U sobi je potpuni mrak ali čujem lupkanje, neeee, garant je 6 sati.Mrzi me da se izvucem ispod toplog jorgana, počinje mumlanje...Jel ga čujes? Da, čujem ga, naravno da će svi ustati vikendom u 6, jedini dani kada možemo pošteno da odspavamo a oni će se dići pre sunca...Preko nedelje onog starijeg jedva uspevam po treći put da izbacim iz kreveta u 8 i 10 i da ko ludi jurimo na -15 ne usuđujući se da dišemo na putu do škole da bismo stigli u 5 do 9 pre zvona.Svim drugim danima je teško ustati, osim vikendom, vikendom, vikendom vlada Marfijev zakon i su svi dole na gomili u 7 sati...
............................................................................................................
Evo kako izgleda dan u Aleksinom razredu :) ovo su njegova uciteljica i drugari
Deca se ovde druže drugačije nego tamo, ili bar drugačije nego što je bilo kad sam ja odrastala.Nas bi mama isterala u dvorište ili na ulicu i rekla do te i te kuće smete da idete i kad vas zovem na večeru odmah da ste došle.Bilo je par klinaca našeg uzrasta u ulici i gomila penzosa koji su nas pomno pratili i ogovarali sa svojih klupica ispred velikih kapija od avlije, da cinkare roditeljima ako smo bili nevaljali.Igrali smo se na travnjacima pred kućom ili na putu, jer tada u našoj ulici nije bilo saobraćaja kao sad, iako smo bili na 5 minuta od centra grada.Švrljali smo kredama po ogromnoj zelenoj limenoj kapiji, igrali lastiš i šantalice, vozili ponije po trotoaru...i upadali jedni drugima u kuće bez najave.
Danas toga ima samo još na selima, inače druženja i viđanja u našem sadašnjem komšiluku se zakazuju po rasporedu roditelja koji moraju da vrše nadzor, igranja na ulici bez nadzora odraslih gotovo da i nema,jedino ako neko ima dosta stariju decu koja nadgledaju mladju braću i sestre. Vikendom organizujemo playdate na par sati ili se ide u velike igraonice ako je loše vreme, tamo se često nalazimo sa prijateljima, ako je lepo vreme idemo napolje u setnju, na kupanje, na kanu ili već nešto pronađemo u okolini.Leti ima puno više festivala i aktivnosti za decu.
Svake druge subote dolazi Aleksina najbolja drugarica u goste, tata je ostavi kod nas kad ide na posao u okolini i pokupi popodne.Preko raspusta se mame stalno organizuju preko fejsa koja ce pokupiti klince na par sati za playdate, obično se nađu oko 3 i razilaze oko 6, mame ili braća ih dovedu do nas i posle par sati neko dođe po njih.Ponekad se sve dogovorimo da ih vodimo na igralište u isto vreme.
Tako se druže, ništa posebno ali pošto su puno duže u školi nego što su deca u Srbiji ne ostaje im ni puno vremena, škola se završava u pola 4 (kod nas) a posle toga ostane malo vremena za gledanje crtaća, večeru kupanje i priču za laku noć, jer moji klinci ležu mali u 7 a veliki u 8.
Neki ljudi slave rođendane kod kuće ili u stanu, pogotovo ako znaju da neće imati puno gostiju.Princip je isti, dovedeš dete ostaviš ga, prošetaš okolo dva i po sata (taman obaviš pazar i popiješ kafu) i ideš po njega ( to je ako nisu u pitanju naši bliski drugari već neki školski klinci).U većini slučajeva se ne očekuje da mama ili tata sedi tamo i drži sveću, ako vas nisu izričito pozvali unutra ili pozivnicom.
