Amoze i ovako...Canada i pm :)) izvinjavam se zbog recnika...ps ima toga ovde puuunooo.
http://www.youtube.com/watch?v=8FzbLhkQjRU&feature=youtu.be
Nedavno sam napisala nekom da ukoliko nije siguran da li je odlazak vredan rizika, i da li se imigracija isplati stavi sve na papir, onako kako smo mi ucinili...u tri kolone.Prva kolona predstavlja sve stvari zbog kojih zelimo da odemo i koje ne mozemo da promenimo, tu su bile stavke tipa nema posla, nema para, nema buducnosti za decu, mrzimo politiku itd.Druga kolona predstavlja stvari koje bi se za nas promenile na bolje imigracijom (na duze staze naravno) tipa jedan od nas bi radio u struci u kojoj u srbiji ne bi nasao posao, popravile bi nam se finansije i ostala "kulturna i prirodna " okolina i okruzenje itd, i treca kolona su bile teskoce, stvari za koje smo tada mislili da ce nam predstavljati najveci problem u emigrantskoj tranziciji, nemamo nikog na koga da se oslonimo licno niti za finansijsku pomoc, nema baba i deda da pricuvaju klinca, vrtic ce biti problem,struka ce jednom od nas biti problem, itd.
Kada smo sve stavili na papir bolje smo videli sta ocekujemo da promenimo i sa cime ocekujemo da se suocimo ako se odlucimo na odlazak, na sta smo se iskreno odlucili onog momenta kada smo vec bili predali papire 2006.Nasa lista minusa na duze staze koji bi se nagomilali ostankom nekako je bila podugacka u odnosu na ostale kolone.
Cinjenica je da je zivot pun sitnih i krupnih frustracija, kao emigranta moja najveca frustracija je problem sa diplomom...da znate vec sve to, bila sam na listi zanimanja, uvezli su me na osnovu diploma i poena i onda sam sletela ovde kao jedna velika nula, bez radnog iskustva ne mogu cak ni da se nadam poslu cistacice ili konobarice itd...to je previse poznata prica.
Ovo ne govorim u rezigniranom tonu, iako me te stvari najvise doticu, radim na tome da promenim svoj status naravno :), konkurisala sam na par mesta ali nisu me zvali, nemam kanadsko iskustvo verovatno.
Nisam htela da volontiram iz principa, zaista mislim da je volontiranje divna stvar za studente i bakice u penziji ali ja imam dete kome treba platiti hranu i odecu i vrtic jednog dana i jednostavno ne vidim smisao, radila bih za ispod minimalne satnice ali da imam neku satnicu i da kazem da sam radila,
pogotovo sto mi je poslednje pismo od vaspitacke institucije pokazalo da sam u pravu, u njemu stoji da oni ne priznaju volontiranje kao radno iskustvo u Kanadi.Samo placen rad i to sa kvalifikacijom se po njima priznaje kao rad u struci...volontiranje je lepo ali tvoja dobra volja i volonteri ne moraju da imaju odredjenu struku, svako moze da volontira itd...
Malo me je zabolelo to licemerje kojim su mi svi nudili da volontiram od kad smo sleteli obecavajuci mi da to nesto znaci...naravno da znaci, steknes uvid u kanadski sistem i poslovnu etiku, povezes se u networking i imas sanse da te neko negde preporuci ili zadrzi ako si dobar itd, sve to stoji...ali za to vreme gubis vreme i novac a mozda ti se nece isplatiti ili ce ti reci hvala, bas lepo od tebe ali mi to ne prihvatamo kao radno iskustvo.
To je jedna od stvari koju sam ocekivala i koja je bila na mojoj "protiv" listi, ako ne uspem nista da uradim i dalje cu imati osecaj da sam bacila 6 godina rada i 5 godina skolovanja dolaskom ovamo,
mada s obzirom da se tamo sitacija promenila pre nego sto smo dobili vize i da sam ostala na pola posla i pola plate posle porodiljskog verovatno bih i tamo imala isti bedni i odvratni osecaj da sam uzalud isla na fax kad posla neeemaaa bez veze vezice i mita...
To su stvari na koje sebe podsetim svaki put kad upadnem u bedak zbog trenutne situacije ovde.Ako mi se ucini da nisam dovoljno ucinila za godinu dana ovde, setim se koliko smo malo mogli da ucinimo za 7 godina zajednickog zivota tamo.
....................................................................................................
Po onome sto cujem TD insurance trenutno ima najbolje rate za osiguranje kada su skorasnji emigranti u pitanju, kvote se mogu dobiti online ili telefonom, postoji nesto sto nisam pomenula a sto je vrlo bitno jer smanjuje ratu osiguranja za kola i do 30%, to je papir koji dobijate od instruktora ako ste prosli kanadske casove voznje, on kosta oko 200 $ ali na duze staze vrlo se isplati.
E sad, ako vam se ne ide na casove ili znate da vozite i taj papir vam treba samo radi osiguranja mozete ga "nabaviti" od "nasih" instruktora po dogovoru...znate na sta mislim.Drugim recima nadjite instruktora ili skolu voznje, uzmite par casova ako vam trebaju i pitajte za taj papiric, smanjice vam osiguranje kasnije znacajno.
Druga stvar je ako dodjete u situaciju da menjate kola ili ih prodate, nikako ne otkazujte osiguranje ako ste zadovoljni ratom.
Neka osiguranja imaju grozan obicaj da ako im otkazete i recimo za mesec ili dva kada kupite nova kola trazite ponovo da vas osiguraju podignu ratu jer vas tretiraju kao novu musteriju, nema veze sto ste prethodne 4 godine bili osigurani kod njih...puj pike ne vazi, idemo iz pocetka sa pocetnickim rejtingom i vecom ratom.Dakle cak i kada vam auto sedi pokvaren u garazi ne otkazujte ako ne zelite da posle placate vise za osiguranje (s druge strane nama imigrantima je rata ionako velika za ovdasnje uslove tako da nas to ne dotice puno).
Najvise novca i najvise zivaca odlazi na zezanje sa kolima i osiguranjem, tako da se dobro raspitajte i procitajte sitna slova u ugovoru obavezno.Takodje pitajte za visinu "penala" ako raskinete ugovor da biste nasli bolje.
....................................................................................................................
U Londonu je bilo pola metra snega ali sad se otopio jer smo opet u suncanom plusu jupi, propade nam sankanje na brdu ali bice toga jos...Toronto jos nije ni video sneg, oni uzivaju u sopstvenoj mikroklimi i vise po parkovima.
Jos uvek uzivamo u slobodnim danima i lepom vremenu, pisacu vise drugi put.
Showing posts with label auto osiguranje. Show all posts
Showing posts with label auto osiguranje. Show all posts
Saturday, January 7, 2012
Monday, April 11, 2011
Zlatnoruki i majstori, majstori :)
Naidju tako ponekad baksuzni dani, ponekad naidju i baksuzne nedelje, meseci, godine...ja se samo nadam da ce se ovde zavrsiti na nedelji :)
Ima dana kad ustanes i sve podje naopako, uporedo sa onim delom o psima imali smo i malo cimanja sa kolima.Sve je pocelo tako sto je Acu mrzelo da ode peske da kupi pelene, prodavnica nam je na 200m ali on je bio umoran posle posla i resio da ode kolima, kada se vracao u garazu na samom ulazu auto se ugasio i nije mogao da ga upali. Jedan od mladjih komsija mu je pomogao da ga spusti na suvo u garazu i parkira i tu smo ga ostavili dok ne vidimo sta dalje. Sledeci dan pocela sam da zovem redom, prvo majstore tj servise pa onda slep sluzbe...e tu je bilo zanimljivih stvari, znate kako svaka slep sluzba ima svoj reon i svkak radionica ima dil sa nekom slep sluzbom...oni koji su imali jeftinije tarife nisu vozili na nasoj teritoriji, oni koji su vozili nisu silazili u podzemne garaze, a oni koji su hteli da sidju trenutno nisu imali vozilo...Visila sam na telefonu jedno sat vremena dok nisam uspela da nadjem i servis i slep sluzbu,i da ukombinujem tako da svako hoce da odradi svoj deo posla, jedina caka je bila u tome sto je neko trebalo da dogura kola od 2 i po tone do ulaza u garazu koji je strm da bi slep mogao da ih ispeca napolje, Acine kolege s posla su se slozile da mu posle radnog vremena pomognu i nekako su izgurali kola (kad vidis kako 3 bledunjava programera guraju auto jezik te svrbi da im ne viknes -momci probajte da ga restartujete mozda proradi :)).Covek koji je vozio slep rekao mu je kad je video sta je da treba samo da promeni akumulator i da to moze u nekoj od vecih prodavnica kao sto je Walmart ili Canadian tire , ne mora da ide kod majstora,ipak covek je naplatio 65 dolara izlazak pre nego je otisao, upalili su kola i posto sada nismo smeli da ih gasimo potrpali smo se da odemo po akumulator. Na nasu nesrecu ispred Walmarta su se ugasila a oni nisu radili promene akumulatora, covek nam je opet pomogao da ga upalimo i uputio nas u Canadian tire, prodavnice obicno rade do 9 ili 10 i kada smo stigli do Canadiana oni su vec bili pred zatvaranjem i nisu hteli da prime auto jer su vec imali 4 na cekanju, za to vreme ja sam sedela i drzala nogu na gasu da se opet ne ugasi a auto bi s vremena na vreme odlepio palila su se i gasila svetla i sirena i cinilo mi se da se svi na parkingu pitaju sta se desava, nisam znala dal da se smejem ili da se sakrijem ispod volana :))...Molila sam Acu da nas vrati kuci pre nego ostanemo negde na pola puta sa Aleksom koji treba da vecera i spava, stigli smo do raskrsnice 200m od zgrade kada se na semaforu ugasio, ja sam istrcala sa bebcom a ostali su poceli da sviraju i pokusavaju da nas obidju, Aca je pokusao da pregura auto preko ogromne raskrsnice od 8 traka ali cisto sumnjam da bi uspeo da iz jednog crnog dzipa nije izletela gomila momaka i devojaka spremnih za provod u gradu u sve odelima i na stiklama i pocela da gura kola sa njim, nismo stigli ni da im se zahvalimo kako treba jer se auto zaustavio na sred autobuske stanice na kojoj je 15 ljudi cekalo bus i blenulo u cudu.Ja sam prebacila Aleksu preko ramena i krenula trkom ka zgradi da zovem opet slep sluzbu a usput sam ostavila aci moj mobilni i novcanik jer je njegovom , kako to uvek biva kad vam stvarno treba mob -otisla baterija. I opet sam zvala onu slep sluzbu koja nam je danas vec naplatila izlazak...posle 10tak minuta pokupio ga je neki pakistanac i nisam se vise cula s njim.Posle 20 min zvali su iz slep sluzbe da me pitaju gde mi je muz jer ga oni traze po raskrsnici...ups, nemam pojma pa neko od vas ga je pokupio zar ne? Posle 2 sata Aca se vratio i ispricao mi ostatak avanture.
