Friday, September 28, 2012

ER

Od kad sam pocela da radim non stop se preslisavam. Prve nedelje na poslu sam napravila citav haos u vrticu, toliko da sam se ja tresla a moj dragi umirao od smeha.Prvi put kada sam izvela decu u dvoriste videla sam da je duz ograde posadjeno nekih 7 zbunova tise, e sad oni jesu bili sa druge strane ali klinci su i dalje mogli da dohvate lisce i bobice, za one koji ne znaju Tisa je toliko otrovna da jedna semenka moze da ubije dete bez simptoma za sat vremena, otrovni su svi delovi biljke svezi ili suvi cak i kora, sve osim mesa crvenih bobica...a ovi moji puzavci sve zivo trpaju u usta, gledam ih i razmisljam sta da radim, znam da niko zivi u vrticu ne zna da je zbunje opasno i da ga je verovatno tu postavila landscaping kompanija koja svuda po defaultu sadi to zbunje jer je otporno na sve zivo, sporo raste, lako se odrzava i manje vise nijedna buba mu ne prilazi a crvene bobice zimi izgledaju simapticno...ali stvar je u tome sto je otrovno i ja to znam, ako im kazem kako mogu to da imaju pored dece ispasce da ih ucim pameti, ako im ne kazem a nesto se desi nekom detetu gde ce mi dusa...I tako porazgovaram sa dragim, odstampam sa neta stranicu o toksicnosti biljcice i odnesem supervizoru, kazem znate sta, takva i takva stvar ja bih bila sretnija sa decom napolju kad bi vi to sklonili jer oni sve trpaju u usta...nije proslo par sati citava zgrada je bila na nogama, zovu me u kancelariju da li je neko dete to stavljalo usta, kazem nisam ih pustala blizu ograde, pa kako ja to znam, rekoh to mi je jedan od hobija, )mislim bastovanstvo a ne otrovi lol),da li sam ja 100% sigurna, rekoh jesam 100% to je to, onda zovi vlasnicu pa sutra radna akcija, niko ne sme napolje dok se i zadnja trunka ne ukloni...ludilo.Bacim ja pogled kroz prozor od nase sobe a ono tri moja supervizora tj sefa klece i kopaju po travnjaku, ubi me sramota, ne radim ni 3 dana a vec ce da me zamrze jer sam im napravila haos i jos nisu zvali landscaping nego naterali moje sefove da puze tamo ko americki marinci i kopaju rukama po trunju...dosla sam kuci bleda, a moj dragi da umre od smeha, kaze sledece ti je da ih nateras da se uhvate za usi i igraju...strasno. Za divno cudo niko mi nije nista rekao osim hvala sto sam im skrenula paznju na taj safety risk... .................................................................................................................................. Ponekad me zacudi kako mi se neka ideja koja mi se zbog licnog iskustva cini groznom posle ispostavi kao sasvim ok stvar, mrzim uniforme a moram da nosim scrubs na poslu, posle mesec dana skontala sam koliko su zapravo prakticna stvar, ne moram da ribam fleke od hrane, slina i povracke sa svog odela -da se razumemo mala deca uopste nisu cista stvorenja, daleko od toga, moj svakodnevni arsenal fleka ukljucuje sline, bale, hranu, mleko, sok, povracku, i one druge stvari kada menjate pelene...i to sve zavrsava na mojoj uniformi, odjednom mi je drago sto ne moram da kupujem novu odecu za posao koja bi brzo bila unistena, osim toga svo osoblje je isto obuceno tako da deca vec naviknuta na boju uniforme ne reaguju na druge vaspitace kao na strance.Ispostavilo se da je uniforma zapravo jeftinija i prakticnija varijanta koja uz to izgleda kao trenerka i udobna je. Volim to sto imam super koleginice sa smislom za humor,imam kuvan rucak i uzinu koje jedemo zajedno sa decom, sto mogu da idem okolo i da pevam i glupiram se po ceo dan a da niko ne misli da sam odlepila, volim da se gnjavim sa bebcima i da ih uspavljujem uz flasicu i pesmicu na krilu, ako upola tako neko brine o mom klincu u vrticu kao sto ja brinem o ovima ne moram da mislim da je sve u redu. Ne volim to sto mi podizanje desetoro dece po 15tak puta na dan urnise ledja i sto me svaka gripa, prehlada ili osip obavezno zakaci u prolazu a svi imaju samo 5 dana bolovanja na godinu pa dolaze bolesni non stop, ne volim to sto ne mogu u wc kad ja hocu nego moram da zovem supervizora da me pokriva kad moze, i ne volim sto su satnice iako meni trenutno pristojne za prvi posao, svima iste i posle