Ove godine sticemo pravo da trazimo drzavljanstvo i pasos.Prosle su tri godine od kad smo dosli, i ne bih iskreno ni primetila da ne pogledam u svoje dete,vreme ovde protice mnogo brze, od musavog bebca u bistrog trogodisnjaka koji sve radi sam i ispravlja nas kad pogresimo...pre neki dan su on i tata gledali opstanak i tata mu je nabrajao zivotinje, jednog momenta rekao je vidis sine to je -jelen {it's a deer}, na sta je klinac mrtav ladan i naravno na engleskom odgovorio -nije tata to je irvas {no daddy it's a raindeer},eto dotle smo dosli...Engleski je jezik koji uglavnom koristi i to prilicno uspesno, razume i ovaj drugi ali ga izbegava maksimalno i kada prica zvuci kao malo cigance sa stranim naglaskom i iskrivljenom gramatikom, pomalo smesno, ali opet mi smo resili da necemo da ga opterecujemo time u nadi da ce nauciti neke korisnije jezike za ovo podrucje, tipa francuski ili kineski, mozda spanski ili nemacki ko zna? Zavisi od toga koliko smisla bude imao za jezike i sta ga bude zanimalo.
Tri godine je ogromna vremenska distanca, dovoljna da se u pamcenju usled stresa imigracije, gomile selidbi i novih poslova napravi jedna crna rupa vezana za proslost i drugu sredinu iz koje smo dosli.Uspesno smo zaboravili dobar deo stvari, uglavnom ruznih i totalno nismo u toku sa bilo kakvom situacijom tamo osim sa vremenom o kom nas obavestavaju matorci na skajpu s vremena na vreme, i ne nismo pod 2 metra snega u Ontariju je trenutno divnih 10 stepeni komsije stoje na kratkim rukavima na terasi i peku rostilj...Sto ne mogu da kazem za one malo severnije koji se vec par dana iskopavaju iz nanosa i mecava.Proslava Nove godine sa prijateljima koji su uredno zadrzali sve ondasnje kanale ukljcujuci RTS i Pink bila je svojevrsno mucenje za nas, molili smo ih da prebace kanal jedno 15 puta, bezuspesno.
Jos uvek nisam sigurna da li je zaboraviti i izgubiti pojam o svemu tome dobro ili lose, negde u uglu mozga neka mala paranoja mi govori da ne smem da zaboravim jer onda necu umeti da cenim neke stvari...Takvi su ljudi, cim negde malo zaskripi odma pocnes da kukas kako ovo ili ono ne valja, a zaboravljas koliko gorih mesta ima na ovoj planeti, ako cekas sat vremena kod lekara zao ti je sebe ali ne pomislis da neko nema ni taj luksuz da uopste vidi lekara...Moja stvarnost je ovde i sada, kao imigranti nemamo taj luksuz da planiramo svoj zivot godinama unapred jer nikada ne znas, bar mi ne znamo kuda ce te novi posao ili nova situacija odvesti.
I dalje dobijam gomilu poruka tipa mi smo resili da odemo, sistem nevalja, nista nema buducnost, bla bla bla, spremni smo na sve itd.
Svima vama koji tako mislite drzim palceve ali mogu samo da vam kazem da nemate pojma o tome sta vas ceka, i samim tim ne mozete biti spremni na sve.
Ako bih kao odgovor na ove mailove napisala ovako,
doci cete u stranu zemlju gde cete se osecati sugavo i necete imati prijatelja,
ostacete bez para , imati los smestaj u groznom gradu i raditi tezak i lose placen posao, mozda godinama, i ako hocete napred moracete da radite fizicki i psihicki duplo vise nego ikad u zivotu, porodica ce vam pucati po savovima i necete biti sretni ni zadovoljni i to ne par meseci nego par godina a ko zna mozda i duze? Mrzecete sebe sto ne mozete da se izborite sa sistemom i mrzecete sistem koji vas je zakopao, obecao vam posao sa vasom cenjenom diplomom i onda mozete da obrisete .... sa njom.
Da li cete i dalje misliti isto, i doci, ili cete me prozvati izdajnikom i licemerom koji pljuje jednu tako lepu drzavu o kojoj zapravo nemate pojma...
Been there before...done that.
Vidite, ne postoji univerzalni recept za uspeh ili dobru odluku, ili emigraciju.Postoji samo necija prica, neciji uspeh ili neuspeh i necija emigracija, i ako neko kaze da je spreman na sve onda stvarno mora da sebe pripremi na naj-najgoru mogucu situaciju i kaze ok, realno i to bi moglo da se desi sta onda?
Sta ako potrosis sve pare koje si poneo, ne nadjes posao godinu dana, ne svidi ti se ovde, sta ako naidjes na lose ljude, sta ako se povredis ti ili neko tvoj a nemas zdravstveno i moras da platis hiljade dolara, sta ako, sta ako...Sta ako tvoja Kanada bude mnogo mnogo gora nego tvoja prethodna zemlja?
Sta ako shvatis da gubis sebe u tom stresu i da si zapravo precenio svoje sposobnosti ili strpljenje?
Sta ako ti se ne svidi ono sto mozes da postignes ovde, ako je to mizerija u odnosu na ono sto si bio tamo...Iz mog iskustva, najgore je ljudima koji su tamo bili neko i nesto i imali izgradjen zivot i dobru finansijsku situaciju, navikli su i s pravom da svoju vrednost mere svojim uspehom i njihov ego tesko podnosi kanadske survival poslove, ako su na to primorani.
Ako dodjes a nemas nista, boli te uvo, svaka sitnica je bolja od tvog nicega i svaki korak je dalji od nule koja si bio kad si sleteo...A sta ako imas sve i tek kada dodjes ovde to shvatis, ali shvatis i sta si sve izgubio, a ovde nemas ama bas nista, pare se tope, diploma ne vredi...survival satnica ne pokriva sve troskove...sta ako...sta ako?
Niko ne kaze da treba prihvatiti losu situaciju zauvek ali ko zna koliko ce ona potrajati, to je kocka sa emigracijom, nikad ne znas na koju stranu ce se okrenuti, mozda sve bude ok a mozda te zivot stavi na gadan test.
Pomenula sam ranije da nam je jedan covek unapred ispricao sta nas ceka, svakim korakom videli smo da je u pravu sto se nekih stvari tice, izmedju ostalog, dao nam je par saveta koje smo poslusali i koji su se ispostavili zlatnim,
mom dragom je rekao da trazi posao u struci i samo u struci, koliko god da traje jer ima zlatnu struku i ako se zaglavi drugde vreme prolazi, a znanje se gubi, rekao mu je to prilicno grubo, da je kreten i budala ako trazi bilo sta van struke...rekao je takodje da je pametnije raditi preko svoje firme jer onda pola stvari mozes da odbijes od poreza, rekao je da je potrebno ako si pametan i vredan 3 do 5 godina da se opustis u Kanadi i pocnes normalno da zivis, rekao je kako to ovde popularno kazu, ako umes malo i da slazes i dobro da se prodas -nebo je granica...rekao je dosta stvari sa kojima se licno ne bih slozila ali opet zapadni nacin razmisljanja je uvek vezan za novac i karijeru koja omogucuje taj novac, tako da iako se ne slazem sa svim ipak razumem odakle to dolazi.
Rekao je da ce nam prva godina biti ujedno najlaksa fizicki i najteza psihicki, da je jedini nacin da se predje na vecu platu da se promeni posao jer su povisice retke i mizerne i ako se ne svadjate za njih niko vam ih nece dati, {ne skacite sad na ovo citiram drugu osobu}, da se treba seliti za poslom i ne vezivati se na jednom mestu, da treba ulagati u nekretnine jer se to ovde isplati, da uvek vredi rizikovati cak iako blefiras pa ako upadnes na dobro mesto a ti grebi, uci i plivaj kako znas i umes...i tako, ne mogu bas svega da se setim, izmedju ostalog rekao nam je i da se ne druzimo sa "nasima" ako nisu pametni i uspesni jer nam nece prijati zavidljivi i ljubomorni mentalitet vecine koja se i ovde komsijski zagleda i zavidi i ogovara ko i tamo.
Dobar deo te skole smo prosli, prva godina je bila teska zbog ogromnih promena ali ujedno i laka jer smo nosili u sebi tu srecu i optimizam sto smo konacno ovde, trazenje posla u struci po cenu svega se isplatilo,
selidbe su donosile vise iskustva i bolje plate, grebanje i ucenje i dokazivanje koliko vredis i prekovremeni rad su bili konstantni,sto se socijalnih kontakata tice recimo da je 95% bilo super i upoznali smo divne ljude iz celog sveta ali ima i ona mala grupa cudnih likova sa kojima bas nismo imali zajednicke teme.
Mozda bi bilo dobro da mi neko posalje konkretna pitanja na koja mogu da odgovorim, kao mali intervju u vezi onih drugih stvari u emigraciji koje vas brinu.a dotle evo po mom izboru.
1.Da li je Kanada ispunila moja ocekivanja?
S jedne strane da, sve vezano za kvalitet zivota i okolinu je mnogo bolje, ljudi su finiji i sistem je pa, uredjen sistem sa gomilom pravila koja svi postuju cak i kad vam se cini da nemaju puno smisla...S druge strane ne, kao legije diplomiranih emigranata osecam da sam na neki nacin prevarena sto se posla tice, iako sam znala da necu moci da radim sa tom diplomom u ovom sistemu, opet su trazili moju struku i moju diplomu tada i to mi i dalje nema smisla ali mi je drago da su mi priznali makar pola obrazovanja i da ne moram od nule.
Doduse u ovako kratkom vremenskom periodu tesko je proceniti, definitivno mi je mnogo bolje ovde gde sam sada ali ne znam kuda ce me zivot odvesti.
2.Da li je zivot u emigraciji tezak?
Da.Zivot u emigraciji je drugaciji i vecini ljudi je tezak.Zato sto ne neznaju dobro jezik, iako su mislili da ga znaju, zato sto ne mogu da dodju do normalnog posla, zato sto su mozda ocekivali drugaciju sredinu i dosli nepripremljeni na ono sto ih ceka, zato sto ih muci nostalgija i nedostaju im ljudi koje su ostavili iza, zato sto nisu navikli da toliko rade ili bar fizicki rade,zato sto imaju velika ocekivanja a malo vremena, ko zna, svako ima svoju pricu ali vecina emigranata ce vam reci u isti glas- tesko je.I to ne samo ovde, svuda u svetu emigranti uzdisu i govore, zasto nisam mogao da imam ovo i zivim ovako u onoj drzavi...Jos uvek u prolazu cujem moje koleginice koje su deceniju ovde kako kada govore o svojim africkim zemljama kazu - back home...to znaci da svi emigranti uvek imaju dva doma, zauvek.
3. Da li je onda bilo pametno otici?
Sto se mene tice, definitivno da.Sto se drugih tice ne znam, to morate pitati nekog od njih.
4. Da li emigranti ikad prestanu da razmisljaju o povratku?
Ne.Emigranti nikada ne prestanu da razmisljaju o povratku,cak i ako je to samo onako u masti,i ponekad paralelno uporedjuju kako bi im zivot izgledao sada da su ostali tamo.
Ako bih i razmisljala o povratku, ovako rano, verovatno bih razmisljala o povratku u Evropu u sirem okviru ali ne konkretno tamo odakle sam otisla, ali zasada nemam to na umu.
5.Da li smo bili spremni psihicki na sve sto nas je cekalo?
Ne.
Nismo mogli ni da zamislimo koliko stresa, frustracije i suza nas ceka, i koliko rada i koliko straha. S druge strane, ako citiram Andrica nismo znali koliko smo jaki ni sta sve umemo i mozemo...
Aska i vuk, Andric
"Mi i ne znamo koliko snage i kakve sve mogućnosti krije u sebi svako živo stvorenje. I ne slutimo šta sve umemo. Budemo i prođemo, a ne saznamo šta smo sve mogli biti i učiniti. To se otkriva samo u velikim i izuzetnim trenucima kao što su ovi u kojima Aska igra igru za svoj već izgubljeni život."
6. kakav je osecaj biti imigrant?
Cudan. Procitala sam sta sam nasla na netu, ali nista me nije pripremilo na ono sto ce mi se desiti u ove 3 godine, ni blizu.U jednom trenutku se osecas kao da su ti sve ladje potonule i kao da nista ne ide a onda se stvari polako promene i vidis da je sve ok, nekad si presrecan sto si tu, a nekad ti neke stvari presednu i pitas se zasto je to tako, pogotovo kada je posao u pitanju.
Drugi aspekt zavisi od toga kakva si vrsta licnosti, ako si avanturista i optimista koji sve vidi pink onda je za tebe sve mnogo lakse, ako si pesimista koji svuda vidi prepreke i svemu nalazi mane bolje odmah odustani.
Da bi se prezivele pratece pojave u emigraciji u prvih par godina potrebno je mnogo "ruzicastog" pogleda na svet, cak i ako sami sebi delujete kao ludak, inace nista od toga, kupite povratnu kartu.
Zato svezi emigranti ponekad u mojim ocima izgledaju zavisno od faze u koju upadnu kao manicno-depresivne osobe, ili im je sve super i totalno su odusevljeni ili poljube dno i koprcaju se u samo sazaljenju cak i kad se nekom sa strane cini da uopste nema razloga za to, uglavom dobra strana je sto te faze ne traju duze od par meseci i nekako se uvek nadjes na nekoj normali posle par godina.Jedini lek je dobra doza realnosti, iskrenost prema sebi i svom partneru i dobro poznavanje svoje psihe kao i davanje sebi nekog cilja, ma koliko mali on bio.