Pakistanac ga je odveo u ortakovu radionicu u East york, malu prljavu garazu gde je bio jos jedan Pakistanac i jedan 24oro godisnji meksikanac Karlos, onda su drugari seli da gledaju tv i pricaju dok je Karlos majstorisao, skinuo tocak, plasticne zastite i jos gomilu cuda da bi dosao do akumulatora koji je ispod motora kod naseg auta. Za to vreme Aca je pitao ljude kako im se svidja u Kanadi, vozac slepa koji je tu 20 godina je prokomentarisao kako nije dobro jer moras da radis ko pas non stop dok u njihovoj zemlji jes da nista ne zaradis al bar ne moras da crncis ko konj i da radis u fabrici na traci ko ovde...Onaj cija je garaza (koja radi 24 casa) je rekao da je njemu ok, nije lose ali ako ti je danas dobro ne znaci da ce i sutra biti...Karlos je rekao da bi voleo da se vrati u Meksiko jer se tamo manje radi i bolje je bar sto se njega tice, i ovde ne moze da se naspava jer radi smene i tesko mu je...onda je dosao red na Acu, rekao im je kako je i tamo radio smene,12 sati dan- noc,kako i tamo neko puno radi a nista ne zaradi a neko nista ne radi i kaplje mu...kako je i ovde radio na traci dok nije dosao do struke i sad mu se cini da je ok, na sta je vozac prokomentarisao u cudu- pa ako si ti to sve vec radio i prosao ti ces se ovde lepo snaci!
Za sve to vreme iako su bili na poslu i crncili :)) njih dvojica su citali novine, gledali tv i razgovarali, Karlos je odradio svoje zamenio zice oko akumulatora i ulje, ispalo je da je akumulator ok tako da su naplatili samo 80 dolara popravku i ulje a cini mi se da je slep ovaj put bio 150 $. Slepanje se placa 65 za izlazak i onda na svaki dodatni kilometar tarifa ( mislim da je za 1km oko 3 $ zavisi od sluzbe do sluzbe). Sto se regularnih servisa tice kada sam ih zvala oni su mi za dijagnostiku i popravku davali cifre u rasponu od 300 do 500 $ plus naravno troskovi slepa.Posle svega iako smo dva puta ko budale platili slep ipak smo dobro prosli, sve ispod 300 dolara je podnosljivo iako nije malo, ali svi znaju da su popravke kola najvece dranje i najgora nocna mora svakog vlasnika automobila, pored osiguranja naravno :))
Evo sta sam naucila : svaka slep sluzba ima svoj reon i nece da zalazi u tudji iako bi to vama mozda bilo jeftinije,
svaki majstor ima dil sa nekom slep sluzbom i odmah ce vam dati njihov broj,
U kanadi je kaznjivo i zabranjeno gurati kola putem ili se improvizovano slepati, ima ljudi koje treba da platite za to :)
takodje je zabranjeno vrsiti popravke u podzemnoj garazi...
ne znam kako stoje stvari sa "uradi sam" varijantom ali koga god da sam pitala svi su odmahivali glavom i rekli pa tu su majstori, sto bi se pravio pametan?
Znaci nista "zlatnoruki" (obozavam taj deo iz Rana ali nisam mogla da nadjem klip he he) a nije bas da se nesto razumemo u ova stranjska kola de treba da skines tocak i izvadis motor da bi stigo do akumulatora...e kad se setim kako je moj cale sedeo iza fice...pa posle lezao pardon sedeo iza peglice, pa onda se gnjavio sa folcikom koji smo od miloste zvali vanglica...a onda je posle dosta godina docekao i da legne ispod lade, mada retko jer se ruska lada kvarila jednom u 100 godina, nju smo od miloste zvali tenk :), sve si mogao da odradis sam, svecice, dizne, kaisevi, ulje , hladnjak, akumulator cak je i mene i sestru ucio sta i kako ako nam se negde ugasi...sto mi je ponekad dobro doslo.
A onda smo dobili polovnu vektru automatik, nista od rucnog snalazenja, samo napravi zzzzzz ugasi se i zakljuca volan na sred puta, ode hidraulika i servo, mozes da se slikas.Jednom se sestri i meni zakljucao u po voznje, umalo nismo ispravili krivinu na nizbrdici i zavrsili u necijoj dnevnoj sobi, jedva sacuvasmo glavu, od tad bas ne verujem u servo i automatike. Mada bitno je odrzavanje, a svi znamo da se tamo kola odrzavaju kad stanu :) i kad moras.
A moze i tako....Se seca neko Pretty Diane ?
http://www.documentary-film.net/search/watch-now.php?&ref=75
Ima dana kad ustanes i sve podje naopako, uporedo sa onim delom o psima imali smo i malo cimanja sa kolima.Sve je pocelo tako sto je Acu mrzelo da ode peske da kupi pelene, prodavnica nam je na 200m ali on je bio umoran posle posla i resio da ode kolima, kada se vracao u garazu na samom ulazu auto se ugasio i nije mogao da ga upali. Jedan od mladjih komsija mu je pomogao da ga spusti na suvo u garazu i parkira i tu smo ga ostavili dok ne vidimo sta dalje. Sledeci dan pocela sam da zovem redom, prvo majstore tj servise pa onda slep sluzbe...e tu je bilo zanimljivih stvari, znate kako svaka slep sluzba ima svoj reon i svkak radionica ima dil sa nekom slep sluzbom...oni koji su imali jeftinije tarife nisu vozili na nasoj teritoriji, oni koji su vozili nisu silazili u podzemne garaze, a oni koji su hteli da sidju trenutno nisu imali vozilo...Visila sam na telefonu jedno sat vremena dok nisam uspela da nadjem i servis i slep sluzbu,i da ukombinujem tako da svako hoce da odradi svoj deo posla, jedina caka je bila u tome sto je neko trebalo da dogura kola od 2 i po tone do ulaza u garazu koji je strm da bi slep mogao da ih ispeca napolje, Acine kolege s posla su se slozile da mu posle radnog vremena pomognu i nekako su izgurali kola (kad vidis kako 3 bledunjava programera guraju auto jezik te svrbi da im ne viknes -momci probajte da ga restartujete mozda proradi :)).Covek koji je vozio slep rekao mu je kad je video sta je da treba samo da promeni akumulator i da to moze u nekoj od vecih prodavnica kao sto je Walmart ili Canadian tire , ne mora da ide kod majstora,ipak covek je naplatio 65 dolara izlazak pre nego je otisao, upalili su kola i posto sada nismo smeli da ih gasimo potrpali smo se da odemo po akumulator. Na nasu nesrecu ispred Walmarta su se ugasila a oni nisu radili promene akumulatora, covek nam je opet pomogao da ga upalimo i uputio nas u Canadian tire, prodavnice obicno rade do 9 ili 10 i kada smo stigli do Canadiana oni su vec bili pred zatvaranjem i nisu hteli da prime auto jer su vec imali 4 na cekanju, za to vreme ja sam sedela i drzala nogu na gasu da se opet ne ugasi a auto bi s vremena na vreme odlepio palila su se i gasila svetla i sirena i cinilo mi se da se svi na parkingu pitaju sta se desava, nisam znala dal da se smejem ili da se sakrijem ispod volana :))...Molila sam Acu da nas vrati kuci pre nego ostanemo negde na pola puta sa Aleksom koji treba da vecera i spava, stigli smo do raskrsnice 200m od zgrade kada se na semaforu ugasio, ja sam istrcala sa bebcom a ostali su poceli da sviraju i pokusavaju da nas obidju, Aca je pokusao da pregura auto preko ogromne raskrsnice od 8 traka ali cisto sumnjam da bi uspeo da iz jednog crnog dzipa nije izletela gomila momaka i devojaka spremnih za provod u gradu u sve odelima i na stiklama i pocela da gura kola sa njim, nismo stigli ni da im se zahvalimo kako treba jer se auto zaustavio na sred autobuske stanice na kojoj je 15 ljudi cekalo bus i blenulo u cudu.Ja sam prebacila Aleksu preko ramena i krenula trkom ka zgradi da zovem opet slep sluzbu a usput sam ostavila aci moj mobilni i novcanik jer je njegovom , kako to uvek biva kad vam stvarno treba mob -otisla baterija. I opet sam zvala onu slep sluzbu koja nam je danas vec naplatila izlazak...posle 10tak minuta pokupio ga je neki pakistanac i nisam se vise cula s njim.Posle 20 min zvali su iz slep sluzbe da me pitaju gde mi je muz jer ga oni traze po raskrsnici...ups, nemam pojma pa neko od vas ga je pokupio zar ne? Posle 2 sata Aca se vratio i ispricao mi ostatak avanture.
