Sunday, June 10, 2012

Nije ti ovo k'o kod nas...

Backstabbing ... izraz koji je uobicajen na kanadskom radnom mestu.
Oni koji su uvek radili sa otresitim i otvorenim ljudima koji idu okolo otvoreno izrazavaju svoje misljenje ma kakvo ono bilo i ne libe se da dignu glas na druge, nisu navikli na kanadsku mikro klimu "ljubaznosti" na poslu, gde se prema svakoj temi treba odnostiti kao da je politicki nekorektna i strogo paziti sta i o cemu pricate na poslu...sve sto kazete ili ucinite moze biti izvuceno iz konteksta i pogresno protumaceno...zato ja ne volim da ikada pricam o sebi na poslu i o poslu kod kuce.Naravno ovo ne vazi samo za kanadsko radno mesto, mislim da ovo vazi za svako radno mesto u bilo kojoj zemlji gde ima previse dokonih ljudi i medju kojima se obavezno nadju oni koji vole da na pogresan nacin "razbijaju monotoniju" i "zacine dan"....
Mnogim dosljacima ovo smeta, a sta je to zapravo...situacije gde se vi zamerite nekom ponekad i nesvesni sta ste ucinili, taj vam nikada ne kaze da mu to smeta ili da to nije ok vec smesta ode da se zali nadredjenom ili HR osobi.Vecina ljudi na poslu vam nikada nece otvoreno reci sta im ne prija ili gde gresite iz straha da vi ne odete da se zalite kako su oni neprijatni prema vama, kao deca u skolici, pre ce ocutati ili ce sacekati pa reci onom ko je zaduzen da resava takve gluposti.
A da to stvarno mogu biti gluposti, to je neverovatno.Zena se zalila na koleginicu koja joj je u prolazu u sali rekla da je nabacila koju kilu da je vredja i pravi "bad remarks about her body image" sto se smatra maltretiranjem na poslu, devojka je medju drugaricama na poslu prokomentarisala kako novi kuvar )koji je crnac i jedini muski clan na radnom mestu) mora da je gej cim nije poceo da muva nijednu od gomile lepih devojaka tamo...naravno odmah je to sto je rekla izvuceno van konteksta, protumaceno kao uvreda i procurelo do njene sefice...i do kuvara ...napravilo joj gomilu neprijatnosti zato sto siri trac na radnom mestu i tako u krug.
Nemojte nikada poci od pretpostavke da drugi ljudi razumeju stvari na isti nacin kao vi, nemojte pretpostaviti da ono sto vama smeta ili ne smeta vazi i za nekog drugog i uvek znajte da vam ljudi nikada nece otvoreno reci u cemu gresite i koje vase osobine ih nerviraju osim ako ih ne pitate na najlepsi moguci nacin, u cilju svog usavrsavanja na poslu...Dolazeci iz zemlje sa vrlo nezavidnim nivoom tolerancije i sa vrlo velikom otvorenoscu kada je u pitanju velicanje sopstvenog misljenja i razgovora o licnom zivotu kako o svom tako i drugih ljudi, vecina se pre ili kasnije jako opece na nevidljivu cauru kanadske "ljubaznosti" na radnom mestu, kao sto bi komsinica iz Bosne rekla "nije ti ovo ko kod nas, sve kao fini, sve kao ne smeta im, a onda ti odu iza ledja..."
I dok smo mi silom prilika ucili da je onaj koji je glasniji u pravu, ovde je to onaj ko je "finiji" i uspe nikom da se nikad ne zameri, stvar je u tome da kad malo zagrebete ispod povrsine dodjete na isto, svuda ima teskih i neljubaznih ljudi, svuda ima nesuglasica na radnom mestu, samo sto se ovde ne resavaju drekom i separatisanjem u tabore ko je za koga )bar ne javno) nego razgovorima, savetovanjima i backstabbingom.Naravno nije tako na svakom radnom mestu, negde je potpuno suprotno, samo hocu da kazem da bilo gde i bilo sta sto ima veze sa ljudima ima istu kolicinu klasicnih ljudskih osobina i ponasanja, nerealno je ocekivati drugacije, negde su sefovi ili kolege lafovi a negde debili, obrni okreni ako ti nevalja ili menjaj sebe da ti ne smeta ili menjaj firmu.
PS. ovo ne govorim iz licnog iskustva, uglavnom nemam taj problem da mi smeta necija ljubaznost, cak iako nije najiskrenija, kao sto rekoh to je ono sto moze da dovede do raskola ili nezadovoljstva na poslu pa uzmite u obzir da je radna etika malo drugacija.
.................................................................................................................................................................
Jutros je moj dragi odvezao moju sestru u shoping u Von Mills i Toronto...sudeci po njoj dobre guess torbice i cipelice su jako skupe tamo...ne bih znala, nikada me nije bilo briga sta mi pise na odeci, nego da mi se dopada i da je udobna...uvek me je mucilo to unutrasnje gladovanje ljudi, kada nemas para, nemas bas mnogo od zivota ali zato imas najskuplje patike i markiranu jaknu po poslednjoj modi.I uvek mi je bilo cudno kako se oni za koje sam znala da zive po garsonjerama i odbrojavaju do prvog, najlakse raseku za patike od 250 evra i najnoviji mobilni...samo da bi izgledalo kao da imaju.
Mozda je tamo veci kapitalizam nego ovde, jer se igra na tu kartu da stvari popunjavaju emocionalnu prazninu unutrasnje bede...a praznina i beda vise u vazduhu balkana zadnjih xxx decenija.
A sto se tasnica i obuce tice, kada ih vidim sa prosecnom cenom od 200 do 300$ ne mogu da se otmem osecaju da i dalje lice na jeftino kinesko i da je neko tu lud, pocinjem da se preracunavam u svojoj alternativnoj valuti-