7. Da li ima nesto sto ne volim ili ne valja ovde?
A, pa naravno da ima :)
Ima gomila glupih pravila na radnim mestima koja su napravljena ili zato sto su ljudi koji tu rade ponekad debili ili da bi se ustedele pare,a koja uvek idu na stetu radnika.
Ima gomila drugih glupih pravila tipa ne smeju da imaju strik u dvoristu u ovom delu grada jer je ovo fensi naselje i strik izgleda ruzno, ili gomila birokratije za sta god zamislite npr moja diploma iz ontarija, zamislite ne vazi u ostalim provincijama Kanade, naravno da moram i njima da platim da mi izdaju svoj ekvivalent...i tako birokratija i fee za ovo ili ono, nervira.
Onda tu je i zdravstvo...koje kucka i klacka pomalo rastimovano ali ne daj boze da ti stvarno zagusti, ponekad pozelim da mogu da platim lepo ko covek privatno i zavrsim sa tim, nedavno sam gledala na vestima kako neki par u BC sa autisticnim detetom ceka vec 2 i po godine da im dete ide na terapiju govora za koju im je drzava platila i imaju uput samo je lista cekanja duga i nema nikog da radi terapiju jer skolovanje strucnjaka za govor traje 7 godina i onda biraju da rade preko grane i privatno tamo gde ima vise para...prosecan period cekanja na operaciju otkrivenog raka ili "hitno" potrebnu operaciju je u bolnicama u ontariju par meseci cca 70 do 90 dana.
Doktori rade kao na traci, i u ordinaciji pise da smete da se zalite samo na jednu stvar po jednoj poseti, npr ako vas boli grlo a imate i neki nevezan za to osip, morate da za drugu stvar zakazete ponovo i opet dolazite, sad ako vam je doktor stvarno humanitarac i ima vremena za vas -nema frke a ako se kao ona birokratija slepo drzi pravila, jbg zakazuj ponovo i cekaj ili odustani.
8. Da li bih nesto promenila da sam znala sta me ceka?
I dalje bih dosla, mnogo se bolje osecam ovde psihicki, totalno smo rastereceni mentalno i tek sada vidim koliko to meni znaci i mom detetu, da brinemo samo o sebi i svom zivotu i svom provodu i planovima a da se ne opterecujemo glupostima i politikom.
Verovatno sam trebala ranije da podnesem papire za diplomu, mozda jos odande da sam mogla,eto to bih promenila.
Monday, January 14, 2013
Saturday, January 12, 2013
label GMO...
Kako svi non stop govore kako je hrana ovde grozna i genetski modifikovana, mnogo losija nego ona tamo i verovatno opasnija, a kako sasvim slucajno genetika spada u jedno od mojih interesovanja i vrlo je zanimljiva evo kratkog kursa za pocetnike o GMO i da odgovorim na tvrdnje, hrana u severnoj Americi jeste ogromnim delom GMO i pobornik sam pokreta label GMO jer bez toga nikada necemo znati koliko je hrane zapravo GMO.
Genetski modifikovan materijal prvi put se pojavio na trzistu u vidu ljudskog insulina proizvedenog od strane bakterija na americkom trzistu lekova ranih 80tih tada je sud doneo odluku da GMO podleze patentu i intelektualnoj svojini.
Vec od 1994 na trzistu se pojavila i genetski modifikovana hrana, najpre u vidu paradajza sa odlozenim zrenjem FlavrSavr koji vise nije na trzistu a potom su usledili i drugi lukrativni usevi, kukuruz, soja,krompir,tikvice, itd.
U genetici poslednjih godina stvari prevazilaze moju mastu i ponekad naucnu fantastiku...zamislite da mozete od lego kockica da napravite sve moguce stvari koje su vam ikad potrebne i da ucinite da one rade...da slozite razlicite gene tako da oni rade tacno ono sto ste vi zamislili, ako je to moguce onda granice ne postoje osim u vasoj masti.
Genetski inzenjering ima 3 aspekta, prvi i najstariji bez kopanja po genima u epruveti i labaratorijama radili su nasi preci birajuci zivotinje i biljke koje su imale odredjene osobine i obezbedjujuci razmnozavanje samo pozeljnih gena, na taj nacin u sporom i mukotrpnom procesu menjali su vrstu zadrzavajuci njima pozeljne genetske osobine- dobar rod biljke ili otpornost na bolesti,vecu kolicinu zrna u klasu ili bolji ukus, isto tako otpornost i kolicinu mesa i mleka ili snagu kod zivotinja.
Iz ovog proizilazi prva vrsta genetske manipulacije u laboratorijama, naime naucnici nemaju vremena da cekaju 5 ili 20 generacija goveda ili drveca da bi dosli do odredjene zeljene osobine u okviru iste vrste, zato ce uzeti odgovorne gene koji nose odredjene osobine od srodnog organizma iste vrste i ubaciti ih u kOd organizma koji zele da "poprave", npr izgradice otpornost velikih belih krompira na plamenjacu uz pomoc gena izvadjenog iz meksickog malog divljeg krompira, ili u slucaju Kumato paradajza napravice plod sa vecim procentom secera i boljim ukusom a duzim rokom trajanja.
Takav vid genetskog inzenjeringa gde se "popravljaju" rezultati u okviru iste vrste naziva se cisgenetski.
Ono sto mi ne volimo i cega se plasimo je drugi vid koji se zove transgenetski i gde se koriste geni razlicitih vrsta, verovali ili ne moguce je ubaciti gene meduze u ribicu koja ce svetleti u mraku ili gene iz jetre zeca u drvo topole...Zasto? Zato sto se na taj nacin postize odredjeni cilj naucnika koje masta ne ogranicava.Geni iz jetre zeca povecali su sposobnost drveta topole da upija zagadjenje iz okoline 50% bolje nego normalno drvece.
1992 Naucnici u Kvebeku ubacili su gene za proizvodnju paucine u vime koze koja je pocela da daje proteine paucine u mleku, paukova svila je jedan od najcvrscih materijala, najprefinjenijih i najlaksih u isto vreme, primene u tehnologiji obuhvataju gotovo sve od izrade hirurskog konca, silka za pecanje, niti za pancir do vestackih udova i super izdrzivih kanapa i stitova.
http://www.mnn.com/green-tech/research-innovations/photos/12-bizarre-examples-of-genetic-engineering/mad-science
Najveca korporacija koja se bavi proizvodnjom GMO je americki Monsanto, pored toga njemu pripada i desetina cerki firmi kao sto su Syngenta, Cargills i druge ciji je glavi i zajednicki cilj proizvodnja i patentiranje GMO useva radi veceg profita, Monsantov BT kukuruz po tvrdnji nekih medija sada cini gotovo 90% proizvodnje kukuruza u USA, isti kukuruz se takodje sadi u delovima Kanade pod izgovorom da smanjuje potrebu za prskanjem insekticidima i herbicidima i time pomaze okolini.
Monsanto je razvio dve ekonomski najznačajnije tehnologije proizvodnje GM semena:
-tehnologija uvođenja Bacillus thurigiensis (Bt) gena, kojom biljke počinju da proizvode sopstvene pesticide i tako uništavaju štetočine koji ih napadaju posebno napravljena za unistavanje kukuruznog crva
-tehnologija uvođenja gena rezistencije na glifosat, kojom se stvaraju semena rezistentna na glifosat (Roundap), herbicid koji proizvodi Monsanto.
Na listi ove kompanije nalazi se i GM pamuk, soja, secerna repa, uljana repa, psenica i neuspeli pokusaj sa patlidzanom, cerka Monsanta, firma Syngenta proizvodi seme za poznati Kumato paradajz koji reklamira kao 100% prirodan, ali i niz drugih "posebnih" semena.
Inace Syngenta se nalazi u Belgiji i snabdeva kompletno Evropsko trziste, sto me vraca na debatu hrana vamo i hrana tamo, do pre par godina tacnije 2010 Evropska komisija se uspesno branila od navale Monsanta i njegovih GMOa, tada je kompanija koja ima gomilu placenika u americkoj vladi tuzila komisiju za ometanje slobodnog trzista u isto vreme potplacujuci odredjene drzave da lobiraju sadjenje BT kukuruza na svojim poljima, prva je bila Spanija.To je dovelo do pobune evropskih zemalja koje su zahtevale da same regulisu svoju hranu i drze GMO sto dalje, neke su poput Francuske bile i novcano kaznjene.
As of August 2012, the European Union had authorised 48 GMOs. Most of these were for animal feed imports or for feed and food processing.[2] There is also a safeguard clause that Member States can invoke to temporarily restrict or prohibit the use and/or sale of a GMO within their territory if they have a justifiable reasons to consider that the approved GMO constitutes a risk to human health or the environment. The EC is obliged to investigate these cases and either overturn the original registrations or request the country to withdraw its temporary restriction. By 2012, seven countries had submitted safeguard clauses. The EC investigated and rejected those from six countries ("... the scientific evidence currently available did not invalidate the original risk assessments for the products in question...") and one (the UK) withdrew.[3]
In 2010 Austria, Bulgaria, Cyprus, Hungary, Ireland, Latvia, Lithuania, Malta, Slovenia, and the Netherlands wrote a joint paper requesting that individual countries have the right to decide whether to cultivate GM crops. Currently (2010) the only GMO food crop with approval for cultivation in Europe is MON810, a Bt expressing maize conferring resistance to the European corn borer, that gained approval in 1998. On 2 March 2010 a second GMO, a potato called Amflora, was approved for cultivation for industrial applications in the EU by the European Commission[4] and was grown in Germany, Sweden and the Czech Republic that year.[5] Gene flow will occur between related crops and the EC issued new guidelines in 2010 regarding the co-existence of GM and non-GM crops.[6] Co-existence is regulated by the use of buffer zones and isolation distances between the GM and non-GM crops. The guidelines are not binding and each Member State can implement their own regulations, resulting in buffer zones ranging from 15 meters (in Sweden) to 800 meters (in Luxembourg).[1] It also provides the possibility to designate GMO-free zones, effectively allowing Member states to ban cultivation of GM crops in their territory without invoking the safe guard clause.[6]
The regulations concerning the import and sale of GMOs for human and animal consumption grown outside the EU involve providing freedom of choice to the farmers and consumers.[7] All food (including processed food) or feed which contains greater than 0.9% of approved GMOs must be labelled. Twice GMOs unapproved by the EC have arrived in the EU and been forced to return to their port of origin.[1] The first was in 2006 when a shipment of rice from America containing an experimental GMO variety (LLRice601) not meant for commercialisation arrived at Rotterdam. The second in 2009 when trace amounts of a GMO maize approved in the US were found in a "non-GM" soy flour cargo.[1] It was reported in 2012 that the EU imports about 30 million tons a year of GM crops for animal consumption.
Spain is the largest producer of GM crops in Europe with 76,000 hectares (190,000 acres) of GM maize planted in 2009 (20% of Spain's maize production). Smaller amounts were produced in the Czech Republic, Slovakia, Portugal, Romania and Poland. France and Germany are the major opponents of genetically modified food in Europe, although Germany has approved Amflora a potato modified with higher levels of starch for industrial purposes. In addition to France and Germany, other European countries that placed bans on the cultivation and sale of GMOs include Austria, Hungary, Greece, and Luxembourg.Poland has also tried to institute a ban, with backlash from the European Commission. Bulgaria effectively banned cultivation of genetically modified organisms on March 18, 2010.
GMO se proizvodi svuda u svetu, jedina razlika je sto bi bar u praksi u EU trebalo da bude oznaceno sta je u hrani ako je u pitanju GM hrana.
Virus je gotovo izbrisao svo drvece papaje na Havajima tako da je sada 95% papaje GM,
The first GM virus resistant papayas were commercially grown in Hawaii in 1999. Transgenic papayas now cover about one thousand hectares, or three quarters of the total Hawaiian papaya crop.
Genetically modified papayas are approved for consumption both in the US and in Canada. Several Asian countries are currently developing transgenic papaya varieties resistant to local viral strains.
At this point, GM papayas are not approved in the EU. Until now, no application for approval has been submitted. Therefore, importing and marketing genetically modified papayas is not permitted in the EU.
ko zeli da sazna vise
http://www.gmo-compass.org/eng/grocery_shopping/crops/
http://www.newscientist.com/topic/gm-food
http://en.wikipedia.org/wiki/Timeline_of_genetically_modified_organisms
I da ne zaboravim jos ovo
s obzirom da je retko ko stigao da izvrsi obimna istrazivanja o uticaju ove hrane na ljude ili zivotinje, sve se zasniva na verujmo na rec naucnicima koje placa Monsanto,
1998 Arpad Puzstai naucnik poreklom iz Madjarske radeci na institutu u Aberdenu u Skotskoj dosao je do rezultata da ishrana pacova GM krompirom unistava njihova creva i probavni sistem, kada je to objavio u medijima izgubio je posao i oduzeti su mu svi podaci, usledilo je nesto sto se u istoriji GMa zove Afera Puzstai.
http://en.wikipedia.org/wiki/%C3%81rp%C3%A1d_Pusztai
Do sada su se tvrdnje da se ljudima nista nece dogoditi zasnivale na tromesecnom hranjenju pacova BT kukuruzom, medjutim Francuzi su to radili dve godine i dosli do sasvim drugih rezultata.
http://www.dailymail.co.uk/news/article-2208452/Russia-suspends-import-use-American-GM-corn-study-revealed-cancer-risk.html
Genetically modified NK603 maize and the herbicide Roundup are said to lead to increased cancer and kidney damage in rats, according to the conclusions drawn by the scientists involved in the study. The research was led by Gilles-Eric Séralini of the University of Caen, who informed the press of the research findings on 19 September. The NK603 maize used in the study was developed by Monsanto and is resistant to the active herbicide ingredient glyphosate. It has been authorized for food and feed use in the EU since 2004, but not for cultivation.