Pakistanac ga je odveo u ortakovu radionicu u East york, malu prljavu garazu gde je bio jos jedan Pakistanac i jedan 24oro godisnji meksikanac Karlos, onda su drugari seli da gledaju tv i pricaju dok je Karlos majstorisao, skinuo tocak, plasticne zastite i jos gomilu cuda da bi dosao do akumulatora koji je ispod motora kod naseg auta. Za to vreme Aca je pitao ljude kako im se svidja u Kanadi, vozac slepa koji je tu 20 godina je prokomentarisao kako nije dobro jer moras da radis ko pas non stop dok u njihovoj zemlji jes da nista ne zaradis al bar ne moras da crncis ko konj i da radis u fabrici na traci ko ovde...Onaj cija je garaza (koja radi 24 casa) je rekao da je njemu ok, nije lose ali ako ti je danas dobro ne znaci da ce i sutra biti...Karlos je rekao da bi voleo da se vrati u Meksiko jer se tamo manje radi i bolje je bar sto se njega tice, i ovde ne moze da se naspava jer radi smene i tesko mu je...onda je dosao red na Acu, rekao im je kako je i tamo radio smene,12 sati dan- noc,kako i tamo neko puno radi a nista ne zaradi a neko nista ne radi i kaplje mu...kako je i ovde radio na traci dok nije dosao do struke i sad mu se cini da je ok, na sta je vozac prokomentarisao u cudu- pa ako si ti to sve vec radio i prosao ti ces se ovde lepo snaci!
Za sve to vreme iako su bili na poslu i crncili :)) njih dvojica su citali novine, gledali tv i razgovarali, Karlos je odradio svoje zamenio zice oko akumulatora i ulje, ispalo je da je akumulator ok tako da su naplatili samo 80 dolara popravku i ulje a cini mi se da je slep ovaj put bio 150 $. Slepanje se placa 65 za izlazak i onda na svaki dodatni kilometar tarifa ( mislim da je za 1km oko 3 $ zavisi od sluzbe do sluzbe). Sto se regularnih servisa tice kada sam ih zvala oni su mi za dijagnostiku i popravku davali cifre u rasponu od 300 do 500 $ plus naravno troskovi slepa.Posle svega iako smo dva puta ko budale platili slep ipak smo dobro prosli, sve ispod 300 dolara je podnosljivo iako nije malo, ali svi znaju da su popravke kola najvece dranje i najgora nocna mora svakog vlasnika automobila, pored osiguranja naravno :))
Evo sta sam naucila : svaka slep sluzba ima svoj reon i nece da zalazi u tudji iako bi to vama mozda bilo jeftinije,
svaki majstor ima dil sa nekom slep sluzbom i odmah ce vam dati njihov broj,
U kanadi je kaznjivo i zabranjeno gurati kola putem ili se improvizovano slepati, ima ljudi koje treba da platite za to :)
takodje je zabranjeno vrsiti popravke u podzemnoj garazi...
ne znam kako stoje stvari sa "uradi sam" varijantom ali koga god da sam pitala svi su odmahivali glavom i rekli pa tu su majstori, sto bi se pravio pametan?
Znaci nista "zlatnoruki" (obozavam taj deo iz Rana ali nisam mogla da nadjem klip he he) a nije bas da se nesto razumemo u ova stranjska kola de treba da skines tocak i izvadis motor da bi stigo do akumulatora...e kad se setim kako je moj cale sedeo iza fice...pa posle lezao pardon sedeo iza peglice, pa onda se gnjavio sa folcikom koji smo od miloste zvali vanglica...a onda je posle dosta godina docekao i da legne ispod lade, mada retko jer se ruska lada kvarila jednom u 100 godina, nju smo od miloste zvali tenk :), sve si mogao da odradis sam, svecice, dizne, kaisevi, ulje , hladnjak, akumulator cak je i mene i sestru ucio sta i kako ako nam se negde ugasi...sto mi je ponekad dobro doslo.
A onda smo dobili polovnu vektru automatik, nista od rucnog snalazenja, samo napravi zzzzzz ugasi se i zakljuca volan na sred puta, ode hidraulika i servo, mozes da se slikas.Jednom se sestri i meni zakljucao u po voznje, umalo nismo ispravili krivinu na nizbrdici i zavrsili u necijoj dnevnoj sobi, jedva sacuvasmo glavu, od tad bas ne verujem u servo i automatike. Mada bitno je odrzavanje, a svi znamo da se tamo kola odrzavaju kad stanu :) i kad moras.
A moze i tako....Se seca neko Pretty Diane ?
http://www.documentary-film.net/search/watch-now.php?&ref=75
Friday, November 26, 2010
Drugi vozac
Jos uvek nismo zavrsili borbu sa osiguravajucim kompanijama ovde, neko bas ima srece pa ubode dobru tarifu a ja nikako da se izborim za podnosljivu mesecnu ratu.
Za one koje zanima problem je sledeci, svi novodosli bez obzira na vozacki staz u svetu osim u nemackoj i jos nekim boljim evropskim zemljama se tretiraju isto kao kanadski pocetnici koji nemaju iskustva, sto ih svrstava u visoko rizicnu kategoriju pogodnu za dranje.Buduci da se osiguranja obracunava po principu ko vozi kola, gde stanuje i kuda ide Toronto i Vankuver su naravno jedni od najskupljih gradova u Kanadi po tom pitanju, Toronto ubedljivo.
Po njihovom proracunu nasa mesecna rata za osiguranje kola koja su nas kostala 900 cad treba da iznosi 400 cad, po toj logici ja bih za osiguranje od dva meseca mogla da kupim jos jedna kola...Uzalud im objasnjavamo da ta kola 5 dana stoje u garazi, jer je Aci posao na 5 minuta i da ih koristimo samo za nabavke i posete vikendom i to mozda 1 ili 2 odlaska negde u toku 7 dana...ne vredi.Dosad smo nabavili sve moguce papire i platili 100 cad prevoda i jos nisu zadovoljni. Trazili su da dokazemo da tamo nikada nismo imali udes, potrazivali od osiguranja itd. Izvadili smo papir iz Mup-a na kome pise da nikada za 12 godina vozackog staza nismo imali udes (na ime vozaca kola a to je Aca)
izvadili smo papire iz svih osiguravajucih kuca da nikada nismo imali potrazivanja od njih niti prijavljene udese ili stetu...e sad tu lezi zec,
kola su bila na moje ima a ne na njegovo, jer su bila svadbeni poklon od mojih. Sad kako Kanadjani da shvate da tamo nije bitno na cije su ime kola i da svako moze da ih vozi jer su osigurana kola a ne osoba kao ovde, nema sanse da da to skontaju ili nece, po 55 put im govorim da je to porodicni auto i da tamo nema prvog i drugog vozaca a oni mi uporno traze da dokazem da je moj muz vozio ta kola...pa ljudi kaaaakooo da vam dokazem??? Neka osiguranje u Srbiji napise da je on bio drugi vozac tih kola, hm, zamislite sad prekookeanski razgovor sa poluobavestenim sluzbenikom nekog naseg kvazi osiguranja koji nema pojma o cemu ja govorim, kakav drugi vozac, kako oni to da znaju, a i oni ne izdaju takve dokumente...I gde je meni dokaz da je iko ikada od nas dvoje vozio ta fantomska kola koja mora da su isla okolo sama kao u filmovima, i verovatno napravila 1000 udesa dok smo mi spavali...Vec mesec dana imam glavobolje od same pomisli da moram opet nekog da zovem iz nekog osiguranja bilo gde na svetu, na stranu to sto mislim da su jezive pijavice koje vam sisaju novcanik godinama i ako se nesto desi placacete jos vise, ako se nista ne desi placali ste ceo zivot za dzabe i pare je pojela maca.
