi i uz puno prekovremenog, truda, trcanja i terena postala najmladji direktor sa nepunih 30, rizikovala i kupila sebi sobicu koja se zove garsonjera na 30 godina kredita, majusno ali njeno, i sve bi bilo super da je imala sa nekim to da deli...
Prvi momak koji joj se svideo i na koga je potrosila 4 godine svog zivota izjavio je da on smatra da je brak jedna lazna institucija i da on ne misli ikada da bude takav licemer, naime odrastao je gledajuci svoje roditelje ciji se brak raspao kako zive u razlicitim sobama iste kuce, prinudjeni da tako provedu ostatak zivota jer je jedan od njih ostao bez primanja i godinama nije mogao da nadje drugi posao, pri tom posto vise nisu bili zajedno to ih nije sprecavalo da svako zivi svoj zivot i ostalo...Momak je ziveo u svojoj sobi u kuci, radio s vremena na vreme neke tezgice i jeo u zajednickoj kuhinji kao cimer sa svima ostalima u porodici.Rekao je da mu odgovara takav zivot i da ne vidi smisao da ga menja jer se sve uglavnom zavrsi razvodom.
Drugi momak je rekao da on zeli brak i zeli da se zeni, ziveo je u stanu svojih roditelja koji je kupljen da deca studiraju, s vremena na vreme malo je tezgario,pokusao je da otvori svoj biznis ali ga je poslovni partner opljackao uz pomoc prijatelja u mupu, sve je zavrsilo na advokatima i sudu, i sada je uglavnom ziveo uz podrsku roditelja koji su ceznuli da im se vrati u selo i preuzme drugi porodicni biznis...I sve je bilo ok dok mama nije upoznala snajku...Uradila je sve sto je mogla da joj zagorca zivot i da ih rastavi, pocevsi od zahteva da se presele u selo i da ona da otkaz i sedi u njenoj kuci umesto u svom stanu, do toga da ne moze da ima tortu kakvu hoce na svadbi, da svekrva bira vencanicu posto je ona placa do nekih estetskih promena na snajkinom telu, sto je prevrsilo svaku meru i svaki put kada bi se neko usprotivio ona je zavrsila u bolnici sa napadom hipohondrije sa sincicem uz postelju, i uspela je u svom naumu, pri tom taj momak koji se kleo u neku ljubav nikada nije stao na stranu svoje nesudjene vec uvek na maminu...
Cini joj se ponekad da je svet pun mladica koji duboko u svojim tridesetim zive kod svojih mamica i nemaju posao nego nesto tu i tamo tezgare...cini joj se da je tu nesto pogresno jer ona ne zivi kao njeni poznanici kod roditelja i bez primanja, trebalo bi da svi imaju sansu da se izbore za sebe ali jako je tesko.
Mozda nikada nece naci osobu jacu od sebe, koja misli svojim mozgom a ne mozgom sredine i svojih roditelja, koja isto tako vredno radi i stvara i zeli porodicu, nekog da sa njim deli dobro i zlo.
Onda odlazi na mesec dana u drugu zemlju, i tu upoznaje dva mladica razlicitog porekla, jedan u kasnim tridesetim drugi tek zakoracio u njih, jedan sin poljskih emigranata drugi bosanskih...Obojica rade, jedan ima posao u auto industriji i kupio je sebi townhouse u kom zivi sam, nije se jos ozenio jer nije pronasao srodnu dusu, zivi za decu svoje sestre i svoju porodicu, vrlo odmeren covek bez neke drame...Ovaj drugi zavrsio je neki koledz ali se odlucio da krene drugim putem, ima svoju firmu za moleraj i pripremu zidova, radi svakog dana u svom ford kamioncicu, kupio je novu kucu u novom naselju gde sa svojim mackom deli 4 sobe i koju je uredio najnovijim stvarima po svom ukusu, za voznju po gradu kupio je mercedes...Trazi nekog da s njim to podeli...i dobro i zlo, jednog dana, postuje svoje roditelje i sestru koji svi imaju svoje domove i zivote.
Jeste, vecina stvari je na kredit, i stvari nisu uvek najbitnije, ali ljudi su nekako finiji, drugaciji slicniji njenom nacinu razmisljanja, neoptereceni, vredni i usmereni na porodicu i posao, reseni da zive normalnim zivotom...
Mozda ona gresi, mozda se njoj samo tako cini ali nekako je ovde divno, sve je bolje, jednostavnije...Zivot je, pa, ne razmislja se puno o njemu i ne filozofira se nego se zivi...Deluje joj kao da se ovde lakse isplati ulozen trud i rad, deluje joj da je puno stvari pogresno tamo gde je ona...
Ovde ima toliko stvari, a neverovatno je da su cene po prodavnicama iste, racuni su cak nizi a plate ne mogu da se porede, i po ko zna koji put se zapita ako ona sa svojom pristojnom platom tamo nije bas najsretnija kako ljudi hrane porodicu sa mnogo mnogo manje? Ali to nije njena stvar, ona se uglavnom za svoje izborila, ostala je da se pronadje samo ta jedna sitnica u zivotu,LJUBAV,
neko sa kim moze da se deli i uspeh i neuspeh, dobro i zlo, neko ko ce razmisljati svojom glavom i svojim srcem i biti vredan i pametan kao ona...Neko ko ce je voleti takvu kakva jeste...



Samo bol je u zivotu siguran srecu nosi neki postar jako spor... neka, samo ovu noc da izguram sutra cu vec naci dobar izgovor ...


hrana za mozak :)

No comments:

Post a Comment