Iako imam par dana odmora i verovatno vremena da nesto napisem, nazalost nestade mi inspiracije :)
ali cisto da ne skrenem sa teme evo par tekstova koje sam nedavno procitala na temu...
Hmm, sta ja znam, zanimljivo je bilo procitati, mozda se sa nekim delovima slazem ali sa ostatkom ne bas...pre 20 godina moja mama je verovala da ce se stvari promeniti na bolje jednog dana, nazalost odrastajuci u tih 20 godina promena ja nisam tako naivna :)
http://blog.b92.net/text/5634/Elita-i-emigracija/
suma sumarum ovo je ono sto ja vidim
"Između ostalog, zato što je iz moje generacije, i desetak generacija pre i posle mene, 4% ljudi otišlo iz zemlje. Ali ne bilo kojih 4%, nego iz onih 5% koji čine elitu. Znači 80% elite je otišlo. Onih 20% elitnih ljudi koji su ostali, zbog hrabrosti, kukavičluka, patriotizma, odanosti prema porodici ili gluposti, svejedno, koji sada čine samo 1% populacije koja je na vrhuncu svojih stvaralačkih moći, nemaju dovoljno sinergije, nemaju kritičnu masu da društvo menjaju na radikalniji način od onog koji trenutno gledamo."
....
"Po neki put pomislim, čoveče, sećam se ovog tipa sa faksa, on je bio jedva prosečan, nije on sposoban za takvu funkciju. Ali, izgleda da nema boljih."
...
"Ali probajte da plaćate porez Srbiji a ne Novom Zelandu."
itd itd...
dakle ono sto ja vidim kada citam ovaj tekst je: iako su skoro svi pametni pobegli, iako su budale na vlasti a vi pokusavate da zivite i radite na drugom kraju sveta jer niste imali nikakvog izbora ni snage da se izborite za svoja prava tamo, ipak treba da finansirate ovu papazjaniju, samo mi iz teksta i dalje nije jasno zasto :))))
U svakom slucaju tekst me je osvezavajuce zabavio ali s druge strane vidim u njemu opasno ispiranje mozga omladini koja veruje da moze da promeni nesto, mozda je tako i bolje, neki od njih ce biti dovoljno suludo samodestruktivni i uporni pa mozda i uspeju da promene nesto pre nego sto padnu pod tockove, kao onaj decko iz beograda kojeg je na kraju prebio vozac autobusa jer je belezio stvari koje treba promeniti ili popraviti...s druge strane neki ce se kao vecina onih napolju otrezniti na vreme i pokusati barem da promene ono sto mogu, svoj zivot i svoj put.Ako nista drugo barem dobijes jednu siru sliku sveta i drugaciju perspektivu, i par sansi da se ostvaris...
Ovaj tekst mi se dopao, zato sto je vecinu stvari iz njega moguce primeniti i na deo Kanade gde sam sada, u smislu geta o kom sam pisala i integracije putem dobrog znanja jezika i skolovanja...e da i etno hrane, nedavno smo bili u prodavnici Italo food u Kitcheneru, mislim da nema stvari iz evropskih prodavnica koju ne mogu pronaci ovde sto se hrane tice, sa kozmetikom i lekovima je vec druga prica...
http://www.politika.rs/rubrike/Moj-zivot-u-inostranstvu/U-inostranstvu-a-kod-kuce.sr.html
vec sam spominjala da statisticari pomno prate emigraciju u cilju da pronadju zackoljice i otklone opste nezadovoljstvo mnogih emigranata, mada njihov prvi cilj je da je ucine mnogo mnogo efikasnijom :)
http://timesofindia.indiatimes.com/world/Why-some-immigrants-leave-Canada/articleshow/13148162.cms
posle ovog zanimljivog clanka evo par statistika vezanih za emigraciju naravno
http://www.statcan.gc.ca/pub/11f0019m/2010322/t001-eng.htm
ukratko, odmah po dolasku u zemlju oko 1.5 % nije apsolutno bilo zadovoljno svojom situacijom, nakon dve godine boravka ta cifra se povecala na 2.9 %,
dalje je zanimljivo da kako kod zadovoljnih raste procenat srazmerno godinama tako se povecava donekle i procenat kod nezadovoljnih,
skoro 40% dosljaka je imalo prilicno realnu sliku o tome sta ih ceka, i nakon 3 godine boravka 85% bi se ponovo odlucilo da dodje a 13.5 % ne bi doslo u Kanadu.
Naseljavanje imigranata u urbanim sredinama:
The City of Toronto was home to the largest number of foreign-born people in 2006. However, most of the growth in the foreign-born population occurred in the municipalities surrounding the city.
For example, Brampton's foreign-born population increased by 59.5% during the past five years. In 2006, the foreign-born population comprised 47.8% of Brampton's total population of 431,600, up from 39.9% in 2001.
In Markham, the foreign-born population grew 34.1% between 2001 and 2006. In fact, in 2006, more than half (56.5%) of its 260,800 residents were born outside Canada.
Mississauga has the second-largest population among the municipalities that make up the Toronto CMA. In 2006, just over one-half (51.6%) of the total population of 665,700 residents were born outside Canada.
Ajax, Aurora and Vaughan also saw increases of more than 40% in the foreign-born population between 2001 and 2006. The foreign-born made up nearly half (44.9%) of the population in Vaughan in 2006. In Ajax, 30.7% were born outside of Canada, while in Aurora, 22.4% of the population was foreign-born.
Stat Canada:promene u izgledu emigracije, veliki broj skolovanih emigranata biva zaglavljen na lose placenim poslovima da bi preziveo
During the 1991 to 2006 period, the proportion of immigrants with a university degree in jobs with low educational requirements (such as clerks, truck drivers, salespersons, cashiers and taxi drivers) increased. For recent immigrants, the proportions varied between 22% and 28% for men and between 36% and 44% for women. For established male immigrants, the trend was quite pronounced, as their proportion rose from 12% to 21%, while their female counterparts posted a more modest advance, climbing from 24% to 29%. Those proportions contrasted sharply with the stable proportion for native-born Canadians, about 10% for both men and women.
The increases for established immigrants suggest that the difficulties, which have long plagued recent immigrants, are today affecting established immigrants, which also suggests that difficulties experienced by recent immigrants are not necessarily temporary.
To understand the deterioration, the profiles of the two groups of immigrants were examined. However, the changes found in the profile of established immigrants—particularly language and country of origin—accounted for only a quarter of the deterioration for established immigrants. Furthermore, their field of study, usually applied sciences, slowed the upward movement of their representation in jobs with low educational requirements. That protection effect has weakened recently, though, as job losses occurred in the information technology sector. These findings applied to both men and women. Thus, if the profile of male immigrants arriving between 1990 and 1994 had remained the same as the profile of male immigrants arriving between 1975 and 1979, the proportion in occupations with low educational requirements in 2006 would have been 18% rather than 21%. For women, the proportion would have been about 27% instead of 29%.