Da skratim, bilo bi dobro ako imate sledece papire kada krenete ovamo:
izvod iz mupa da niste imali udese (zadnjih 4 ili vise godina)
Izvod iz osiguranja na svoje ime da niste potrazivali nista takodje u zadnjih 4 ili vise godina
i pismo od konzulata, koje vadite ovde, da imate vise od godinu dana voznje u srbiji ( sa tim pismom na polaganju vam se priznaju te godine da biste mogli da odmah polazete za visu kategoriju G kanadske vozacke dozvole, i te godine vam se upisuju ovde u vozacki staz)
itd.
Pijacarenje i cenkanje sa agentima i osiguravajucim kucama je samo jedan deo nocne more vezane za tkzv. usluzne delatnosti, internet, telefonskih i tv provajdera, udaranja zescih kazni kad hocete nesto da otkazete jer znate da vas deru bez milosti, ili jos gore kada to prekasno shvatite posle razgovora sa nekim ko za iste usluge placa trostruko manje i cudi se kako ste tako lose prosli...I sada ce moja paranoicna proslost da vice iz ugla svesti -pa i ovde je ko koga kako zavrne samo na fin nacin, jedina razlika je u tome sto imate izbora da se borite da ne budete zavrnuti da se dobro informisete o svim detaljima ugovora pre nego sto ga potpisete i da ako vam se nesto ne dopada to promenite, jer ipak musterija je uvek u pravu, i nijedna velika firma nece zbog par desetina dolara da rizikuje losu internet kampanju na svoj racun ili sud.Ipak nije bas tako kao tamo, ipak neko nadje nacin da sebi sredi dobar dil, neko se snadje a neko plati,treba imati i malo srece kada su ove gluposti u pitanju.
Da se vratim na vedrije teme, jos uvek mi je smesno kada cujem svoje ime i prezime iz usta svih mogucih naroda, toliko je neprepoznatljivo da je to strasno, tako su jedan dan trazili tandzu elmzn a ja nisam skontala da sam to ja, Tandza zvuci kao neko indijsko ime boze me sacuvaj, a kod lekara su pola sata zvali nekog ko se zove Aljaska dok nisam skontala da zovu mog aleksu...Alaska, ko bi jos dao detetu takvo ime? Mada ima dosta Dakota, Medisona, DZorzdija i ostalih drzava. Ono sto ce vas jos vise zacuditi je kada skontate da osoba sa srpskim imenom i prezimenom koja vam prilazi ne samo da ne zna srpski vec je kinez ili crnac, Danilo prezime na ...ic je Filipinac, tata odande , mama filipinka, klinac Kanadjanin...gomila primera, neverovatno mi je to zanimljivo :))
Kada smo pre par dana na slavi pricali o tome kako su se ljudi iz srbije zenili sa crnkinjama, kineskinjama i svim ostalim nacijama ovde, Kristina (libanka a muz srbin) je prokomentarisala u sali : ovi vasi muskarci svuda svrljaju i stignu :)
ali zato kada je pre par meseci sestra od poznanice odande otisla da zivi sa crncem, cela zajednica "nasih" pogotovo muskaraca ju je jednoglasno pljuvala zbog tog.
Ne znam da li to ima veze sa muskim egom i strahovima ili sa balkanskom kseno i ostali fobijama ali nikako mi nije imalo smisla da je u redu da se muskarci zene tudjim zenama ali nije u redu da se zene udaju za druge vere i nacije...
Opet ja s teme na temu,
bili smo u Value village, velikom second hand lancu. Ovaj put sam imala vremena da ceprkam po stvarima i vecina nije vredna truda ali stvarno moze da se vidi i nadje svasta.Npr, zimska nike jakna za 8 dolara, kaput sa krznom za 20, majce raznih marki, boja i proizvodjaca od najobicnijih do kelvin klajna i dolce i gabane za 3 do 10 dolara, gomila posudja, jorgana, jastuka, decje garderobe, obuce sve po simbolicnim cenama uglavnom ispod 10 dolara. Pored svega toga ima i pantalona, sakoa, kosulja za posao, svecane odece, balskih haljina, kostima...kad smo bili klinci odlazili smo jedni kod drugih i menjali se garderobe, preturali po ormanima i preoblacili se u tudje stvari, mene ovo podseca na takvu igru, imas nesto sto ti ne treba vise, malo je ili veliko, odneses tamo i das ili zamenis za nesto drugo, poklonis u dobrotvorne svrhe i jednostavno recikliras stvar koja ti ne treba tako sto ce je neko drugi kome bas to treba jos koristiti...zato me i ne cudi da je od 50 musterija koje pomno prelistavaju tone okacene odece 49 zena u potrazi za nekom posebnom i jeftinom krpicom. Naravno da nisam odolela, kupila sam sportske pantalone za zimu i 4 majce za 30tak dolara, poredjenja radi jedna takva majca u radnji kosta 20.Naravno da mogu da kupim samo jednu stvar u butiku za te pare, ali ne vidim zasto bih. Prosli put kad smo bili u trznom centru u Hilfingeru je bilo opste snizenje od 70% za neke stvari, duks koji je neko mode radi placao 100 dolara sada je sa porezom iznosio 35, ako im se isplati da ga prodaju po toj ceni zamislite koliko hronicno deru jadnike koji te stvari kupuju po regularnoj ceni. U istom butiku zenska majca koja je kostala 40tak dolara, na snizenju je bila 15, reci cete snizenja su super, ali ko je tu lud ? Verovatno bi je po istoj logici prodali za 10 $ i jos bi imali zaradu, a kad izadje iz mode za tu sezonu i ne bude prodata, verovatno ce zavrsiti u nekom Value vilage ili slicnom objektu za 7,8 dolara.
Izbacivanje neprodate sezonske robe se zove clearance, postoje i clearance centri za svu mogucu robu gde velike prodavnice salju stvari da vrate makar deo njihove vrednosti, spominjala sam winners outlete za malo skuplje stvari ali ima i onih za bas svakakve stvari, jedino sto treba pronaci jedan od tih centara i imati dosta vremena na raspolaganju da pretrazite gomilu raznoraznih stvari, i onda posto velicine vise ne vaze mozete da nadjete divne stvari koje vam se dopadaju samo u XS ili XXL varijanti...
Velicine su inace:
XS extra small, S small, M medium ,L large,XL extra large,XXL extra extra large, XXXL ??? sta reci, jadan taj koji to mora da trazimedju odecom... a ovde ima i neka oznaka P ili SP koja oznacava petit i znaci da je odeca malo kraca od regularne tj za nize osobe kada P stoji pored drugog slova npr M/P -meni takve pantalone super odgovaraju jer ne moram nista da skracujem.
http://www.sears.ca/content/resource-centre/sizing-info/women
donji ves
http://www.sears.ca/content/resource-centre/sizing-info/women/bras-and-fitment
a za momke link je:
http://www.sears.ca/content/resource-centre/sizing-info/men
Odeca za decu se oznacava po mesecima do 24 uglavnom, a posle oznakama 1T, 2T i 3T do 5T, sto znaci 1 year old toddler itd. inace moj bebac iako ima jednu godinu nosi odecu 2 i 3T jer su kalupi manji a on izgleda malo odskace od kanadskog standarda...ipak ima kineske dece koja su mnogo sitnija od njega a istog uzrasta.
Posle 5T idu decje velicine od 4 do 20 ali da ne objasnjavam evo liste
http://www.sears.ca/content/resource-centre/sizing-info/measuring-for-kids
Obuca se takodje oznacava drugacije, najcesce ce vam trebati broj 8 ili 9 jer je to nasih 38 i 39, to je bar lako zapamtiti, 10 je naravno 40.
Posle smo otisli u Superstore, restoran je vec bio zatvoren ali otkrila sam nesto novo- posle zatvaranja restorana u prodavnici, sva preostala hrana, meso i rostilj u kutijama slozi se na gomilu i prodaje upola cene, jupi, tako sam dobila celo pile sa raznja za samo 3 dolara ( inace je oko 7 ili 8).
U medjuvremenu se otvorila velika kineska prodavnica pored zgrade sa gomilom svezeg egzoticnog voca i povrca po niskim cenama i sa kineskim restoranom unutra, jos jedan plus ovom komsiluku pored naucnog centra.Uskoro se otvara i sve za dolar pored nje i poljska mesara sa delikatesama i evropskom robom preko puta.Mislim da cu sada stvarno imati sve na jednom mestu.
S obzirom da ide sezona praznika i imacete malo vremena za filmove i druzenje evo nekoliko stvari koje ja zelim da pogledam uskoro :)
Za one koje zanima problem je sledeci, svi novodosli bez obzira na vozacki staz u svetu osim u nemackoj i jos nekim boljim evropskim zemljama se tretiraju isto kao kanadski pocetnici koji nemaju iskustva, sto ih svrstava u visoko rizicnu kategoriju pogodnu za dranje.Buduci da se osiguranja obracunava po principu ko vozi kola, gde stanuje i kuda ide Toronto i Vankuver su naravno jedni od najskupljih gradova u Kanadi po tom pitanju, Toronto ubedljivo.