Séralini’s team conducted feeding experiments with rats over the entire lifespan of the animals, which was around two years. Séralini reports that 50 per cent of the male rats and 70 per cent of the female rats died prematurely, compared with only 30 and 20 per cent respectively in the control group. The main cause of the higher mortality rate in the female rats was reported to be breast cancer, while the male rats died of liver and kidney damage and skin cancer. Séralini interprets the findings as a clear indication that the herbicide and the substances in the GM maize disrupt the animals’ hormonal system, triggering organ damage and cancer.
Znam da moj post izgleda kao cas biologije, ali poenta je da je nazalost GMO svuda prisutan i Monsanto ima sape u svakom uglu politike celog sveta, ako samo izguglate price o ovoj firmi videcete da se granice sa 9tim krugom pakla, firma koja drzi u saci citave vlade, svesno ubija ljude i patentira hranu kako bi zaradjivala na tudjoj gladi i muci a pri svemu tome tuzi, preti i potkupljuje ...u buducnosti nase rase gde se populacija penje na 7 biliona siromasne nacije ce svoje resurse menjati za hranu, kompanija koja bude imala monopol i patent nad proizvodnjom svetske hrane ce vladati svetom.
Cak sta vise vec postoje patenti za tkzv terminator semena biljaka koje ce radjati sterilno seme i na taj nacin osigurati da farmeri moraju svake godine da kupuju seme od Monsanta, terminator geni mogu da se ukrstaju sa normalnim biljkama i njih ucine sterilnim...jos nije dosta naucne fantastike?
Pitam se sta je sledeci korak.
Citava ta frka oko GMO uradila je i nesto pozitivno za promenu,
proizvodjaci organske iliti netretirane hrane imaju vise musterija i to pomaze lokalne i male proizvodjace, zato kao i ja pravac na pijacu i kod lokalnih farmera po hranu i to onu koja je u sezoni, bolje da ostavite i vise para komsiji nego da finansirate Monsanto i njegovo igranje boga a usput se trujete.
A da li ste sigurni u Evropi zavisi od vase vlade, ako verujete da ce vas vlada zastititi i odbiti prljav novac i prljavu hranu i biti spremna da kao Francuska plati ogromnu kaznu jer blokira svoje trziste za monsantov GMO...ako verujete da ce politicari odbiti ogromne nagrade od najvece svetske kompanije za GM da bi zastitili svoje sugradjane, ili ce kao spanija uzeti pare i reci ma nece vam nista biti samo napred...
Iz moje perspektive i najiskrenije, ne cini mi se da je hrana u supermarketima ni posebno zdrava ni posebno ukusna van sezone, niti znam odakle dolazi, u 90% slucajeva ima nalepnicu USA i to je to, ponekad je ontario a ponekad Kina ili Mexico, u sezoni tacno znam jer kupujem sveze na pijaci i po farmama.
Genetski modifikovan materijal prvi put se pojavio na trzistu u vidu ljudskog insulina proizvedenog od strane bakterija na americkom trzistu lekova ranih 80tih tada je sud doneo odluku da GMO podleze patentu i intelektualnoj svojini.
Vec od 1994 na trzistu se pojavila i genetski modifikovana hrana, najpre u vidu paradajza sa odlozenim zrenjem FlavrSavr koji vise nije na trzistu a potom su usledili i drugi lukrativni usevi, kukuruz, soja,krompir,tikvice, itd.
U genetici poslednjih godina stvari prevazilaze moju mastu i ponekad naucnu fantastiku...zamislite da mozete od lego kockica da napravite sve moguce stvari koje su vam ikad potrebne i da ucinite da one rade...da slozite razlicite gene tako da oni rade tacno ono sto ste vi zamislili, ako je to moguce onda granice ne postoje osim u vasoj masti.
Genetski inzenjering ima 3 aspekta, prvi i najstariji bez kopanja po genima u epruveti i labaratorijama radili su nasi preci birajuci zivotinje i biljke koje su imale odredjene osobine i obezbedjujuci razmnozavanje samo pozeljnih gena, na taj nacin u sporom i mukotrpnom procesu menjali su vrstu zadrzavajuci njima pozeljne genetske osobine- dobar rod biljke ili otpornost na bolesti,vecu kolicinu zrna u klasu ili bolji ukus, isto tako otpornost i kolicinu mesa i mleka ili snagu kod zivotinja.
Iz ovog proizilazi prva vrsta genetske manipulacije u laboratorijama, naime naucnici nemaju vremena da cekaju 5 ili 20 generacija goveda ili drveca da bi dosli do odredjene zeljene osobine u okviru iste vrste, zato ce uzeti odgovorne gene koji nose odredjene osobine od srodnog organizma iste vrste i ubaciti ih u kOd organizma koji zele da "poprave", npr izgradice otpornost velikih belih krompira na plamenjacu uz pomoc gena izvadjenog iz meksickog malog divljeg krompira, ili u slucaju Kumato paradajza napravice plod sa vecim procentom secera i boljim ukusom a duzim rokom trajanja.
Takav vid genetskog inzenjeringa gde se "popravljaju" rezultati u okviru iste vrste naziva se cisgenetski.
Ono sto mi ne volimo i cega se plasimo je drugi vid koji se zove transgenetski i gde se koriste geni razlicitih vrsta, verovali ili ne moguce je ubaciti gene meduze u ribicu koja ce svetleti u mraku ili gene iz jetre zeca u drvo topole...Zasto? Zato sto se na taj nacin postize odredjeni cilj naucnika koje masta ne ogranicava.Geni iz jetre zeca povecali su sposobnost drveta topole da upija zagadjenje iz okoline 50% bolje nego normalno drvece.
1992 Naucnici u Kvebeku ubacili su gene za proizvodnju paucine u vime koze koja je pocela da daje proteine paucine u mleku, paukova svila je jedan od najcvrscih materijala, najprefinjenijih i najlaksih u isto vreme, primene u tehnologiji obuhvataju gotovo sve od izrade hirurskog konca, silka za pecanje, niti za pancir do vestackih udova i super izdrzivih kanapa i stitova.
http://www.mnn.com/green-tech/research-innovations/photos/12-bizarre-examples-of-genetic-engineering/mad-science
Najveca korporacija koja se bavi proizvodnjom GMO je americki Monsanto, pored toga njemu pripada i desetina cerki firmi kao sto su Syngenta, Cargills i druge ciji je glavi i zajednicki cilj proizvodnja i patentiranje GMO useva radi veceg profita, Monsantov BT kukuruz po tvrdnji nekih medija sada cini gotovo 90% proizvodnje kukuruza u USA, isti kukuruz se takodje sadi u delovima Kanade pod izgovorom da smanjuje potrebu za prskanjem insekticidima i herbicidima i time pomaze okolini.
Monsanto je razvio dve ekonomski najznačajnije tehnologije proizvodnje GM semena:
-tehnologija uvođenja Bacillus thurigiensis (Bt) gena, kojom biljke počinju da proizvode sopstvene pesticide i tako uništavaju štetočine koji ih napadaju posebno napravljena za unistavanje kukuruznog crva
-tehnologija uvođenja gena rezistencije na glifosat, kojom se stvaraju semena rezistentna na glifosat (Roundap), herbicid koji proizvodi Monsanto.
Na listi ove kompanije nalazi se i GM pamuk, soja, secerna repa, uljana repa, psenica i neuspeli pokusaj sa patlidzanom, cerka Monsanta, firma Syngenta proizvodi seme za poznati Kumato paradajz koji reklamira kao 100% prirodan, ali i niz drugih "posebnih" semena.
Inace Syngenta se nalazi u Belgiji i snabdeva kompletno Evropsko trziste, sto me vraca na debatu hrana vamo i hrana tamo, do pre par godina tacnije 2010 Evropska komisija se uspesno branila od navale Monsanta i njegovih GMOa, tada je kompanija koja ima gomilu placenika u americkoj vladi tuzila komisiju za ometanje slobodnog trzista u isto vreme potplacujuci odredjene drzave da lobiraju sadjenje BT kukuruza na svojim poljima, prva je bila Spanija.To je dovelo do pobune evropskih zemalja koje su zahtevale da same regulisu svoju hranu i drze GMO sto dalje, neke su poput Francuske bile i novcano kaznjene.
As of August 2012, the European Union had authorised 48 GMOs. Most of these were for animal feed imports or for feed and food processing.[2] There is also a safeguard clause that Member States can invoke to temporarily restrict or prohibit the use and/or sale of a GMO within their territory if they have a justifiable reasons to consider that the approved GMO constitutes a risk to human health or the environment. The EC is obliged to investigate these cases and either overturn the original registrations or request the country to withdraw its temporary restriction. By 2012, seven countries had submitted safeguard clauses. The EC investigated and rejected those from six countries ("... the scientific evidence currently available did not invalidate the original risk assessments for the products in question...") and one (the UK) withdrew.[3]
In 2010 Austria, Bulgaria, Cyprus, Hungary, Ireland, Latvia, Lithuania, Malta, Slovenia, and the Netherlands wrote a joint paper requesting that individual countries have the right to decide whether to cultivate GM crops. Currently (2010) the only GMO food crop with approval for cultivation in Europe is MON810, a Bt expressing maize conferring resistance to the European corn borer, that gained approval in 1998. On 2 March 2010 a second GMO, a potato called Amflora, was approved for cultivation for industrial applications in the EU by the European Commission[4] and was grown in Germany, Sweden and the Czech Republic that year.[5] Gene flow will occur between related crops and the EC issued new guidelines in 2010 regarding the co-existence of GM and non-GM crops.[6] Co-existence is regulated by the use of buffer zones and isolation distances between the GM and non-GM crops. The guidelines are not binding and each Member State can implement their own regulations, resulting in buffer zones ranging from 15 meters (in Sweden) to 800 meters (in Luxembourg).[1] It also provides the possibility to designate GMO-free zones, effectively allowing Member states to ban cultivation of GM crops in their territory without invoking the safe guard clause.[6]
The regulations concerning the import and sale of GMOs for human and animal consumption grown outside the EU involve providing freedom of choice to the farmers and consumers.[7] All food (including processed food) or feed which contains greater than 0.9% of approved GMOs must be labelled. Twice GMOs unapproved by the EC have arrived in the EU and been forced to return to their port of origin.[1] The first was in 2006 when a shipment of rice from America containing an experimental GMO variety (LLRice601) not meant for commercialisation arrived at Rotterdam. The second in 2009 when trace amounts of a GMO maize approved in the US were found in a "non-GM" soy flour cargo.[1] It was reported in 2012 that the EU imports about 30 million tons a year of GM crops for animal consumption.
Spain is the largest producer of GM crops in Europe with 76,000 hectares (190,000 acres) of GM maize planted in 2009 (20% of Spain's maize production). Smaller amounts were produced in the Czech Republic, Slovakia, Portugal, Romania and Poland. France and Germany are the major opponents of genetically modified food in Europe, although Germany has approved Amflora a potato modified with higher levels of starch for industrial purposes. In addition to France and Germany, other European countries that placed bans on the cultivation and sale of GMOs include Austria, Hungary, Greece, and Luxembourg.Poland has also tried to institute a ban, with backlash from the European Commission. Bulgaria effectively banned cultivation of genetically modified organisms on March 18, 2010.
GMO se proizvodi svuda u svetu, jedina razlika je sto bi bar u praksi u EU trebalo da bude oznaceno sta je u hrani ako je u pitanju GM hrana.
Virus je gotovo izbrisao svo drvece papaje na Havajima tako da je sada 95% papaje GM,
The first GM virus resistant papayas were commercially grown in Hawaii in 1999. Transgenic papayas now cover about one thousand hectares, or three quarters of the total Hawaiian papaya crop.
Genetically modified papayas are approved for consumption both in the US and in Canada. Several Asian countries are currently developing transgenic papaya varieties resistant to local viral strains.