Among recent male immigrants, profile changes explained just a fifth of the increase, while for recent female immigrants, they accounted for virtually 100% of the increase.
Hence a large share of the increase seems to be attributable to factors other than demographic characteristics. The remaining portion might be due to factors such as language skills, non-recognition of credentials, schooling or foreign experience (Green and Worswick 2004, Picot and Sweetman 2005, Ferrer et al. 2004, and Aydemir and Skuterud 2004) and the quality of education for nationals of relatively young countries of origin (Sweetman 2004). Moreover, immigrants arriving between 1990 and 1994 entered the labour market during a particularly harsh recession or the subsequent recovery characterized by slow employment growth. Launching a career when unemployment rates are high can have longer-term effects on earnings (Oreopoulos et al. 2008). It is therefore possible that recessions also affected immigrants' chances of having a job with low educational requirements. The skills of well-educated immigrants could easily erode over time, which might play a role in preventing them from remedying their situation as the years go by. In addition, well-educated immigrants are more likely to leave Canada, especially during recessions (Aydemir and Robinson 2006). That might also explain the observed increase in established immigrants' propensity to be in jobs with low educational requirements.
The accreditation process for regulated occupations may also have an impact on recent immigrants' chances of finding a job commensurate with their educational attainment. In general, the rates for established immigrants (men and women) with a degree in a field of study leading to a regulated profession such as medicine, nursing, engineering, law or accounting but working in occupations with low educational requirements were comparable to those of native-born Canadians in 1991, but increased sharply thereafter. Medicine had the largest increase (despite persistent evidence of a doctor shortage), although engineering also saw appreciable increases, coinciding with the decline of the information technology sector in recent years.
In 2006, established immigrants still had an advantage over recent immigrants, as the proportion in jobs with low educational requirements was generally lower, but the proportions have been converging over time and the gap relative to native-born Canadians has widened.
Stat Canada: Zasto je losiji uspeh i integracija emigranata koji ostaju u velikim urbanim sredinama- odlomci
Recent immigrants have experienced more difficulty integrating into the labour market than previous cohorts in the 1970s and 1980s. Since the 1990s, immigrant cohorts have earned significantly less income during their first years in Canada than other Canadians, and earnings growth in subsequent years has not been sufficient to achieve income parity (Frenette and Morissette 2003).
The immigrant population has changed greatly over the last few decades, one of the most dramatic changes being country of origin. Immigrants are now increasingly coming more from Asia (China, India and the Philippines, in particular) than from European countries such as the United Kingdom and Italy or from the United States. As a result, the proportion of immigrants who speak a language other than English or French at home has increased sharply (Citizenship and Immigration Canada 2005a).
At the same time, immigrants with university degrees are becoming more and more common. Of the immigrants who arrived between 1996 and 2001, more than one-third had a university degree, twice the proportion of native-born Canadians (CIC 2005a). Recent immigrants are also much more likely to be 'economic' immigrants, who qualified on the basis of admissibility criteria resulting from policies specifically intended to promote their entry into Canada. Because this should normally result in improved economic outcomes for immigrants, the deterioration observed over the last few years has caused serious concern (Picot, Hou and Coulombe 2007).
One trend, which has garnered considerable attention, is the increasing concentration of immigrants in Toronto and Vancouver. The proportion settling in those two cities rose from 43% for those immigrants admitted before 1986 to 61% for those admitted between 1996 and 2001 (CIC 2005a). Even though relatively few immigrants are choosing to settle outside the large urban centres, immigration is attracting a great deal of interest from smaller communities. These communities, especially in rural areas, often face declining populations, and immigration can represent a potential means of revitalizing their economies. A more balanced geographic distribution of immigration is generally acknowledged as being desirable (CIC 2001). Some specific policies have already been put in place to attract more immigrants to rural parts of the country.
......................................................................................................................................................................
This concentration of new immigrants settling in very large urban centres raises the question of the differences between large urban centres and the rest of the country: could economic integration difficulties simply reflect problems encountered in large urban centres?
Of course, every newcomer to the labour market, immigrant or otherwise, must overcome certain challenges, such as a lack of work experience, a mismatch between knowledge gained in school and industry requirements, and a lack of information on employment opportunities. However, immigrants face additional hurdles, including recognition of foreign qualifications, an even greater lack of information on labour market requirements and employment opportunities, and sometimes an incomplete ability to function in one of Canada's official languages. Discrimination may also also be an issue, since immigrants are increasingly likely to be members of visible minorities
..................................................................................
For Canadians in general, living in a large metropolitan area means a higher income. Median incomes of Canadians in very large urban areas and large urban areas were $28,100 and $30,500, respectively, compared with $22,500 in small towns and rural areas (Chart B), a significant difference.
For immigrants, the pattern is reversed. Incomes of immigrants were lowest in very large urban areas (median $16,800) and highest in small urban areas (median $19,500), a difference of 16%. Incomes of immigrants in small towns and rural areas (median $18,800) were also significantly greater (by 12%) than those of immigrants in very large urban areas.
While immigrants have lower incomes in all types of areas, the gap narrows along the gradient from urban to rural. In very large urban areas, the median income gap is very large, at 67%. In small urban areas, the gap falls to 32%, while in small towns and rural areas the gap is only 20%.
...................................................................................................................................................................
Integration of immigrants in small, less urbanized areas is more rapid and that advantage increases over time. In very large urban areas, the initial income gap is 37%. It gradually decreases, but rather slowly. After four years, the gap is still 22%, falling below the 10-percent threshold in the twelfth year (Chart C). In contrast, in small urban areas, the initial gap is only 14%, and in the fourth year immigrants are earning 2% more than Canadians. The relative advantage of immigrants continues to increase over time, reaching a peak of 18% following the eleventh year.
In small towns and rural areas, the advantage of immigrants is even more pronounced. In their first year of permanent residence, their average income is 4% higher than that of Canadians. In the thirteenth year, the relative income advantage of immigrants rises to 19%.
.......................................................................................................................
Economic class immigrants have difficulty integrating in the major urban centres, regardless of their education, their ability in an official language or their country of origin. For almost every group of immigrant considered, parity had still not been achieved even after 13 years, the maximum observable with the data. In fact, only those with a university degree, ability in an official language and from a region other than Africa and Asia eventually manage to achieve parity—and even then, after seven years.
In contrast, in a small urban or rural area, these same immigrants generally manage to integrate quite rapidly, especially when they have a university degree upon establishment. In fact, every group of immigrants with a degree achieves parity within at most four years, and some achieve it within the first year. Nonetheless, in many cases economic integration is better in smaller regions even for immigrants with at most a high school diploma upon establishment.