par godina rada bez neke sanse za vecu zaradu od 2 hiljade dolara sto za ovdasnje uslove nije nista i polovina moje plate sluzi da pokrije vrtic mog deteta a druga polovina stanarinu i onda sam na nuli. I ne volim sto stalno radim prekovremeno jer vecina roditelja ne pokupi decu pre 5 a ja bih trebalo da radim od 8 do pola 5, uvek ostajem duze i onda ja kasnim da pokupim svoje dete a prekovremeno mi ne placaju duplo nego po 3 dolara na 15 minuta sto bi im iskreno poklonila samo da mogu kuci pola sata ranije tj na vreme, ali ponekad se koleginice koje nemaju dece smiluju na mene pa me puste da izadjem na vreme i pokriju moju grupu, ne znam kako cu im se oduziti. ......................................................................................................................................... Bog vam na pomoci u hitnoj pomoci u KW, mislila sam da nema stvari koja je gora u Kanadi nego tamo ali eto imala sam tu nesrecu da je pronadjem. Vec nekoliko dana sam vukla neku grlobolju i bol u stomaku, obicno kad me nesto teze strefi ja nemam temperaturu vec mucninu i povracam, tako posle par losih noci i radnih dana jedno vece posle posla i vecere pocela sam da povracam krv, i ne znajuci sta se desava spakovala se i otisla u ER tj emergency room, primili su me oko 11 uvece, izvadili mi krv i stavili me da cekam da me vidi lekar, dobili smo separe sa dve fotelje gde smo cekali do 5 ujutru, par puta je dosla sestra da mi izmeri pritisak i da cebe, tada su mi dali drugi separe sa krevetom i zaspala sam a aca je otisao na posao posle pola noci dremanja na fotelji...oko 9 i 30 sutradan konacno se pojavio doktor, pregled je trajao 5 minuta, opipao mi je stomak pitao sta mi fali i rekao da zapravo nista hirurski ne moze da ucini osim da mi da infuziju i da se se rana u zelucu verovatno sama zaceliti ako ne budem jela cvrstu hranu par dana...za sve to vreme donosili su razne udrogirane i pijane likove uglavnom zene koje su vristale i drale se na osoblje, sutirale stvari i vikale da ih puste, na moje gadjenje njih su odmah tretirali i davali im sedative jer nisu mogli od njih da rade a neke su morali da vezu za krevet, strasno sta covek sebi dozvoli, prodefiliralo je jedno 3-4 takve pacijentkinje razlicitih godina, najmladja je cini mi se bila tinejdzer. Uglavnom okacili su me na 2 flase infuzije i neke lekove protiv mucnine i bolova samo da me dovoljno zakrpe da idem kuci, par sati kasnije kad je sve to otkapljalo svoje isetala sam napolje bez ikakvih papira ili bilo cega, samo su me skinuli sa igli i poslali napolje.Bilo je uveliko proslo podne kada sam dosla kuci.Nije mi uopste bilo bolje i bila sam jezivo umorna i neispavana.Na sve to moj klinac se razboleo i poceo da povraca i doslo mi je da se ubijem pri samoj pomisli da opet treba da cekam 10 sati sa jadnim detetom na nekoj stolici u onom ludilu. Naravoucenje, cim osetim da mi nesto nije ok trcim kod porodicnog lekara ODMAH da ne zavrsim slucajno u ER ponovo, a porodicnog ima da nadjem pod hitno jer glupavi grad waterloo ima samo jednu jedinu walk in clinic koja je na dobrih 15 km od mene. Mislila sam da ljudi preteruju kada govore kako se u takvim "hitnim" situacijama ceka satima ponekad i do 9 sati, moje licno iskustvo nazalost potvrdjuje da je tako, kada sam pitala sestru pobogu pa zasto, rekla je da ima samo jedan dezuran lekar, alo, 1 lekar na celu bolnicu i prakticno ceo grad pa jel tu neko lud? pa ni u onom mom rodnom gradu nisu tako jadni, tamo ima bar nekoliko lekara u nocnoj... Verovatno ovo potvrdjuje opste poznati deficit osoblja u kanadskom zdravstvu, dodje mi da letvom tucem sve one debile koji su postavili gomilu prepreka stranim doktorima koje su tako voljno uvezli da rade u kanadskim bolnicama...mozda njihova deca i rodbina ne cekaju tako dugo? Dodje mi zao sto nema privatnih bolnica, jer ove definitivno rade pola posla a mozda ni toliko.Ne znam da li da zalim tog jednog lekara ili sve nas pacijente koji ga cekamo dan i noc, mada on verovatno ima pola miliona platu za to svoje dezuranje a mi nemamo gde da odemo...tako da se zna ko je izvukao deblji kraj.