At this point, GM papayas are not approved in the EU. Until now, no application for approval has been submitted. Therefore, importing and marketing genetically modified papayas is not permitted in the EU.
ko zeli da sazna vise
http://www.gmo-compass.org/eng/grocery_shopping/crops/
http://www.newscientist.com/topic/gm-food
http://en.wikipedia.org/wiki/Timeline_of_genetically_modified_organisms
I da ne zaboravim jos ovo
s obzirom da je retko ko stigao da izvrsi obimna istrazivanja o uticaju ove hrane na ljude ili zivotinje, sve se zasniva na verujmo na rec naucnicima koje placa Monsanto,
1998 Arpad Puzstai naucnik poreklom iz Madjarske radeci na institutu u Aberdenu u Skotskoj dosao je do rezultata da ishrana pacova GM krompirom unistava njihova creva i probavni sistem, kada je to objavio u medijima izgubio je posao i oduzeti su mu svi podaci, usledilo je nesto sto se u istoriji GMa zove Afera Puzstai.
http://en.wikipedia.org/wiki/%C3%81rp%C3%A1d_Pusztai
Do sada su se tvrdnje da se ljudima nista nece dogoditi zasnivale na tromesecnom hranjenju pacova BT kukuruzom, medjutim Francuzi su to radili dve godine i dosli do sasvim drugih rezultata.
http://www.dailymail.co.uk/news/article-2208452/Russia-suspends-import-use-American-GM-corn-study-revealed-cancer-risk.html
Genetically modified NK603 maize and the herbicide Roundup are said to lead to increased cancer and kidney damage in rats, according to the conclusions drawn by the scientists involved in the study. The research was led by Gilles-Eric Séralini of the University of Caen, who informed the press of the research findings on 19 September. The NK603 maize used in the study was developed by Monsanto and is resistant to the active herbicide ingredient glyphosate. It has been authorized for food and feed use in the EU since 2004, but not for cultivation.
Séralini’s team conducted feeding experiments with rats over the entire lifespan of the animals, which was around two years. Séralini reports that 50 per cent of the male rats and 70 per cent of the female rats died prematurely, compared with only 30 and 20 per cent respectively in the control group. The main cause of the higher mortality rate in the female rats was reported to be breast cancer, while the male rats died of liver and kidney damage and skin cancer. Séralini interprets the findings as a clear indication that the herbicide and the substances in the GM maize disrupt the animals’ hormonal system, triggering organ damage and cancer.
Znam da moj post izgleda kao cas biologije, ali poenta je da je nazalost GMO svuda prisutan i Monsanto ima sape u svakom uglu politike celog sveta, ako samo izguglate price o ovoj firmi videcete da se granice sa 9tim krugom pakla, firma koja drzi u saci citave vlade, svesno ubija ljude i patentira hranu kako bi zaradjivala na tudjoj gladi i muci a pri svemu tome tuzi, preti i potkupljuje ...u buducnosti nase rase gde se populacija penje na 7 biliona siromasne nacije ce svoje resurse menjati za hranu, kompanija koja bude imala monopol i patent nad proizvodnjom svetske hrane ce vladati svetom.
Cak sta vise vec postoje patenti za tkzv terminator semena biljaka koje ce radjati sterilno seme i na taj nacin osigurati da farmeri moraju svake godine da kupuju seme od Monsanta, terminator geni mogu da se ukrstaju sa normalnim biljkama i njih ucine sterilnim...jos nije dosta naucne fantastike?
Pitam se sta je sledeci korak.
Citava ta frka oko GMO uradila je i nesto pozitivno za promenu,
proizvodjaci organske iliti netretirane hrane imaju vise musterija i to pomaze lokalne i male proizvodjace, zato kao i ja pravac na pijacu i kod lokalnih farmera po hranu i to onu koja je u sezoni, bolje da ostavite i vise para komsiji nego da finansirate Monsanto i njegovo igranje boga a usput se trujete.
A da li ste sigurni u Evropi zavisi od vase vlade, ako verujete da ce vas vlada zastititi i odbiti prljav novac i prljavu hranu i biti spremna da kao Francuska plati ogromnu kaznu jer blokira svoje trziste za monsantov GMO...ako verujete da ce politicari odbiti ogromne nagrade od najvece svetske kompanije za GM da bi zastitili svoje sugradjane, ili ce kao spanija uzeti pare i reci ma nece vam nista biti samo napred...
Iz moje perspektive i najiskrenije, ne cini mi se da je hrana u supermarketima ni posebno zdrava ni posebno ukusna van sezone, niti znam odakle dolazi, u 90% slucajeva ima nalepnicu USA i to je to, ponekad je ontario a ponekad Kina ili Mexico, u sezoni tacno znam jer kupujem sveze na pijaci i po farmama.
Tuesday, December 25, 2012
Tudje refleksije o imigraciji i imigranti kao kanadska statistika
Iako imam par dana odmora i verovatno vremena da nesto napisem, nazalost nestade mi inspiracije :)
ali cisto da ne skrenem sa teme evo par tekstova koje sam nedavno procitala na temu...
Hmm, sta ja znam, zanimljivo je bilo procitati, mozda se sa nekim delovima slazem ali sa ostatkom ne bas...pre 20 godina moja mama je verovala da ce se stvari promeniti na bolje jednog dana, nazalost odrastajuci u tih 20 godina promena ja nisam tako naivna :)
http://blog.b92.net/text/5634/Elita-i-emigracija/
suma sumarum ovo je ono sto ja vidim
"Između ostalog, zato što je iz moje generacije, i desetak generacija pre i posle mene, 4% ljudi otišlo iz zemlje. Ali ne bilo kojih 4%, nego iz onih 5% koji čine elitu. Znači 80% elite je otišlo. Onih 20% elitnih ljudi koji su ostali, zbog hrabrosti, kukavičluka, patriotizma, odanosti prema porodici ili gluposti, svejedno, koji sada čine samo 1% populacije koja je na vrhuncu svojih stvaralačkih moći, nemaju dovoljno sinergije, nemaju kritičnu masu da društvo menjaju na radikalniji način od onog koji trenutno gledamo."
....
"Po neki put pomislim, čoveče, sećam se ovog tipa sa faksa, on je bio jedva prosečan, nije on sposoban za takvu funkciju. Ali, izgleda da nema boljih."
...
"Ali probajte da plaćate porez Srbiji a ne Novom Zelandu."
itd itd...
dakle ono sto ja vidim kada citam ovaj tekst je: iako su skoro svi pametni pobegli, iako su budale na vlasti a vi pokusavate da zivite i radite na drugom kraju sveta jer niste imali nikakvog izbora ni snage da se izborite za svoja prava tamo, ipak treba da finansirate ovu papazjaniju, samo mi iz teksta i dalje nije jasno zasto :))))
U svakom slucaju tekst me je osvezavajuce zabavio ali s druge strane vidim u njemu opasno ispiranje mozga omladini koja veruje da moze da promeni nesto, mozda je tako i bolje, neki od njih ce biti dovoljno suludo samodestruktivni i uporni pa mozda i uspeju da promene nesto pre nego sto padnu pod tockove, kao onaj decko iz beograda kojeg je na kraju prebio vozac autobusa jer je belezio stvari koje treba promeniti ili popraviti...s druge strane neki ce se kao vecina onih napolju otrezniti na vreme i pokusati barem da promene ono sto mogu, svoj zivot i svoj put.Ako nista drugo barem dobijes jednu siru sliku sveta i drugaciju perspektivu, i par sansi da se ostvaris...
Ovaj tekst mi se dopao, zato sto je vecinu stvari iz njega moguce primeniti i na deo Kanade gde sam sada, u smislu geta o kom sam pisala i integracije putem dobrog znanja jezika i skolovanja...e da i etno hrane, nedavno smo bili u prodavnici Italo food u Kitcheneru, mislim da nema stvari iz evropskih prodavnica koju ne mogu pronaci ovde sto se hrane tice, sa kozmetikom i lekovima je vec druga prica...
http://www.politika.rs/rubrike/Moj-zivot-u-inostranstvu/U-inostranstvu-a-kod-kuce.sr.html
vec sam spominjala da statisticari pomno prate emigraciju u cilju da pronadju zackoljice i otklone opste nezadovoljstvo mnogih emigranata, mada njihov prvi cilj je da je ucine mnogo mnogo efikasnijom :)
http://timesofindia.indiatimes.com/world/Why-some-immigrants-leave-Canada/articleshow/13148162.cms
posle ovog zanimljivog clanka evo par statistika vezanih za emigraciju naravno
http://www.statcan.gc.ca/pub/11f0019m/2010322/t001-eng.htm
ukratko, odmah po dolasku u zemlju oko 1.5 % nije apsolutno bilo zadovoljno svojom situacijom, nakon dve godine boravka ta cifra se povecala na 2.9 %,
dalje je zanimljivo da kako kod zadovoljnih raste procenat srazmerno godinama tako se povecava donekle i procenat kod nezadovoljnih,
skoro 40% dosljaka je imalo prilicno realnu sliku o tome sta ih ceka, i nakon 3 godine boravka 85% bi se ponovo odlucilo da dodje a 13.5 % ne bi doslo u Kanadu.
Naseljavanje imigranata u urbanim sredinama:
The City of Toronto was home to the largest number of foreign-born people in 2006. However, most of the growth in the foreign-born population occurred in the municipalities surrounding the city.
For example, Brampton's foreign-born population increased by 59.5% during the past five years. In 2006, the foreign-born population comprised 47.8% of Brampton's total population of 431,600, up from 39.9% in 2001.
In Markham, the foreign-born population grew 34.1% between 2001 and 2006. In fact, in 2006, more than half (56.5%) of its 260,800 residents were born outside Canada.
Mississauga has the second-largest population among the municipalities that make up the Toronto CMA. In 2006, just over one-half (51.6%) of the total population of 665,700 residents were born outside Canada.
Ajax, Aurora and Vaughan also saw increases of more than 40% in the foreign-born population between 2001 and 2006. The foreign-born made up nearly half (44.9%) of the population in Vaughan in 2006. In Ajax, 30.7% were born outside of Canada, while in Aurora, 22.4% of the population was foreign-born.
Stat Canada:promene u izgledu emigracije, veliki broj skolovanih emigranata biva zaglavljen na lose placenim poslovima da bi preziveo
During the 1991 to 2006 period, the proportion of immigrants with a university degree in jobs with low educational requirements (such as clerks, truck drivers, salespersons, cashiers and taxi drivers) increased. For recent immigrants, the proportions varied between 22% and 28% for men and between 36% and 44% for women. For established male immigrants, the trend was quite pronounced, as their proportion rose from 12% to 21%, while their female counterparts posted a more modest advance, climbing from 24% to 29%. Those proportions contrasted sharply with the stable proportion for native-born Canadians, about 10% for both men and women.
The increases for established immigrants suggest that the difficulties, which have long plagued recent immigrants, are today affecting established immigrants, which also suggests that difficulties experienced by recent immigrants are not necessarily temporary.
To understand the deterioration, the profiles of the two groups of immigrants were examined. However, the changes found in the profile of established immigrants—particularly language and country of origin—accounted for only a quarter of the deterioration for established immigrants. Furthermore, their field of study, usually applied sciences, slowed the upward movement of their representation in jobs with low educational requirements. That protection effect has weakened recently, though, as job losses occurred in the information technology sector. These findings applied to both men and women. Thus, if the profile of male immigrants arriving between 1990 and 1994 had remained the same as the profile of male immigrants arriving between 1975 and 1979, the proportion in occupations with low educational requirements in 2006 would have been 18% rather than 21%. For women, the proportion would have been about 27% instead of 29%.
Among recent male immigrants, profile changes explained just a fifth of the increase, while for recent female immigrants, they accounted for virtually 100% of the increase.
Hence a large share of the increase seems to be attributable to factors other than demographic characteristics. The remaining portion might be due to factors such as language skills, non-recognition of credentials, schooling or foreign experience (Green and Worswick 2004, Picot and Sweetman 2005, Ferrer et al. 2004, and Aydemir and Skuterud 2004) and the quality of education for nationals of relatively young countries of origin (Sweetman 2004). Moreover, immigrants arriving between 1990 and 1994 entered the labour market during a particularly harsh recession or the subsequent recovery characterized by slow employment growth. Launching a career when unemployment rates are high can have longer-term effects on earnings (Oreopoulos et al. 2008). It is therefore possible that recessions also affected immigrants' chances of having a job with low educational requirements. The skills of well-educated immigrants could easily erode over time, which might play a role in preventing them from remedying their situation as the years go by. In addition, well-educated immigrants are more likely to leave Canada, especially during recessions (Aydemir and Robinson 2006). That might also explain the observed increase in established immigrants' propensity to be in jobs with low educational requirements.
The accreditation process for regulated occupations may also have an impact on recent immigrants' chances of finding a job commensurate with their educational attainment. In general, the rates for established immigrants (men and women) with a degree in a field of study leading to a regulated profession such as medicine, nursing, engineering, law or accounting but working in occupations with low educational requirements were comparable to those of native-born Canadians in 1991, but increased sharply thereafter. Medicine had the largest increase (despite persistent evidence of a doctor shortage), although engineering also saw appreciable increases, coinciding with the decline of the information technology sector in recent years.
In 2006, established immigrants still had an advantage over recent immigrants, as the proportion in jobs with low educational requirements was generally lower, but the proportions have been converging over time and the gap relative to native-born Canadians has widened.
Stat Canada: Zasto je losiji uspeh i integracija emigranata koji ostaju u velikim urbanim sredinama- odlomci
Recent immigrants have experienced more difficulty integrating into the labour market than previous cohorts in the 1970s and 1980s. Since the 1990s, immigrant cohorts have earned significantly less income during their first years in Canada than other Canadians, and earnings growth in subsequent years has not been sufficient to achieve income parity (Frenette and Morissette 2003).
The immigrant population has changed greatly over the last few decades, one of the most dramatic changes being country of origin. Immigrants are now increasingly coming more from Asia (China, India and the Philippines, in particular) than from European countries such as the United Kingdom and Italy or from the United States. As a result, the proportion of immigrants who speak a language other than English or French at home has increased sharply (Citizenship and Immigration Canada 2005a).