For refugees, the contrast between the larger urban centres and the smaller urban and rural areas is even more striking. In the larger urban centres, none achieved parity within 13 years.
...............................................................................................................................................................
Nonetheless, some hypotheses merit consideration. The difficulty associated with the recognition of education obtained abroad is well known, and the lack of information about labour market requirements and job opportunities, and the sometimes imperfect ability in one of the official languages, are examples of factors that can slow the economic integration of immigrants.
With regard to education, the impact of university degrees earned abroad on relative incomes is greater in less urbanized regions. It is difficult to determine the extent to which this is because immigrants living in the smaller areas are better able to translate their education acquired abroad into income and/or because a smaller proportion of people with university degrees live in these areas. Based on the 2001 Census, the proportion of university graduates in the adult population aged 25 to 64 years is 30% in the largest urban centres (Montréal, Toronto and Vancouver) and 16% in the areas with fewer than 100,000 inhabitants. Among new immigrants, the differences according to education upon arrival are much less pronounced (Table 1). Immigrants with university degrees are particularly well represented in the small areas (Chart D), and having pursued postsecondary (not only university) studies abroad greatly improves the advantage of immigrants in the smaller areas. However, even less well-educated immigrants post better results in terms of economic integration in smaller urban areas and the smaller cities and rural areas.
The need for information about labour market requirements and job opportunities suggests that the creation of a network—formal or informal—with non-immigrants would likely be inevitable in smaller areas, precisely because of the smaller proportion of immigrants there. In return, this network may be critical to economic integration, even if the small proportion of immigrants may be a source of other kinds of disadvantages. This does not mean that immigrants living in smaller regions will not face the same difficulties inherent to the local labour market as any of their neighbours. Rather, they will be less likely to be at a disadvantage than immigrants in the major urban centres merely because they are immigrants.
Lack of ability in an official language is not as great a handicap outside the major centres. In the largest urban centres, none of the groups of immigrants without ability in an official language managed to achieve income parity after 13 years. In smaller cities and rural areas, several groups, in particular refugees, managed to achieve it. One could conclude that these immigrants are more likely to learn one of the official languages quickly if they live in an area with a high proportion of French- or English-speakers. This enables them to overcome this barrier more rapidly than in the larger urban centres.
To a large extent, the data also rule out at least one other possible hypothesis. Even though immigrants living in smaller cities and rural areas are more likely to come from Europe and the United States, this does not explain why they do better than immigrants in the major urban centres. The raw regressions suggest that in smaller cities and rural areas, the impact of country of origin on income advantage is very small, and does not necessarily favour immigrants from Europe, the United States or Oceania. Also, immigrants from the United States are the only ones to have integrated more rapidly from an economic standpoint in the larger urban centres. In other words, it is very likely that the discrepancies identified would be even larger if the distribution by country of origin in the smaller cities and rural areas were closer to that in the larger urban centres.
Naturally, several factors could affect immigrants' ability to integrate. These include, in particular, their formal or informal reception by government and community, any discrimination they may face, and their motivation to integrate into the labour market. None of these can me measured from the data.
....................................................................................................................................................................
The economic well-being of immigrants is critical for a country like Canada, which relies heavily on immigration for demographic growth. Where immigrants choose to settle appears to affect their economic integration. It is much faster outside the largest urban centres, which is where most of them settle. In contrast, the incomes of those who choose to settle outside these major centres are similar to those of other Canadians. This initial disadvantage of immigrants, when it exists, generally disappears after a few years.
In contrast, in the largest urban centres, immigrants face a large initial income disadvantage, and subsequent increases are not enough for them to achieve parity. Better economic integration of immigrants outside the largest urban centres is evident even after taking into consideration differences in terms of immigrants' education upon arrival, prior ability in an official language, admission class and country of origin.
These results put the large income differences between recent immigrants and other Canadians, identified in previous studies, into perspective. These differences appear, at least in large part, to result from a dynamic exclusive to the largest urban centres.
Immigrants living outside the largest urban centres can translate their credentials acquired abroad into a relative income advantage more easily. They are more likely to overcome their lack of ability in an official language, quickly learning English or French, enabling them to increase their ability to generate income faster.
Iz podataka Stat Canada imigranti se brze i lakse integrisu u manjim sredinama gde im je u proseku za to potrebno oko 4 godine, prosek za vece gradove i metropole je za mali broj onih koji uspeju 7 do 13 godina )integracija podrazumeva posao u struci ili full time pristojno placen posao ne survival jobs, platu u polju posla jednaku onima rodjenim u kanadi, i neku vrstu stambene obezbedjenosti, drugim recima istu situaciju kao vecina kanadskih gradjana)
Isuvise veliki broj imigranata ne uspeva da se ostvari u vecim urbanim sredinama prvenstveno zbog finansijske situacije i ogromne konkurencije.
Imigranti u manjim sredinama nemaju luksuz da zive u getu i primorani su da nauce jezik bolje jer moraju da ga koriste non stop.imigranti u manjim sredinama lakse stvaraju prijateljstva i mreze poznanstva jer su zajednice otvorenije, i samim tim imaju bolji pristup informacijama i poslovima.
itd itd koga zanima ceo tekst je ovde,
http://www.statcan.gc.ca/pub/75-001-x/2008101/article/10505-eng.htm
Tuesday, December 25, 2012
Sunday, December 9, 2012
Zimska dosada
30tog novembra zavrsila se sezona uragana u severnoj americi, u Kanadi je pao prvi sneg i vejao citav dan da bi se tri dana kasnije otopio na 12 stepeni u plusu, nije mi jasno zasto ljudi i dalje tvrde da globalno zagrevanje ne postoji...Zbog sezone i zbog vremena pocela je epidemija kojekakvih gripa i smrljavica koja se brze siri jer sve vise ljudi provodi vreme u zatvorenom po mallovima i prodavnicama, imam osecaj da svake nedelje visimo kod lekara zbog druge bolesti, ako ja ne donesem iz vrtica donese klinac i tako se vrtimo u krug sa temperaturama, kasljem, smrljavicama i neprospavanim nocima. Na poslu je hronicna razmena lekova, -ima neko nesto za glavu, za stomak, za mucninu...svi su na necemu da izguraju radni dan a uvece ako imaju taj luksuz da nemaju bolesnu decu piju tablete za spavanje da izguraju noc.Svi brojimo dane do praznika kada cemo imati nedelju dana odmora.Vrtici i skole ne rade od 25tog decembra do drugog januara.Ostali, zavisno od firme, dobijaju isto par dana za bozic i novu godinu da provedu sa porodicom ili otputuju negde.