Sunday, September 16, 2012

Batine

http://www.dalmacijanews.com/Hrvatska/View/tabid/77/ID/98031/Vani-vas-ceka-bolji-zivot-Procitajte-zasto-je-Luka-pobjegao-iz-Kanade.aspx


Kada vidim ovakve komentare ispod teksta iznerviram se kako su ljudi jezivi, decku se nije svidelo i vratio se, ok, dobro je za njega da bar zna sta hoce u zivotu...ta fora sa Kanadom je kao ono kad neko ne pije ili ne jede nesto pa mu se svi podsmevaju, pa nemogu svi na planeti voleti iste stvari, meni je ovde sasvim udobno i ne vuce me nikako u tom pravcu ali upoznala sam dosta ljudi kojima je lose i pored svega sto imaju, i ne to da im je losa Kanada, nego je njima lose u Kanadi, jednostavno im ne pase, ne lezi, nije to to.Ovaj je to skontao pa je otisao tamo gde mu je bolje bez mnogo kukanja, kamo srece da i ovi sto non stop pljuju i kukaju a nista ne preduzimaju zapucaju nazad sa svim sto su ovde zaradili odma bi malo popravili ekonomiju tamo lol...


Prosla mi je prva radna nedelja bez nekih vecih trzavica, posla ima, dece ima i imam dve koleginice.U mojoj grupi ima nas 3, nigerijka, kineskinja i ja i 10 bebaca od meseci do godinu i po, puno dizanja, presvlacenja, placa, ciscenja i hranjenja ali i radosti kad sve ide kako treba.
Bebci su vecito slinavi i s vremena na vreme kad im se prispava kenjkavi, iskreno i nije mi neka promena u odnosu na moj svakidasnji zivot, brinula o svom ili o ovima dodje mi na isto, svaka zena-majka zna sta je to, samo sto ovde ima nas 3 na njih 10 :))
Sto se ovog mog tice iznenadio nas je, vrtic mu se dopada i jedva ceka da ide, naucio je puno novih stvari ove nedelje, par pesmica i da vozi bicikl...jedino nece nista da jede tamo jos uvek ali se nadam da ce se i to promeniti s vremenom, nocu se budi i vice svima da ustanemo jer treba da se ide da se igra u children house kako on zove vrtic.Mislim da je meni teze pala promena nego njemu, ali mi je drago sto je tako.
Dan u vrticu je rutina, ujutru imaju sat vremena igre, uzinu pa neku aktivnost napolju, zatim se vracaju na rucak, spavaju, imaju uzinu i circle time kada se uci pesmica, cita prica ili igra neka igra, zatim ili imaju slobodnu igru ili opet idu napolje ako vreme dozvoli...Ja radim od 8 do pola 5, tako da je i on do tad u vrticu.Imala sam tu srecu da mi je posao svega 3 km niz ulicu sto je za Kanadu premija, posto svi idemo u isto vreme odlazak na posao mi nije neki problem, tamo sam za nepunih 10min.Vrtic i Acin posao su 3km u suprotnom pravcu od stana tako da njih dvojica idu zajedno.
Vreme je zahladnelo sada je samo 13 sa kisom i to posle 3 dana temperatura preko 30, tako da su svi zivi prehladjeni i smrljavi.Moje nove koleginice su skroz ok i nije mi trebalo puno da pohvatam konce, jedino mi nedostaje crtanje i kreativnost sa decom jer sa bebama bas i nema nekih posebnih igara i aktivnosti, u vecini slucajeva se svime odusevljavaju ili ih zavisno od licnosti sve nervira, najbolja je varijanta kada roditelj ostavi dete u vrticu sa gomilom drugih placljivaca i kaze da njegov bebac bas ne voli glasne zvukove, oh boze...