Po njihovom proracunu nasa mesecna rata za osiguranje kola koja su nas kostala 900 cad treba da iznosi 400 cad, po toj logici ja bih za osiguranje od dva meseca mogla da kupim jos jedna kola...Uzalud im objasnjavamo da ta kola 5 dana stoje u garazi, jer je Aci posao na 5 minuta i da ih koristimo samo za nabavke i posete vikendom i to mozda 1 ili 2 odlaska negde u toku 7 dana...ne vredi.Dosad smo nabavili sve moguce papire i platili 100 cad prevoda i jos nisu zadovoljni. Trazili su da dokazemo da tamo nikada nismo imali udes, potrazivali od osiguranja itd. Izvadili smo papir iz Mup-a na kome pise da nikada za 12 godina vozackog staza nismo imali udes (na ime vozaca kola a to je Aca)
izvadili smo papire iz svih osiguravajucih kuca da nikada nismo imali potrazivanja od njih niti prijavljene udese ili stetu...e sad tu lezi zec,
kola su bila na moje ima a ne na njegovo, jer su bila svadbeni poklon od mojih. Sad kako Kanadjani da shvate da tamo nije bitno na cije su ime kola i da svako moze da ih vozi jer su osigurana kola a ne osoba kao ovde, nema sanse da da to skontaju ili nece, po 55 put im govorim da je to porodicni auto i da tamo nema prvog i drugog vozaca a oni mi uporno traze da dokazem da je moj muz vozio ta kola...pa ljudi kaaaakooo da vam dokazem??? Neka osiguranje u Srbiji napise da je on bio drugi vozac tih kola, hm, zamislite sad prekookeanski razgovor sa poluobavestenim sluzbenikom nekog naseg kvazi osiguranja koji nema pojma o cemu ja govorim, kakav drugi vozac, kako oni to da znaju, a i oni ne izdaju takve dokumente...I gde je meni dokaz da je iko ikada od nas dvoje vozio ta fantomska kola koja mora da su isla okolo sama kao u filmovima, i verovatno napravila 1000 udesa dok smo mi spavali...Vec mesec dana imam glavobolje od same pomisli da moram opet nekog da zovem iz nekog osiguranja bilo gde na svetu, na stranu to sto mislim da su jezive pijavice koje vam sisaju novcanik godinama i ako se nesto desi placacete jos vise, ako se nista ne desi placali ste ceo zivot za dzabe i pare je pojela maca.
Da skratim, bilo bi dobro ako imate sledece papire kada krenete ovamo:
izvod iz mupa da niste imali udese (zadnjih 4 ili vise godina)
Izvod iz osiguranja na svoje ime da niste potrazivali nista takodje u zadnjih 4 ili vise godina
i pismo od konzulata, koje vadite ovde, da imate vise od godinu dana voznje u srbiji ( sa tim pismom na polaganju vam se priznaju te godine da biste mogli da odmah polazete za visu kategoriju G kanadske vozacke dozvole, i te godine vam se upisuju ovde u vozacki staz)
itd.
Pijacarenje i cenkanje sa agentima i osiguravajucim kucama je samo jedan deo nocne more vezane za tkzv. usluzne delatnosti, internet, telefonskih i tv provajdera, udaranja zescih kazni kad hocete nesto da otkazete jer znate da vas deru bez milosti, ili jos gore kada to prekasno shvatite posle razgovora sa nekim ko za iste usluge placa trostruko manje i cudi se kako ste tako lose prosli...I sada ce moja paranoicna proslost da vice iz ugla svesti -pa i ovde je ko koga kako zavrne samo na fin nacin, jedina razlika je u tome sto imate izbora da se borite da ne budete zavrnuti da se dobro informisete o svim detaljima ugovora pre nego sto ga potpisete i da ako vam se nesto ne dopada to promenite, jer ipak musterija je uvek u pravu, i nijedna velika firma nece zbog par desetina dolara da rizikuje losu internet kampanju na svoj racun ili sud.Ipak nije bas tako kao tamo, ipak neko nadje nacin da sebi sredi dobar dil, neko se snadje a neko plati,treba imati i malo srece kada su ove gluposti u pitanju.
Da se vratim na vedrije teme, jos uvek mi je smesno kada cujem svoje ime i prezime iz usta svih mogucih naroda, toliko je neprepoznatljivo da je to strasno, tako su jedan dan trazili tandzu elmzn a ja nisam skontala da sam to ja, Tandza zvuci kao neko indijsko ime boze me sacuvaj, a kod lekara su pola sata zvali nekog ko se zove Aljaska dok nisam skontala da zovu mog aleksu...Alaska, ko bi jos dao detetu takvo ime? Mada ima dosta Dakota, Medisona, DZorzdija i ostalih drzava. Ono sto ce vas jos vise zacuditi je kada skontate da osoba sa srpskim imenom i prezimenom koja vam prilazi ne samo da ne zna srpski vec je kinez ili crnac, Danilo prezime na ...ic je Filipinac, tata odande , mama filipinka, klinac Kanadjanin...gomila primera, neverovatno mi je to zanimljivo :))
Kada smo pre par dana na slavi pricali o tome kako su se ljudi iz srbije zenili sa crnkinjama, kineskinjama i svim ostalim nacijama ovde, Kristina (libanka a muz srbin) je prokomentarisala u sali : ovi vasi muskarci svuda svrljaju i stignu :)
ali zato kada je pre par meseci sestra od poznanice odande otisla da zivi sa crncem, cela zajednica "nasih" pogotovo muskaraca ju je jednoglasno pljuvala zbog tog.
Ne znam da li to ima veze sa muskim egom i strahovima ili sa balkanskom kseno i ostali fobijama ali nikako mi nije imalo smisla da je u redu da se muskarci zene tudjim zenama ali nije u redu da se zene udaju za druge vere i nacije...
Opet ja s teme na temu,
bili smo u Value village, velikom second hand lancu. Ovaj put sam imala vremena da ceprkam po stvarima i vecina nije vredna truda ali stvarno moze da se vidi i nadje svasta.Npr, zimska nike jakna za 8 dolara, kaput sa krznom za 20, majce raznih marki, boja i proizvodjaca od najobicnijih do kelvin klajna i dolce i gabane za 3 do 10 dolara, gomila posudja, jorgana, jastuka, decje garderobe, obuce sve po simbolicnim cenama uglavnom ispod 10 dolara. Pored svega toga ima i pantalona, sakoa, kosulja za posao, svecane odece, balskih haljina, kostima...kad smo bili klinci odlazili smo jedni kod drugih i menjali se garderobe, preturali po ormanima i preoblacili se u tudje stvari, mene ovo podseca na takvu igru, imas nesto sto ti ne treba vise, malo je ili veliko, odneses tamo i das ili zamenis za nesto drugo, poklonis u dobrotvorne svrhe i jednostavno recikliras stvar koja ti ne treba tako sto ce je neko drugi kome bas to treba jos koristiti...zato me i ne cudi da je od 50 musterija koje pomno prelistavaju tone okacene odece 49 zena u potrazi za nekom posebnom i jeftinom krpicom. Naravno da nisam odolela, kupila sam sportske pantalone za zimu i 4 majce za 30tak dolara, poredjenja radi jedna takva majca u radnji kosta 20.Naravno da mogu da kupim samo jednu stvar u butiku za te pare, ali ne vidim zasto bih. Prosli put kad smo bili u trznom centru u Hilfingeru je bilo opste snizenje od 70% za neke stvari, duks koji je neko mode radi placao 100 dolara sada je sa porezom iznosio 35, ako im se isplati da ga prodaju po toj ceni zamislite koliko hronicno deru jadnike koji te stvari kupuju po regularnoj ceni. U istom butiku zenska majca koja je kostala 40tak dolara, na snizenju je bila 15, reci cete snizenja su super, ali ko je tu lud ? Verovatno bi je po istoj logici prodali za 10 $ i jos bi imali zaradu, a kad izadje iz mode za tu sezonu i ne bude prodata, verovatno ce zavrsiti u nekom Value vilage ili slicnom objektu za 7,8 dolara.
Izbacivanje neprodate sezonske robe se zove clearance, postoje i clearance centri za svu mogucu robu gde velike prodavnice salju stvari da vrate makar deo njihove vrednosti, spominjala sam winners outlete za malo skuplje stvari ali ima i onih za bas svakakve stvari, jedino sto treba pronaci jedan od tih centara i imati dosta vremena na raspolaganju da pretrazite gomilu raznoraznih stvari, i onda posto velicine vise ne vaze mozete da nadjete divne stvari koje vam se dopadaju samo u XS ili XXL varijanti...
Velicine su inace:
XS extra small, S small, M medium ,L large,XL extra large,XXL extra extra large, XXXL ??? sta reci, jadan taj koji to mora da trazimedju odecom... a ovde ima i neka oznaka P ili SP koja oznacava petit i znaci da je odeca malo kraca od regularne tj za nize osobe kada P stoji pored drugog slova npr M/P -meni takve pantalone super odgovaraju jer ne moram nista da skracujem.
http://www.sears.ca/content/resource-centre/sizing-info/women
donji ves
http://www.sears.ca/content/resource-centre/sizing-info/women/bras-and-fitment
a za momke link je:
http://www.sears.ca/content/resource-centre/sizing-info/men
Odeca za decu se oznacava po mesecima do 24 uglavnom, a posle oznakama 1T, 2T i 3T do 5T, sto znaci 1 year old toddler itd. inace moj bebac iako ima jednu godinu nosi odecu 2 i 3T jer su kalupi manji a on izgleda malo odskace od kanadskog standarda...ipak ima kineske dece koja su mnogo sitnija od njega a istog uzrasta.