Zimsko vreme je zasada bez padavina, vrtimo se oko nule ili u plusu, ulice su prazne a vikendom se ljudi naguraju u trzne centre, ako ih pazljivo pogledate videcete da svi u ruci ispred ociju drze smartphone i vecito tipkaju nesto, kao da su svi online sve vreme,kao da vecina nije tu, iako im tela sede u kafeu mozak im je negde drugde... mama i dete sede klinac jede sladoled a mama tipka nesto, momak i devojka sede i ne gledaju jedno drugo gledaju u ekran, polako ali neminovno ekrani su okupirali svet i svest, posto je zimsko vreme vreme dosade a ljudi imaju izbor ili da sede kod kuce ispred velikih ekrana ili da se naguraju u topli trzni i besciljno lutaju po prodavnicama iako im ne fali stvari i kupuju iz dosade, zanimljivo je kako ipak odaberu da ponesu svoje male ekrane sa sobom...Za vreme pauze na poslu ja pijem kafu i citam knjigu, ostali imaju iphone ili kindle :) i jedu svoj rucak u tisini uz ekran i sa slusalicama na usima, ponekad pricamo a ponekad neko i odrema tih pola sata.
Druga stvar koja mi je zanimljiva u vezi sa trznim i prodavnicama je nesto sto zovem "klub prevrtaca" ciji sam verovatno i ja clan hahah, oko 5 sati autobusi iskrcaju gomilu studentarije i ljudi koji se vracaju sa posla, dok cekam sledeci prevoz za sat vremena izbegavam deo sa hranom kao svaka pametna zena :) i odlazim da gledam izloge, kada udjem u prodavnicu bez ikakve namere da kupim nesto vidim gomilu clanova kluba, ljudi koji ubijaju vreme izmedju 2 busa prevrcuci stvari po prodavnicama, zagledaju nove stvari i prevrcu ih da bi se zacudili cenom ili omiljeni deo starijih zena opipavaju svaki jedan rukav majci ili dzempera na vesalicama da osete materijal pod prstima...i dok mnogi uspeju da pronadju poneku sitnicu koju bi eto ipak mozda trebalo kupiti jer vidi kako je jeftino ...poneko uspe da izadje iz prodavnice i praznih saka, puf.Reklame u vreme praznika posvecenih poklonima i kupovini su postale sve ruznije i banalnije, sto me podseti na smesni komentar moje koleginice da praznici nisu najdepresivnije doba godine vec prve nedelje januara nakon njih kada ljudi pogledaju stanje na svojim kreditnim karticama LOL
Ipak ova mi se dopada
U centru je napravljen deo za klizanje i park su okitili sarenim sijalicama, ovog vikenda smo bili na http://www.kitchener.ca/en/livinginkitchener/ChristkindlMarket.asp pokupili koji domaci spekulas i vocni hleb i uzivali u muzici.Proslog vikenda smo vodili klince da vide deda mraza na 2 sata ludog putovanja bozicnim vozom do obliznje Elmire, sluzili su toplu cokoladu i keks, deda mraz je posetio svako dete i dao mu lizalice, onda su muzicari svirali bozicne pesme dok su svi u vagonu pevali i trazili pesme koje zele da cuju...bilo je divno i klinci su uzivali :)
I da ne preskocim ovo, zamalo da Kanada ima svog Grinca koji je ukrao bozic i poklone hiljadama dece, naime jedan od menagera dobrotvorne organizacije Salvation Army u dilu sa indijskim "biznismenom" sumnjivog morala ukrao je iz skladista kompanije donirane igracke vredne 2 miliona dolara u nameri da ih preprodaju preko fiktivnih firmi doticnog biznismena, na svu srecu policija je uhapsila obojicu i vratila bar deo igracaka koje jos nisu "utopljene"
http://www.thestar.com/news/gta/crime/article/1298790--recovered-salvation-army-toys-to-be-returned-in-time-for-christmas
Izgleda da doticnom gospodinu plata od preko 111.000 godisnje nije bila dovoljna pa je resio da krade od dece... Moje davanje dobrotvornim organizacijama prestalo je onog dana kada su gospoda iz SPC na ime gladne dece na kosovu kupovala sebi stanove po Solunu i dzipove, ali izgleda da grincova ima svuda gde ima dobrotvora tj ovcica koje mogu da se sisaju tako da ostajem pri tome da ne finansiram nista ne naucnog karaktera, jedine stvari za koje dajem prilog su naucna istrazivanja, u mom slucaju londonskoj decjoj bolnici za rak i ostalim klinickim studijama za decje i genetske bolesti i to par dolara mesecno iz ciste zahvalnosti sto njihovi programi ipak pomazu nekom.
Inace koliko su stvari ponekad transparentne pokazuje tabla na novom igralistu u Torontu koje je kostalo fantasticnih milion i po dolara, a nije nista posebno fantasticno,ima splash centar, kupatilo i 2 terena za tenis, odmah na ulazu nalazi se lista donatora sa spiskom koliko su dali i na sta su te pare potrosene, mislim da je malo preterano al ajde bar se vidi da su pare otisle na decu i lokalnu zajednicu.
Zimsko vreme je zasada bez padavina, vrtimo se oko nule ili u plusu, ulice su prazne a vikendom se ljudi naguraju u trzne centre, ako ih pazljivo pogledate videcete da svi u ruci ispred ociju drze smartphone i vecito tipkaju nesto, kao da su svi online sve vreme,kao da vecina nije tu, iako im tela sede u kafeu mozak im je negde drugde... mama i dete sede klinac jede sladoled a mama tipka nesto, momak i devojka sede i ne gledaju jedno drugo gledaju u ekran, polako ali neminovno ekrani su okupirali svet i svest, posto je zimsko vreme vreme dosade a ljudi imaju izbor ili da sede kod kuce ispred velikih ekrana ili da se naguraju u topli trzni i besciljno lutaju po prodavnicama iako im ne fali stvari i kupuju iz dosade, zanimljivo je kako ipak odaberu da ponesu svoje male ekrane sa sobom...Za vreme pauze na poslu ja pijem kafu i citam knjigu, ostali imaju iphone ili kindle :) i jedu svoj rucak u tisini uz ekran i sa slusalicama na usima, ponekad pricamo a ponekad neko i odrema tih pola sata.