Mi smo zakupili igraonicu za poslednji rođendan, 15$ po detetu uračunata hrana i torta, odrasli ne plaćaju i za njih se kupuje dodatna hrana, dobijamo na 3 sata sobu sa stolovima i stolicama i sok (pepsi ili jabuka), nije dozvoljeno uneti svoju hranu ili tortu, deca dobijaju kartice za aparate sa video igricama i pristup igraonici.Igraonice inače koštaju 5$ upad za dan.Sve u svemu proveli smo tamo celo popodne, jeli, pili imali oko 10tak klinaca sa roditeljima u gostima(jer smo mešali društva)i klinci su se lepo iskakali, mogli smo da uzmemo i rođendan na bazenu i splash centru koji igraonica nudi ali tih dana je bilo hladno, bilo je puno malih bebaca i nismo hteli da roditelji budu raspeti na 100 strana.Igraonica unutra je dizajnirana tako da je ogradjena i deca ne mogu da napuste taj deo a da ih roditelji ne primete (ulazi se na mala vrata koja su pod nadzorom radnika) klupe su postavljene okolo prostora za igru tako da roditelji mogu da sednu pricaju i gledaju sta deca rade.Princip je uvek isti, dodjes sednes negde tako da ih vidis i pustis ih da se dobro iskacu, imaju penjalice,tobogane, topove sa loptama, bazene sa loptama, mreze za skakanje, tunele, karike, i razne druge zanimacije.
Posle igraonice žurka se nastavila kod kuce za uži krug prijatelja ( neki su ostali da prespavaju).
Što se poklona tiče, kupuje se sve i svašta do vrednosti od 10 do 40$, mi uglavnom u proseku na nečiji poklon ako nam nije najbliži prijatelj trošimo oko 30$, mislim da je to ok.Ako su veća deca uzmem im gift karticu za neku prodavnicu igračaka.
Kada je išao kod drugarice na rođendan ostavila sam ga kod njih kući oko 3.30 i pokupila u 6, imali su malo organizovanih igri, malo ručnog rada- pravili su neke maske, dobili su poklon ručno iscrtane majce od drugarice (jer se ovde daje mali poklon zahvalnosti od slavljenika, što mi nismo znali, loot bag)jeli su pizzu i sok i išli kući oko 6, 6.30.Ništa preterano ni posebno, nema fensi torti (obično su najobičnije kupovne) niti ludila od hrane, par sati zabave sa grickalicama, sladoledom ili picom i baj baj.
Nastaviće se.....
Showing posts with label deca u kanadi. Show all posts
Showing posts with label deca u kanadi. Show all posts
Saturday, February 7, 2015
Sunday, November 2, 2014
Kakva su deca
Mali ljudi, koje mi zovemo 'deca', imaju svoje velike bolove i druge patnje, koje posle kao mudri i odrasli ljudi zaboravljaju. Upravo, gube ih iz vida. A kad bismo mogli da se spustimo natrag u detinjstvo, kao u klupu osnovne škole iz koje smo davno izišli, mi bismo ih opet ugledali. Tamo dole, pod tim uglom, ti bolovi i te patnje žive i dalje i postoje kao svaka stvarnost.
Ivo Andric
Stariji klinac je sada SK, senior kindergarten, ali posto su grupe mesovite to znaci da je sa istom uciteljicom od prosle godine samo sada je on stariji u grupi sa 13toro mladjih koji su JK, junior kindergarten. Socijalna dinamika u skoli jako zavisi od komsiluka, i grada, ono sto je zajednicko za sve razrede je da oko 30tak dece ima u vrticu uciteljicu i vaspitacicu uz neko pomocno osoblje po potrebi, ako u grupi ima dece sa posebnim potrebama ponekad se ukljucuju i njihovi tutori ili asistenti.U najboljem slucaju 2 osobe na 30oro dece, u drugim slucajevima i po 4.Uciteljica ne drze fizicko i muzicko, to drze nastavnici.Neke skole imaju francuski od prvog razreda, neke od vrtica to se zove french immersion.
Skole se dele na verske-katolicke uglavnom,one na francuskom jeziku i javne.Svaku od tih grupa kontrolise school board za taj grad ili regiju, mi pripadamo u Waterloo school board, i moje dete ide u javnu skolu- public school.Socijalnu strukturu cine kanadjani i sacica emigranata poput nas, sa Aleksom u razred ide jedno dete sa nasih prostora,jedno sa bliskog istoka i nekoliko poreklom iz Azijskih zemalja, ostalo su kanadska deca rodjena ovde.U nasem naselju vecina roditelja je vrlo obrazovana sa zavrsenim koledzima i fakultetima, tako da me ne iznenadjuje da imaju visoke zahteve cak i za decu u vrticu od kojih polovina sestogodisnjaka cita i pise jer su naucili kod kuce,bilingvalna deca pogotovo kineska citaju, pisu i govore oba jezika.Neki vec idu na borilacke vestine, plivanje ili casove muzike i plesa, ja nisam jos u tom fazonu jer mislim da treba da sacekam jos godinu ili 2 da vidim sta ga zapravo zanima, jer petogodisnjacima je sve zanimljivo otprilike nedelju dana i onda im dojadi.