Mi cemo kako mi se cini uskoro dospeti na "listu onih roditelja", usmeno upozorenje radnicima da vode racuna o pristupu takvima, hehe, ali ne zbog mene, daleko bilo, ja znam kakve su muke tog posla, nego moj dragi je svima objasnio da on izricito nece da neko drugo dete udari nase, da vode racuna o tome i da ce ga onda nauciti da vrati duplo i da ce on kontrolisati da li je malac ugrozen tamo, hehehe, eh roditelji, sirota zena je bila totalno izgubljena posle balkanske lekcije oko za oko -zub za zub, sreca pa nisam bila tamo, mucala je jadna pa znate to nije u redu, pa mi im lepo objasnimo da nije u redu udarati nekog i da svi treba da kazu ne takvom ponasalju...ne pomaze, nece tata dozvoliti da neko maltretira njegovog mezimca :)) a mezimac nece da deli igracke sa drugom decom pa njih troje pokusavaju da mu oduzmu bicikl kad su napolju dok on vristi i vice" no share", doduse nece da deli samo tu igracku, ostale mu nisu tako zanimljive.Pre neki dan je umalo ostao bez uzine jer nije hteo da opere ruke, svi su oprali samo on nije i ticerka kaze nema keksa za njega, ja bih isto postupila kod kuce tako da mi je to skroz ok, ipak je na kraju popustio i oprao ruke zarad cokoladnog keksa...:))Samo da tako i ostane, potrebno mu je drustvo vrsnjaka i malo navikavanja na skolski sistem, ovde neka deca krecu u vrtice sa 3 meseca...do druge godine vec su uveliko uverzirani u rutinu.
Daleko od toga da mi se to dopada, polovina zena sa kojima sam pricala na poslu jedva je docekala da strpaju decu u vrtic i da se vrate svom zivotu, druge su kao i ja uzele sebi pauzu od par godina da im se posvete i da ih podignu same, za divno cudo u ovakvom sistemu mogu to sebi da priuste jer je sasvim moguce ziveti sa jednom platom u kuci i vratiti se na posao bez problema i posle godina pauze.Od mog intervjua za posao do prvog radnog dana nije proslo ni nedelju dana, iako u rezimeu imam rupu od 2 godine, dolazim sa drugog kontinenta itd, skoro pola radnika u vrticu su emigranti odnekud kao i sama vlasnica koja je sebi dala zadatak da zaposljava sto vise dosljaka, kuvarica je iz bosne, druga koleginica iz indije i jedna iz irana, nigerije, kine...u svakom slucaju daleko od dosadnog i vrlo zanimljivo, zalosna stvar je da vecina osoblja kao i ja ima zavrsene fakultete i dosta godina u prosveti kao nastavnici ili ucitelji i da su realno prekvalifikovani za ono sto rade ali presrecni da su i dotle uspeli da stignu jer su im diplome bezvredne, Grejs je bila nastavnik u skoli u nigeriji i kada su dosli pre 4 godine nije mogla nista drugo nego da se vrati u skolu a izmedju svega toga je radila i podizala cetvoro dece...kaze da se nije ostvarila u Kanadi i ja to osecam medju mnogima, i svi se tesimo da ce nasoj deci biti mnogo bolje nego nama, mi smo pola zivota na nasu nesrecu ostavili negde drugde i malo "kasnimo" za ovima ovde :)
Sada ide u vecernju skolu za socijalnog radnika, najstarija cerka joj je upisala fax a njoj ce trebati umesto 2 redovno cetiri godine da zavrsi taj svoj kurs za soc. radnika jer uporedo i radi, divim joj se sto ima snage da se sa toliko godina i posle cetvoro dece vrati u skolu.Ovo nije posao koji moze da se radi do penzije, i vecina gleda da pobegne ili u skolu ili u druge struke. secam se da smo mi tamo kretali u vrtic kasnije i svi smo bili bez pelena i vaspitaci su se ponasali kao ucitelji, nisu nikog dizali, presvlacili ili mu pomagali, bio je drugaciji sistem a ovde je puno fizicke aktivnosti, dizanja, cucanja, puzanja, klecanja, nosenja,hranjenja, za dve nedelje izgledam kao da sam bila 10 dana u teretani :P

