Monday, February 5, 2018

8 godina, ne vole svi narandze i u Srbiji je super! ( a ni u Kanadi nije lose ;) )

Jednu stvar pocinjem da razumem, ono sto su mi stariji od mene uvek govorili, kako vreme leti i kako prolazi sve brze sto vise godina imas.
Juce smo se pogledali posle skoro deceniju i po zajedno, i skontali koliko smo se promenili, zapravo su nam oci uvek uperene u decu, pa retko kad i bacim pogled u ogledalo, ali kao da je prosla citava vecnost od onog vremena kada nije bilo dece okolo.
Godine zongliranja uzimaju svoj danak.Nijedna sminka ne moze da pokrije bolna ledja i krckave zglobove...Ali sve to nekako prodje sa osmehom kad pogledas klince i kad si u srcu jos uvek negde tamo u ranim tridesetim ;)
Ima jedan tabor straih emigranata ovde koji se zove"nije ovde lako", i "nemojte dolaziti tamo je bolje", i ima ta ista ekipa sa druge strane koja kaze da je u Srbiji bolje, ostajte ovde itd. i verujte mi i jedni i drugi su u pravu na svoj nacin.Iz moje perspektive nekima je u Srbiji super, to je najbolje mesto na svetu za njih, a i klima nije tako hladna :)
U Srbiji je super. Super je za ljude koji imaju ogromnu podrsku porodice, lake a dobro placene birokratske poslove ili jednostavno svoje firme i gomilu para.Ako hocete da dobro zivite tamo gde jeste, i sposobni ste za to, samo se uvalite se u prave politicke linije ( za taj period naravno) povezite se sa ekipom koja razmenjuje usluge i nadjite nekog drugog da radi za vas.Ako ste dovoljno sretni neko iz vase porodice se vec pobrinuo da vam ostavi neki stan ili kucu, imate bar 3-4 besplatna bebisitera na raspolaganju i sve u gradu vam je na 5km razdaljine kolima koja vam je verovatno cale kupio...Ko je u toj prici taj moze da razmislja i luksuzu kao sto su letovanja, bolovanja, i povremeni skok u shoping u inostranstvo zato sto bas nece da nosi jeftinu kinesku garderobu (koja se zaista ne isplati).
U Srbiji je super za ljude i porodice gde je neko pre njih mislio i sticao za njih, pa sada imaju na sta da se oslone.
Dobro je i za blistave umove koji mogu tu da zive, a rade za ko zna koga u svetu,
dobro je i za neradnike koji umeju da mesetare i presipaju iz supljeg u prazno, izigravaju vecite kocnicare po politickoj liniji a opet primaju platu za svoj nerad, dobro je i za zene koje su se dobro udale za nekog ko ima para da im finansira sta god da je njihova vizija normalnog zivota i to po mogucstvu bez gundjanja, dobro je za sirok krug starijih onih koji su pred penzijom ne znaju nijedan strani jezik a cela ekipa za pecanje,kartanje, lov ili kafanu im je na 5 minuta kolima...
 Super je i za studente koji planiraju koliko ce se ubiti na exitu, dok im keva i cale pabirce za stan i nadaju se diplomi, a u medjuvremenu vec hvataju veze preko kumova i rodbine za neko mestasce za dete u nekoj firmici ako vec nema sanse za drzavni pos'o.A oni koji su upali na drzavni posao, tek njima je dobro.
A ja se kladim da svako ko cita ovo sad vec ima nekog lika iz ovih kategorija u glavi koji deluje da , pa eto, deluje da mu je bas dobro tu gde jeste.Nekog lika koji nista ne radi na svom radnom mestu a dobija pare, nekog ko ima svoju firmu pa drugi rade za njega, nekog ko ima dobar drzavni posao,nekog ko se stalno zamajava nekom politikom nema dana radnog staza a opet je nekako uvek pun para,vecitog studenta u kasnim tridesetim koji zivi na maminoj kartici,drugaricu koja se udala za duplo starijeg ali imucnog lika, i sve tako, da ne nabrajam...ljudi su odabrali svoj put.