Bogatije skole u Torontu imaju i bazene, i razlicite sportske programe unutar skole.Nasa skola je relativno nova sa super osobljem i cesto volontiram i gostujem tamo jer ionako nemam puno obaveza kod kuce, bas ove nedelje sam isla da im drzim lutkarsku predstavu u Aleksinom razredu, za koju smo sami sve napravili.Predstava je na osnovu price Gruffalo za koju imate prelep crtani negde na netu.
Kvalitet skole je jedna od kljucnih stvari koju ljudi uzimaju u obzir kada kupuju kucu, tako se jedan od acinih bivsih menadzera pri selidbi ovamo prvo raspitao koja je najbolja skola u gradu a zatim preselio u taj deo grada.Rejting skola moze se proveriti ovde http://compareschoolrankings.org/
Najbolje rangirane skole se s razlogom nalaze u najboljim i najskupljim delovima velikih gradova.
Posto jedan deo finansija skola dolazi od podrske porodica, te skole imaju bolje uslove i bolju opremu i vise novca na raspolaganju nego one u socijalnijim delovima grada gde nisu u stanju da uloze u zgradu i osoblje visak novca.To ne znaci da su skole zapustene, vec samo da mozda nemaju dovoljan broj ucionica u zgradi pa koriste portables, ili da nemaju salu za fizicko pa je dele sa drugom skolom itd.Kada smo ziveli u Torontu, u vrlo imigrantskom i socijalnom delu grada prepunom zgradurina skola se sastojala iz jedne zgradice i skoro 20 portablsa, sto su zapravo prikolice, koje sluze kao ucionice.One nemaju wc, i poneka ima lavabo, deca zimi moraju da izlaze i idu do glavne zgrade koja se nalazi na par stotina metara, ako moraju u kupatilo.
Grozila sam se ideje da moje dete ide u takvu skolu, nazalost i ove skole su najcesce u velikim gradovima kao sto je toronto jer ispunjavaju privremenu i preku potrebu da deca iz siromasnih imigrantskih cetvrti negde idu...Vecina normalnih skola ima mozda jednu ucionicu ovog tipa ili nema uopste jer su sve ucionice u glavnoj zgradi.Nasa skola izidana je 2011 i prelepa je, aleksina ucionica ima pult sa sudoperom i fontanom za vodu i toalet unutar sobe tako da deca ne lutaju hodnicima, ucionica je povezana sa drugom vratima jer druga ucionica ima mini kuhinju i frizider.
Ucionica ima racunar koji ponekad i deca mogu da koriste, centre za igru, tepihe na podu, divan decji namestaj i mini biblioteku.
Kakvi su ucitelji?
Po meni super, rade svoj posao sa osmehom, ne dizu glas i imaju tonu zivaca, izbegavaju da pomazu deci i nije im dozvoljeno da im pomazu u toaletu, deca moraju sama da se presvuku i srede ako imaju nezgodu.
Kakva su deca?
eeeeee, pa sad zavisi na sta ste navikli.
Nije im dozvoljeno da dele hranu sa drugarima, iskljucivo zbog odgovornosti, higijene i alergija, svako jede svoj obrok od kuce, sam.
Nije dozvoljeno slati hranu, torte kolace, bilo sta za rodjendan, bar u nasoj skoli.
Ako neko donese igracku u skolu, sto opet nije dozvoljeno, ta igracka ostaje u tasni dok ne ode kuci.
Skolske igracke uce da dele i da svako dobije svoj red.
Pravila u ucionici zavise iskljucivo od ucitelja, nasa uciteljica smatra da je mnogo manje frustracije ako se ne donosi nista od kuce, i ja se slazem.
Druge skole- druga pravila.
Aleksa ima par drugara i drugarica iz razreda sa kojima se vidja i kod kuce kada dolaze da se igraju ili on ide kod njih, uglavnom deca iz komsiluka i nase ulice.Jedna od njegovih najboljih drugarica se odselila u drugi grad i sad je tata donosi kad ide na posao sveke druge subote kod nas u goste, veceras dolaze svi na veceru pa idemo u Halloween lov na slatkise.
