Wednesday, April 25, 2012

Gost na blogu: Calgary by Redapple

Dragi moji,

U razmjeni informacija, recepata I savjeta na facebooku, Silycat I ja smo odlucili da napisemo nesto kratko o nasem dolasku u Kanadu, jer smo mi odabrali da dodjemo u Albertu, tacnije u Calgary, a informacija o zivotu ovdje su pomalo oskudne. Pa draga Silycat, bolje te nasla I bas se radujem ovoj nasoj internetskoj kafici.

Kako stici do toga da dobijete PR ima na forumu sasvim dovoljno. Mi smo tamo visili 5 punih godina.Kad nadjem stare postove, iznenadim se sta su mi sve bili planovi I kakve sam sve kombinacije imala za odlazak, na kraju upalio je legitiman nacin: strpljenje, cekanje da se steknu poeni, aplikacija I poznate vize u poznatoj predivnoj ambasadi u predivnom Becu. Odmah nakon tih famoznih viza nama je roda bila u posjeti, samo da nam sapne novosti, tako da smo se nasli u situaciji da u zadnji cas mjenjamo planove
vezane za landing destination. Nas prioritetni izbor je bio Toronto I ja sam zaista zeljela tamo da idem.
Ne volim da biram manje, skromnije, volim sve naj naj, pa tako I Toronto, medjutim sa bebom na putu,na pocetku zime, polako smo izgubili sigurnost u Ontario I poceli da istrazujemo Albertu. Pogotovo, sto smo vidjeli da trudnu zenu nece da prihvati nijedno privatno osiguranje ako vec nema drzavno zdravstveno osiguranje. S druge strane taj dio posla u Alberti je zaista jednostavan I brz. Mi smo imali osiguranje od prvog dana, ljekara smo bukirali jos iz Bosne, jer se radi o sjajnoj doktorki koja je iz Srbije,
pa da ne izgubimo mjesto. Cim smo predali papire za zdravstveno dobili smo health card numbers, sa obavjestenjem da ce kartice stici kasnije, za 10ak dana I tako je I bilo. Do tada smo mogli koristiti svoje brojeve I naravno usluge ljekara I ostalih institucija. Mislim da je to bio najveci pokretac za odluku o zivotu u Alberti. Odmah iza toga je isla I prica o ekonomskom bumu I cinjenici da ce za pocetak samo muz da radi I da su ovdje vece plate, ima vise posla itd... Cak smo naivno I povrsno citajuci mislili da se ne mora ni vozacka polagati, ali tu smo pogrijesili. Juce mi je u gostima bila Kanadjanka koja je resident manager nase zgrade I ona mi je ispricala slicnu pricu o health benefit I stimulansima. Ona I njen suprug su porijeklom iz Ontaria, a odlucili su se da zive u Alberti jer im se rodilo prvo dijete sa dijagnozom Daunovog sindroma. Pomoc porodicama sa djecom sa specijalnim potrebama je toliko neuporedivo veca ovdje nego u Ontariu da su bez razmisljanja ostali I jos su tu. Pomoc je kako finansijska, tako Izdravstvena i edukacijska. Njihovi prijatelji koji imaju dijete sa slicnim problemom I koji zive u Ontariju imaju pravo na 3 sesije govorne terapije godisnje, a oni ovdje imaju pravo na dvije sesije nedeljno. To je samo jedan primjer. Inace klinac ide u redovnu skolu, gdje ima asistenta koji mu pomaze da prodje kroz nastavu, a da ne opterecuju glavnu uciteljicu previse. Takodje, with compliments from Alberta Government. Ovo je ekstreman slucaj, ali ilustrovan primjer sta cini sve motive ljudi da dodju iz drugih provincija u Albertu. Dvojica mladica koji rade sa mojim muzem su iz Montreala I rekli su mu da je tamo zivot odlican, ali da nema novca, a da ovdje nema zivota, ali je lova odlicna… Mozda imaju pravo.
U poredjenju sa takvim gradovima, kao sto su Montreal I Toronto, Calgary vjerovatno nema neki zivot,ali je daleko od toga da ga nema uopste. Ipak, tamo gdje ima novca, ima I nacina da se zabavi I provede, to je sigurno tako. Plus za ljubitelje planine, ovo je zaista predivan predeo. Mi smo upoznali nase ljude koji su cijeli zivot bili kamperi I lovci, generalno prirodnjaci I njima je ovdje raj. Sve zavisi sta ko voli.
Nego da se ja vratim na ove egzistencijalne problem imigranata, tj. na pocetak. Mi smo dosli polovinom marta, imali smo karte u jednom pravcu I let kombinaciju Easy Jet I Air Transat. I jedni I drugi su vrlo pristojni I nismo imali nikakvih problema u putu. Karte su nas izasle oko 370 eura po osobi, tu je uljkucen I smjestaj u Londonu, jer smo mi letove namjerno razdvojili iz razloga sto nisu povezani I ne garantuju zamjenu, I iz razloga da klinac bolje podnese put. I zaista lakse mi je bilo doci iz Londona do Calgary/a nego do Londona. Divna soba, udobni duseci i predivni London su ucinili cudo, tako da smo 9 I 15 minuta leta lagano podnijeli. Prvi kontak sa Calgary/em je aerodrum I on bas odslikava kaubojski grad u koji dolazis. Bio je St. Patric dan I dijelili su cokolade djeci, svi su ljubazni, ali aerodrum izgleda kao necija komunisticka kuca izgradjena osamdesetih na kojoj niko nista nije radio, sem odrzavao od tada. Poslije
Londona to dodje malo razocaravajuce. Onda, na check outu uopste nema razdvajanja porodica I ostalih,
tako da stojis u ogromnom redu I cekas sto godina sa trudnickim stomakom I klincem od 2 godine koji je upravo proveo devet sati u avionu. A u Londonu (jos smo mi bili na Gatwick/u, ne znam kakvi bi mi utisci tek bili da smo dosli sa Haethrowa/a) na aerodrumu predivne radnje, million kutaka za porodice, potpuno odvojen check in I out za porodice, svi te pustaju preko reda. I onda kad izadjes na Calgary aerodrum mislis da si se vozio u proslost, a ne na zapad. Ovo sve necu da poredim sa nasim aerodrumom I dogadjajima tamo, to je tek prica za sebe. Poslije nekog vremena jedan od cuvara je video da smo mi peceni I pred nervnim slomom pa nas je pustio u red koji je rezervisan za Canadian Residents, kao tu je manja guzva. I to uz osmjeh, kao u ovaj red ste morali samo sad I od svakog slijedeceg puta idete u red sa Canadian Residents. To su sitnice, ali se primjete na kilometar. Slijedeci koraci su ukljucivali SIN, Health Cards, Child Benefit I to sve ide prilicno brzo I bez problema. Skupili smo million brosura u tim institucijama jer imigracioni sluzbenici ne daju nista na aerodrumu, samo landing cards I to je to.