negde sredinom devedesetih otkrila sam kako svako u mojoj porodici ima svoju alternativnu valutu, za mamu to su bile stvari za decu i kucu, za tatu to je bio gradjevinski materijal i benzin...pokojni deda nas je sve izludjivao preracunavajuci svaku cifru u "znas ti snavo koliko litara rakije moze da se kupi za te pare?"...Kada sam studirala preracunavala sam cene u koliko hrane i cigara moze da se nakrpi za neku sumu, kada sam se udala koliko plocica i laminata mozemo da kupimo za pola plate...sada sam u onoj fazi " za 100$ mogu da kompletno obucem dete za sezonu i kupim mu neku igracku ili mozemo da kupimo godisnju ulaznicu za celu porodicu za decji muzej i igraonice..."
Prosecna kanadjanka moze da izdvoji mesecno 1000$ za kozmetiku i odecu samo ako hoce, neko moze i mnogo vise, a ipak kada se osvrnem vidim da niko to ne cini.Svi idu okolo u jeftinim kineskim papucama i nose majce od 10tak dolara, gotovo da niko nije markiran...jedina boljka su im kojekakvi elektronski gedzeti koje i deca i stariji obozavaju, eventualno dobra kola na koja mozes da se oslonis.
Dok je moj dragi sad verovatno u 7 krugu pakla kao i svi muskarci u kupovini sa zenama koje su krenule po bas onaj par cipela ili haljinu koja ce ih usreciti i uciniti mrsavijim...a to im nikako ne uspeva iz nekog razloga, ili im clanci izgledaju punacko ili im haljina ocrtava pogresan deo figure...uf bas mu ne zavidim :), bebac i ja smo dan proveli opusteno, prosetali smo do restorana pokupili krompirice, rostilj i salatu, poneli nesto seckanog voca i krenuli na igraliste, tata i sin koji su bili ispred nas po klopu prozujali su na rolerima gore ka brdu.Na igralistu ima i skate ring za skejtbord i rolere, i bmx ko voli, to dete od 10tak godina vozi rolere bolje nego sto bih ja ikad u zivotu umela, subota popodne i gomila ljudi je napolju u parku sa klincima, neki uce da voze bajs, neki prave piknik a neki se igraju, tata i sinovi pustaju zmajeve, danas je divan dan za pustanje zmajeva...ne mogu da se setim da sam ovakav prizor ikada videla igde vikendom u mom rodnom gradu.
Subota popodne u mom rodnom gradu je za vecinu bila unapredjena varijanta korzoa nasih roditelja nekada, sedenje u kaficima u centru, pijuckanje precenjenog pica dok merkaju ispod oka doteranost i liniju ljudi u prolazu,i tu i tamo se zadovoljno nacere kad nadju poneku manu ili promenu na gore ccccc tako mu i treba, skockane mame se deru na decu da budu mirna i ne piju tako brzo svoj sok jer je skup i nece dobiti drugi,da ne prljaju svoje novo odelo koje je samo za kad se negde ide, i zale se jedna drugoj na bracnu klasiku, muzeve,drugarice koje nisu tu, cene, posao i na kraju decu...jedan veliki gradski socijalni Cosmopolitan magazin, moda, tracevi, i sve ostalo...
.............................................................................................................
Popodne smo napunili kadicu vodom i pravili piratsko ostrvo od peska i blata u dvoristu, mravi velicine pcela koje imamo u dvoristu su postali dobrovoljni zarobljenici na piratskom ostrvu :)
Imam dve voluharice, chipmunks, u dvoristu i koliko sam primetila nedavno su razvile zelju za mirodjijom pored svega sto su mi dosad pojele, tako da smo im ostavili kornfleks oko cveca da ga ne diraju, ponekad dodju i kad smo mi napolju i gledaju nas dok jedu.Bazen je napunjen i spreman za leto, moj paradajz je pun malih zelenih grozdova, ptice cvrkucu u krosnjama, duva vetric kao da smo negde na moru, ne mogu da prestanem da razmisljam kako se ljudi razlikuju, ne verujem da bi me bilo koje cipele na svetu ikad usrecile kao samo sat vremena prskanja,igranja u blatu i vristanja sa bebcem, ali nekima je potrebno da svoj zivot mere rolex satovima, gucci cvikerima i armani odelima, inace sami sebi deluju isprazni i nepotpuni, sto naravno nije bitno :) - jer ako je to ono sto te cini sretnim onda si bar nasao vrlo jednostavan recept da budes sretan, a biti sretan je najvaznije u zivotu.

Chromatism by *JonasDeRo on deviantART people by ~vankevich on deviantART Peaceful Days by ~Kyomu on deviantART Deserted street by ~monsterrrrous on deviantART Alleycat by =asuka111 on deviantART

2 comments:

  1. Draga Tanja, uzivam citajuci tvoj blog, svidja mi se tvoj stil pisanja i citav blog me podseca na neki roman. Evo odlucih se da ti napisem komentar jer sam pre izvesnog vremena zaista sanjala vasu kanadsku pricu, toliki utisak je ostavila na mene. S obzirom da sam na blogu videla samo Aleksine slike, on je u mojoj masti i snu identican a za tebe i Acu sam rezervisala posebne likove( koji verovatno nemaju veze sa stvarnoscu):). Moram priznati da tvoje tekstove nekada citam sa knedlom u grlu, jer znam kako je otisnuti se u beli svet. Divno mi je to sto si toliko privrzena svojoj porodici, toliko opste informisana, svestrana i kreativna. Sve pohvale i puno srece u buducem zivotu
    N.T.

    ReplyDelete