To su uglavnom ovdasnje porodice i deca, ne nasi, iskreno, pokusala sam da par puta pozovem njegovu malu drugaricu iz razreda ali iz nekog razloga roditelji su uvek govorili da nemaju vremena, iako mala ide u boravak posle skole i isto joj je sedela kod nas ili u skoli, nisam htela da ispadnem naporna pa sam odustala, otkud znam, ja prva svima govorim da se paze nasih jer nisu svi dobronamerni, mozda se ovi ljudi plase nas jer nas ne poznaju pa nece da puste dete...ne mogu da ih krivim.
Odgovor na pitanje kakva su deca je univerzalan, onakva iz kakvih porodica dolaze...Kanadska deca se uce toleranciji i vecina njih je vaspitana, fina i shvataju da moraju da pomazu jedni drugima.Aleksina uciteljica ih uci drugarstvu i samokontroli, posle predstave ostavila sam sve njima, lutke i mini pozornicu, bilo je 5 lutaka i petoro dece je dobilo da ih navuce na ruku i sakrije se iza pozornice i kaze nesto, pre nego sto je dala poslednju lutku rekla je svima ovako, " Sada hocu da u sebi kazete, ako nisam ja dobio poslednju lutku , nema veze dobicu je drugi put i mahnete rukom, oh maybe next time..." deca su to uradila i poslednja lutka je dodeljena, nekoliko njih je odmahnulo rukom, bez placa i bez pobune u tisini.Zatim ih je podelila na grupe za igru i poslala u razlicite centre za igru, opet u tisini dok je nekoliko njih dobilo da se igra sa lutkama i pozornicom, i posle se grupe smenjuju.To me je zadivilo.
Nasi prijatelji u drugom delu grada dobili su jednu od onih drugih skola, jer su stan u tom kraju kupili povoljno i mnogo pre nego sto su deca usla u jednacinu...Visok broj imigranata, visok broj socijalnih slucajeva...svako trece dete ima problem sa ponasanjem, neki su agresivni tuku drugu decu, uciteljica je izujedana...ocajni su i pokusavaju da prepisu dete u drugu skolu.
Ne secam se da se Aleksa zalio da ga je neko udario ove godine, imali smo mali problem prosle sa detetom koje nije imalo kocnice i par puta ga je udario ali posle tatine posete skoli, to je reseno i drzali su ih bukvalno u razlicitim coskovima sobe, sto zbog nastupa sto zbog obecanja da ce svaki buduci udarac biti vracen duplo i da ga ne saljemo u skolu da bi ga neko tukao i maltretirao kad ga vec mi ne tucemo kod kuce.Nije im bilo svejedno, ali nije ni meni, to sto neko ne ume da se ponasa nije izgovor da im se sve dozvoli jer su drugaciji, bas naprotiv treba duplo vise da se radi sa njima da nauce granice ponasanja i sta je prihvatljivo, i sve je to super ako postoji podrska porodice, ali nazalost deca su to negde videla i naucila da je to u njihovoj kuci prihvatljivo...mozda ne svi ali vecina.