Odmah nakon toga smo poceli traziti stan I auto. E tu je uslijedilo iznenadjenje. Mi smo jos od kuce pregledali oglase, sortirali ih, odlucili da cemo ici u grad/centar, jer je lakse I onda kad smo stigli i poceli da zovemo oglase shvatili smo da u tim zgradama uopste nema mjesta. Ti oglasi tako stoje, ali najraniji datum za useljenje je maj, a u najvecem broju slucajeva jun, a obicno pise da su vacancies immediate. Djavola immediate. Oni koji dolaze ovamo neka budu spremni na to. Najprije sve je dosta
staro I gadno, zatim jako je malo family buildings u gradu, a onda nema mjesta nigdje. Uzas jedan. Punih 14 dana smo trazili stan. Kirije za dvosoban stan su od 1200 do 1400 dolara za prosjek zgrada, najveci broj je 1250 I ukljuceni su voda I grijanje. Ali, mjesta nema, a tamo gdje ga nadjes tu je situacija blago receno ocajna. Kad smo vec postali uzasno nervozni naisli smo na oglas koji se odnosio na jednu od subsidy zgrada Calgary Housing/a koja je predivna, nova, ima veseraj u svakom stanu, masinu za sudje,
mikrotalasnu I kirija je samo 895$, nasoj sreci nikad kraja. Zgrada nije u gradu vec u nekom bogataskom naselju u predgradju, ali grad nije daleko I zgrada je na aveniji koja direktno vodi u centar grada. Parking je podzemni, zagrijani sa pokretnim vratima I kosta 10$ mjesecno. Dakle, ispod svih trzisnih cijena. Ogroman problem sklonjen sa puta. Samo mi fali bolji komsiluk, jer ovaj snobovski ne izvodi djecu
napolje I uzasno je dosadan I miran.
Auto smo kupili I odmah ga registrovali, jer je jos uvijek bilo hladno I zaista se bez njega nije moglo zivjeti. Osigurali smo ga I registrovali na medjunarodne vozacke dozvole, to je za nijansu skuplje, ali se jednostavno bez toga ne moze, pogotovo ako imate malo dijete. Nisam sigurna, ali cini mi se da je mjesecna rata osiguranja 120$, sa njihovim vozackim bi bila mozda oko 100$, dakle zanemarljivo. To me dovodi do pitanja vozacke. Ovdje je pravilo da donesete svoju vozacku I prevod, polazete test isti
dan I onda cekate tri sedmice da oni posalju vas prevod I vozacku u Edmonton gdje provjeravaju da vozacka nije slucajno falsifikat. Poslije vam se jave I onda mozete polagati road test I njega uglavnom
mozete odmah zakazati, u nasem slucaju isti dan, I odmah na licu mjesta dobiti vozacku. S obzirom da je to bezvezno dugacka procedura I da mi nismo mogli naci prevodioca kod koga red cekanja nije ispod 10 dana, mi smo predali medjunarodnu vozacku umjesto prevoda, sacekali 10 dana I onda sjeli na telefon da moljakamo ove u Edmontonu da to zavrse. I stvarno kad smo im objasnili da nam je nephodna vozacka za posao, oni su to odmah uradilii I muz je postao legitimni kanadski vozac, a sad je moj red.
Sa stanom I autom mozete da pocnete malo ozbiljnije da se bavite poslovima I prijavama. Mi smo odmah po dolasku poslali par resume/a jer su se pojavili oglasi u struci koji se ne pojavljuju cesto. To su bili resume/I koji smo napravili jos u Bosni. U medjuvremenu je muz bio I u imigrantskim agencijama na career coaching I savjetovanju za zaposljavanje, ali oni nisu imali tu nista da dodaju, kazu da je resume super (pravili smo prema instrukcijama koje se mogu naci na njihovim sajtovima). Na to smo vec I
zaboravili, a onda kad smo se smjestili poceli smo malo ozbiljnije da pratimo oglase za te poslove I za survival poslove. Muz je imao iskustvo u ugostiteljstvu, radio je za americku komapniju, pa je mislio da tu malo radi dok nesto ne izleti, pri tom se htio samo fokusirati na restorane I pabove, jer tu ima novca, za razliku od kafeterija I fast foodova. E, tu smo napravili gresku u resimeu, jer smo prema savjetima sa
sajtova samo promijenili uvod I organizaciju sa hronoloske na funkcionalnu, pa smo to radno iskustvo stavili u prvi plan, ali ostavili I sve drugo sto je radio, sto je I po struci I po nivoima daleko iznad toga. I naravno, niko nista. Dok smo shvatili sta je u pitanju proslo je vise od sedam dana, onda smo se prihvatili posla I skratili taj cv, relativizirajuci I maksimalno uprostavajuci to skorije radno iskustvo I onda smo
krenuli svuda I upalilo je. Moram da kazem da je guzva u ovom sektoru bas velika, iako ima mnogo novih radnim mjesta, pogotovo sad preko ljeta. Samo na kijiji/u se svakih 15 minuta izbacuju oglasi, ali malo upozorenje, I potraznja je ogromna. Pogotovo na mjestima gdje se pije I jede malo ozbiljnije, jer su svi shvatili da se tu mnogo moze zaraditi. Plus grad je pun ljudi koji rade zadnjih 10 godina samo te poslove,
a oni uvijek imaju prednost u odnosu na vas. Tako da o tome treba dobro razmisliti, nije ni cudo sto su Food and Bevrage managers na listi I ne skidaju ih nikad. Jos jedna stvar, svi koji hoce tim poslom da se bave moraju poloziti pro serve certificate, nije tesko, platis, ucis I polazes online, ali je obavezno. Muz je to uradio odmah kad smo stigli.