.............................................................................................................................................................................


Ne stizem vise da pisem jer preko nedelje ne nalazim vremena a iako imam neku ideju ona brzo izpari od obaveza i umora, moram da biram da provedem tih par sati posle 5 sa detetom ili pred kompom, kad on legne oko 9 onda moram da zavrsim kucne poslove i u prnje do sutra u 7...tako da vreme leti sto bi rekli.
Pre neki dan je klinac dosao iz vrtica sa dobrih 12 modrica na ledjima, izgledao je kao da ga je neko koristio kao vrecu za boks, znali smo o cemu se radi ali nismo znali kako da reagujemo ovde, u njegovoj grupi ima jedno dete koje nije bas sasvim svoje i na istom mentalnom uzrastu kao ostali i taj mali obozava da se "igra" sa nasim jer obojica ne pricaju kako treba, a on je malo grublji i hiperaktivan, meni iskreno to nije smetalo ali kada sam videla rezultate igre doslo mi je da placem, onda je moj dragi poludeo kad sam mu pokazala, uzeo foto aparat slikao mu ledja i sutradan otisao sa zalbom i slikama kod direktora vrtica, trazeci da sklone to dete od njegovog jer to nije prvi put, prosli put ga je gurnuo pa je bebac pao i udario potiljak na ivicu stola...posle par razgovora i sastanka sa osobljem odlucili smo da ga prebace u drugu grupu gde se nadam da ce biti bolje jer to dete nije blizu.
Ja znam da ne mozemo da ga sacuvamo od svega u zivotu i da ga uvijemo u bubble wrap sto kazu moje koleginice, ali da ste vi videli te modrice i vi bi se zapitali moze li vase dete 12 puta da "slucajno" padne na ledja i udari se? Mislim, ajde desava se ali te modrice budu na nogama,rukama, kolenima i glavi...ko jos pada direktno na ledja.
Nekoliko dana kasnije jos uvek u rebusu, konacno sam saznala kako su nastale, sedela sam na krevetu pred ekranom kad se on zavukao iza mene i iz sve snage poceo da me sutira i zabada mi pete u ledja smejuci se,posle moje reakcije ostao je smrznut, to nije naucio kod kuce a mislio je da je to igra.Dakle, odatle mu tona modrica po ledjima, od necijih patika i peta.
Dobra stvar je sto su nam tamo izasli u susret po pitanju svih nasih predloga i nisu pravili neku frku ili nam terali inat, tako da se iskreno nadam da ce sada biti ok.Ova situacija nas je naterala da ponovo naletimo na svoje stare komplekse odande, ja sam bila za to da pustimo da se snadje sam jer necemo uvek moci da mu u zivotu sklanjamo debile sa puta , naravno to je bilo pre modrica, a moj dragi da napravimo citav haos oko toga jer vise nismo u drzavi gde moramo da stisnemo zube i cutimo, nisam dosao ovde da bi ziveo isto kao i tamo, ovde imam svoja prava - rekao je, i bio je u pravu, ovde se treba boriti za svoja prava i prava svog deteta da ide u skolu bez batina ako ih vec ne dobija kod kuce, samo je nama tamo usadjeno bilo toliko nepravde da i kada mislis da treba da pokusas sam sebe zaustavis da se ne bi razocarao kad te sutnu u facu ili te je kao mene, sto je jos gore, prosto sramota da se zameras, naravno u sistemu "musterija je uvek u pravu" nije tako iako mi to cesto zaboravimo.
Ja sam radila u skoli tamo, znam koliko su mizerne sanse roditelja da tamo nesto postignu, a nisu mnogi spremni da prepisu dete u drugu skoli ili cak ne mogu ni to.Trebalo bi da razvijem jednu dozu 'pozitivnog bezobrazluka" ili prodornosti da se izborim za svoja prava pa bi se bolje uklopila ovde, bilo bi mi lakse, da naucim da kazem ne.