Posle mog dugogodisnjeg iskustva u prosveti i radu sa decom, naucila sam neke stvari, ukljucujuci porazavajucu cinjenicu da se neka deca jednostavno radjaju losa bez obzira na to kakvi su im roditelji i ako se roditelji trude da to isprave ima nade. Pod losa mislim na to da nemaju sazaljenja, niti kocnice kada povredjuju drugu decu i da to ponasanje shvataju kao normalno i prihvatljivo kada sluzi njihovom cilju da dodju do necega, a neka cak i uzivaju u tome da muce drugu decu.Pre nego sto sam pocela da radim sa bebama mislila sam da je to nauceno ponasanje,ali mi se kasnije cinilo malo verovatnim da beba koja je tek propuzala ima ucitelja za udaranje, ujedanje i cupanje druge bebe da bi dosla do igracke ili iz cista mira, neka deca su agresivnija od drugih u samom startu.I neka od njih nauce da to nije u redu, dok druga ne haju i ne prestaju sa maltretiranjem drugih.Za ovih par godina rada ovde naisla sam na 2 bebe kojima je jedini dnevni cilj bio da muce druge bebe u sobi.Jedan decak je imao 12 meseci i tek prohodao kada sam pocela da radim, roditelji su mu divan mlad bracni par, uvek fini i nasmejani, a on je bio sarmantan i vecito u pokretu, nazalost njegovo kretanje po sobi se sastojalo iz toga da igrackama na guranje pregazi drugu decu, da ih pocupa ili ujede u prolazu, da ih gurne da padnu ako tek uce da hodaju i gegaju se polako ili da im otme igracku i baci je u drugi kraj sobe da vidi da li ce da placu...i sve to sa najsarmantnijim osmehom ja nisam uradio nista lose i ovo je bas zabavno...Nas dan se sveo na to da dve paze na svu ostalu decu a jedna da vecito prati i zaustavlja njega.Kada bi ga stavili u stolicu za hranjenje da se malo smiri poceo bi da cupa svoju kosu i jede je od nervoze sto ne moze da se krece okolo.Ali inace je bio sasvim normalno, zdravo dete.Nije proslo mnogo vremena i ostale bebe su pocele da se brane od njega na isti nacin, tada je izdvojio najmirnijrg u grupi , onog koji se nije branio i napadao samo njega i jos jedno manje dete koje je tek ucilo da hoda i nije moglo da mu pobegne.Jednom ga je u prolazu ujeo za ledja, i pobegao, dok smo shvatili sta se desilo mali je imao masnicu sa otiscima svih zuba.Izludjivala me je cinjenica da on uziva u tome sto radi i sve to radi sa osmehom i zeljom da rasplace i povredi drugu decu.Roditelji nisu znali kako da to zaustave jer su oni realno provodili sa njim samo 2 dana u nedelji i kod kuce nije ujedao nikoga jer nije bilo druge dece.
Brojali smo dane kada ce konacno preci u stariju grupu.I kada je konacno otisao, drugo dete dotad mirno i dobro, zauzelo je njegovo mesto siledzije gurajuci drugu decu da padnu i otimajuci im igracke, on jeste to naucio od drugara i zaustavili smo ga bez problema, onog prvog smo samo mogli stalno da odvajamo od druge dece i da ga jedna od nas cuva.
Videla sam razmazenu decu koja su vristala i sutirala svoje roditelje, roditelje koji su se raspravljali sa cetvorogodisnjacima kao da su drugari na istom nivou, roditelje koji su jurili decu po vrticu da ih stignu, i roditelje koji su se sakrivali iza kredenaca krisom dajuci deci krofne iz tim hortonsa da ucitelji ne vide da im daju hranu koja je zabranjena u vrticu, roditelje koji su pustali da im dete umarsira u ucionicu punu dece sa cinijom grickalica i cokolade jer nije hteo da doruckuje kod kuce i to je bio jedini nacin da ga umilostive da dodje u vrtic...a druga deca ga gledaju.Videla sam decu koju podizu babe jer su ih majke ostavile ili nisu sposobne da brinu o njima, decu koja su psihicki ostecena od strane odrastanja u nefunkcionalnim porodicama...
I kakva su deca?
Deca su odraz drustva, odraz kultura i porodica, u mom kraju prilicno fina i lepo vaspitana sa pokojim izuzetkom, u siromasnijim krajevima sa vise razlicitih kultura i mentaliteta je vise tih izuzetaka.
U nekim skolama deca iz dobrostojecih porodica su surovija i bahatija od odraslih, jer ne znaju za bolest, bol i smrt, ne znaju za nemanje, za glad i za hladnocu, vecito uljuljkana u svom balonu gde su mali carevi i sve zelje im se ispunjavaju nemaju sazaljenja prema drugima, rastu u male egoiste i narcise.Deca iz siromasnih porodica jasno vide nepravdu i osecaju uskracenost i to ih cini ponekad agresivnim i osvetoljubivim, pokazivanje zuba i pesnica je jedini nacin da se izbore sa vecitim frustracijama koje ih prate.
Kanadska deca se ne razlikuju od srpske, deca su deca svuda u svetu, dobra, vaspitana, bezobrazna, agresivna...sretna ili besna, zadovoljna ili ne, nema puno razlike, zavisi kako ih vaspitavate i na sta naletite.