Sada su se pocele da javljaju za razgovore i firme iz njegove struke, one sa pocetka, pa se uci intezivno za intervjue I onda cemo vidjeti. Ne znam koliko bi bilo potrebno u Torontu za ovo ili na nekom drugom mjestu pa ne mogu da poredim, ali nama se cini solidno brzo, iako je ovdje sve po istilahu, sve se unaprijed planira, zakazuje I polako odradjuje, tako da konkursi inace traju dugo, a njihov ishod, to je vec buducnost o kojoj cu vam pricati drugi put. Znam samo da ljudi koji se bave industrijom ovdje sigurno nalaze prostor za sebe jako brzo. Tih polsova ima mnogo. Oni koji dopadnu da rade u naftnim kompanijama su takodje presrecni, jer to su takvi uslovi rada I zarade da se ne moze povjerovati. Mi nismo iz tih struka, tako da nama to ne znaci. Ali oni koji jesu, cisto da znaju da je ovdje za njih prava
meka.

E sad neka povrsna vidjenja stvari. Ovdje uopste nema onih velikih americkih ljudi, ja sam za mjesec dana samo jednu ogromnu zenu vidjela, cak su svi jako zgodni. Ima I mnogo zena koje me podsjecaju na beogradske ulice. To nisam ocekivala. Pogotovo sto je provincija u unutrasnjosti. Ista stvar je sa djecom, svi su vizljavi I svi se bave sportom I to mi jako drago da vidim. Druga stvar koju nisam ocekivala je prljavstina. Ja sam ocekivala mnogo cistije okruzenje, ali prasine I blata na tone ima, a I smeca. Ne
primjecujem da ga ljudi bacaju unaokolo, ali ga ima. Kazu da je to zbog vjetra koji sad duva jako I da on nosi to iz kanti za smece, ali sta je onda sa prasine. Napolju kad izadjete, cipele su prljave za dva minuta. Mi nosimo vlazne maramice I stalno trljkamo cipele I opet smo stalno prljavi. Klinac pogotovo, on se svuda valja i stalno je prasnjav, njegova kolica isto tako. Jasno mi je I zasto Istrazivac ima toliko posla na
popravljanju sofersajbni . Kamencici su svuda po ulici od zimskog odrzavanja puteva I svako ima cvakicu na staklu. Pricaju mi kako ce neki usisivaci da naidju I pokupe svo to blato I kamenje, ali ja ih jos nisam vidjela, mozda je rano, ne znam. U nasem kraju je bilo najavljeno ciscenje ulica I oni su bili tu I nesto cackali, ali ja ne vidim neku posebnu razliku. Nemojte me pogresno shvatiti, nije to Bosna-prljavo, ali nije
ni onako kako sam ja ocekivala. Nisam srela klasicne downtown prosjake I narkomane. Bili smo svuda u gradu I ovdje ih nema. Ustvari ima jedan na semaforu, uvijek isti, sa znakom Pomozite. Mislim da je to jer im Alberta zbog hladnoce nije interesantna, ali u svakom slucaju mi je drago jer mi je grad omiljeno mjesto ovdje I ne bih voljela da ga neko pokvari. Inace u samom centru ima par divnih djelova sa autenticnim kaficima, gdje se preko ljeta odrzavaju festivali koje jedva cekam, te oblasti se naslanjaju na
samu rijeku koja takodje prolazi kroz grad I koja ima predivno uredjenju obalu, sa svakakvim zanimacijama. Juce je bilo 21 stepen I bilo je predivno, svi su u parkovima pored rijeke bili u kupacim kostimima I suncali se, a bilo je bas vruce, da sam imala kupaci na sebi I ja bi se skinula. Ovdje je 21 stepen zaista mnogo, sunce przi neizdrzivo jako zbog nadmorske visine, valjda.

Mi jos nismo vidjeli Banff, ja jako volim skijanje, ali zbog stanja u kojem sam nisam otisla na skijanje kad smo stigli, a u proljece ne zelim da idem na planinu, bar ne prvi put, jer necu da kvarim utisak. Planina je ruzna samo u proljece, zato ja cekam ljeto da mi uzitak bude maksimalan. Ono sto svi kazu je da ostavlja bez rijeci I bez daha. E, to cemo da vidimo, ja jedva cekam… Kao na svakoj planini stalno se osjeca
miris mora, pogotovo kad je toplo, to volim ovdje. Stalno osjetite to u vazduhu iako je voda stotinama kilometara daleko. O potrosackoj kulturi i svakakvim cudima necu ni da pricam, ima svega, ali to je vjerovatno tako u cijeloj Kanadi. Ja sad uzivam u garaznim rasprodajama I u istrazivanju svakojakih blaga za minijaturne parice, to je zakon. Isto tako Polako istrazujem sta cu ja kad se zavrsi moje porodiljsko. Uzimam njihov pristup, planiram mjesecima unaprijed I pripremam se.