Ja sam se godinama ljutila na tatu kada je pokusavao to isto da mi objasni, da neki ljudi opstaju sa tom idejom u glavi da im je dobro i da se snalaze, radili duplo vise  ili ne radili nista na jedan ili drugi nacin oni naprave da im bude dobro.
Zivis u drzavi koja je na dva sata kolima od inostranstva, koja ima sva 4 godisnja doba na vreme, koja ima more na par sati voznje...Citam novine kazu- mladi nemaju za letovanje, moj brat stavio par stotina evra u dzep, sator u gepek i otisao na letovanje sa zenom.Nasi matorci isli na radne akcije...ali za hotel sa svim zvezdicama stvarno nemamo para to je istina.
Vas problem, i moj izmedju ostalog, je bio to sto ili niste zadovoljni tim sto (ne) imate ili hocete vise,drugacije ili bolje.
Za divno cudo, u ovoj dugo ocekivanoj poseti bivsem domu, retko kad sam osetila da me neko od pravih prijatelja gnjavi politikom ili kuka, nekako su se i oni svi snasli i uperili oci u svoju decu, i deluje mi da im je dobro, sto me cini sretnom. Svi smo nekako zabovarili na sebe i sazreli gledajuci kako da se brinemo o onima sto su sada bitniji od nas.Vise nije -meni treba ovo meni treba ono, sada je kako cemo da obezbedimo njima nesto.
Kada je mama bila mala, pokojni deda kog nisam nikad upoznala doneo je kuci jednu narandzu, pravu retkost u ono vreme. U njenoj, a kasnije i u nasoj porodici uvek je bio red da se stvari dele jednako, tako su narandzu podelili na 4 jednaka dela, 2 deci i 2 odraslima.Moji baka i deda su tad rekli da im narandza stvara kiselinu i da ne mogu na je jedu...Godinama kasnije i moji roditelji su patili od kiseline kad smo delili narandze, da bi vise ostalo nama.Ja ne moram da zakidam nikom nista u nasoj porodici, iako i dalje delimo i kupujemo  malo da ne bismo bacali hranu i da bismo cuvali okolinu, mogu sutra da kupim bez razmisljanja sta god zelim da probam ili sta deca pozele, ali to ne radim, to nije poenta ove price.
Mi nekako nacionalno nismo vaspitani da budemo sretni, ili bar da vidimo dobre stvari u zivotu i da se fokusiramo na njih.To opste kukanje uz koje odrastas ti se uvuce u mozak, sedne negde u potiljak i non stop ti govori sta sve ne valja, i to nosis u sebi dozivotno, mozes samo da naucis da ignorises taj glas mentaliteta a nikada da ga ucutkas.Uvek sam mrzela vesti, vesti i uopste lokalne televizije i novine su slika i prilika tog ispiranja mozga, njima je potreban senzacionalizam losih stvari da bi se prodavali, to mi je jasno ali zasto je citavom narodu potrebno da posmatra stvari kroz prizmu negativnog? Svi jako dobro umeju da upere prst i objasne sta sve ne valja, ali niko se ne trgne da nesto ucini da se stvari promene na bolje,zbog toga skidam kapu ljudima koji su uprkos svemu tome pokretaci pozitivnosti i promena na bolje koji se bore za okolinu i ljudska prava, kao i prava zivotinja, tamo i bilo gde na planeti.
To me je podsetilo na lokalnu pricu ovde, prosle godine cini mi se negde na severu u rezervatu izvor pijace vode bio je ugrozen jer je deo nasipa koji je drzao zagadjenu vodu u nekoj lokalnoj bari ( koju je isto to naselje zagadilo smecem) bio delimicno urusen.Sad, sudeci po fotografijama par ljudi sa kolicima i asovima i par dana posla bi resilo sve i sacuvalo cistu vodu, ali zbog nekog inata i politike niko nije hteo prstom da mrdne vec su trazili da vlada posalje bager i radnike da to srede, jedna kisa kasnije i pogadjate, problemi za celu narednu godinu i stotine hiljada dolara troska za javnost da bi se cista voda dopremala tamo...