Posle 5T idu decje velicine od 4 do 20 ali da ne objasnjavam evo liste
http://www.sears.ca/content/resource-centre/sizing-info/measuring-for-kids
Obuca se takodje oznacava drugacije, najcesce ce vam trebati broj 8 ili 9 jer je to nasih 38 i 39, to je bar lako zapamtiti, 10 je naravno 40.
Posle smo otisli u Superstore, restoran je vec bio zatvoren ali otkrila sam nesto novo- posle zatvaranja restorana u prodavnici, sva preostala hrana, meso i rostilj u kutijama slozi se na gomilu i prodaje upola cene, jupi, tako sam dobila celo pile sa raznja za samo 3 dolara ( inace je oko 7 ili 8).
U medjuvremenu se otvorila velika kineska prodavnica pored zgrade sa gomilom svezeg egzoticnog voca i povrca po niskim cenama i sa kineskim restoranom unutra, jos jedan plus ovom komsiluku pored naucnog centra.Uskoro se otvara i sve za dolar pored nje i poljska mesara sa delikatesama i evropskom robom preko puta.Mislim da cu sada stvarno imati sve na jednom mestu.
S obzirom da ide sezona praznika i imacete malo vremena za filmove i druzenje evo nekoliko stvari koje ja zelim da pogledam uskoro :)
Thursday, November 4, 2010
Praznici i lokalni ludaci :)
Najcudnije od svega je taj strah kod ljudi da otvore oci i priznaju sebi sta ih stvarno okruzuje...ako ste u procesu za odlazak i rekli ste to nekom od svojih prijatelja ili clanova porodice dobili ste verovatno sledece reakcije, rekli su vam u blazoj varijanti da je to greska a u iskrenijoj da niste normalni, rekli su vam da ni tamo ne cvetaju ruze i odmah poceli da vam nabrajaju sve lokalne urbane legende iz druge ruke o neuspelima pokajanima i povratnicima iz belog sveta koji ili kukaju kako je tesko ili su se vratili, ili im se zivot raspao u parem parcad...i poslednji apel je zar to stvarno zelite da uradite svojoj deci? Neko ce vas osudjivati, neko ce vas odgovarati ali niko vam nece reci da je to dobra ili prava odluka, ama bas niko. Pa necu ni ja, vasa odluka -vasa stvar, moja odluka - moja stvar.
Cesto mi kazu treba hrabrosti da ostavis sve i krenes ispocetka negde na drugom kraju sveta u drugoj sredini i na drugom govornom podrucju...iskreno, uvek kada bih to cula mislila sam da treba vise hrabrosti ostati tamo gde ti nije dobro i boriti se sa vetrenjacama ili ludacki zazmuriti i praviti se da je sve u redu...
Mi smo pogresili sto smo 2 meseca pre odlaska rekli svima da idemo, prolazili smo kroz tudje lekcije o zivotu svaki dan, uveravali su nas da gresimo i da cemo se pokajati, cak i kada smo dosli ovde isto smo culi od pola ljudi odande koji su duze vreme ovde...secam se kada sam prvi put usla u stan koji smo iznajmili na slepo i videla ga, bila sam na ivici suza koliko sam se grozno osecala, ali 2 nedelje kasnije kada sam ga ocistila i okrecila i sredila da lici na nas novi kutak u svemiru shvatila sam da i nije tako lose, za 2 meseca sam ga zavolela kao i grad i ljude...covek je cudo, lako se prilagodi gde god da ga bacis, ma koliko to surovo zvucalo ja verujem Darvinu ili opstani ili nestani...
Po toj istoj teoriji opstanka, posle par razgovora punih cudjenja izmedju Ace i mene o reakcijama nasih najblizih shvatili smo sta se desava...to je u stvari taj strah, kada ti nekom kazes ja idem jer ovde nije dobro a on to podsvesno zna, a isto tako zna da on nema opciju da ode, onda mu instikt govori da se brani, da zazmuri i ne vidi ono sto se desava oko njega godinama, da te ubedjuje da nisi u pravu i da je ovde ipak dobro...pa i jeste, kako kome.
Posle toga prestali smo da govorimo ljudima svoja misljenja i razloge, rekli bismo samo da je to nasa odluka pa cak i ako ne uspemo bar cemo videti malo sveta, kada bismo ikad u zivotu preleteli okean i videli Severnu Ameriku? Pa nama je godinama i Madjarska bila pojam kada su putovanja preko grane u pitanju...i tako sa dozom humora i optimizma, podnoslili smo sve mitove o hladnoci i snegu, o neuspehu i povratnicima, o danonocnom rintanju i parama koje su bog i batina...(priznajem da jesu, verovatno svuda osim u ostrvskim drustvima u kojima jos vladaju skoljke :))
Inace nas dvoje smo u sali razvili teoriju da su zapadne tj severnije zemlje bolje razvijene i bogatije bas zbog tog snega i zime, znate kad kazu Svedska ima standard al je hladno? Kada smo kasnije pricali sa Erlom to je potvrdilo nasu teoriju, koja je otprilike ovakva: Da bi preziveo zimu moras da budes sposoban i disciplinovan i da se pripremis materijalno, drva, hrana, toplo skloniste, to sve zahteva rad, pamet i strategiju, kao i razmenu onoga sto imas sa ostalima...svakodnevno suocavanje sa problemima i teskocama zahteva pronalazenje nacina da se one rese...S druge strane ako nema zime i svega uvek ima u izobilju u okolini onda ne moras bas mnogo da se trudis da napredujes i razvijas nacine da prezivis jer uglavnom imas sve sto ti treba.
Ova terija ima mana u smislu da ne moze da se primeni na ceo svet zbog toga sto je vecito tokom istorije jedna polovina covecanstva (obicno ona razvijenija ili mnogobrojnija) jahala ili unistavala drugu ukidajuci im sansu da se ekonomski razviju.
Erl nam je inace rekao da mu nedostaje Jamajka jer tamo izadjes iz kuce uzberes sta ti treba da jedes iz baste ili okoline i ides dalje, zezas se i uzivas na plazi po ceo dan i usput uzes koju kintu od turista, a klima uzivancija u odnosu na ovde :))
Price su subjektivne, kao i nasi pogledi na svet, kao sto tamo svako ima svoju srbiju tako i ovde svako ima svoju emigrantsku pricu.Jedan poznanik koji trenutno zivi u Becu me osudjuje sto navodno pljujem sve sto sam ostavila tamo i majcicu srbiju itd.On inace od 2002 ne zivi u istoj ali jako je voli izdaleka. :))
Da razgranicimo jednu stvar, ne pljujem, ponekad iz mene govori gorcina, jer bila sam u Nemackoj, Austriji, Madjarskoj, Bugarskoj,Turskoj,Hrvatskoj...proputovala sam pola Evrope i imam rodbinu svuda od Svedske pa nadole, zbog toga sto znam kako ljudi zive drugde, ukljucujuci ovde, zao mi je sto su generacijama tamo i mladima i starima uskracene osnovne ljudske stvari od hrane do putovanja...i nikada mi nece biti jasno zasto je to tako.Kako ta crna rupa stvarnosti opstaje u srcu Evrope...iz mog ugla, imam pravo da budem kao i mnogi razocarana onim sto mi se tamo desavalo i sto se jos desava, moja mama cesto kaze da me ne razume i pita zasto sve sto me je mucilo ponekad ne obrisem i ne zaboravim kao mnogi i idem dalje, i ponekad uspem i mnogo je lakse ako ides dalje i gledas napred, ali ipak ne mozes da obrises jednu godinu svog zivota a kamoli vise...ona je moj veciti umproforac, kao sto Djole peva "e tu ce tvrdjavicu malo teze srusiti" i veciti optimista :)
...........................................................................................