Jos samo jedna stvar, ovaj clanak je vec predugacak, ali za one koji dolaze trudni Ili planiraju trudnocu ovamo moram I ovo da dodam. Silycat je vec objasnila porodiljsko, a ja cu da dodam ljekarsku njegu. U toku trudnoce na kontrole se ide jednom mjesecno do 20 nedjelje, onda se ide na 15 dana, a u devetom mjesecu na svakih sedam dana. Najkasnije do 28 nedjelje idete samo kod svog porodicnog ljekara, koji
vam mjeri sve vitalne funkcije, slusa bebu na mali ultrazvuk koji nema sliku, vec samo zvuk, radi sve testove krvi I svaki put test urina. Na pravi ultrazvuk se ide samo jednom u toku cijele trudnoce I nemojte da vas to zavara, jer je to ultrazvuk koji traje sat vremena I obuhvata I 3D I 4D tehniku I snima svaki vas organ I bebin po tri puta. To je vise nego dovoljno. Ja sam isla u 24 nedjelji, jer sam tada stigla,
ali inace se ide malo ranije. Ultrazvuk vam radi strucnjak za ultrazvuk, a ne vas ljekar, koji sve te rezultate
snima I salje vasem ljekaru. Meni je bilo super na ultrazvuku, sve je tako posh. Ordinacija je predivna,imas one haljetke koje obuces, predivne ordinacije I cekaonice. Kad dodjes mozes da trazis da ti snime bebu onim 4D I da ti daju snimak I fotografiju. To kosta $20, sve drugo je naravno besplatno. Inace cio zdravstveni sistem je super. Za razliku od onoga sto smo citali od nase drage domacice o situaciji u
Torontu, ovdje je sve precizno, tacno, na vrijeme I bez cekanja. Ja stalno visim u laboratorijama,ordinacijama I slicnim institucijama I sve je na vrijeme, u zakazanom terminu I bez problema. A I titermini se dosta brzo dobijaju, za laboratoriju ili isti dan, ili sutra, a za ordinaciju oko dva dana. Pitala sam sta da radim u slucaju da je klinac bolestan I da trebamo hitno da dodjemo, oni kazu samo nazovite, recite I mi cemo vas ugurati. Tada malo sacekas, ali te prime. U ordinacijama, za razliku od grada, kao I u svim drugim institucijama toaleti li washrooms su savrseni. To mi nikada nece biti jasno, jednostavno nikad se nista neprijatno ne osjeca u njima. Uvijek savrseno mirisu I besprekorno su cisti. Isto tako osoblje u tim ljekarskim institucijama je jako ljubazno. E, sad cula sam da u slucaju da ti treba hitna pomoc I da se sam dovezes, mozes I skapati cekajuci dok te prime… To traje satima… To ne znam I pu pu,
valjda necu ni saznati… Vjerovatno vise vole da oni dodju I da vam isporuce racun, nisam sigurna. Nego, da nastavim. Poslije te, najkasnije 28 nedjelje se selis kod ljekara u bolnicu u kojoj ces se poroditi. Preporucuje te tvoj ljekar, datom ginekologu u bolnici I od tada do porodjaja se oni brinu o vama i bebi. To ne znaci da ce vas isti ljekar I poroditi, porodice vas onaj ko se zadesi. Cesto to bude bas vas ljekar, ali
moze da se desi da je na odmoru, da je vikend I slicno. Kako je tamo, pricacu vam drugi put uz kaficu kod nase domacice Silycat. Ja cu sad samo da pojedem jos jedan njen virtuelni kolacic koji stalno gledam na facebooku I da vas sve pozdravim iz predivnog I rekordno toplog za ovaj period godine Calgary/a. Danas je 26 stepeni, to nije zabiljezeno u zadnjih sto godina.

Redapple


Svaka cast na ovako obimnom postu i hvala puno za Redapple :)

Friday, April 20, 2012

Pitanja sa intervjua

" Morate verovati u sebe, jer ste nekad jedina osoba koja veruje u vaš uspeh."

Trazenje posla.
1. Sredila papire, akreditovala jednu od diploma, dobila licencu za rad, pokupila pisma preporuke, zamolila prijatelje da mi budu reference u Kanadi, pokupila njihove brojeve telefona.
2. Poslala svoj rezime svom novom savetniku za zaposlenje kod kog sam otisla kada sam sredjivala diplomu po savete i ostalo...on mi je ispravio 2 stvari u rezimeu i objasnio na sta da obratim paznju, poslao mi je spisak svih skolica i vrtica u Londonu i rekao mi da saljem rezime redom...
3. Visila na netu i trazila oglase u gradu.Poslala rezime.
4. Visila na netu i vezbala odgovore na pitanja za intervju, usmeno i pismeno.Citala knjige o razlicitim aspektima intervjua.
5. Otvorila poseban bankovni racun.
6. Kupila odecu i obucu za intervju.
7. Proverila sve autobuske linije u gradu, pogotovo prema mestima gde idem na intervju. ............................................................................................................................................

Neka od pitanja koje su mi postavili -podrazumeva se da se sva odnose na situacije na poslu: ps. ovo su MOJI licni odgovori, na internetu pronadjite preporucene odgovore.

1. kazite nam nesto o sebi.
-ne ide se u detalje, ja sam ta i ta, imam to i to obrazovanje i iskustvo, mislim da sam creative, versatile and able to learn new things fast, I love my family and they are foundation of my whole life and my biggest support.

2. Navedite primer kada ste imali problem i morali sami na brzinu da ga resite a nije bilo vaseg pretpostavljenog u blizini.
- hoce da vide koliko ste samostalni: zavisno od problema prvo pokusam da ga resim sama, ali ukoliko je situacija ozbiljna, sigurnost dece zavisi od mene i ako shvatim da mi je potrebna pomoc trazim je od kolega ili saradnika.Poenta: umem da procenim svoje obaveze i uskladim ih sa svojim mogucnostima tako da nikada ne ugrozim decu ili posao.

3. Sta radite kada ste u konfliktu sa kolegom?

Uvek izbegavam konflikt. Sebe smatram vrlo tolerantnom i uravnotezenom osobom, ljude prihvatam onakvima kakvi jesu, ako su mi kolege ponekad neraspolozene ili neprijatne ne uzimam im to za zlo jer se desava svima, ako se pretvori u hronicno ponasanje pokusavam da im privatnim razgovorom dam do znanja da sam tu ako im je potrebna pomoc i da mozda nisu primetili kakav utisak ostavljaju na druge.Ako necije ponasanje prema drugima eskalira postoji osoba u kompaniji koja je nadredjena ili zaduzena da pomogne oko resavanja te situacije.

4. Koji deo svog posla smatrate najstresnijim?

Rad sa "teskim" roditeljima, ponekad roditelji imaju specificne zahteve ili ne pronadju zajednicki jezik sa prosvetnim radnicima, deci je lakse objasniti nesto nego roditeljima koji vec imaju formirano svoje misljenje i ubedjenja.Rad sa takvim roditeljima trazi posebnu opreznost i jako dobru sposobnost komunikacije i fleksibilnost.Imam dosta iskustva sa ovakvim situacijama, radionica "kako komunicirati" mi je puno pomogla da savladam razlicite tehnike komunikacije.Primer.
-Odgovor pokazuje da sam svesna problema i da sam se obrazovala kako da lakse izadjem na kraj sa njim, primer treba da ilustruje kako sam svojim umecem resila problem u komunikaciji i uspostavila dobar odnos sa roditeljima sto je u najboljem interesu deteta.

5. Zasto volite svoj posao?

Hm....svako za sebe :) u principu dozvoljava mi da brinem o drugima, da ucim od drugih i da ucim druge, nikada nije dosadan i uvek ima izazova, mogu da se kreativno izrazim, ima divnu emocionalnu nagradu kada ga radite kako treba- deca vas vole i cene,znate da ste vi ti koji menjaju neciji zivot na bolje, jednostavno ispunjava me.