At the same time, immigrants with university degrees are becoming more and more common. Of the immigrants who arrived between 1996 and 2001, more than one-third had a university degree, twice the proportion of native-born Canadians (CIC 2005a). Recent immigrants are also much more likely to be 'economic' immigrants, who qualified on the basis of admissibility criteria resulting from policies specifically intended to promote their entry into Canada. Because this should normally result in improved economic outcomes for immigrants, the deterioration observed over the last few years has caused serious concern (Picot, Hou and Coulombe 2007).
One trend, which has garnered considerable attention, is the increasing concentration of immigrants in Toronto and Vancouver. The proportion settling in those two cities rose from 43% for those immigrants admitted before 1986 to 61% for those admitted between 1996 and 2001 (CIC 2005a). Even though relatively few immigrants are choosing to settle outside the large urban centres, immigration is attracting a great deal of interest from smaller communities. These communities, especially in rural areas, often face declining populations, and immigration can represent a potential means of revitalizing their economies. A more balanced geographic distribution of immigration is generally acknowledged as being desirable (CIC 2001). Some specific policies have already been put in place to attract more immigrants to rural parts of the country.
......................................................................................................................................................................
This concentration of new immigrants settling in very large urban centres raises the question of the differences between large urban centres and the rest of the country: could economic integration difficulties simply reflect problems encountered in large urban centres?
Of course, every newcomer to the labour market, immigrant or otherwise, must overcome certain challenges, such as a lack of work experience, a mismatch between knowledge gained in school and industry requirements, and a lack of information on employment opportunities. However, immigrants face additional hurdles, including recognition of foreign qualifications, an even greater lack of information on labour market requirements and employment opportunities, and sometimes an incomplete ability to function in one of Canada's official languages. Discrimination may also also be an issue, since immigrants are increasingly likely to be members of visible minorities
..................................................................................
For Canadians in general, living in a large metropolitan area means a higher income. Median incomes of Canadians in very large urban areas and large urban areas were $28,100 and $30,500, respectively, compared with $22,500 in small towns and rural areas (Chart B), a significant difference.
For immigrants, the pattern is reversed. Incomes of immigrants were lowest in very large urban areas (median $16,800) and highest in small urban areas (median $19,500), a difference of 16%. Incomes of immigrants in small towns and rural areas (median $18,800) were also significantly greater (by 12%) than those of immigrants in very large urban areas.
While immigrants have lower incomes in all types of areas, the gap narrows along the gradient from urban to rural. In very large urban areas, the median income gap is very large, at 67%. In small urban areas, the gap falls to 32%, while in small towns and rural areas the gap is only 20%.
...................................................................................................................................................................
Integration of immigrants in small, less urbanized areas is more rapid and that advantage increases over time. In very large urban areas, the initial income gap is 37%. It gradually decreases, but rather slowly. After four years, the gap is still 22%, falling below the 10-percent threshold in the twelfth year (Chart C). In contrast, in small urban areas, the initial gap is only 14%, and in the fourth year immigrants are earning 2% more than Canadians. The relative advantage of immigrants continues to increase over time, reaching a peak of 18% following the eleventh year.
In small towns and rural areas, the advantage of immigrants is even more pronounced. In their first year of permanent residence, their average income is 4% higher than that of Canadians. In the thirteenth year, the relative income advantage of immigrants rises to 19%.
.......................................................................................................................
Economic class immigrants have difficulty integrating in the major urban centres, regardless of their education, their ability in an official language or their country of origin. For almost every group of immigrant considered, parity had still not been achieved even after 13 years, the maximum observable with the data. In fact, only those with a university degree, ability in an official language and from a region other than Africa and Asia eventually manage to achieve parity—and even then, after seven years.
In contrast, in a small urban or rural area, these same immigrants generally manage to integrate quite rapidly, especially when they have a university degree upon establishment. In fact, every group of immigrants with a degree achieves parity within at most four years, and some achieve it within the first year. Nonetheless, in many cases economic integration is better in smaller regions even for immigrants with at most a high school diploma upon establishment.
For refugees, the contrast between the larger urban centres and the smaller urban and rural areas is even more striking. In the larger urban centres, none achieved parity within 13 years.
...............................................................................................................................................................
Nonetheless, some hypotheses merit consideration. The difficulty associated with the recognition of education obtained abroad is well known, and the lack of information about labour market requirements and job opportunities, and the sometimes imperfect ability in one of the official languages, are examples of factors that can slow the economic integration of immigrants.
With regard to education, the impact of university degrees earned abroad on relative incomes is greater in less urbanized regions. It is difficult to determine the extent to which this is because immigrants living in the smaller areas are better able to translate their education acquired abroad into income and/or because a smaller proportion of people with university degrees live in these areas. Based on the 2001 Census, the proportion of university graduates in the adult population aged 25 to 64 years is 30% in the largest urban centres (Montréal, Toronto and Vancouver) and 16% in the areas with fewer than 100,000 inhabitants. Among new immigrants, the differences according to education upon arrival are much less pronounced (Table 1). Immigrants with university degrees are particularly well represented in the small areas (Chart D), and having pursued postsecondary (not only university) studies abroad greatly improves the advantage of immigrants in the smaller areas. However, even less well-educated immigrants post better results in terms of economic integration in smaller urban areas and the smaller cities and rural areas.
The need for information about labour market requirements and job opportunities suggests that the creation of a network—formal or informal—with non-immigrants would likely be inevitable in smaller areas, precisely because of the smaller proportion of immigrants there. In return, this network may be critical to economic integration, even if the small proportion of immigrants may be a source of other kinds of disadvantages. This does not mean that immigrants living in smaller regions will not face the same difficulties inherent to the local labour market as any of their neighbours. Rather, they will be less likely to be at a disadvantage than immigrants in the major urban centres merely because they are immigrants.
Lack of ability in an official language is not as great a handicap outside the major centres. In the largest urban centres, none of the groups of immigrants without ability in an official language managed to achieve income parity after 13 years. In smaller cities and rural areas, several groups, in particular refugees, managed to achieve it. One could conclude that these immigrants are more likely to learn one of the official languages quickly if they live in an area with a high proportion of French- or English-speakers. This enables them to overcome this barrier more rapidly than in the larger urban centres.
To a large extent, the data also rule out at least one other possible hypothesis. Even though immigrants living in smaller cities and rural areas are more likely to come from Europe and the United States, this does not explain why they do better than immigrants in the major urban centres. The raw regressions suggest that in smaller cities and rural areas, the impact of country of origin on income advantage is very small, and does not necessarily favour immigrants from Europe, the United States or Oceania. Also, immigrants from the United States are the only ones to have integrated more rapidly from an economic standpoint in the larger urban centres. In other words, it is very likely that the discrepancies identified would be even larger if the distribution by country of origin in the smaller cities and rural areas were closer to that in the larger urban centres.
Naturally, several factors could affect immigrants' ability to integrate. These include, in particular, their formal or informal reception by government and community, any discrimination they may face, and their motivation to integrate into the labour market. None of these can me measured from the data.
....................................................................................................................................................................
The economic well-being of immigrants is critical for a country like Canada, which relies heavily on immigration for demographic growth. Where immigrants choose to settle appears to affect their economic integration. It is much faster outside the largest urban centres, which is where most of them settle. In contrast, the incomes of those who choose to settle outside these major centres are similar to those of other Canadians. This initial disadvantage of immigrants, when it exists, generally disappears after a few years.
In contrast, in the largest urban centres, immigrants face a large initial income disadvantage, and subsequent increases are not enough for them to achieve parity. Better economic integration of immigrants outside the largest urban centres is evident even after taking into consideration differences in terms of immigrants' education upon arrival, prior ability in an official language, admission class and country of origin.
These results put the large income differences between recent immigrants and other Canadians, identified in previous studies, into perspective. These differences appear, at least in large part, to result from a dynamic exclusive to the largest urban centres.
Immigrants living outside the largest urban centres can translate their credentials acquired abroad into a relative income advantage more easily. They are more likely to overcome their lack of ability in an official language, quickly learning English or French, enabling them to increase their ability to generate income faster.
Iz podataka Stat Canada imigranti se brze i lakse integrisu u manjim sredinama gde im je u proseku za to potrebno oko 4 godine, prosek za vece gradove i metropole je za mali broj onih koji uspeju 7 do 13 godina )integracija podrazumeva posao u struci ili full time pristojno placen posao ne survival jobs, platu u polju posla jednaku onima rodjenim u kanadi, i neku vrstu stambene obezbedjenosti, drugim recima istu situaciju kao vecina kanadskih gradjana)
Isuvise veliki broj imigranata ne uspeva da se ostvari u vecim urbanim sredinama prvenstveno zbog finansijske situacije i ogromne konkurencije.
Imigranti u manjim sredinama nemaju luksuz da zive u getu i primorani su da nauce jezik bolje jer moraju da ga koriste non stop.imigranti u manjim sredinama lakse stvaraju prijateljstva i mreze poznanstva jer su zajednice otvorenije, i samim tim imaju bolji pristup informacijama i poslovima.
itd itd koga zanima ceo tekst je ovde,
http://www.statcan.gc.ca/pub/75-001-x/2008101/article/10505-eng.htm
ali cisto da ne skrenem sa teme evo par tekstova koje sam nedavno procitala na temu...
Hmm, sta ja znam, zanimljivo je bilo procitati, mozda se sa nekim delovima slazem ali sa ostatkom ne bas...pre 20 godina moja mama je verovala da ce se stvari promeniti na bolje jednog dana, nazalost odrastajuci u tih 20 godina promena ja nisam tako naivna :)
http://blog.b92.net/text/5634/Elita-i-emigracija/
suma sumarum ovo je ono sto ja vidim
"Između ostalog, zato što je iz moje generacije, i desetak generacija pre i posle mene, 4% ljudi otišlo iz zemlje. Ali ne bilo kojih 4%, nego iz onih 5% koji čine elitu. Znači 80% elite je otišlo. Onih 20% elitnih ljudi koji su ostali, zbog hrabrosti, kukavičluka, patriotizma, odanosti prema porodici ili gluposti, svejedno, koji sada čine samo 1% populacije koja je na vrhuncu svojih stvaralačkih moći, nemaju dovoljno sinergije, nemaju kritičnu masu da društvo menjaju na radikalniji način od onog koji trenutno gledamo."
....
"Po neki put pomislim, čoveče, sećam se ovog tipa sa faksa, on je bio jedva prosečan, nije on sposoban za takvu funkciju. Ali, izgleda da nema boljih."
...
"Ali probajte da plaćate porez Srbiji a ne Novom Zelandu."
itd itd...
dakle ono sto ja vidim kada citam ovaj tekst je: iako su skoro svi pametni pobegli, iako su budale na vlasti a vi pokusavate da zivite i radite na drugom kraju sveta jer niste imali nikakvog izbora ni snage da se izborite za svoja prava tamo, ipak treba da finansirate ovu papazjaniju, samo mi iz teksta i dalje nije jasno zasto :))))
U svakom slucaju tekst me je osvezavajuce zabavio ali s druge strane vidim u njemu opasno ispiranje mozga omladini koja veruje da moze da promeni nesto, mozda je tako i bolje, neki od njih ce biti dovoljno suludo samodestruktivni i uporni pa mozda i uspeju da promene nesto pre nego sto padnu pod tockove, kao onaj decko iz beograda kojeg je na kraju prebio vozac autobusa jer je belezio stvari koje treba promeniti ili popraviti...s druge strane neki ce se kao vecina onih napolju otrezniti na vreme i pokusati barem da promene ono sto mogu, svoj zivot i svoj put.Ako nista drugo barem dobijes jednu siru sliku sveta i drugaciju perspektivu, i par sansi da se ostvaris...
Ovaj tekst mi se dopao, zato sto je vecinu stvari iz njega moguce primeniti i na deo Kanade gde sam sada, u smislu geta o kom sam pisala i integracije putem dobrog znanja jezika i skolovanja...e da i etno hrane, nedavno smo bili u prodavnici Italo food u Kitcheneru, mislim da nema stvari iz evropskih prodavnica koju ne mogu pronaci ovde sto se hrane tice, sa kozmetikom i lekovima je vec druga prica...
http://www.politika.rs/rubrike/Moj-zivot-u-inostranstvu/U-inostranstvu-a-kod-kuce.sr.html
vec sam spominjala da statisticari pomno prate emigraciju u cilju da pronadju zackoljice i otklone opste nezadovoljstvo mnogih emigranata, mada njihov prvi cilj je da je ucine mnogo mnogo efikasnijom :)
http://timesofindia.indiatimes.com/world/Why-some-immigrants-leave-Canada/articleshow/13148162.cms
posle ovog zanimljivog clanka evo par statistika vezanih za emigraciju naravno
http://www.statcan.gc.ca/pub/11f0019m/2010322/t001-eng.htm
ukratko, odmah po dolasku u zemlju oko 1.5 % nije apsolutno bilo zadovoljno svojom situacijom, nakon dve godine boravka ta cifra se povecala na 2.9 %,
dalje je zanimljivo da kako kod zadovoljnih raste procenat srazmerno godinama tako se povecava donekle i procenat kod nezadovoljnih,
skoro 40% dosljaka je imalo prilicno realnu sliku o tome sta ih ceka, i nakon 3 godine boravka 85% bi se ponovo odlucilo da dodje a 13.5 % ne bi doslo u Kanadu.
Naseljavanje imigranata u urbanim sredinama:
The City of Toronto was home to the largest number of foreign-born people in 2006. However, most of the growth in the foreign-born population occurred in the municipalities surrounding the city.