Kada se srucite ovde iskinuti odande, kako popularno kazu kao tikva bez korena, prvo cete sve gledati ocima deteta sa jednim velikim VAU! onda ce vas posle 3 meseca uhvatiti finansijska panika, juricete posao, posle nekog vremena kada ga nadjete i radite par meseci uhvatice vas sumnja u sebe da li ste dovoljno jaki da se nosite sa novim zivotom,morate raditi duplo vise od ostalih da postignete ono sto je njima kao dobar dan...posle 6 meseci ili godinu dana uhvatice vas nostalgija pocecete da se preispitujete da li je to stvarno tako kako ste zamisljali...sve je to normalno i hteli ne hteli pre ili kasnije proci cete kroz ove faze.Pocecete da sabirate pluseve i minuseve i naci cete se opet na nuli :)
Bitno je da ne izgubite nikada iz vida da imate samo jedan zivot i jednu sansu da nesto ucinite, ja ne verujem u cekanje i drugu sansu, svaki put kada bih donela neku odluku u zivotu stala bih iza nje i rekla idem pa sta mi Bog da...jos se nisam pokajala zbog svojih odluka.Nije potrebna hrabrost, potrebna je upornost.Moj tata koji lepo slika uvek kaze da je talenat 1% a upornost i trud ostalih 99%. zeleo je da bude umetnik...otac mu je rekao dok ne zasuces rukave leba neces jesti i poslao ga na zanat,rintao je 30 godina prvu, drugu, trecu, smenu do jednog infarkta pa jos do prskanja 2 cira u zelucu...jedva preziveo i jos rinta, moja mama je zelela da bude vaspitacica ali kad je moj deda umro kad je imala 15 godina baba nije imala para da je skoluje, zavrsila je trgovacku i robovala privatnicima za sitne pare danonocno 30 dana u mesecu do penzije u koju nisu hteli da je puste dok nije platila drzavi sav staz koji joj bivsi poslodavci nikada nisu uplacivali u ona varljiva vremena ...i onda je dobila 16 i po hiljada, a racun za plin je zimi 20...Ja sam htela da upisem engleski, igrom sudbine mito je tada bio veoma popularan na fakultetu (ne znam dal je jos he he he) i nekako se desilo da prvih 30 na budzetu imaju neverovatnih 100 do 98 poena, ja sam bila druga ispod crte, da je moj otac tada imao i hteo da da 3000 maraka popela bih se iznad crte...ali nije, tako da sam morala da upisem neki drugi fax, jer nisu imali para za samofinansiranje.Ironija je sto je devojka iz mog grada cija je majka to ucinila posle godinu dana odustala od faxa.
Cudno je sto je isto tako prosla i moja sestra kada je upisivala srednju, upisala je medicinsku i htela da bude smer stomatologije ili takvo nesto, uglavnom veoma perspektivno u to vreme i kada je lista izasla ona je bila na listi, medjutim posle toga je neko okrenuo par telefona i jos dvoje su ubaceni na tu listu ispred nje a ona je prebacena za akusera, dok smo saznali sta se desilo rok za zalbu je prosao...rodjaka koja je radila u skoli nam je diskretno rekla da su bile u pitanju malo jace veze...sta ces kad si dete radnika.
I kada naucis da stvari tako funkcionisu, koga znas, koga da zoves i kome da platis a dodjes ovde gde to ne moze i ne funkcionise tako, malo ti je potrebno vremena da pohvatas konce.Ipak veze su i ovde cudo pogotovo u zajednicama naroda i crkvama, sto vise ljudi upoznajete dolazite do vise informacija sto je u potrazi za poslom bitno.
Kazu da 70 posto ljudi zapravo dodje do posla putem poznanstava ili networkinga kako to ovde zovu.
.............................................................................................
Juce sam posle ko zna koliko vremena pogledala vesti, brate mili kao da ih je rezirao neki veciti negativac sa foruma krstarice ( vecina vas zna na koga mislim), na Fincu u Skarboru je ekplodirao tank sa sumpornom kiselinom pa je pola komsiluka evakuisano zbog otrovnog oblaka, na istoj aveniji je neko u 10 ujutru iz kola pucao na ljude koji su cekali autobus ranivsi dvojicu nisam sigurna da li je ubio nekog, a u po bela dana posle skole neki crni tinejdzer je napastvovao 13 godisnju devojcicu koja je isla kuci kroz park koji se prostire 2 km od nas.Uglavnom nista lepo za veliki grad.Skarboro je jedna od ozloglasenijih oblasti u okolini, kao i Finch.Malo me prosla jeza od tih vesti, sa sve flashbekovima.Svaki veliki grad ima svoje bande, poroke, ludake...zato i ne volim velike gradove.
U malima bar poznajes lokalne ludake :))
Pre neki dan sam se prepala setajuci Aleksu ujutru pored parka, na drvetu je lezala bleda zena u minicu tako da su joj noge bezivotno visile u vazduhu a samo ruke i ledja bile oslonjene na krosnju par metara iznad zemlje, prvo sam mislila da je haloven fora, onda sam videla da je stvarno covek a ne lutka, onda sam mislila da je les i rekoh sebi e jbga, onda sam videla ispod drveta tasnu i kafu...onda mi je bilo jasno da je neki ljubitelj drveca ili meditira ili ko zna sta...bas ima cudaka na svakom koraku.I tako je ona visila na drvetu ne pomerajuci se skoro ni da dise nekih pola sata, sat...
..............................................................................................
U medjuvremenu smo se siti nasmejali momku kojeg je policija zamalo kaznila zbog noge mrtvaca koja viri iz gepeka (haloven sala) jer je neki stariji par prijavio da nosi les a policija ga je pratila do kuce da ga uhapsi...
Jedan praznik ode, drugi je vec preplavio prodavnice, sve se sprema za bozic i sve je crveno zeleno srebrno i svetlucavo.Nailaze i bozicna snizenja :)
.............................................................................................
Evo jednog predloga, ako razmisljate o problemima koji se ticu rate za osiguranje kola, a koja je za nas dosljake jeziva, postoji opcija da ako stvarno niste imali udese i kazne izvadite taj papir od mupa i svog osiguranja za poslednje 4 ili vise godina i ponesete, neki agenti i osiguranja mogu da se namole da smanje ratu na osnovu ovih papira i pisma iz konzulata...trenutno radimo na tome.
drugi nacin je da nadjete nezavisnog brokera a ne agenta da vas osigura povoljnije, ja licno nisam uspela da nadjem nista ispod 400 dolara, osim sa datim papirima to ce nam nadam se smanjiti ratu na pola.Osim toga pola brokera nije ni htelo da nas osigura jer nismo ovde bar godinu dana.
.............................................................................................
11 novembar je dan veterana i vecina ljudi u znak secanja nosi crveni mak na reveru za poginule u ratovima, zaista cudno za drzavu koje ne zna sta je rat.
http://www.remembrancedaycanada.com/
Inace svidja mi se sto se vecina neradnih praznika slavi ponedeljkom da bi se produzio vikend :)
Cesto mi kazu treba hrabrosti da ostavis sve i krenes ispocetka negde na drugom kraju sveta u drugoj sredini i na drugom govornom podrucju...iskreno, uvek kada bih to cula mislila sam da treba vise hrabrosti ostati tamo gde ti nije dobro i boriti se sa vetrenjacama ili ludacki zazmuriti i praviti se da je sve u redu...
Mi smo pogresili sto smo 2 meseca pre odlaska rekli svima da idemo, prolazili smo kroz tudje lekcije o zivotu svaki dan, uveravali su nas da gresimo i da cemo se pokajati, cak i kada smo dosli ovde isto smo culi od pola ljudi odande koji su duze vreme ovde...secam se kada sam prvi put usla u stan koji smo iznajmili na slepo i videla ga, bila sam na ivici suza koliko sam se grozno osecala, ali 2 nedelje kasnije kada sam ga ocistila i okrecila i sredila da lici na nas novi kutak u svemiru shvatila sam da i nije tako lose, za 2 meseca sam ga zavolela kao i grad i ljude...covek je cudo, lako se prilagodi gde god da ga bacis, ma koliko to surovo zvucalo ja verujem Darvinu ili opstani ili nestani...
Po toj istoj teoriji opstanka, posle par razgovora punih cudjenja izmedju Ace i mene o reakcijama nasih najblizih shvatili smo sta se desava...to je u stvari taj strah, kada ti nekom kazes ja idem jer ovde nije dobro a on to podsvesno zna, a isto tako zna da on nema opciju da ode, onda mu instikt govori da se brani, da zazmuri i ne vidi ono sto se desava oko njega godinama, da te ubedjuje da nisi u pravu i da je ovde ipak dobro...pa i jeste, kako kome.
Posle toga prestali smo da govorimo ljudima svoja misljenja i razloge, rekli bismo samo da je to nasa odluka pa cak i ako ne uspemo bar cemo videti malo sveta, kada bismo ikad u zivotu preleteli okean i videli Severnu Ameriku? Pa nama je godinama i Madjarska bila pojam kada su putovanja preko grane u pitanju...i tako sa dozom humora i optimizma, podnoslili smo sve mitove o hladnoci i snegu, o neuspehu i povratnicima, o danonocnom rintanju i parama koje su bog i batina...(priznajem da jesu, verovatno svuda osim u ostrvskim drustvima u kojima jos vladaju skoljke :))
Inace nas dvoje smo u sali razvili teoriju da su zapadne tj severnije zemlje bolje razvijene i bogatije bas zbog tog snega i zime, znate kad kazu Svedska ima standard al je hladno? Kada smo kasnije pricali sa Erlom to je potvrdilo nasu teoriju, koja je otprilike ovakva: Da bi preziveo zimu moras da budes sposoban i disciplinovan i da se pripremis materijalno, drva, hrana, toplo skloniste, to sve zahteva rad, pamet i strategiju, kao i razmenu onoga sto imas sa ostalima...svakodnevno suocavanje sa problemima i teskocama zahteva pronalazenje nacina da se one rese...S druge strane ako nema zime i svega uvek ima u izobilju u okolini onda ne moras bas mnogo da se trudis da napredujes i razvijas nacine da prezivis jer uglavnom imas sve sto ti treba.