6. Koji su vam ciljevi u zivotu?

Da brinem o svojoj porodici, da rastem i razvijam se profesionalno, naucim bar jos jedan strani jezik i proputujem svet, da imam svoju bastu jer obozavam biljke, prirodu i zdrav nacin zivota :) Iz ovog se vidi da mi porodica na prvom mestu a posao na drugom, ucenje na trecem a zabava na cetvrtom, ali neko mozda moze da kaze obrnuto -da napredujem profesionalno i razvijam karijeru da bih mogao da brinem o svojoj porodici...switch job 1 family 2.

7. Opisite sebe samo jednom recju i objasnite zasto ste bas to odabrali.

opet svako za sebe :) odabrati rec koja opisuje vas kao osobu koja se uklapa u sliku posla, najcesci izbor je: dosledan, sposoban, reliable, detaljan,odgovoran-responsible, flexible, creative,rec koja se izbegava je smart jer time dajete do znanja drugima da mislite da ste pametniji od njih ili da smatrate da je greh ako neko nije pametan, izaberite rec koja je slicna po znacenju ali nije iskljuciva kao npr experienced. moj izbor : creative,versatile ili jack of all trades :) obozavam da ucim nove stvari, govorim nekoliko jezika, lepo crtam, pravim torte i kolace, bavim se fotografijom, putovala sam u razlicite zemlje,imam prijatelje iz razlicitih kultura i sredina,znam imena svih biljeka i insekata koje vidim na ulici, sve me zanima i radoznala sam...

8. Kako cete navesti dete da uradi nesto sto ono ne zeli da uradi?

Zavisi od deteta i njegove licnosti...primer za tvrdoglavo dete i primer za povuceno dete,uglavnom truditi se kako znam i umem da dam detetu podrsku da prevazidje svoj problem.Improvizovati, mozda mu obecati sto bi ono zelelo da radi nesto zauzvrat :) podmititi ga hehehe

9. Navedite primer kada ste prekrsili pravila da postignete ono sto se od vas trazilo?

NIKADA NE KRSIM PRAVILA.Moj posao podrazumeva brigu o deci i njihovoj sigurnosti, pravila su tu da to podrze i nikada ih ne krsim.Skola ima svoj raspored i rutinu da bi deca bila sigurnija. Primer, u skoli u kojoj sam radila bilo je zabranjeno pustati decu da odu i kupe sebi uzinu za vreme odmora, moj dobronamerni kolega se sazalio na gladno dete i pustio ga do prodavnice po hranu, dete su udarila kola na pesackom. Ako sam znala da ima dece koja ce provesti dan u skoli gladna, radije sam za vreme svoje pauze kupila kutiju keksa i podelila sa njima nego da ikada imam tu odgovornost da nekog pustim i desi se takvo nesto.

10. Navedite primer kada ste brinuli o drugima.

Kada sam odgovorila na ovo pitanje, koje je bilo poslednje na intervju, ispitivac se rasplakala. Ukratko -dosta pre nego sto sam se preselila u Kanadu zivela sam sa bakom i dedom, kojima sam pomagala oko kucnih poslova i kupovine, kada sam se preselila i kada smo sleteli sa par kofera i malom bebom bez igde ikog naisla sam na neocekivanu podrsku i pomoc nepoznatih ljudi, pomislila sam koliko njih svake godina dolazi sa malom decom bez prijatelja ovde kao ja i kako se oni osecaju isto toliko preplaseno, nova sredina, nova pravila, novi jezik, pomislila sam kako mogu bar da im napisem kako da izbegnu neke situacije i greske i kako da se lakse prilagode na novu drzavu, da im dam reci podrske ako su im potrebne... Ispricala sam im za blog i za nasa iskustva, i rekla sam koliko sam zahvalna na tolikim pozitivnim iskustvima sa ljudima ovde posebno za pomoc od njihove organizacije koja je ymca i tako...da mi je pruzena prilika da vratim nesto od te dobrote samim tim sto mogu da trazim posao u struci...naravno ispricala sam to sa mnogo vise detalja i primera i zena se na kraju rasplakala i zahvalila mi sto sam to podelila sa njima :) ne mogu da opisem kako mi je bilo neprijatno, stvarno nisam imala nameru da nekog rasplacem, uhvatila me panika kada sam videla sta se desilo jer ja nemam osecaj da je to bila tuzna prica, vec vise puna moje nade da ce sve biti ok. i kako je divno kad ljudi misle o drugima i kako to menja neciji zivot manje ili vise.Moj je promenilo.

Opaska autora:
Menja vas zivot samo ako naucite da budete zahvalni na sitnicama koje su vam pruzene a nisu morale da budu, od prijatelja ili stranaca. Niko od nas nije duzan ni zbog cega, da ucini nesto za drugog, niti iko treba da ocekuje da cu ja ili bilo ko drugi uciniti nesto za njega cak iako me lepo zamoli,to je moja ili tudja dobra volja i izbor, ne podrazumeva se da ce sve sto trazite biti odmah usliseno ili na nacin na koji vi trazite, nismo deca. Ali, ako naidjete na takvu osobu i takav gest, ma koliko mali bio, i umete to da prepoznate, bicete bogatiji- emocionalno.
Cesto cujem komentare tipa "imam tetku, tecu, rodjaka tamo i nece da mi pomogne..." a zasto bi neko morao da ti pomogne? Ti ljudi nisu duzni da pomognu nikom ako nece i tacka, ne mozete ih kriviti zbog tog, oni u tom aktu ne vide nista osim tereta i sanse da im se neko pored svih njihovih problema okaci na vrat.Jednostavno su takvi kakvi su, oni polaze od sebe i svojih potreba i razmisljaju da ce im biti tesko da ispune necija ocekivanja i da ce taj neko biti nezahvalan i traziti previse...postoji pretpostavka o sebicnosti i koristi sa obe strane.
Let's face it, nisu svi ljudi ni dobri ni fini ni kulturni, i neki ce ako im se pruzi prilika iskoristiti sve koje mogu, normalno je da ljudi imaju strah od takvih i da zele da se zastite kad ne znaju sa kim imaju posla. Ja sam zahvalna sto mi je neko ponudio smestaj i da mi iznajmi stan, da ne moram u buvljivi motel sa malom bebom, meni je znacilo sto me je neko odvezao da izvadim papire u nepoznatom gradu opet sa malom bebom i sacekao me tamo izigravajuci moj privatni taxi, ta osoba je odvojila svoje vreme i ostavila svoju decu kod kuce da bi sacekala mene, to nije sitnica koja se podrazumeva, pogotovo posto me nikada u zivotu nije videla. S druge strane postoje ljudi koji stalno zive u survival modu i misle samo na sebe i svoje potrebe ilustracije te price je ovde ali ipak mislim da je bolje biti zahvalan i na sitnicama, cisto zbog psihickog zdravlja :) radovati se svemu sto je lepo i pozitivno u svetu a ne misliti stalno o svemu sto ti je ikad uskraceno ili biti nezadovoljan zato sto nesto nisi dobio u zivotu, za neke stvari se teba dobro oznojiti i izboriti, neke treba platiti a vecinu radimo sami, kao sto je trazenje posla ili vrtica i skole za dete...naravno svako ima pravo na svoj izbor, neki ljudi uzivaju da imaju kisni oblak iznad glave i vide crno hehehe