Druga stvar koja mi je zanimljiva u vezi sa trznim i prodavnicama je nesto sto zovem "klub prevrtaca" ciji sam verovatno i ja clan hahah, oko 5 sati autobusi iskrcaju gomilu studentarije i ljudi koji se vracaju sa posla, dok cekam sledeci prevoz za sat vremena izbegavam deo sa hranom kao svaka pametna zena :) i odlazim da gledam izloge, kada udjem u prodavnicu bez ikakve namere da kupim nesto vidim gomilu clanova kluba, ljudi koji ubijaju vreme izmedju 2 busa prevrcuci stvari po prodavnicama, zagledaju nove stvari i prevrcu ih da bi se zacudili cenom ili omiljeni deo starijih zena opipavaju svaki jedan rukav majci ili dzempera na vesalicama da osete materijal pod prstima...i dok mnogi uspeju da pronadju poneku sitnicu koju bi eto ipak mozda trebalo kupiti jer vidi kako je jeftino ...poneko uspe da izadje iz prodavnice i praznih saka, puf.Reklame u vreme praznika posvecenih poklonima i kupovini su postale sve ruznije i banalnije, sto me podseti na smesni komentar moje koleginice da praznici nisu najdepresivnije doba godine vec prve nedelje januara nakon njih kada ljudi pogledaju stanje na svojim kreditnim karticama LOL
Ipak ova mi se dopada
U centru je napravljen deo za klizanje i park su okitili sarenim sijalicama, ovog vikenda smo bili na http://www.kitchener.ca/en/livinginkitchener/ChristkindlMarket.asp pokupili koji domaci spekulas i vocni hleb i uzivali u muzici.Proslog vikenda smo vodili klince da vide deda mraza na 2 sata ludog putovanja bozicnim vozom do obliznje Elmire, sluzili su toplu cokoladu i keks, deda mraz je posetio svako dete i dao mu lizalice, onda su muzicari svirali bozicne pesme dok su svi u vagonu pevali i trazili pesme koje zele da cuju...bilo je divno i klinci su uzivali :)
I da ne preskocim ovo, zamalo da Kanada ima svog Grinca koji je ukrao bozic i poklone hiljadama dece, naime jedan od menagera dobrotvorne organizacije Salvation Army u dilu sa indijskim "biznismenom" sumnjivog morala ukrao je iz skladista kompanije donirane igracke vredne 2 miliona dolara u nameri da ih preprodaju preko fiktivnih firmi doticnog biznismena, na svu srecu policija je uhapsila obojicu i vratila bar deo igracaka koje jos nisu "utopljene"
http://www.thestar.com/news/gta/crime/article/1298790--recovered-salvation-army-toys-to-be-returned-in-time-for-christmas
Izgleda da doticnom gospodinu plata od preko 111.000 godisnje nije bila dovoljna pa je resio da krade od dece... Moje davanje dobrotvornim organizacijama prestalo je onog dana kada su gospoda iz SPC na ime gladne dece na kosovu kupovala sebi stanove po Solunu i dzipove, ali izgleda da grincova ima svuda gde ima dobrotvora tj ovcica koje mogu da se sisaju tako da ostajem pri tome da ne finansiram nista ne naucnog karaktera, jedine stvari za koje dajem prilog su naucna istrazivanja, u mom slucaju londonskoj decjoj bolnici za rak i ostalim klinickim studijama za decje i genetske bolesti i to par dolara mesecno iz ciste zahvalnosti sto njihovi programi ipak pomazu nekom.
Inace koliko su stvari ponekad transparentne pokazuje tabla na novom igralistu u Torontu koje je kostalo fantasticnih milion i po dolara, a nije nista posebno fantasticno,ima splash centar, kupatilo i 2 terena za tenis, odmah na ulazu nalazi se lista donatora sa spiskom koliko su dali i na sta su te pare potrosene, mislim da je malo preterano al ajde bar se vidi da su pare otisle na decu i lokalnu zajednicu.
Sunday, November 25, 2012
TGIF
Sneg...posle prelepih nedelju dana od 10 u plusu, stize i ziiimmaaa.
Znam da ce mi ovaj bloger ionako spljeskati sav tekst zajedno pa necu ni da se mucim da odvajam pasuse, nista se posebno nije promenilo osim par stvari na poslu, i cinjenice da smo uspeli da se nagodimo sa ovima za stanarinu da nismo trebali to ipak da platimo...Prica ide otprilike ovako, u telefonskom razgovoru sa menadzerom dobili smo dozvolu da se iselimo pre isteka godinu dana po ugovoru, sto je ovde kao big no no, ali moze da se nadje izlaz ako razgovarate sa normalnim ljudima...tako da nam je odobrio tih mesec dana ranije a da ne moramo da ih platimo itd, na kraju je to ipak bilo samo pola meseca, medjutim navodno je nedavno taj lik otisao na bolovanje i neko ko ga je menjao je bio revnosan da pretrazi stare papire nadje da smo se iselili ranije a bez obrazlozenja i posalje nas kao neplatise agenciji za uterivanje dugova...milina, trebalo nam je nedelju dana i jedno 100 poziva da dodjemo do lika koji je bio na bolovanju i da on nazove svoje kolege i agenciju i objasni im da nam je dozvolio da se iselimo ranije bez obaveza.Zivce necu da spominjem.Uglavnom, ovde vredi cimati i laktati se jer ponekad uspes da isteras svoja prava, mada birokratija je birokratija i svi se drze svojih pravila kao pijan plota.
.................................................................................................................................................................................Posle 2 i po godine toliko sam se navikla na prostranstvo i dostupnost svega i svacega da ne mogu sebe da zamislim da zivim u nekom malom nesredjenom gradu ili nekoj losijoj drzavi,verovatno bi mi falilo mnogo toga odavde, iz ove perspektive sada, deluje mi da smo se uljuljkali i navikli na zivot ovde, cak i sa dve osrednje plate imamo mnoogoo bolji standard nego ikad ranije u zivotu, cene se nikada ne menjaju )osim kad su snizenja) i u rasponu od 2 sata puta imas prelepe plaze leti i skijalista zimi, vreme na putu je druga stvar na koju se naviknes jer 2 sata ovim autoputem je kao 30 minuta na onom tamo, plus nema rupa i ima 6 do 8 traka, uzmes kafu sednes u kola i za sat dva si na prelepom jezeru,ili na nijagari, u Torontu ili ako hoces preko u USA...a ako hoces da potrosis nekih 5 ili vise sati otvara se citav novi horizont izbora.
Dopada mi se sto zivim u zemlji mogucnosti, nas napredak u zadnje dve godine je bio neuporediv u odnosu na 10 protracenih tamo ali ne zaboravimo da smo mi dosli bez icega i krenuli od nule...nismo imali nista tamo, nismo imali nameru da se ikad vracamo i nismo ostavljali mostove za svaki slucaj, kada kreces od nule i kada si na dnu drustva jedini put je na bolje i uvis.Prosli smo kroz dosta frustracija i lupanja glavom u zid, ali svaki put kada smo se borili misleci da je uzalud, ispalo je da nije i da smo se nekako izborili za sebe, mada cela prva godina je bila prilicno teska i stresna.Pocetno odusevljenje novim stvarima i sredinom je dosta ublazilo taj stres, ali ima puno i u tome kakvim ljudima si okruzen i u kom gradu se nalazis, ako odes u veliki i skup grad i zavrsis okruzen losim osobama i losim savetima...druga prica.Taj deo price smo naucili u drugoj godini kada smo gledali da pobegnemo iz Toronta, i dan danas ga volim na par sati i na slici, ali nikada ne bih imala sanse da zivim u njemu mirno i bez stresa, milioni ljudi, skuplji zivot i nekretnine, najgori saobracaj u Ontariju, toronto je 4ti grad u severnoj americi po najgorim saobracajnim guzvama svakog dana...mmmm neka hvala, nije to za mene.