Ova terija ima mana u smislu da ne moze da se primeni na ceo svet zbog toga sto je vecito tokom istorije jedna polovina covecanstva (obicno ona razvijenija ili mnogobrojnija) jahala ili unistavala drugu ukidajuci im sansu da se ekonomski razviju.
Erl nam je inace rekao da mu nedostaje Jamajka jer tamo izadjes iz kuce uzberes sta ti treba da jedes iz baste ili okoline i ides dalje, zezas se i uzivas na plazi po ceo dan i usput uzes koju kintu od turista, a klima uzivancija u odnosu na ovde :))
Price su subjektivne, kao i nasi pogledi na svet, kao sto tamo svako ima svoju srbiju tako i ovde svako ima svoju emigrantsku pricu.Jedan poznanik koji trenutno zivi u Becu me osudjuje sto navodno pljujem sve sto sam ostavila tamo i majcicu srbiju itd.On inace od 2002 ne zivi u istoj ali jako je voli izdaleka. :))
Da razgranicimo jednu stvar, ne pljujem, ponekad iz mene govori gorcina, jer bila sam u Nemackoj, Austriji, Madjarskoj, Bugarskoj,Turskoj,Hrvatskoj...proputovala sam pola Evrope i imam rodbinu svuda od Svedske pa nadole, zbog toga sto znam kako ljudi zive drugde, ukljucujuci ovde, zao mi je sto su generacijama tamo i mladima i starima uskracene osnovne ljudske stvari od hrane do putovanja...i nikada mi nece biti jasno zasto je to tako.Kako ta crna rupa stvarnosti opstaje u srcu Evrope...iz mog ugla, imam pravo da budem kao i mnogi razocarana onim sto mi se tamo desavalo i sto se jos desava, moja mama cesto kaze da me ne razume i pita zasto sve sto me je mucilo ponekad ne obrisem i ne zaboravim kao mnogi i idem dalje, i ponekad uspem i mnogo je lakse ako ides dalje i gledas napred, ali ipak ne mozes da obrises jednu godinu svog zivota a kamoli vise...ona je moj veciti umproforac, kao sto Djole peva "e tu ce tvrdjavicu malo teze srusiti" i veciti optimista :)
...........................................................................................
Kada se srucite ovde iskinuti odande, kako popularno kazu kao tikva bez korena, prvo cete sve gledati ocima deteta sa jednim velikim VAU! onda ce vas posle 3 meseca uhvatiti finansijska panika, juricete posao, posle nekog vremena kada ga nadjete i radite par meseci uhvatice vas sumnja u sebe da li ste dovoljno jaki da se nosite sa novim zivotom,morate raditi duplo vise od ostalih da postignete ono sto je njima kao dobar dan...posle 6 meseci ili godinu dana uhvatice vas nostalgija pocecete da se preispitujete da li je to stvarno tako kako ste zamisljali...sve je to normalno i hteli ne hteli pre ili kasnije proci cete kroz ove faze.Pocecete da sabirate pluseve i minuseve i naci cete se opet na nuli :)
Bitno je da ne izgubite nikada iz vida da imate samo jedan zivot i jednu sansu da nesto ucinite, ja ne verujem u cekanje i drugu sansu, svaki put kada bih donela neku odluku u zivotu stala bih iza nje i rekla idem pa sta mi Bog da...jos se nisam pokajala zbog svojih odluka.Nije potrebna hrabrost, potrebna je upornost.Moj tata koji lepo slika uvek kaze da je talenat 1% a upornost i trud ostalih 99%. zeleo je da bude umetnik...otac mu je rekao dok ne zasuces rukave leba neces jesti i poslao ga na zanat,rintao je 30 godina prvu, drugu, trecu, smenu do jednog infarkta pa jos do prskanja 2 cira u zelucu...jedva preziveo i jos rinta, moja mama je zelela da bude vaspitacica ali kad je moj deda umro kad je imala 15 godina baba nije imala para da je skoluje, zavrsila je trgovacku i robovala privatnicima za sitne pare danonocno 30 dana u mesecu do penzije u koju nisu hteli da je puste dok nije platila drzavi sav staz koji joj bivsi poslodavci nikada nisu uplacivali u ona varljiva vremena ...i onda je dobila 16 i po hiljada, a racun za plin je zimi 20...Ja sam htela da upisem engleski, igrom sudbine mito je tada bio veoma popularan na fakultetu (ne znam dal je jos he he he) i nekako se desilo da prvih 30 na budzetu imaju neverovatnih 100 do 98 poena, ja sam bila druga ispod crte, da je moj otac tada imao i hteo da da 3000 maraka popela bih se iznad crte...ali nije, tako da sam morala da upisem neki drugi fax, jer nisu imali para za samofinansiranje.Ironija je sto je devojka iz mog grada cija je majka to ucinila posle godinu dana odustala od faxa.
Cudno je sto je isto tako prosla i moja sestra kada je upisivala srednju, upisala je medicinsku i htela da bude smer stomatologije ili takvo nesto, uglavnom veoma perspektivno u to vreme i kada je lista izasla ona je bila na listi, medjutim posle toga je neko okrenuo par telefona i jos dvoje su ubaceni na tu listu ispred nje a ona je prebacena za akusera, dok smo saznali sta se desilo rok za zalbu je prosao...rodjaka koja je radila u skoli nam je diskretno rekla da su bile u pitanju malo jace veze...sta ces kad si dete radnika.
I kada naucis da stvari tako funkcionisu, koga znas, koga da zoves i kome da platis a dodjes ovde gde to ne moze i ne funkcionise tako, malo ti je potrebno vremena da pohvatas konce.Ipak veze su i ovde cudo pogotovo u zajednicama naroda i crkvama, sto vise ljudi upoznajete dolazite do vise informacija sto je u potrazi za poslom bitno.
Kazu da 70 posto ljudi zapravo dodje do posla putem poznanstava ili networkinga kako to ovde zovu.
.............................................................................................
Juce sam posle ko zna koliko vremena pogledala vesti, brate mili kao da ih je rezirao neki veciti negativac sa foruma krstarice ( vecina vas zna na koga mislim), na Fincu u Skarboru je ekplodirao tank sa sumpornom kiselinom pa je pola komsiluka evakuisano zbog otrovnog oblaka, na istoj aveniji je neko u 10 ujutru iz kola pucao na ljude koji su cekali autobus ranivsi dvojicu nisam sigurna da li je ubio nekog, a u po bela dana posle skole neki crni tinejdzer je napastvovao 13 godisnju devojcicu koja je isla kuci kroz park koji se prostire 2 km od nas.Uglavnom nista lepo za veliki grad.Skarboro je jedna od ozloglasenijih oblasti u okolini, kao i Finch.Malo me prosla jeza od tih vesti, sa sve flashbekovima.Svaki veliki grad ima svoje bande, poroke, ludake...zato i ne volim velike gradove.
U malima bar poznajes lokalne ludake :))
Pre neki dan sam se prepala setajuci Aleksu ujutru pored parka, na drvetu je lezala bleda zena u minicu tako da su joj noge bezivotno visile u vazduhu a samo ruke i ledja bile oslonjene na krosnju par metara iznad zemlje, prvo sam mislila da je haloven fora, onda sam videla da je stvarno covek a ne lutka, onda sam mislila da je les i rekoh sebi e jbga, onda sam videla ispod drveta tasnu i kafu...onda mi je bilo jasno da je neki ljubitelj drveca ili meditira ili ko zna sta...bas ima cudaka na svakom koraku.I tako je ona visila na drvetu ne pomerajuci se skoro ni da dise nekih pola sata, sat...
..............................................................................................
U medjuvremenu smo se siti nasmejali momku kojeg je policija zamalo kaznila zbog noge mrtvaca koja viri iz gepeka (haloven sala) jer je neki stariji par prijavio da nosi les a policija ga je pratila do kuce da ga uhapsi...
Jedan praznik ode, drugi je vec preplavio prodavnice, sve se sprema za bozic i sve je crveno zeleno srebrno i svetlucavo.Nailaze i bozicna snizenja :)
.............................................................................................
Evo jednog predloga, ako razmisljate o problemima koji se ticu rate za osiguranje kola, a koja je za nas dosljake jeziva, postoji opcija da ako stvarno niste imali udese i kazne izvadite taj papir od mupa i svog osiguranja za poslednje 4 ili vise godina i ponesete, neki agenti i osiguranja mogu da se namole da smanje ratu na osnovu ovih papira i pisma iz konzulata...trenutno radimo na tome.
drugi nacin je da nadjete nezavisnog brokera a ne agenta da vas osigura povoljnije, ja licno nisam uspela da nadjem nista ispod 400 dolara, osim sa datim papirima to ce nam nadam se smanjiti ratu na pola.Osim toga pola brokera nije ni htelo da nas osigura jer nismo ovde bar godinu dana.
.............................................................................................
11 novembar je dan veterana i vecina ljudi u znak secanja nosi crveni mak na reveru za poginule u ratovima, zaista cudno za drzavu koje ne zna sta je rat.
http://www.remembrancedaycanada.com/
Inace svidja mi se sto se vecina neradnih praznika slavi ponedeljkom da bi se produzio vikend :)
Subscribe to:
Posts (Atom)