To su neka od pitanja koja su mi bila postavljena, ne secam se bas svih, pored toga imali smo i test na 4 strane o planiranju aktivnosti sa decom, i jos neka slicna pitanja vezana za posao i odnose sa decom , roditeljima i saradnicima...prilicno obimno. Intervjui su trajali oko sat vremena u proseku. Acin najduzi je bio skoro 3 sata, ali uglavnom traju 45min do sat i po, zavisi od posla.





Saturday, April 14, 2012

Prvo pa musko :)

Toplo preporucujem ovaj film, nekako me podseca na emigraciju i otvaranje novim stvarima, kao i potrebu da mnogim stvarima kazes da :)




pa...evo vesti.
Nasla sam samo dva oglasa za posao vaspitaca u gradu na jobbank.ca, poslala rezime na oba, zvali su me na prvo mesto posle nedelju dana na intervju na drugo idem naredne nedelje na intervju.
Na prvom sam vec dobila ponudu za part time posao i idem na obuku ove nedelje sa tim da bih odmah posle obuke trebala da pocnem da radim.Videcu da li cu dobiti sansu na drugom intervju i da li ce biti bolja varijanta.
Morala sam da primim par vakcina koje su mi nedostajale tetanus, difteriju i hepatitis i da uradim tuberkulozni test i krvnu sliku za boginje, zauske i rubelu.Sad sam valjda up to date sa vakcinama kako oni kazu, inace vakcina se ovde iz nekog razloga zove booster shot :P uopste me nije boostovala, sva sam jadna i malaksala,obe ruke me bole, fuj...
Ovo je bio moj prvi intervju u Kanadi i dobila sam posao, doduse nepune sate i zamene ali za pocetak daj sta das.
Naravno treba uzeti u obzir da sada imam njihovu diplomu i licencu i 5 godina iskustva u struci odande, i treba uzeti u obzir da mi je trebalo vise od godinu dana i dosta para da izvucem tu licencu.Mom dragom nije bilo ni priblizno tako lako, a njegova struka je puna tehnickih znanja i specificnih zahteva, njemu na intervjuima samo sto ne traze i krv :)))
Klinac ce uskoro da napuni 3, a sa 4 se krece u skolicu koja se ne placa kao vrtic.Tako da ce biti dovoljno zreo da krene u zabaviste a posle u skolu, usput je i progovorio konacno ali na engleskom.Zapravo je to neka mesavina dva jezika, imenice govori na engleskom jer ih je pokupio iz crtaca a glagole koje je pokupio od nas govori na srpskom, tako da "cika vozi bus" i "mamy ima flower", "bunny peva song" :), valjda ce se razvrstati kasnije ...primetila sam da je svoj deci koja idu u vrtic lakse i blize da govore engleski, jedino deca koja su dosla sa solidnim znanjem jezika se vise sluze maternjim bar kod kuce, ovi mladji se uopste ne muce iako ga razumeju.
Vreme se prolepsalo, vikendom smo u prirodi, uvece odemo na kafu i kolace do Williams caffee-a, preko nedelje vodimo klinca na igralista, u parkove i u igraonice, dogovaramo se sta cemo posetiti sledeceg meseca, druzimo se, idemo na decje rodjendane,vikendom rucamo van kuce,usput planiramo svoju buducnost koliko mozemo...jednom recju, sasvim normalan obican zivot.





za one slicne meni koje planiraju drugo dete jednog dana,
MATERNITY LEAVE
In Canada, maternity benefits for working mothers and parents remain the responsibility of the federal government. Canada’s Employment Insurance (EI) gives paid maternity leave for 15 weeks. To receive maternity benefits the woman is required to have worked for 600 hours in the last 52 weeks or since your last claim. A woman needs to prove her pregnancy by signing a statement declaring the expected due or actual date of birth.

If her baby is hospitalized, then the 17 week limit can be extended for every week the child is in the hospital up to 52 weeks — following the week of the child's birth.

PARENTAL BENEFITS
Parental benefits are payable either to the biological or adoptive parents while they are caring for a new-born or an adopted child, up to a maximum of 35 weeks. To receive parental benefits a person is required to have worked for 600 hours in the last 52 weeks or since his/her last claim. They must sign a statement declaring the newborn's date of birth, or, when there is an adoption, the child's date of placement for the purpose of the adoption, and the name and address of the adoption authority.

Plata je 55% ili
up to $485/week for 50 weeks (15 weeks maternity + 35 weeks parental leave shared with father), najvise 1950 $ mesecno bez obzira na visinu plate, sto je malo bezveze al ajde, svima jednako...

za ceo svet mozete pogledati ovde
http://en.wikipedia.org/wiki/Parental_leave

Tuesday, April 10, 2012

dodatak za akreditaciju diploma i regulisana zanimanja

http://www.theglobeandmail.com/report-on-business/careers/top-employers/canadas-most-welcoming-employers-for-new-canadians/article1958711/

prosirila sam raniji post sa ova dva linka, molim vas proverite svoja zanimanja pre nego pocnete da bacate pare, nisu za sva potrebna jednacenja diploma.

http://www.cicic.ca/415/credential-assessment-services.canada

npr. ako u ovu pretragu ukucate ovo machine, dobicete ovo



Information on requirements to practise

In Canada, the technician and technologist professions are not regulated; however, certification is often favoured and required by many employers. Full membership in a provincial association is required to use the titles of Certified Engineering Technologist (C.E.T.), Applied Science Technologist (A.Sc.T.), Professional Technologist (PTech), or Certified Technician (CTech). In Quebec, membership in the professional association is required to use the title of technologue professionnel/Professional Technologist (TP), which is a "profession à titre réservé."