Mozda je vreme da podvucem crtu sto se tice onog sto mi se svidja ili ne ovde...pre nego sto smo krenuli u avanturu zvanu imigracija napravili smo listu za i protiv na kojoj smo napisali sta ocekujemo da ce se promeniti na bolje odlaskom a sta ce nas naterati da zazalimo sto smo se odlucili na to, i koliko i kakvog stresa i problema ocekujemo, iako je nasa lista bila prilicno realna, i kako se ispostavilo tacna, ipak nismo bas sve imali u vidu jer nismo imali iskustvo koje sada imamo.
Zao mi je sto nisam ponela tu listu, ali prvom prilikom doci cu do nje :)
Mozda cu uzeti malo vremena da napravim poredjenje sada, mada koliko razumem u poslednje vreme stvari su se promenile prilicno i ne na bolje pa je i moje poredjenje vremena kada sam otisla i onoga sto mi je tad smetalo, prilicno zastarelo.
Osim toga prijatelji mi kazu da kada odavde posle nekog vremena odes u posetu tamo, sve izgleda malo, jadno i oronulo...jednostavno kao sto sam davno pisala promeni se taj licni Point of view.
Ima stvari koje su slicne, ili bar lice na one tamo,pogotovo ako ste novodosli emigrant bez mnogo izbora, na primer ponekad raditi kod privatnika ukljucuje puno prekovremenog rada koji je neplacen ili nije adekvatno placen, nemogucnost da vam se poveca plata godinama ili ko zna kad,bolovanje ili dan odsustva kada ste bolesni a da nije placeno, mizeran broj slobodnih dana na koje ionako nemate pravo u prvoj godini ili nema sanse da ih iskoristite i propadnu vam zbog tog, za neke poslove ocekivanje da ste dostupni 24 casa i da radite i od kuce, posao koji ukljucuje i ono sto nije na papiru i za sta niste placeni,cimanje i slanje na 10 razlicitih lokacija po potrebi, puno putovanja ciji troskovi nisu pokriveni,da sami nabavljate i kupujete opremu potrebnu za rad ili garderobu i obucu i da vam naravno to ide iz dzepa a ne bude nadoknadjeno...verovatno ima mnogo vise negativnih stvari ali ove su uglavnom iz naseg iskustva. S druge strane plata stize na vreme i za ovdasnje uslove je recimo pristojna mada nije dovoljna da se zivi samo na njoj potrebna je i druga plata u kuci. Ponekad cete imati cudne ili teske ljude za saradnike ili sefove jer ima ih svuda pa i ovde, i ovde ima puno razlicitih kultura i mentaliteta pa zavisno od vrste posla ili tipa okruzenja osetite to ponekad u negativnom kontekstu na svojoj kozi.Kod mene to izaziva vecito razocarenje ljudskom prirodom, dodjes u uredjenu i lepu sredinu i onda umesto da se prilagodis i menjas na bolje i gledas ono sto je dobro u svemu tome ti se trudis da zadrzis sve lose osobine svoje kulture i da sve unazadis ponasanjem kao da si juce sisao sa neke planine...sto bi rekli tamo negde. Jadno mi je sto mnogi emigranti sa svih strana globusa godinama kukaju kako je ovde lose i ne znam ni ja sta sve ne valja i vole da pljuju po svemu, ali niko ih ne drzi vezane ovde kao taoce i naravno niko se ne vraca tamo odakle je dosao, gde je kao sve bilo super,niti ide negde gde je bolje, sto je jos gore pokupe papire socijalu i sve moguce pomoci i odu da se izlezavaju negde na tudj racun, ovde svi imaju gomilu prava pa predpostavljam da je i ovakav nacin zivota njihovo pravo... Medju mojim kolegama ima malo takvih, vecina ih je vrlo vrlo sretna sto su ovde.
Postoji gomila predrasuda vezana za ljude koji dolaze sa razlicitih prostora, ponekad tipa indijci su lenji i samo gledaju da se izvuku i da te zeznu, da iskoriste svaku rupu u zakonu, umeju da slazu bez problema,kinezi ce raditi kao mravi za mizernu platu i obarati satnice drugim radnicima jer ne biraju i ne pitaju za svoja prava a onda ima i onih koji se izvlace...ljudi sa bliskog istoka su malo religiozno i generalno zatucani, ovi ne vole one i tako dalje...uvek u tim pricama ima i trunke istine jer na 10 dobrih nadje se uvek i par losih, mada opet iz mog iskustva ne mogu da generalizujem i kazem da su svi pripadnici losi ili lenji, uglavnom sam nailazila na dobre ljude koji imaju po koju manu koju mogu istolerisati jer ipak svi imaju neke mane obrni okreni...
Sto se tice drzavnih poslova ili firmi koje imaju jake sindikate stvar je drugacija, i verovatno kao u vecini zemalja sveta drzavni posao je pristojno placen i uslovi su mnogo bolji.
Ipak je nerealno ocekivati da se svi ljudi na nekom mestu uvek ponasaju lepo ili fino, i da im svima bude dobro negde, uvek ima losih ljudi, nesretnih ljudi i nezadovoljnih ljudi ili i oni relativno normalni imaju ponekad takve faze u zivotu...Mix populacije je ovde veliki i zaista je osvezenje da retko nailazim na zlonamerne ili neprofesionalne osobe ali ne kazem da ih nema, jer ljudi su ljudi svuda, i svako ponekad ima los dan ili mesec ili godinu jbg.Jos stari Latini su smislili ono homo homini lupus :))
E da, sve je okiceno i pocela je shoping groznica u kojoj ponosno ne zelim da ucestvujem jer mrzim guzvu a i mislim da mi iskreno nista ne treba, sto je ostalima neverovatno jer boze moj uvek treba nesto da se kupuje zasto onda radis nego da trosis pare hehhehe ali salu na stranu, dosla sam u fazu kada mi ne trebaju stvari nego slobodno vreme, ili koji slobodan dan na koji jelda jos nemam pravo...U Kanadi nije bilo neke frke u petak niti neke posebne guzve u prodavnicama, ako cemo iskreno ni snizenja nisu bila preterano velika,
A komsije preko grane su provele black friday ovako
U svakom slucaju kao sto sam pisala, potrebno je odredjeno iskustvo, recimo godinu dana zivota i rada negde da bi vam se promenio pogled na svet ili bar perspektiva, mislim da to pise i ovde, posle nekog vremena sve izgleda mnogo mnogo drugacije samo potrebno je vreme...I naravno sve zavisi od toga sta zelite u zivotu i koliko ste realna osoba.
http://istrazivac.wordpress.com/2012/10/28/zivot-na-sjeveru-28-10-2012/
Sunday, November 11, 2012
Par sitnica i novosti
I opet ona generalizacija kanadske klimatske situacije nije upalila...dok je Alberta do kolena u snegu na minus 30, mi imamo divnih suncanih 16, nesto kao dan na Balkanu i dan u Svedskoj...Sendi nas je omasila, hvala lepo, bilo je malo vetra i kise ali nista posebno.