For example, Brampton's foreign-born population increased by 59.5% during the past five years. In 2006, the foreign-born population comprised 47.8% of Brampton's total population of 431,600, up from 39.9% in 2001.
In Markham, the foreign-born population grew 34.1% between 2001 and 2006. In fact, in 2006, more than half (56.5%) of its 260,800 residents were born outside Canada.
Mississauga has the second-largest population among the municipalities that make up the Toronto CMA. In 2006, just over one-half (51.6%) of the total population of 665,700 residents were born outside Canada.
Ajax, Aurora and Vaughan also saw increases of more than 40% in the foreign-born population between 2001 and 2006. The foreign-born made up nearly half (44.9%) of the population in Vaughan in 2006. In Ajax, 30.7% were born outside of Canada, while in Aurora, 22.4% of the population was foreign-born.
Stat Canada:promene u izgledu emigracije, veliki broj skolovanih emigranata biva zaglavljen na lose placenim poslovima da bi preziveo
During the 1991 to 2006 period, the proportion of immigrants with a university degree in jobs with low educational requirements (such as clerks, truck drivers, salespersons, cashiers and taxi drivers) increased. For recent immigrants, the proportions varied between 22% and 28% for men and between 36% and 44% for women. For established male immigrants, the trend was quite pronounced, as their proportion rose from 12% to 21%, while their female counterparts posted a more modest advance, climbing from 24% to 29%. Those proportions contrasted sharply with the stable proportion for native-born Canadians, about 10% for both men and women.
The increases for established immigrants suggest that the difficulties, which have long plagued recent immigrants, are today affecting established immigrants, which also suggests that difficulties experienced by recent immigrants are not necessarily temporary.
To understand the deterioration, the profiles of the two groups of immigrants were examined. However, the changes found in the profile of established immigrants—particularly language and country of origin—accounted for only a quarter of the deterioration for established immigrants. Furthermore, their field of study, usually applied sciences, slowed the upward movement of their representation in jobs with low educational requirements. That protection effect has weakened recently, though, as job losses occurred in the information technology sector. These findings applied to both men and women. Thus, if the profile of male immigrants arriving between 1990 and 1994 had remained the same as the profile of male immigrants arriving between 1975 and 1979, the proportion in occupations with low educational requirements in 2006 would have been 18% rather than 21%. For women, the proportion would have been about 27% instead of 29%.
Among recent male immigrants, profile changes explained just a fifth of the increase, while for recent female immigrants, they accounted for virtually 100% of the increase.
Hence a large share of the increase seems to be attributable to factors other than demographic characteristics. The remaining portion might be due to factors such as language skills, non-recognition of credentials, schooling or foreign experience (Green and Worswick 2004, Picot and Sweetman 2005, Ferrer et al. 2004, and Aydemir and Skuterud 2004) and the quality of education for nationals of relatively young countries of origin (Sweetman 2004). Moreover, immigrants arriving between 1990 and 1994 entered the labour market during a particularly harsh recession or the subsequent recovery characterized by slow employment growth. Launching a career when unemployment rates are high can have longer-term effects on earnings (Oreopoulos et al. 2008). It is therefore possible that recessions also affected immigrants' chances of having a job with low educational requirements. The skills of well-educated immigrants could easily erode over time, which might play a role in preventing them from remedying their situation as the years go by. In addition, well-educated immigrants are more likely to leave Canada, especially during recessions (Aydemir and Robinson 2006). That might also explain the observed increase in established immigrants' propensity to be in jobs with low educational requirements.
The accreditation process for regulated occupations may also have an impact on recent immigrants' chances of finding a job commensurate with their educational attainment. In general, the rates for established immigrants (men and women) with a degree in a field of study leading to a regulated profession such as medicine, nursing, engineering, law or accounting but working in occupations with low educational requirements were comparable to those of native-born Canadians in 1991, but increased sharply thereafter. Medicine had the largest increase (despite persistent evidence of a doctor shortage), although engineering also saw appreciable increases, coinciding with the decline of the information technology sector in recent years.
In 2006, established immigrants still had an advantage over recent immigrants, as the proportion in jobs with low educational requirements was generally lower, but the proportions have been converging over time and the gap relative to native-born Canadians has widened.
Stat Canada: Zasto je losiji uspeh i integracija emigranata koji ostaju u velikim urbanim sredinama- odlomci
Recent immigrants have experienced more difficulty integrating into the labour market than previous cohorts in the 1970s and 1980s. Since the 1990s, immigrant cohorts have earned significantly less income during their first years in Canada than other Canadians, and earnings growth in subsequent years has not been sufficient to achieve income parity (Frenette and Morissette 2003).
The immigrant population has changed greatly over the last few decades, one of the most dramatic changes being country of origin. Immigrants are now increasingly coming more from Asia (China, India and the Philippines, in particular) than from European countries such as the United Kingdom and Italy or from the United States. As a result, the proportion of immigrants who speak a language other than English or French at home has increased sharply (Citizenship and Immigration Canada 2005a).
At the same time, immigrants with university degrees are becoming more and more common. Of the immigrants who arrived between 1996 and 2001, more than one-third had a university degree, twice the proportion of native-born Canadians (CIC 2005a). Recent immigrants are also much more likely to be 'economic' immigrants, who qualified on the basis of admissibility criteria resulting from policies specifically intended to promote their entry into Canada. Because this should normally result in improved economic outcomes for immigrants, the deterioration observed over the last few years has caused serious concern (Picot, Hou and Coulombe 2007).
One trend, which has garnered considerable attention, is the increasing concentration of immigrants in Toronto and Vancouver. The proportion settling in those two cities rose from 43% for those immigrants admitted before 1986 to 61% for those admitted between 1996 and 2001 (CIC 2005a). Even though relatively few immigrants are choosing to settle outside the large urban centres, immigration is attracting a great deal of interest from smaller communities. These communities, especially in rural areas, often face declining populations, and immigration can represent a potential means of revitalizing their economies. A more balanced geographic distribution of immigration is generally acknowledged as being desirable (CIC 2001). Some specific policies have already been put in place to attract more immigrants to rural parts of the country.
......................................................................................................................................................................
This concentration of new immigrants settling in very large urban centres raises the question of the differences between large urban centres and the rest of the country: could economic integration difficulties simply reflect problems encountered in large urban centres?
Of course, every newcomer to the labour market, immigrant or otherwise, must overcome certain challenges, such as a lack of work experience, a mismatch between knowledge gained in school and industry requirements, and a lack of information on employment opportunities. However, immigrants face additional hurdles, including recognition of foreign qualifications, an even greater lack of information on labour market requirements and employment opportunities, and sometimes an incomplete ability to function in one of Canada's official languages. Discrimination may also also be an issue, since immigrants are increasingly likely to be members of visible minorities
..................................................................................
For Canadians in general, living in a large metropolitan area means a higher income. Median incomes of Canadians in very large urban areas and large urban areas were $28,100 and $30,500, respectively, compared with $22,500 in small towns and rural areas (Chart B), a significant difference.
For immigrants, the pattern is reversed. Incomes of immigrants were lowest in very large urban areas (median $16,800) and highest in small urban areas (median $19,500), a difference of 16%. Incomes of immigrants in small towns and rural areas (median $18,800) were also significantly greater (by 12%) than those of immigrants in very large urban areas.
While immigrants have lower incomes in all types of areas, the gap narrows along the gradient from urban to rural. In very large urban areas, the median income gap is very large, at 67%. In small urban areas, the gap falls to 32%, while in small towns and rural areas the gap is only 20%.
...................................................................................................................................................................
Integration of immigrants in small, less urbanized areas is more rapid and that advantage increases over time. In very large urban areas, the initial income gap is 37%. It gradually decreases, but rather slowly. After four years, the gap is still 22%, falling below the 10-percent threshold in the twelfth year (Chart C). In contrast, in small urban areas, the initial gap is only 14%, and in the fourth year immigrants are earning 2% more than Canadians. The relative advantage of immigrants continues to increase over time, reaching a peak of 18% following the eleventh year.
In small towns and rural areas, the advantage of immigrants is even more pronounced. In their first year of permanent residence, their average income is 4% higher than that of Canadians. In the thirteenth year, the relative income advantage of immigrants rises to 19%.
.......................................................................................................................
Economic class immigrants have difficulty integrating in the major urban centres, regardless of their education, their ability in an official language or their country of origin. For almost every group of immigrant considered, parity had still not been achieved even after 13 years, the maximum observable with the data. In fact, only those with a university degree, ability in an official language and from a region other than Africa and Asia eventually manage to achieve parity—and even then, after seven years.
In contrast, in a small urban or rural area, these same immigrants generally manage to integrate quite rapidly, especially when they have a university degree upon establishment. In fact, every group of immigrants with a degree achieves parity within at most four years, and some achieve it within the first year. Nonetheless, in many cases economic integration is better in smaller regions even for immigrants with at most a high school diploma upon establishment.
For refugees, the contrast between the larger urban centres and the smaller urban and rural areas is even more striking. In the larger urban centres, none achieved parity within 13 years.
...............................................................................................................................................................
Nonetheless, some hypotheses merit consideration. The difficulty associated with the recognition of education obtained abroad is well known, and the lack of information about labour market requirements and job opportunities, and the sometimes imperfect ability in one of the official languages, are examples of factors that can slow the economic integration of immigrants.
With regard to education, the impact of university degrees earned abroad on relative incomes is greater in less urbanized regions. It is difficult to determine the extent to which this is because immigrants living in the smaller areas are better able to translate their education acquired abroad into income and/or because a smaller proportion of people with university degrees live in these areas. Based on the 2001 Census, the proportion of university graduates in the adult population aged 25 to 64 years is 30% in the largest urban centres (Montréal, Toronto and Vancouver) and 16% in the areas with fewer than 100,000 inhabitants. Among new immigrants, the differences according to education upon arrival are much less pronounced (Table 1). Immigrants with university degrees are particularly well represented in the small areas (Chart D), and having pursued postsecondary (not only university) studies abroad greatly improves the advantage of immigrants in the smaller areas. However, even less well-educated immigrants post better results in terms of economic integration in smaller urban areas and the smaller cities and rural areas.
The need for information about labour market requirements and job opportunities suggests that the creation of a network—formal or informal—with non-immigrants would likely be inevitable in smaller areas, precisely because of the smaller proportion of immigrants there. In return, this network may be critical to economic integration, even if the small proportion of immigrants may be a source of other kinds of disadvantages. This does not mean that immigrants living in smaller regions will not face the same difficulties inherent to the local labour market as any of their neighbours. Rather, they will be less likely to be at a disadvantage than immigrants in the major urban centres merely because they are immigrants.
Lack of ability in an official language is not as great a handicap outside the major centres. In the largest urban centres, none of the groups of immigrants without ability in an official language managed to achieve income parity after 13 years. In smaller cities and rural areas, several groups, in particular refugees, managed to achieve it. One could conclude that these immigrants are more likely to learn one of the official languages quickly if they live in an area with a high proportion of French- or English-speakers. This enables them to overcome this barrier more rapidly than in the larger urban centres.
To a large extent, the data also rule out at least one other possible hypothesis. Even though immigrants living in smaller cities and rural areas are more likely to come from Europe and the United States, this does not explain why they do better than immigrants in the major urban centres. The raw regressions suggest that in smaller cities and rural areas, the impact of country of origin on income advantage is very small, and does not necessarily favour immigrants from Europe, the United States or Oceania. Also, immigrants from the United States are the only ones to have integrated more rapidly from an economic standpoint in the larger urban centres. In other words, it is very likely that the discrepancies identified would be even larger if the distribution by country of origin in the smaller cities and rural areas were closer to that in the larger urban centres.
Naturally, several factors could affect immigrants' ability to integrate. These include, in particular, their formal or informal reception by government and community, any discrimination they may face, and their motivation to integrate into the labour market. None of these can me measured from the data.
....................................................................................................................................................................
The economic well-being of immigrants is critical for a country like Canada, which relies heavily on immigration for demographic growth. Where immigrants choose to settle appears to affect their economic integration. It is much faster outside the largest urban centres, which is where most of them settle. In contrast, the incomes of those who choose to settle outside these major centres are similar to those of other Canadians. This initial disadvantage of immigrants, when it exists, generally disappears after a few years.
In contrast, in the largest urban centres, immigrants face a large initial income disadvantage, and subsequent increases are not enough for them to achieve parity. Better economic integration of immigrants outside the largest urban centres is evident even after taking into consideration differences in terms of immigrants' education upon arrival, prior ability in an official language, admission class and country of origin.
These results put the large income differences between recent immigrants and other Canadians, identified in previous studies, into perspective. These differences appear, at least in large part, to result from a dynamic exclusive to the largest urban centres.
Immigrants living outside the largest urban centres can translate their credentials acquired abroad into a relative income advantage more easily. They are more likely to overcome their lack of ability in an official language, quickly learning English or French, enabling them to increase their ability to generate income faster.
Iz podataka Stat Canada imigranti se brze i lakse integrisu u manjim sredinama gde im je u proseku za to potrebno oko 4 godine, prosek za vece gradove i metropole je za mali broj onih koji uspeju 7 do 13 godina )integracija podrazumeva posao u struci ili full time pristojno placen posao ne survival jobs, platu u polju posla jednaku onima rodjenim u kanadi, i neku vrstu stambene obezbedjenosti, drugim recima istu situaciju kao vecina kanadskih gradjana)
Isuvise veliki broj imigranata ne uspeva da se ostvari u vecim urbanim sredinama prvenstveno zbog finansijske situacije i ogromne konkurencije.