Nije moje da sudim, ja ne znam sta je njima u glavi, mozda im je dobro tako.Mozda im nije dobro ali su lenji da se promene, ko zna, mozda ne zele da se ista promeni.
Nismo vise deca, svi znamo da smo sami odgovorni za svoju srecu i dobrobit, pa ako ti nesto nije dobro promeni situaciju ili promeni sebe da ti ti to vise ne smeta, nema puno izbora.
Dolazim do toga da ako su hiljade nas godinama krivile okolnosti, drzavu i sta sve ne zbog toga sto nam nije bilo dobro a pored nas setaju ljudi, nasi poznanici i prijatelji kojima je bas super onda ko je tu lud? Onda sam ja kriva sto nisam uspela da se ukopim i snadjem da bi i meni bilo super u Srbiji,
ali u duhu svog inatskog srpskog vaspitanja samo da naznacim da to nikada javno necu priznati hahaha
Cula sam salu iz jedne hi tech firme ovde okolo, kako su im ljudi sa nasih prostora jako dobri radnici, samo ne smeju nikad da stave vise njih u isti tim, jer onda ce svi da se bore da budu najpametniji i teraju inat drugima i nista nece biti uradjeno...
Srbija se za mene ne menja, tamo je uvek sve isto, samo ja se menjam, shvatam neke stvari kako nizem godinu za godinom i gledam ove moje kako mi stizu vec do brade...
.............................................
Kanada je ovih dana kao gnezdo, zavejani smo u tisini ispod mekanog metra snega i osmehujemo se jedni drugima ujutru u prolazu onim delom lica koji nam se jedini vidi ispod slojeva odece i naocara.
Tiho je, mirno je i monotono je. Kuca posao, posao kuca, gomila dece ispod pokrivaca, crtaci i topla cokolada...Frizider je pun, racuni su placeni, samo da smo svi zdravi a bice i neko mini letovanje ...
Ja se razmenjujem semena sa bastovanima sirom sveta i cekam Seedy Saturday u biblioteci, to je Subota kada donosimo svi semena koja smo sacuvali od leta i stavimo ih na sto za razmenu u lokalnoj biblioteci pa svako uzme sta mu treba i usput se ispricamo sta je ko novo uspeo da uzgaji ove godine...Dolaze i razliciti predavaci da uce ljude i decu o bastovanstvu i uzgajanju hrane, dolaze i predstavnici lokalnih firmi i prodavnice semena, sve je besplatno.Skoro svaki grad u Kanadi ima svoju subotu ili nedelju za ovakve razmene i ukljucivanje vise ljudi u pravljenje jestivih ili basti za leptire i pcele.Vecina novih zgrada sada ima zelene krovove, pokrivene niskim cvecem i travnjacima.
Nas grad dobija prvi laki voz u okolini, pruga je zavrsena i sada cekamo prvu voznju.Pruga je kasnila sa radovima 6 meseci i ljudi nisu bili sretni, citav projekat trebalo je da traje 2 god ili takvo nesto, 26 novih stanica i pruga koja povezuje 3 grada sto ispod sto iznad zemlje, zavrsili su je neverovatno brzo ako mene pitate, a izgradili su i novu bolnicu u Torontu za godinu dana, ja znam da se ona u mom rodnom gradu gradila jos pre mog rodjenja i jos nije zavrsena...U svakom slucaju trebace nam i voz i nove bolnice, jer emigranti samo dolaze, i deca se radjaju, a u starackim domovima sede 90to godisnjaci.
Obecala sam klincima da cemo ici da se provozamo kad voz stigne, trebao je vec da bude na sinama al' i njega pravi kanadska firma pa i on kasni :)
Do proleca ima jos par meseci, ono stize tek sredinom maja za stvarno, a dotle dok je napolju -11 i fijuce, topla cokolada i crtaci.Mozda ova hladnoca ima neke prednosti, pa nas malo smrzne i uspori da ne ostarimo tako brzo, jer cini mi se da je ovih 8 godina proslo za tren...



Nemojte se ljutiti sto nemam vremena i ne zelim da odgovaram na ista pitanja na koja sam u preko 200 postova ovog bloga odavno dala odgovore, a tu je i Google :)