U najavi je zima, lepih boja vise nema a iskreno ni vremena za kuckanje na netu...prebacili su me u drugu smenu i na drugo radno mesto, doduse privremeno par meseci, tako da mi se dan malko oduzio, dok stignem kuci izgubim volju da i otorim lap top, posle vecere sendnemo u kuhinju da se igramo vozicima, jer samo na plocicama idu dovoljno brzo ili radimo nesto zanimljivo tipa citanje knjiga i crtanje...Zivot tece dalje.
Ono zbog cega hocu da ubacim ovih par recenica je cinjenica da smo u ovom gradu bez problema dobili subsidy za vrtic, ispalo je da u waterloo vecina porodica ima pravo na njega bez obzira na primanja i da nije tesko dobiti ga, podneli smo papire i za dva dana dobili resenje da vrtic vise ne kosta 45 $ na dan vec samo 18 $ ostalo placa grad, thumbs up za grad! Raduje me cinjenica da vise ne radim za pola plate.
Znam da je u Torontu i Londonu bilo prakticno nemoguce imati ovakvu pomoc od grada, zato svaka cast ovom malom gradu koji stvarno tetosi svoje porodice :)
Moje jedina zamerka mu je nedostatak lekara i walk in klinika koji se bas oseti, pogotovo kada imas malo dete, naucili smo ER napamet zadnjih par nedelja,i siti se nacekali nazalost...
Druga stvar je opet problemi sa mafijom koja iznajmljuje stanove...jer zamislite iako smo se odselili pre dobrih 3 meseca iz Londona, i sve je bilo OK izasli smo sredinom augusta itd...sad nam stize pismo da treba da platimo stan tamo do pola septembra jer na papiru pise da smo se iselili sredinom septembra...ludilo.Kada smo se iseljavali nismo dobili nikakav papir sa datumom ili pristankom da su nas pustili da se iselimo tako da je sve bilo usmeno sa njima i rekli su ok, sada namerno, ili iskreno se nadam slucajno, datumi se ne poklapaju i pokusavaju da nam uzmu pare i za ono vreme koje nismo bili tamo a njima je stan verovatno bio prazan...Kanadska klasika,
sve sto ima veze sa iznajmljivanjem ili kupovinom nekretnina je jedna odvratna ljigava mafija.
Nauk za sledeci put sve trazi napismeno i snimaj razgovor ako treba jer ovo je vec drugi put da nas pecaju na istu foru, dojadili su mi.
Sto se auto osiguranja tice, sa njima smo se konacno izborili i posle skoro 3 godine boravka u Kanadi dobili smo pristojnu mesecnu ratu od samo 80 $ mesecno, doduse trebalo je da bude 124 kod TD osiguranja ali kada su ukljucili popust za grupno osiguranje radnika preko firme ispalo je manje :)
.................................................................................................................................................................................
Evo sta se radi uvece posle posla, umesto mog kuckanja i NEta :) i naravno za Halloween je neko morao da bude train driver :))
Monday, October 22, 2012
Haiku
"The butterfly having disappeared
my spirit
came back to me"---
Wafuu
“What the caterpillar calls the end of the world, the master calls a butterfly.”
--Richard Bach, Illusion---
Slike iz Cambridge butterfly conservatory tu kod mene u komsiluku :), postoji izlozba prepariranih leptira iz celog sveta i naravno zatvorena tropska basta po kojoj lete leptiri i ptice, mozete ih gledati kako se izlezu iz caura i suse krila, nekima su krila kao sake odraslog coveka...Prelepo mesto za opustanje zivaca, mozda malo zagusljivo hehe.Restoran u sklopu objekta ima odlicnu hranu a prodavnica suvenira ima neke zanimljive artikle i rucne radove i nakit lokalnih umetnika kao i lizalice sa skorpijama u njima i przene cvrcke umesto cipsa...nisam bila toliko hrabra da probam iako znam kakav ukus imaju skakavci jer sam ih vec jednom probala mnogo godina ranije.
Saturday, October 13, 2012
Trazio sam jedan stih...
PS ludo lepljenje pasusa i formatiranje nije moja krivica vec novog blogera koji mi urnise tekst i nikako ne mogu da ga dovedem u red i napravim razmake, bedak.
Evo vrlo vrlo korisne stranice za imigrante sa gomilom linkova, hvala autoru, http://www.forum.hr/showthread.php?t=732463
Dugo nisam pisala o hrani, pa rekoh sebi sto da ne, jesen je ionako sezona kada vecina pocne da razmislja o ostajanju unutra uz topli kamin i solju cokolade ili kafe s mlekom, moj favorit nescafe 3 u 1 moze se naci u svi PC prodavnicama i Zehrs samo u etno delu sa kineskim cajevima i na kutijici od 10 kesica pise 2+1 nescafe i nesto na kineskom, kosta 1.99 $.Posto na poslu nemamo kafu, sto je cudno jer vecina firmi ima kuhinje i kafu za svoje radnike, ove kesice mi super dodju za vreme pauze.Doduse imam kuvan obrok tako da se ne zalim, ponesem ponekad salatu koju napravim kod kuce ili voce da razbijem monotoniju, mislim da postoji jedno 20 razlicitih vrsta gotovih salata za poneti koje se mogu kupiti u prodavnicama za manje od 10 dolara, obicno su oko 7, one su savrseni obrok za radnike u kancelarijama jer obicno ukljucuju mesano lisce razlicitih salata, sir,paradjz ili drugo seckano povrce ili voce i peceno pilece belo meso, tako da u jednom obroku dobijete i protein i voce i povrce a mali salatni prelivi u kesicama su besplatni kao i krutoni )komadici zacinjenog tosta) i mozete ih uzeti uz salatu. Moje omiljene salate su Muskoka,Mandarin pine nut, odusevljena sam ukusom semena sisarke u salati sa vocem ima divnu blagu aromu bora i slatke su a masnije od indijskog oraha mada nisu jeftine, kesica od 50g kosta oko 6-7 $, vecina kanadske hrane je relativno jeftina ali posebni "deli" ili fini proizvodi kostaju ponekad duplo ili troduplo, poredjenja radi obican mocarela sir u tablama na snizenju cesto moze da se nadje za 3,4 ili 5 $ a tabla regularno kosta 6,7$ i ima 450g, 200g Bri sira kosta 8 do 10$ a 100g parmezana u komadu kosta 15 do 17 $, sve sto je u deli odeljenju ili je evropska roba iz uvoza je malo skuplje :)ali zato ima lepih stvari iz celog sveta koje vredi probati.Najpopularnija salata ovde je definitivno Cezar i BLT, sto je skraceno za bacon, lettuce, tomato, jos jedna koju obozavam jer volim da mesam slano i slatko je Apple Pecan...