Monday, May 21, 2012
Dan u vrticu
Izgleda da prosveta i prosvetari imaju univerzalne probleme sirom sveta...bar iz moje perspektive.Posao, koji je vise hobi jer ga radim par sati nedeljno po pozivu i za minimalac, me vodi u razlicite delove grada i u razlicite skole i u dodir sa razlicitim ljudima i decom...
Kanadske skole su na oko mnogo lepse i uredjenije nego one u kojima sam radila tamo, biblioteke su ogromne i sredjene, u vecini su racunari novi mada ima izuzetaka a sale za fizicko su uvek pod konac ali mi se cini da su manje jer vecina ima ugradjenu pozornicu koja se koristi za priredbe i koja zauzima malo mesta u sali.U vecinu skola ne mozete da usetate tek tako jer imaju recepciju na ulazu gde morate da se javite, mada u neke sam usla bez da me je iko pitao sta cu tu...Katolicke skole su uglavnom starije i nisu tako fensi kao javne skole u novijim delovima grada, sada zidaju naselje van grada koje se zove Dzekson i tu sam videla patern po kom se ovde zida naselje, nesto slicno monopolu, niz placeva u ovalnom luku sa dva ili 3 koncentricna dela okolo centra koji obavezno ukljucuje park, jezerce, igralista, skolu, vrtic i eventualno teren za fudbal ili bejzbol, van naselja na kraku koji izlazi na glavni put je obicno plaza sa prodavnicama i bankom.Tako da je celo naselje ili predgradje samodovoljno, sto se kuca tice u samom centru u zatvorenim kruznim ulicama su uvek ogromne skupe kuce, dalje okolo idu obicne kuce i semi tj dvojne kuce a na rubu su townhouse redovi ili odvojene zatvorene ulice u kojima su condo kuce.Dzekson pored svega ostalog ima i Community centar sa bibliotekom i verskom ustanovom, zasada ima preko 100 kuca ali polako raste.
Tako da ako zamisljate deo grada npr. Masonville znate da je on sastavljen npr iz 3 dela nalik na Dzekson, u Londonu postoji dosta skola koje se zovu French immersion school zbog toga sto se veci deo nastave odrzava na francuskom, pored katolickih i javnih.Dalje, u skolama je uvedena inkluzija, koju sada pokusavaju da uvedu tamo, pod nazivom All Kids Belong ili AKB sto znaci da deca sa razlicitim blagim retardacijama, daunovim sindromom i drugim "invaliditetima" pohadjaju skolu u regularnim razredima i nisu odvojena u specijalne skole.
Postoji nesto sto se zove procenat ili ratio kada su u pitanju uzrasti, npr.u infant grupi na 9 beba ide 3 vaspitaca, znaci 1 na 3, u todler grupi do 2.5 godine ide 1 na 5, u preschool deca od 3 i 4 godine ide 1 na 8, znaci u grupi koja ima najvise 16oro dece rade 2 vaspitaca, i JK ili junior kindergarten deca od 4 i 5 godina dolaze 2 vaspitaca na 20oro dece.Grupe se uglavnom drze na 16 za vecu decu a grupe sa manjom decom zavise od velicine vrtica ali uglavnom su manje.U proseku jedan vrtic ima oko 5 soba i kuhinju. Svaka soba je za razlicit uzrast i ima svoje kupatilo a ponekad za male i svoju spavaonicu, sobe su organizovane po centrima interesovanja npr kutak za igru, kutak za likovno i glinu, kutak za mir gde imaju sofu i fotelje sa knjigama i muzikom, deca retko kad rade zajedno istu stvar, svako radi sta mu se tog trenutka radi, igraju se, citaju, pricaju...
Dan pocinje u 9 doruckom, imali smo tost namazan puterom i marmeladom i solju mleka.Posle dorucka ide sat i nesto slobodne igre ili neka zajednicka aktivnost npr. pravljenje neceg od plastelina ili citanje price, zatim se ide napolje do pola 12 kada je rucak.Hrana je sveze kuvana i tog dana smo imali makarone sa sirom,kecap, grasak salatu, grozdje, tost namazan margarinom i peceno belo meso, sve je u cinijicama koje se stave na sto za kojim sedi 5 dece i 1 vaspitac, za vreme rucka bilo nas je 3, deca sama sebi sipaju sta zele da jedu i koliko zele da jedu i koliko puta zele - sipaju, uz to dobiju casu soka ili vode. Kada zavrse sklone sto za sobom.Niko ne mora da jede nesto sto ne voli, niti svi moraju da jedu ako ne zele, za vreme rucka podstice se samostalnost i porodicna atmosfera uz pricu.