Stalno mi se vraca u glavu onaj americki eksperiment sa majmunima...

" 5 monkeys were placed in a cage. In the middle of the cage there was a ladder with a banana on top. As one might expect one of the monkeys raced toward the ladder and as he started to climb, the researchers sprayed the monkey with cold water. In addition to the monkey climbing the ladder, however, the four monkeys at the bottom of the ladder were also sprayed with ice cold water.

A second monkey attempted to climb the ladder and the same thing happened: the researchers sprayed all 5 monkeys with cold water. After a while none of the monkeys dared to climb the ladder to get their hands on the delicious banana, regardless of the temptation.

Once the researchers made sure none of the monkeys was going to climb the ladder, they replaced one of them with another monkey. The newcomer, unaware of the situation, ran toward the ladder to get the banana. But once he started to climb the ladder he was brought down and beaten up by the other four monkeys. After several beatings, the inexperienced new guy learned his lesson: Climbing = Getting beat up. Although he had absolutely no idea why.

The researchers then replaced another one of the original monkeys with an inexperienced one. The same thing happened again: newcomer climbs -> the other four beat him up -> he learns his lesson. The interesting observation here was that the first substituted monkey also joined in to beat up the the new guy, even though he had no idea why he was beaten up for doing the same thing.

The same process was repeated and the 3rd and 4th monkeys were substituted, only for the newcomers to get beaten up every time they attempted to climb the ladder until they stopped trying. Finally, the 5th monkey – the last of the original monkeys and the only monkey present in the cage who actually received the cold showers – was replaced. The new monkey, naturally, attempted to climb the ladder for the banana, but the other 4 monkeys – who had never received cold showers and were instead beaten up every time they tried to climb the ladder themselves – attacked the newcomer and beat him up.

If monkeys could speak English, the new guy would probably ask “Why do you guys keep hitting me every time I try to get the banana?“, and the other four monkeys, after giving each other puzzled looks, would reply “It’s always been done like this“.

Does it ring a bell?

_____________________________________________________________

Sources

Stephenson, G. R. (1967). Cultural acquisition of a specific learned response among rhesus monkeys. In: Starek, D., Schneider, R., and Kuhn, H. J. (eds.), Progress in Primatology, Stuttgart: Fischer, pp. 279-288. (Can’t find this one online. Of all the socially important research papers, this is the one not on the web.)