Imigranti u manjim sredinama nemaju luksuz da zive u getu i primorani su da nauce jezik bolje jer moraju da ga koriste non stop.imigranti u manjim sredinama lakse stvaraju prijateljstva i mreze poznanstva jer su zajednice otvorenije, i samim tim imaju bolji pristup informacijama i poslovima.
itd itd koga zanima ceo tekst je ovde,
http://www.statcan.gc.ca/pub/75-001-x/2008101/article/10505-eng.htm
Sunday, December 9, 2012
Zimska dosada
30tog novembra zavrsila se sezona uragana u severnoj americi, u Kanadi je pao prvi sneg i vejao citav dan da bi se tri dana kasnije otopio na 12 stepeni u plusu, nije mi jasno zasto ljudi i dalje tvrde da globalno zagrevanje ne postoji...Zbog sezone i zbog vremena pocela je epidemija kojekakvih gripa i smrljavica koja se brze siri jer sve vise ljudi provodi vreme u zatvorenom po mallovima i prodavnicama, imam osecaj da svake nedelje visimo kod lekara zbog druge bolesti, ako ja ne donesem iz vrtica donese klinac i tako se vrtimo u krug sa temperaturama, kasljem, smrljavicama i neprospavanim nocima. Na poslu je hronicna razmena lekova, -ima neko nesto za glavu, za stomak, za mucninu...svi su na necemu da izguraju radni dan a uvece ako imaju taj luksuz da nemaju bolesnu decu piju tablete za spavanje da izguraju noc.Svi brojimo dane do praznika kada cemo imati nedelju dana odmora.Vrtici i skole ne rade od 25tog decembra do drugog januara.Ostali, zavisno od firme, dobijaju isto par dana za bozic i novu godinu da provedu sa porodicom ili otputuju negde.
Zimsko vreme je zasada bez padavina, vrtimo se oko nule ili u plusu, ulice su prazne a vikendom se ljudi naguraju u trzne centre, ako ih pazljivo pogledate videcete da svi u ruci ispred ociju drze smartphone i vecito tipkaju nesto, kao da su svi online sve vreme,kao da vecina nije tu, iako im tela sede u kafeu mozak im je negde drugde... mama i dete sede klinac jede sladoled a mama tipka nesto, momak i devojka sede i ne gledaju jedno drugo gledaju u ekran, polako ali neminovno ekrani su okupirali svet i svest, posto je zimsko vreme vreme dosade a ljudi imaju izbor ili da sede kod kuce ispred velikih ekrana ili da se naguraju u topli trzni i besciljno lutaju po prodavnicama iako im ne fali stvari i kupuju iz dosade, zanimljivo je kako ipak odaberu da ponesu svoje male ekrane sa sobom...Za vreme pauze na poslu ja pijem kafu i citam knjigu, ostali imaju iphone ili kindle :) i jedu svoj rucak u tisini uz ekran i sa slusalicama na usima, ponekad pricamo a ponekad neko i odrema tih pola sata.
Druga stvar koja mi je zanimljiva u vezi sa trznim i prodavnicama je nesto sto zovem "klub prevrtaca" ciji sam verovatno i ja clan hahah, oko 5 sati autobusi iskrcaju gomilu studentarije i ljudi koji se vracaju sa posla, dok cekam sledeci prevoz za sat vremena izbegavam deo sa hranom kao svaka pametna zena :) i odlazim da gledam izloge, kada udjem u prodavnicu bez ikakve namere da kupim nesto vidim gomilu clanova kluba, ljudi koji ubijaju vreme izmedju 2 busa prevrcuci stvari po prodavnicama, zagledaju nove stvari i prevrcu ih da bi se zacudili cenom ili omiljeni deo starijih zena opipavaju svaki jedan rukav majci ili dzempera na vesalicama da osete materijal pod prstima...i dok mnogi uspeju da pronadju poneku sitnicu koju bi eto ipak mozda trebalo kupiti jer vidi kako je jeftino ...poneko uspe da izadje iz prodavnice i praznih saka, puf.Reklame u vreme praznika posvecenih poklonima i kupovini su postale sve ruznije i banalnije, sto me podseti na smesni komentar moje koleginice da praznici nisu najdepresivnije doba godine vec prve nedelje januara nakon njih kada ljudi pogledaju stanje na svojim kreditnim karticama LOL
Ipak ova mi se dopada
U centru je napravljen deo za klizanje i park su okitili sarenim sijalicama, ovog vikenda smo bili na http://www.kitchener.ca/en/livinginkitchener/ChristkindlMarket.asp pokupili koji domaci spekulas i vocni hleb i uzivali u muzici.Proslog vikenda smo vodili klince da vide deda mraza na 2 sata ludog putovanja bozicnim vozom do obliznje Elmire, sluzili su toplu cokoladu i keks, deda mraz je posetio svako dete i dao mu lizalice, onda su muzicari svirali bozicne pesme dok su svi u vagonu pevali i trazili pesme koje zele da cuju...bilo je divno i klinci su uzivali :)
I da ne preskocim ovo, zamalo da Kanada ima svog Grinca koji je ukrao bozic i poklone hiljadama dece, naime jedan od menagera dobrotvorne organizacije Salvation Army u dilu sa indijskim "biznismenom" sumnjivog morala ukrao je iz skladista kompanije donirane igracke vredne 2 miliona dolara u nameri da ih preprodaju preko fiktivnih firmi doticnog biznismena, na svu srecu policija je uhapsila obojicu i vratila bar deo igracaka koje jos nisu "utopljene"
http://www.thestar.com/news/gta/crime/article/1298790--recovered-salvation-army-toys-to-be-returned-in-time-for-christmas
Izgleda da doticnom gospodinu plata od preko 111.000 godisnje nije bila dovoljna pa je resio da krade od dece... Moje davanje dobrotvornim organizacijama prestalo je onog dana kada su gospoda iz SPC na ime gladne dece na kosovu kupovala sebi stanove po Solunu i dzipove, ali izgleda da grincova ima svuda gde ima dobrotvora tj ovcica koje mogu da se sisaju tako da ostajem pri tome da ne finansiram nista ne naucnog karaktera, jedine stvari za koje dajem prilog su naucna istrazivanja, u mom slucaju londonskoj decjoj bolnici za rak i ostalim klinickim studijama za decje i genetske bolesti i to par dolara mesecno iz ciste zahvalnosti sto njihovi programi ipak pomazu nekom.
Inace koliko su stvari ponekad transparentne pokazuje tabla na novom igralistu u Torontu koje je kostalo fantasticnih milion i po dolara, a nije nista posebno fantasticno,ima splash centar, kupatilo i 2 terena za tenis, odmah na ulazu nalazi se lista donatora sa spiskom koliko su dali i na sta su te pare potrosene, mislim da je malo preterano al ajde bar se vidi da su pare otisle na decu i lokalnu zajednicu.
Zimsko vreme je zasada bez padavina, vrtimo se oko nule ili u plusu, ulice su prazne a vikendom se ljudi naguraju u trzne centre, ako ih pazljivo pogledate videcete da svi u ruci ispred ociju drze smartphone i vecito tipkaju nesto, kao da su svi online sve vreme,kao da vecina nije tu, iako im tela sede u kafeu mozak im je negde drugde... mama i dete sede klinac jede sladoled a mama tipka nesto, momak i devojka sede i ne gledaju jedno drugo gledaju u ekran, polako ali neminovno ekrani su okupirali svet i svest, posto je zimsko vreme vreme dosade a ljudi imaju izbor ili da sede kod kuce ispred velikih ekrana ili da se naguraju u topli trzni i besciljno lutaju po prodavnicama iako im ne fali stvari i kupuju iz dosade, zanimljivo je kako ipak odaberu da ponesu svoje male ekrane sa sobom...Za vreme pauze na poslu ja pijem kafu i citam knjigu, ostali imaju iphone ili kindle :) i jedu svoj rucak u tisini uz ekran i sa slusalicama na usima, ponekad pricamo a ponekad neko i odrema tih pola sata.
Druga stvar koja mi je zanimljiva u vezi sa trznim i prodavnicama je nesto sto zovem "klub prevrtaca" ciji sam verovatno i ja clan hahah, oko 5 sati autobusi iskrcaju gomilu studentarije i ljudi koji se vracaju sa posla, dok cekam sledeci prevoz za sat vremena izbegavam deo sa hranom kao svaka pametna zena :) i odlazim da gledam izloge, kada udjem u prodavnicu bez ikakve namere da kupim nesto vidim gomilu clanova kluba, ljudi koji ubijaju vreme izmedju 2 busa prevrcuci stvari po prodavnicama, zagledaju nove stvari i prevrcu ih da bi se zacudili cenom ili omiljeni deo starijih zena opipavaju svaki jedan rukav majci ili dzempera na vesalicama da osete materijal pod prstima...i dok mnogi uspeju da pronadju poneku sitnicu koju bi eto ipak mozda trebalo kupiti jer vidi kako je jeftino ...poneko uspe da izadje iz prodavnice i praznih saka, puf.Reklame u vreme praznika posvecenih poklonima i kupovini su postale sve ruznije i banalnije, sto me podseti na smesni komentar moje koleginice da praznici nisu najdepresivnije doba godine vec prve nedelje januara nakon njih kada ljudi pogledaju stanje na svojim kreditnim karticama LOL
Ipak ova mi se dopada
U centru je napravljen deo za klizanje i park su okitili sarenim sijalicama, ovog vikenda smo bili na http://www.kitchener.ca/en/livinginkitchener/ChristkindlMarket.asp pokupili koji domaci spekulas i vocni hleb i uzivali u muzici.Proslog vikenda smo vodili klince da vide deda mraza na 2 sata ludog putovanja bozicnim vozom do obliznje Elmire, sluzili su toplu cokoladu i keks, deda mraz je posetio svako dete i dao mu lizalice, onda su muzicari svirali bozicne pesme dok su svi u vagonu pevali i trazili pesme koje zele da cuju...bilo je divno i klinci su uzivali :)
I da ne preskocim ovo, zamalo da Kanada ima svog Grinca koji je ukrao bozic i poklone hiljadama dece, naime jedan od menagera dobrotvorne organizacije Salvation Army u dilu sa indijskim "biznismenom" sumnjivog morala ukrao je iz skladista kompanije donirane igracke vredne 2 miliona dolara u nameri da ih preprodaju preko fiktivnih firmi doticnog biznismena, na svu srecu policija je uhapsila obojicu i vratila bar deo igracaka koje jos nisu "utopljene"
http://www.thestar.com/news/gta/crime/article/1298790--recovered-salvation-army-toys-to-be-returned-in-time-for-christmas
Izgleda da doticnom gospodinu plata od preko 111.000 godisnje nije bila dovoljna pa je resio da krade od dece... Moje davanje dobrotvornim organizacijama prestalo je onog dana kada su gospoda iz SPC na ime gladne dece na kosovu kupovala sebi stanove po Solunu i dzipove, ali izgleda da grincova ima svuda gde ima dobrotvora tj ovcica koje mogu da se sisaju tako da ostajem pri tome da ne finansiram nista ne naucnog karaktera, jedine stvari za koje dajem prilog su naucna istrazivanja, u mom slucaju londonskoj decjoj bolnici za rak i ostalim klinickim studijama za decje i genetske bolesti i to par dolara mesecno iz ciste zahvalnosti sto njihovi programi ipak pomazu nekom.
Inace koliko su stvari ponekad transparentne pokazuje tabla na novom igralistu u Torontu koje je kostalo fantasticnih milion i po dolara, a nije nista posebno fantasticno,ima splash centar, kupatilo i 2 terena za tenis, odmah na ulazu nalazi se lista donatora sa spiskom koliko su dali i na sta su te pare potrosene, mislim da je malo preterano al ajde bar se vidi da su pare otisle na decu i lokalnu zajednicu.
Sunday, November 25, 2012
TGIF
Sneg...posle prelepih nedelju dana od 10 u plusu, stize i ziiimmaaa.
Znam da ce mi ovaj bloger ionako spljeskati sav tekst zajedno pa necu ni da se mucim da odvajam pasuse, nista se posebno nije promenilo osim par stvari na poslu, i cinjenice da smo uspeli da se nagodimo sa ovima za stanarinu da nismo trebali to ipak da platimo...Prica ide otprilike ovako, u telefonskom razgovoru sa menadzerom dobili smo dozvolu da se iselimo pre isteka godinu dana po ugovoru, sto je ovde kao big no no, ali moze da se nadje izlaz ako razgovarate sa normalnim ljudima...tako da nam je odobrio tih mesec dana ranije a da ne moramo da ih platimo itd, na kraju je to ipak bilo samo pola meseca, medjutim navodno je nedavno taj lik otisao na bolovanje i neko ko ga je menjao je bio revnosan da pretrazi stare papire nadje da smo se iselili ranije a bez obrazlozenja i posalje nas kao neplatise agenciji za uterivanje dugova...milina, trebalo nam je nedelju dana i jedno 100 poziva da dodjemo do lika koji je bio na bolovanju i da on nazove svoje kolege i agenciju i objasni im da nam je dozvolio da se iselimo ranije bez obaveza.Zivce necu da spominjem.Uglavnom, ovde vredi cimati i laktati se jer ponekad uspes da isteras svoja prava, mada birokratija je birokratija i svi se drze svojih pravila kao pijan plota.