The provincial associations of CCTT (see list below) handle the certification procedures according to national standards.

The Canadian Technology Accreditation Board (CTAB) evaluates postsecondary programs of study in applied science and engineering technology. The board includes representatives from the provincial associations and societies, the Department of National Defence (DND), the Council of Registrars (COR), the Canadian Society for Chemical Technology (CSCT), and the National Council of Deans of Technology (NCDoT).
Information on assessment of qualifications

For new immigrants, CCTT assists in assessing qualifications for people applying for permanent residence in Canada who intend to work as technicians or technologists. In this regard, CCTT has prepared an information note entitled Informal Assessment of Foreign Qualifications for Applied Science and Engineering Technicians and Technologists [pdf document].

Visit their Web page on National and International Mobility or contact CCTT for further general information:

Canadian Council of Technicians and Technologists (CCTT)
295 - 1101 Prince of Wales Drive
Ottawa ON K2C 3W7 Canada
Phone : 613-238-8123
Phone (alternate): 1-800-891-1140
Fax : 613-238-8822
Email : fq@cctt.ca
http://www.cctt.ca/

OSTATAK je na linku

npr za arhitekte je ova prica


Information on requirements to practise

The profession of architect is regulated in all provinces and territories in Canada. This means that, by law, no one can practise the profession of architect without a license. Provincial and territorial regulatory bodies of architects are responsible for setting the standards for entry into the profession and for issuing licenses to those who meet established standards of qualifications and practice. It is illegal to practise the profession or use the title of architect without being licensed as a full member in a provincial/territorial regulatory body.
Information on assessment of qualifications

Internationally-trained architects will need to contact the Canadian Architectural Certification Board to know how their educational qualifications would be assessed. Their address is as follows:

Canadian Architectural Certification Board (CACB)
710 - 1 Nicholas Street
Ottawa ON K1N 7B7 Canada
Phone : 613-241-8399
Fax : 613-241-7991
Email : info@cacb.ca
http://www.cacb.ca/

This is the first step on the way to licensure, and it is mandatory to start the licensure/registration process in every province and territory in Canada. The assessment takes about three months from the date of submission of complete application.

The provincial and territorial associations are responsible for the next steps (internships and examinations) of the process. For all general information requests related to academic qualifications, you are invited to contact the CACB.

Once you know where you will settle and work, you should contact the appropriate provincial/territorial regulatory body for information on licensing procedures (see list below).

The Royal Architectural Institute of Canada also provides information for foreign-trained architects who wish to practise their profession in Canada.

Even if you are already licensed to practise a regulated occupation in Canada, employers may request that you provide them with a formal assessment of your academic credentials.

If that is the case, or if you wish to have your credentials assessed for a purpose other than practising a regulated occupation in Canada, you may consult our Fact Sheet No. 2, "Assessment and recognition of credentials for the purpose of employment in Canada" and contact an academic credential evaluation service. Although evaluation services offer expert advice on how qualifications obtained abroad compare with academic credentials obtained in Canada, their evaluations are advisory only and do not guarantee recognition of your qualifications for employment or certification purposes in Canada. Please note that evaluation services charge a fee for their assessments.

ITD. PROVERITE SVOJE ZANIMANJE I VREDNOST DIPLOME.

papir na temu ne prizanavanja diploma i uticaj situacije na imigrante i drzavu domacina

http://canada.metropolis.net/research-policy/conversation/MATAPAPER.html

Thursday, April 5, 2012

Pravila igre, prvi intervju

http://www.cbc.ca/news/business/story/2012/04/05/march-jobs-canada.html

Kada savladate pisanje CV,Cover lettera i posaljete ih na jedno 1000 mesta sanse su da cete proci i neki od telefonskih intervjua sa HRom i doci do onog uzivo.
Znam iz price kako izgledaju intervjui ovde, verovatno su slicni svuda u svetu...i nemaju nikakve veze sa stvarnoscu ali ajde da taj deo preskocim.
Za vece firme i bolje placene pozicije mogu potrajati od mesec dana do nekoliko meseci i imati nekoliko krugova.Prvo vas kontaktira HR, to je osoba kojoj je dopao u ruke vas CV i koja treba na osnovu jednog telefonskog razgovora da vidi sa kim ima posla i odluci da li da vas zove na prvi intervju sa buducim sefom uzivo, postavice vam pitanja vezana za vas rezime, koji je u vecini slucajeva samo preletela pogledom i nije procitala, sta ste radili, gde, koliko dugo, koliko odgovornosti ste imali, zasto ste konkurisali na odredjenu poziciju i sta ocekujete od novog posla, koliko ste fleksibilni sa vremenom itd.
Ako joj se svidite zakazace intervju uzivo.Na intervju se stize 20 min ranije u odelu pod konac bez obzira za koju poziciju idete, donosite kopije svog rezimea, pisma preporuke ili kontakte koje ce zvati da vas provere i ostalo sto su vam rekli npr, izvod o nekaznjavanju i lekarski izvestaj ako je potrebno.Trudite se da zapamtite imena svih osoba koje vam se predstave jer posle morate da posaljete feedback inace cete ispasti nekulturni.Obicno ce na intervju biti jedna do 3 osobe, vas buduci sef, mozda njegov sef i ljudi koji treba da rade sa vama.Neki intervjui imaju testove i tehnicka pitanja, neki imaju samo procenu licnosti i iskustva na osnovu onog kako se predstavite.
Pitanja koja ce vam postavljati a koja mogu biti razna ukljucuju nekoliko zajednickih tema, koji su vam prioriteti u zivotu, koliko ste strucni i samostalni, na koji nacin razmisljate pod stresom ili u konfliktu i koliko ste poslusni-fleksibilni.
Moja najmanje omiljena kategorija je SBBKBB ili sta biste uradili u toj i toj situaciji...odvratno psiholosko testiranje najglupljim mogucim situacijama.
http://www.ceswoodstock.org/job_search/intervuquest.shtml
http://jobsearch.about.com/od/interviewquestionsanswers/a/interviewquest.htm