Posle rucka se cita prica za laku noc i spava od 12 do 2, neka deca ustanu oko pola 3.Svi moraju da leze na svojim lezaljkama i dremaju, ako ustanu ranije mogu da odu u kutak za crtanje da ne bude druge. Posle spavanja sledi opet neka aktivnost ili igra, uzina u 4 i izlazak napolje do 5. Uzina je bila kolac sa jabukama i 3 parceta sira.
Svaki put kada izlaze mazemo ih kremom za suncanje.
Ono sto je mene iznenadilo je koliko je vecina dece tog uzrasta samostalna, npr kada se pokvase igrajuci se vodom sami moraju da se presvuku od glave do pete, neka deca sama sebi navlece pelene, imitacija donjeg vesa koja se ovde zove pull ups, kupatilo je non stop otvoreno i koriste ga dve grupe tj dve sobe tako da se malo malo neko gologuzo klince seta okolo jer je zaboravilo da izvadi donji ves iz ranca koji je u plakaru van sobe...medeni su.
U ogradjenom dvoristu imaju igraliste sa toboganom, bastu sa stolicama i lezaljkama i deo sa peskom i vodom gde mogu da prave haos i blato :).
Ovaj vrtic u kom sam bila me je odusevio i mislim da je divan i da se divno ophode prema deci, ali nisu svi vrtici jednaki jer svi imaju slobodu da sprovode svoj plan i program.
Prosecna cena vrtica u gradovima ontarija oko Toronta je od 750 do 850 dolara, prosek za London za dete od 3 god je 815, Kicener i Waterloo 820, Toronto 1000, dan u kucnom vrticu ili bebisiting je od 30 do 35 $, dan u vrticu je u proseku 40-45 $, Toronto dan u vrticu 50-60$.Radno vreme vrtica je od 7 ujutru do 6 popodne.Neki vrtici ne sluze svoju hranu nego morate da pakujete rucak i uzinu, a neki posebno naplacuju menjanje pelena, ali to sam videla samo u Torontu, u Londonu imaju sveze kuvanu hranu i pelene nisu problem.
Kanadske skole su na oko mnogo lepse i uredjenije nego one u kojima sam radila tamo, biblioteke su ogromne i sredjene, u vecini su racunari novi mada ima izuzetaka a sale za fizicko su uvek pod konac ali mi se cini da su manje jer vecina ima ugradjenu pozornicu koja se koristi za priredbe i koja zauzima malo mesta u sali.U vecinu skola ne mozete da usetate tek tako jer imaju recepciju na ulazu gde morate da se javite, mada u neke sam usla bez da me je iko pitao sta cu tu...Katolicke skole su uglavnom starije i nisu tako fensi kao javne skole u novijim delovima grada, sada zidaju naselje van grada koje se zove Dzekson i tu sam videla patern po kom se ovde zida naselje, nesto slicno monopolu, niz placeva u ovalnom luku sa dva ili 3 koncentricna dela okolo centra koji obavezno ukljucuje park, jezerce, igralista, skolu, vrtic i eventualno teren za fudbal ili bejzbol, van naselja na kraku koji izlazi na glavni put je obicno plaza sa prodavnicama i bankom.Tako da je celo naselje ili predgradje samodovoljno, sto se kuca tice u samom centru u zatvorenim kruznim ulicama su uvek ogromne skupe kuce, dalje okolo idu obicne kuce i semi tj dvojne kuce a na rubu su townhouse redovi ili odvojene zatvorene ulice u kojima su condo kuce.Dzekson pored svega ostalog ima i Community centar sa bibliotekom i verskom ustanovom, zasada ima preko 100 kuca ali polako raste.
Tako da ako zamisljate deo grada npr. Masonville znate da je on sastavljen npr iz 3 dela nalik na Dzekson, u Londonu postoji dosta skola koje se zovu French immersion school zbog toga sto se veci deo nastave odrzava na francuskom, pored katolickih i javnih.Dalje, u skolama je uvedena inkluzija, koju sada pokusavaju da uvedu tamo, pod nazivom All Kids Belong ili AKB sto znaci da deca sa razlicitim blagim retardacijama, daunovim sindromom i drugim "invaliditetima" pohadjaju skolu u regularnim razredima i nisu odvojena u specijalne skole.