.................................................................................................................................................................................Posle 2 i po godine toliko sam se navikla na prostranstvo i dostupnost svega i svacega da ne mogu sebe da zamislim da zivim u nekom malom nesredjenom gradu ili nekoj losijoj drzavi,verovatno bi mi falilo mnogo toga odavde, iz ove perspektive sada, deluje mi da smo se uljuljkali i navikli na zivot ovde, cak i sa dve osrednje plate imamo mnoogoo bolji standard nego ikad ranije u zivotu, cene se nikada ne menjaju )osim kad su snizenja) i u rasponu od 2 sata puta imas prelepe plaze leti i skijalista zimi, vreme na putu je druga stvar na koju se naviknes jer 2 sata ovim autoputem je kao 30 minuta na onom tamo, plus nema rupa i ima 6 do 8 traka, uzmes kafu sednes u kola i za sat dva si na prelepom jezeru,ili na nijagari, u Torontu ili ako hoces preko u USA...a ako hoces da potrosis nekih 5 ili vise sati otvara se citav novi horizont izbora.
Dopada mi se sto zivim u zemlji mogucnosti, nas napredak u zadnje dve godine je bio neuporediv u odnosu na 10 protracenih tamo ali ne zaboravimo da smo mi dosli bez icega i krenuli od nule...nismo imali nista tamo, nismo imali nameru da se ikad vracamo i nismo ostavljali mostove za svaki slucaj, kada kreces od nule i kada si na dnu drustva jedini put je na bolje i uvis.Prosli smo kroz dosta frustracija i lupanja glavom u zid, ali svaki put kada smo se borili misleci da je uzalud, ispalo je da nije i da smo se nekako izborili za sebe, mada cela prva godina je bila prilicno teska i stresna.Pocetno odusevljenje novim stvarima i sredinom je dosta ublazilo taj stres, ali ima puno i u tome kakvim ljudima si okruzen i u kom gradu se nalazis, ako odes u veliki i skup grad i zavrsis okruzen losim osobama i losim savetima...druga prica.Taj deo price smo naucili u drugoj godini kada smo gledali da pobegnemo iz Toronta, i dan danas ga volim na par sati i na slici, ali nikada ne bih imala sanse da zivim u njemu mirno i bez stresa, milioni ljudi, skuplji zivot i nekretnine, najgori saobracaj u Ontariju, toronto je 4ti grad u severnoj americi po najgorim saobracajnim guzvama svakog dana...mmmm neka hvala, nije to za mene.
Mozda je vreme da podvucem crtu sto se tice onog sto mi se svidja ili ne ovde...pre nego sto smo krenuli u avanturu zvanu imigracija napravili smo listu za i protiv na kojoj smo napisali sta ocekujemo da ce se promeniti na bolje odlaskom a sta ce nas naterati da zazalimo sto smo se odlucili na to, i koliko i kakvog stresa i problema ocekujemo, iako je nasa lista bila prilicno realna, i kako se ispostavilo tacna, ipak nismo bas sve imali u vidu jer nismo imali iskustvo koje sada imamo.
Zao mi je sto nisam ponela tu listu, ali prvom prilikom doci cu do nje :)
Mozda cu uzeti malo vremena da napravim poredjenje sada, mada koliko razumem u poslednje vreme stvari su se promenile prilicno i ne na bolje pa je i moje poredjenje vremena kada sam otisla i onoga sto mi je tad smetalo, prilicno zastarelo.
Osim toga prijatelji mi kazu da kada odavde posle nekog vremena odes u posetu tamo, sve izgleda malo, jadno i oronulo...jednostavno kao sto sam davno pisala promeni se taj licni Point of view.
Ima stvari koje su slicne, ili bar lice na one tamo,pogotovo ako ste novodosli emigrant bez mnogo izbora, na primer ponekad raditi kod privatnika ukljucuje puno prekovremenog rada koji je neplacen ili nije adekvatno placen, nemogucnost da vam se poveca plata godinama ili ko zna kad,bolovanje ili dan odsustva kada ste bolesni a da nije placeno, mizeran broj slobodnih dana na koje ionako nemate pravo u prvoj godini ili nema sanse da ih iskoristite i propadnu vam zbog tog, za neke poslove ocekivanje da ste dostupni 24 casa i da radite i od kuce, posao koji ukljucuje i ono sto nije na papiru i za sta niste placeni,cimanje i slanje na 10 razlicitih lokacija po potrebi, puno putovanja ciji troskovi nisu pokriveni,da sami nabavljate i kupujete opremu potrebnu za rad ili garderobu i obucu i da vam naravno to ide iz dzepa a ne bude nadoknadjeno...verovatno ima mnogo vise negativnih stvari ali ove su uglavnom iz naseg iskustva. S druge strane plata stize na vreme i za ovdasnje uslove je recimo pristojna mada nije dovoljna da se zivi samo na njoj potrebna je i druga plata u kuci. Ponekad cete imati cudne ili teske ljude za saradnike ili sefove jer ima ih svuda pa i ovde, i ovde ima puno razlicitih kultura i mentaliteta pa zavisno od vrste posla ili tipa okruzenja osetite to ponekad u negativnom kontekstu na svojoj kozi.Kod mene to izaziva vecito razocarenje ljudskom prirodom, dodjes u uredjenu i lepu sredinu i onda umesto da se prilagodis i menjas na bolje i gledas ono sto je dobro u svemu tome ti se trudis da zadrzis sve lose osobine svoje kulture i da sve unazadis ponasanjem kao da si juce sisao sa neke planine...sto bi rekli tamo negde. Jadno mi je sto mnogi emigranti sa svih strana globusa godinama kukaju kako je ovde lose i ne znam ni ja sta sve ne valja i vole da pljuju po svemu, ali niko ih ne drzi vezane ovde kao taoce i naravno niko se ne vraca tamo odakle je dosao, gde je kao sve bilo super,niti ide negde gde je bolje, sto je jos gore pokupe papire socijalu i sve moguce pomoci i odu da se izlezavaju negde na tudj racun, ovde svi imaju gomilu prava pa predpostavljam da je i ovakav nacin zivota njihovo pravo... Medju mojim kolegama ima malo takvih, vecina ih je vrlo vrlo sretna sto su ovde.
Postoji gomila predrasuda vezana za ljude koji dolaze sa razlicitih prostora, ponekad tipa indijci su lenji i samo gledaju da se izvuku i da te zeznu, da iskoriste svaku rupu u zakonu, umeju da slazu bez problema,kinezi ce raditi kao mravi za mizernu platu i obarati satnice drugim radnicima jer ne biraju i ne pitaju za svoja prava a onda ima i onih koji se izvlace...ljudi sa bliskog istoka su malo religiozno i generalno zatucani, ovi ne vole one i tako dalje...uvek u tim pricama ima i trunke istine jer na 10 dobrih nadje se uvek i par losih, mada opet iz mog iskustva ne mogu da generalizujem i kazem da su svi pripadnici losi ili lenji, uglavnom sam nailazila na dobre ljude koji imaju po koju manu koju mogu istolerisati jer ipak svi imaju neke mane obrni okreni...
Sto se tice drzavnih poslova ili firmi koje imaju jake sindikate stvar je drugacija, i verovatno kao u vecini zemalja sveta drzavni posao je pristojno placen i uslovi su mnogo bolji.
Ipak je nerealno ocekivati da se svi ljudi na nekom mestu uvek ponasaju lepo ili fino, i da im svima bude dobro negde, uvek ima losih ljudi, nesretnih ljudi i nezadovoljnih ljudi ili i oni relativno normalni imaju ponekad takve faze u zivotu...Mix populacije je ovde veliki i zaista je osvezenje da retko nailazim na zlonamerne ili neprofesionalne osobe ali ne kazem da ih nema, jer ljudi su ljudi svuda, i svako ponekad ima los dan ili mesec ili godinu jbg.Jos stari Latini su smislili ono homo homini lupus :))
E da, sve je okiceno i pocela je shoping groznica u kojoj ponosno ne zelim da ucestvujem jer mrzim guzvu a i mislim da mi iskreno nista ne treba, sto je ostalima neverovatno jer boze moj uvek treba nesto da se kupuje zasto onda radis nego da trosis pare hehhehe ali salu na stranu, dosla sam u fazu kada mi ne trebaju stvari nego slobodno vreme, ili koji slobodan dan na koji jelda jos nemam pravo...U Kanadi nije bilo neke frke u petak niti neke posebne guzve u prodavnicama, ako cemo iskreno ni snizenja nisu bila preterano velika,
A komsije preko grane su provele black friday ovako
U svakom slucaju kao sto sam pisala, potrebno je odredjeno iskustvo, recimo godinu dana zivota i rada negde da bi vam se promenio pogled na svet ili bar perspektiva, mislim da to pise i ovde, posle nekog vremena sve izgleda mnogo mnogo drugacije samo potrebno je vreme...I naravno sve zavisi od toga sta zelite u zivotu i koliko ste realna osoba.
http://istrazivac.wordpress.com/2012/10/28/zivot-na-sjeveru-28-10-2012/
Sunday, November 11, 2012
Par sitnica i novosti
I opet ona generalizacija kanadske klimatske situacije nije upalila...dok je Alberta do kolena u snegu na minus 30, mi imamo divnih suncanih 16, nesto kao dan na Balkanu i dan u Svedskoj...Sendi nas je omasila, hvala lepo, bilo je malo vetra i kise ali nista posebno.
U najavi je zima, lepih boja vise nema a iskreno ni vremena za kuckanje na netu...prebacili su me u drugu smenu i na drugo radno mesto, doduse privremeno par meseci, tako da mi se dan malko oduzio, dok stignem kuci izgubim volju da i otorim lap top, posle vecere sendnemo u kuhinju da se igramo vozicima, jer samo na plocicama idu dovoljno brzo ili radimo nesto zanimljivo tipa citanje knjiga i crtanje...Zivot tece dalje.
Ono zbog cega hocu da ubacim ovih par recenica je cinjenica da smo u ovom gradu bez problema dobili subsidy za vrtic, ispalo je da u waterloo vecina porodica ima pravo na njega bez obzira na primanja i da nije tesko dobiti ga, podneli smo papire i za dva dana dobili resenje da vrtic vise ne kosta 45 $ na dan vec samo 18 $ ostalo placa grad, thumbs up za grad! Raduje me cinjenica da vise ne radim za pola plate.
Znam da je u Torontu i Londonu bilo prakticno nemoguce imati ovakvu pomoc od grada, zato svaka cast ovom malom gradu koji stvarno tetosi svoje porodice :)
Moje jedina zamerka mu je nedostatak lekara i walk in klinika koji se bas oseti, pogotovo kada imas malo dete, naucili smo ER napamet zadnjih par nedelja,i siti se nacekali nazalost...
Druga stvar je opet problemi sa mafijom koja iznajmljuje stanove...jer zamislite iako smo se odselili pre dobrih 3 meseca iz Londona, i sve je bilo OK izasli smo sredinom augusta itd...sad nam stize pismo da treba da platimo stan tamo do pola septembra jer na papiru pise da smo se iselili sredinom septembra...ludilo.Kada smo se iseljavali nismo dobili nikakav papir sa datumom ili pristankom da su nas pustili da se iselimo tako da je sve bilo usmeno sa njima i rekli su ok, sada namerno, ili iskreno se nadam slucajno, datumi se ne poklapaju i pokusavaju da nam uzmu pare i za ono vreme koje nismo bili tamo a njima je stan verovatno bio prazan...Kanadska klasika,
sve sto ima veze sa iznajmljivanjem ili kupovinom nekretnina je jedna odvratna ljigava mafija.
Nauk za sledeci put sve trazi napismeno i snimaj razgovor ako treba jer ovo je vec drugi put da nas pecaju na istu foru, dojadili su mi.
Sto se auto osiguranja tice, sa njima smo se konacno izborili i posle skoro 3 godine boravka u Kanadi dobili smo pristojnu mesecnu ratu od samo 80 $ mesecno, doduse trebalo je da bude 124 kod TD osiguranja ali kada su ukljucili popust za grupno osiguranje radnika preko firme ispalo je manje :)
.................................................................................................................................................................................
Evo sta se radi uvece posle posla, umesto mog kuckanja i NEta :) i naravno za Halloween je neko morao da bude train driver :))
Monday, October 22, 2012
Haiku
"The butterfly having disappeared
my spirit
came back to me"---
Wafuu
“What the caterpillar calls the end of the world, the master calls a butterfly.”
--Richard Bach, Illusion---
Slike iz Cambridge butterfly conservatory tu kod mene u komsiluku :), postoji izlozba prepariranih leptira iz celog sveta i naravno zatvorena tropska basta po kojoj lete leptiri i ptice, mozete ih gledati kako se izlezu iz caura i suse krila, nekima su krila kao sake odraslog coveka...Prelepo mesto za opustanje zivaca, mozda malo zagusljivo hehe.Restoran u sklopu objekta ima odlicnu hranu a prodavnica suvenira ima neke zanimljive artikle i rucne radove i nakit lokalnih umetnika kao i lizalice sa skorpijama u njima i przene cvrcke umesto cipsa...nisam bila toliko hrabra da probam iako znam kakav ukus imaju skakavci jer sam ih vec jednom probala mnogo godina ranije.
Subscribe to:
Posts (Atom)