Saturday, July 9, 2011

Vreme za setnje :)

Prestala sam da svracam na forume o emigraciji, prestala sam da svracam na forume uopste...jedino mesto gde jos "visim" je facebook i tu i tamo procitam postu. Vreme je divno, mada ovih dana je bilo prilicno toplo, citavih 30 stepeni :), jos izdrzavamo bez klime ali moram priznati da mi preko dana dok kuvam jaaako nedostaje. Sto se zgrade tice definitivno nemam srece, ja sam rekla aci jednom da gde god da krenem gradiliste me prati...od svoje 4te godine od kad je moj pokojni deda "iselio" mamu i tatu iz dvorisnog stana koji su pplacali kod njega u kuci, sestra i ja smo se igrale u pesku i sljunku pored cigala, blokova i mesalice...miris svezeg betona i kreca je nesto sto me uvek podseca na detinjstvo...u oktobru kad smo se uselili su radili fasadu zgrade, lomili je i flasterisali, buka je bila jeziva, sad celo leto menjaju liftove i nedavno su poceli da buse i popravljaju terase sa nase strane, nikad nisam bila u bucnijoj zgradi, ne treba nam ni alarm svako jutro u pola 9 iz kreveta nas izbacuje hiltika. Skontali smo da kad budemo trazili sledeci stan ima da imamo toliko kriterijuma da ce biti nemoguce naci ga, jer treba da bude iznad svih (da komsije ne mogu nocu da seku drva iznad nas ubodnom), da bude sa istocne strane ili u senci jer se ovi sa druge popodne usijaju, da ne gleda na put vec na parking ili park, da bude sto dalje od otvora za smece (koji bas smrdi leti, pomocnim stepenistem ne mogu ni da sidjem) i od kontejnera ispred zgrade, i da ima velik i ispravan lift koji zapravo radi za razliku od nasih (pentranje od 10tak spratova mi je bar doteralo liniju ali ne mogu da mrdnem sa bebcem zbog kolica), i ako je moguce (a meni vrlo bitno) da mogu da unesem ves masinu u stan i da ne moram da perem u zajednickim.
To mi je bas bolna tacka, kanadske masine ne greju vodu kao evropske, najtoplija voda je ona koju uzimaju iz sistema zgrade i nije toplija od 60tak stepeni, to je ok za sareni ves ali kad otvorim masinu i vidim tudje dlake, dugu crnu kosu ili zivotinjske dlake zeludac mi se okrene...ne mogu da smislim da perem ves svog deteta u mlakoj vodi posle necije sugave keretine (a da ih ima u zgradi ima tona, onaj sto me je napao i ujeo bebca jako smrdi jer se raspada od starosti, slep je i citava ledja su mu sugava).Na svu srecu to smo resili zimus kad smo uzeli malu apartmansku masinu od kineza koja se kaci na sudoperu, osim toga ustedela mi je 60 $ mesecno koje bi placala dole za pranje.
Kinezi su cudo, ti ljudi su u stanju da rade 24 sata na dan i da nadju nacin da prodaju sta god naprave i sastave, imaju i minijaturne susilice za ves i razne druge stvari, cak sam pre mesec i po prvi put videla one njihove prodavnice na koje smo tamo navikli sa sve falsifikatima markiranih torbi, uostalom koju god stvar da uzmete u prodavnici, odecu, obucu, namestaj sve ima istu etiketu da je napravljeno tamo.
Nekoliko prodavnica namestaja se ponosi time da se njihove stvari prave u Kanadi i to je to, sve ostalo...made in China.Cak i neskafa 3u1 koju bas pijem a koja u Kanadi ne postoji je uvezena iz Kine :) samo sto je kinezi zovu 2+1 .Ponekad mi dodje zao sto nnije bilo nacina da naucim taj jezik, imam osecaj da bi bas dobro prosla da ga znam s obzirom da pola Toronta prica kineski a pola indijski.
Prvog smo isli dole na exibition place da gledamo vatromet iznad jezera, stavicu link dole, povodom 144 godine Kanade, bila je prilicna guzva ali nije bilo lose.Inace najvise mi se od svih atrakcija do sada svideo Wonderland, koji je stvarno divan i ici cemo ponovo, Zoo i Vaughan Mills trzni centar (uglavnom zato sto je pun outleta i jeftinih prodavnica obuce i odece). Ima toliko stvari koje vredi videti i posetiti da cesto nesto vidimo tek kad prodjemo pored tog ili cujemo od nekog drugog. Sto se toga tice, ovaj grad stvarno ume da ti se svidi, uvek ima gde da se ode, uvek se nesto desava, organizuje, uvek mozes da dobijes besplatnu ulaznicu za nesto u biblioteci, ima popusta, nedavno sam citala da imaju bioskopske projekcije za mame sa bebama koje jadne inace ne mogu da vucaraju drekavce u bioskop, nasla sam ove sajtove koje koristim kad imamo viska vremena :)
http://www.toronto4kids.com/
http://www.toronto4kids.com/babies
http://wx.toronto.ca/festevents.nsf/
http://www.ontariooutdoor.com/index.aspx?language=en
Jeste puno se radi, jeste sve ima svoju cenu, ali po meni ovo je zivot po meri coveka...onakav kakvog se secam pre 90tih, kada su moji u cetvrtak seli u ladu da bismo vikend proveli kod bake u Nemackoj, kada smo svakog leta kampovali negde na hrvatskom primorju...poslednji put sam bila na moru pocetkom 90tih, a onda tek 2007 kada smo otisli na more jer smo vec razmisljali o detetu i hteli da bar jednom odemo sami na more bez cimanja...Uvece se ulicom siri miris borova i vetar sa jezera mirise na vodu, galebovi lenjo kruze pod naranzastom izmaglicom, bas kao da smo na moru svako vece, deca se igraju u parkovima a odrasli voze biciklove i rolere po stazama (Acin kolega svakog dana ide sat vremena na posao rolerima i isto tako nazad, covek je kao stapic :) stariji parovi setaju kroz park i razgovaraju na svom jeziku. Prosle nedelje smo se spustili u park ispred nase zgrade, pesacili parkom 4 kilometra do botanicke baste gde sam uzela kafu i vratili se nazad, bebac je pola puta prespavao a u povratku smo ga pustili da tapka za nama, pesacili smo ukupno 4 sata i bas mi je prijala setnja kroz "grad", niti sam cula kola niti osetila da sam u milionskom gradu. Slicice parka ispred nase zgrade...




No comments:

Post a Comment