Jesen je takodje sezona bundeva i jabuka, na moju veliku zalost jos nisam iskpala nijedan pick your own apples rasadnik u okolini ali smo zato proveli divan dan na farmi bundeva u komsiluku, http://www.naumanfarm.com/
odusevljena sam koliko se lokalni farmeri trude da sacuvaju moje divne heirloom stare vrste koje su ljudi cenili vekovima tako je ova farma preko Seedsavers exchange uspela da uzgaji preko 50 vrsta bundeva iz celog sveta, naravno da sam dosla kuci sa bar 10 vrsta od kojih smo nekima vec odusevljeni a neke i nisu nesto zablistale...za one koji dele ljubav prema biljcicama pogledajte prodavnicu mojih idola Jere i Emilee Gettle, http://rareseeds.com/
Ovde sam prvi put probala corbu od bundeve i obozavam je, pravili smo picu od bundeve, njoke od bundeve i naravno klasika bundeva u pleku sa slaninom i krompirom, e da ima i hleb od bundeve i cupcakes od bundeve sa krem sirom i przenim semenom bundeve, u biblioteci sam pronasla citave knjige posvecene ovom povrcu zajedno sa receptima i polako idem redom :))
Moj favorit je zasada Grey Ghost, divna slatka bundeva tanke plavicaste kore sa skroz mekanim mesom koje je kao pire bez ikakve teksture i idealno za corbu ili testa.Dole je na slici :)|
Moja koleginica kineskinja stalno donosi neke zanimljive stvari tako da sam dosad probala kineski keks od luka, koji verovali ili ne ima isti ukus kao pita od praziluka ili burek od luka, cips od morske trave koji opet ima isti ukus kao przene girice i susi koji definitivno nije nesto sto mi se dopada, iako ovde dosta ljudi tvrdi da je susi nesto specijalno nisam odusevljena, i usput japanski ekvivalent renu wasabi je bio mnogo mnogo jaci nego sto sam ocekivala hahaha
Napravila sam gomilu divnih jesenjih fotki i uzivacemo jos vrlo malo u lepom vremenu jer su nocne temperature vec pale ispod nule i grejanje radi od prosle nedelje, danas je grozan kisan dan bez neke namere da se vreme promeni u toku nedelje.To me nije sprecilo da trknem do pijace i pokupim sta mi treba,bebac je cak uspeo da ugrabi jedno jahanje na konju i siti smo se nasmejali na njegov komentar,
Me- Did you have fun riding the horse?
Alex- yeeeaaah, no...the horse is bumpy.
Ja - jel bilo zabavno jahati konja?
Aleksa- paaaaa, ne, konj je truckav.
Od kad smo svi van kuce po ceo dan frizider je non stop pun i jedva da nesto od hrane potrosimo tako da se i nedeljni pazar znatno smanjio, obicno mesecno potrosimo u rasponu od 800 do preko 1000 $ na hranu i sitnice za kucu ali proslog meseca bili smo ispod 800 tako da se oseti da jedemo samo jedan obrok nedeljno kod kuce.Pretpostavljam da ce isto vaziti i za racun za grejanje s obzirom da odemo u pola 8 a dodjemo uvece u 6, ali dobra stvar je sto ovde grejanje i nije neki problem jer ako se grejete na plin racun u zimskom periodu bude oko 70 ili 80 $ za celu kucu sto je mozda jedna dnevnica, ako se grejete na struju bice preko 100 $ jer je struja malo skuplja ali opet to je malo vise od jedne moje dnevnice, kada uporedim to sa racunom moje mame koja ima veci racun za grejanje nego primanja za ceo mesec ne zalim se.
Sutra idemo sa drugarima u obliznjiCambridge butterfly conservatory u obilazak i na kaficu, a kako vreme postaje sve vise "kanadsko" napravili smo strateski plan zatvorenih desavanja u okolini, galerija, muzeja, igraonica, restorana i ostalog za naredni period.Dok ne napravim nove zanimljive slicice evo izbora sa farme :)
Najpoznatija dzinovska ludaja Atlantic giant je rodom iz Ontarija, tacnije Winsdora, i pripada vrsti Severno Americkih bundeva, seme je poreklom sa farme sad vec pokojnog Howarda Dilla koga su u gradu zbog toga prozvali kralj bundeva :)
http://www.howarddill.com/
Monday, October 8, 2012
Giving thanks
Thanksgiving smo proveli onako kako ime kaze, obilazeci prijatelje i zahvaljujuci onima koji su nam pomogli i onima koji su nam se nasli,razmislili smo malo na cemu smo sve ostalom zahvalni i dosli do toga da ima dosta lepih stvari na toj listi, izmedju ostalog posle moje porodice i svega ostalog, zahvalna sam sto je mi je ovaj blog dao sansu da upoznam mnoge stvarno divne i inspirativne ljude, bilo je naravno i onih drugih za koje ni dan danas ne znam zasto ga citaju ali se nadam da im malo razveje taj mrak i zlobu kojom se hrane, al sta ces, ljudima se ne moze ugoditi a ja ne bih ni da pokusavam.
Danas smo otisli na sestocasovni put kanuom niz reku, mrtva sam umorna ali vredelo je jer je osecaj fanstastican.Dok je ostatak grada ovog neradnog ponedeljka uzivao pred TVom u ostacima curke ili sa klincima oktobar fest paradi u centru,mi smo dan proveli na vodi, usput je nekom neverovatnom igrom slucaja reka "cvetala" i bila prekrivena belim mayfly bubicama , na nekim delovima uletali smo u oblak sitnih smesnih insekata i bilo je fantasticno.
Iznajmiti kanu za dvoje na dan je od 70 do 80$ i mozete da birate duzinu puta, ako ste clan veslackog drustva imate popust ali vise o tome ovde http://www.canoeingthegrand.com/
Subscribe to:
Posts (Atom)