Postoji nesto sto se zove procenat ili ratio kada su u pitanju uzrasti, npr.u infant grupi na 9 beba ide 3 vaspitaca, znaci 1 na 3, u todler grupi do 2.5 godine ide 1 na 5, u preschool deca od 3 i 4 godine ide 1 na 8, znaci u grupi koja ima najvise 16oro dece rade 2 vaspitaca, i JK ili junior kindergarten deca od 4 i 5 godina dolaze 2 vaspitaca na 20oro dece.Grupe se uglavnom drze na 16 za vecu decu a grupe sa manjom decom zavise od velicine vrtica ali uglavnom su manje.U proseku jedan vrtic ima oko 5 soba i kuhinju. Svaka soba je za razlicit uzrast i ima svoje kupatilo a ponekad za male i svoju spavaonicu, sobe su organizovane po centrima interesovanja npr kutak za igru, kutak za likovno i glinu, kutak za mir gde imaju sofu i fotelje sa knjigama i muzikom, deca retko kad rade zajedno istu stvar, svako radi sta mu se tog trenutka radi, igraju se, citaju, pricaju...
Dan pocinje u 9 doruckom, imali smo tost namazan puterom i marmeladom i solju mleka.Posle dorucka ide sat i nesto slobodne igre ili neka zajednicka aktivnost npr. pravljenje neceg od plastelina ili citanje price, zatim se ide napolje do pola 12 kada je rucak.Hrana je sveze kuvana i tog dana smo imali makarone sa sirom,kecap, grasak salatu, grozdje, tost namazan margarinom i peceno belo meso, sve je u cinijicama koje se stave na sto za kojim sedi 5 dece i 1 vaspitac, za vreme rucka bilo nas je 3, deca sama sebi sipaju sta zele da jedu i koliko zele da jedu i koliko puta zele - sipaju, uz to dobiju casu soka ili vode. Kada zavrse sklone sto za sobom.Niko ne mora da jede nesto sto ne voli, niti svi moraju da jedu ako ne zele, za vreme rucka podstice se samostalnost i porodicna atmosfera uz pricu.
Posle rucka se cita prica za laku noc i spava od 12 do 2, neka deca ustanu oko pola 3.Svi moraju da leze na svojim lezaljkama i dremaju, ako ustanu ranije mogu da odu u kutak za crtanje da ne bude druge. Posle spavanja sledi opet neka aktivnost ili igra, uzina u 4 i izlazak napolje do 5. Uzina je bila kolac sa jabukama i 3 parceta sira.
Svaki put kada izlaze mazemo ih kremom za suncanje.
Ono sto je mene iznenadilo je koliko je vecina dece tog uzrasta samostalna, npr kada se pokvase igrajuci se vodom sami moraju da se presvuku od glave do pete, neka deca sama sebi navlece pelene, imitacija donjeg vesa koja se ovde zove pull ups, kupatilo je non stop otvoreno i koriste ga dve grupe tj dve sobe tako da se malo malo neko gologuzo klince seta okolo jer je zaboravilo da izvadi donji ves iz ranca koji je u plakaru van sobe...medeni su.
U ogradjenom dvoristu imaju igraliste sa toboganom, bastu sa stolicama i lezaljkama i deo sa peskom i vodom gde mogu da prave haos i blato :).
Ovaj vrtic u kom sam bila me je odusevio i mislim da je divan i da se divno ophode prema deci, ali nisu svi vrtici jednaki jer svi imaju slobodu da sprovode svoj plan i program.
Prosecna cena vrtica u gradovima ontarija oko Toronta je od 750 do 850 dolara, prosek za London za dete od 3 god je 815, Kicener i Waterloo 820, Toronto 1000, dan u kucnom vrticu ili bebisiting je od 30 do 35 $, dan u vrticu je u proseku 40-45 $, Toronto dan u vrticu 50-60$.Radno vreme vrtica je od 7 ujutru do 6 popodne.Neki vrtici ne sluze svoju hranu nego morate da pakujete rucak i uzinu, a neki posebno naplacuju menjanje pelena, ali to sam videla samo u Torontu, u Londonu imaju sveze kuvanu hranu i pelene nisu problem.
Subscribe to:
Posts (Atom)