Ono sto ne smete da zaboravite je:
-da procitate sve o kompaniji u koju zelite da udjete po mogucnosti saznate nesto o ljudima koji ce biti na intervju, uvek je pitanje sta znate o firmi i zasto zelite tu da radite...kao i da znate da li imate posla sa strucnjacima u svom polju ili obicnim birokratama koje nemaju pojma o vasoj struci i znanju.
- da ne spominjene nista iz licnog zivota kao primer ako bas ne morate, samo profesionalnog.
-da se ne salite, sale su neprimerene na intervju za posao iz nekog razloga :)
-da znate sta svaka rec u vasem rezimeu kao i u oglasu znaci, npr ime programa sa kojim treba da radite i da ih ubedite da brzo ucite...
-da naucite da se hvalite i opisujete sebe kao pozrtvovanog supermena koji zivi za taj posao, iako to nije istina...
-nikada ne pokazujete koliko ste ocajni da dobijete posao i uvek glumite samouverenost.
-trazite objasnjenje ako vam nesto nije jasno ili imate spremno pitanje kada vam daju rec i dozvole vas da ih nesto pitate, samo ne sme biti o iznosu plate ;P
- kada vas pitaju koja je vasa mana, a hoce, nikada ne recite nesto negativno o sebi vec nesto tipa "pazim na svaki detalj i to je ponekad naporno za moje saradnike" ili "toliko sam dosledan da nesto zavrsim da sav svoj posao nosim kuci", u get my point?
- na intervju idete sami, bez partnera ili nedaj boze dece.
- bez zvaka, mobilnog i cigareta.
da ne sirim pricu, ima na google milion slicnih uputstava i knjiga u bibliotekama, verujte mi intervju uopste nije boza i treba se temeljno spremiti za njega pogotovo ako vam je struka zasnovana na nekom znanju, ima ljudi koji ce vas preslisati za tren oka.
Na proslom intervju moj dragi je proveo 2 i po sata radeci nenajavljene testove iz programiranja, na kom je jedno od pitanja nevezanih za struku bilo "napisati korisniku uputstvo kako da zaveze pertle" pokusajte da to uradite na engleskom bez recnika i tek onda cete videti koliko vam je dobar jezik :) ili moje omiljeno sa IELTSa napisite detaljno uputstvo deci kako da plivaju kraul-muski , najozbiljnije pokusajte da to uradite detaljno i bez upotrebe recnika ili neta.Apsolutno je lako pokazati nekom kako da to uradi, ali objasniti pismenim putem na stranom jeziku tako da taj koji cita to i razume, hm...malo teze.
Obavezno posaljite mail zahvalnicu-feedback u kom svima poimence zahvaljujete na vremenu i jos jednom isticete kako ste bas vi prava osoba za firmu itd...

http://www.psychologytoday.com/blog/tame-your-terrible-office-tyrant/201004/job-interview-do-s-and-don-ts

http://www.career.vt.edu/interviewing/DosDonts.html

http://www.talent-u-seek.com/DosDonts.html
Kada dodjete do pregovaranja o plati,
ako je u pitanju povisica ili prvi posao ovde, najbolja opcija u vecini slucajeva je da prepustite nadredjenom da vam da ponudu, npr date odgovor
any fair offer would be nice,
ili well, I'd like you to make a fair offer based on my credentials and experience,
ako insistiraju stavite se u sredinu raspona za vase zanimanje npr od 14 do 20, opciona sredina je 16$ na sat.

Naravno mozete i da ne postujete sva pravila igre, na sopstveni rizik.

Neprimereno je da vas pitaju o zdravlju, porodicnoj situaciji npr trudnoci i seksualnoj orijentaciji, ta pitanja mozete da izbegnete, mada nisam cula da su ovde ikog na intervju to pitali, ali nije iskljuceno.Ponekad ih upakuju tako da niste ni svesni sta vas pitaju, npr mene su pitali preko telefona da li postoji neka situacija u mom zivotu koja ce me spreciti da radim u buducnosti...i ja sam iz topa odgovorila- nista cega sam svesna -nothing that I am aware of...i tek posle pola sata sam skontala da su me mozda pitali da li sam trudna...
hm...

Poslala sam rezime na 2 konkursa i otisla na jedan intervju, sto i nije tako lose za pocetak.
Bilo nas je sedam na zajednickom intervju, sto nisam ocekivala ali je bilo super jer smo redom odgovarali na isto pitanje i imala sam vremena da razmislim.
U komisiji su bili HR, i dve osobe zaduzene za skolski i predskolski program, tj koordinatori.
Dve devojke su upravo zavrsile koledz, troje nas je bilo van kanade tj emigranata i dvoje kanadjana je vec radilo u struci.Nas cetvoro je imalo diplomu vaspitaca, ostali su imali neke druge vezane za rad sa ljudima, socijalnu sluzbu i jedna je bila PSW.
Svi su bili skockani, ali ne preterano, kosulja- pantalone -cipele itd.
Prvo smo se predstavili i rekli nesto o sebi i svom iskustvu, teznjama, znanju itd.Posle su nam postavljali pitanja tipa sta su nam prednosti i mane i kako bismo se ponasali u odredjenim "teskim" situacijama...bilo je dosta mojih ne omiljenih sbbkbb varijanti.
Trazili da navodimo primere iz prethodnog radnog iskustva, trazili da uradimo pismeni test sa slicnim pitanjima i da navodimo sta su nam prioriteti u radu sa decom itd.
Onda smo dobili zadatak da isplaniramo neku aktivnost sa grpom dece i objasnimo zasto je bas to najbolje za taj uzrast....itd.
Nije bilo nesto naporno ni zahtevno.Rekli su da ce nam javiti sta su odlucili za 2 nedelje.
Inace u pitanju je mesto pomocnog vaspitaca,satnica od 12$, rad u dnevnim smenama u vrticu ili skoli koji po vasem izboru moze da bude od 2 i po do 8 sati dnevno.Za part time poziciju od 2 i po sata prepodne i 2 i po sata popodne u skoli satnica je 15$ ali to je samo par sati dnevno odredjenim danima u nedelji.
To mi je trenutno totalno nebitno, samo da upisem kanadsko radno iskustvo i da ne moram da trosim pare na volontiranje, naravno i da konacno vidim kako to izgleda raditi ovde, nadam se da ce mi pruziti sansu.