One of my favorite writers(Ivo Andric) wrote once that the happy people write rarely or never, and the other ones...well, it takes a certain amount of solitude and sadness to be able to write sincerely, from your heart, about the troubles of mankind and human nature.
It's not like that with me, I never write to drown others in my current misery, if I can't share good and beautiful thing I try to avoid writing about the not so "happy" things or times.Sometimes, no matter how hard i try to avoid these pests I just can't.
And here's the catch,
you come to a point in your life where you think that things are going to finally click into their place, that life is going to be a little bit easier from now on and then it hits you...
Our new home is perfect, our wish list came true, a small townhouse with fenced yard that looks into the park with new playgrounds, a swimming pool beside the home, kid friendly community, small town, cheaper than Toronto...the new job, not so perfect.
Sometimes, when preparing for the interview they tell you to "enhance" the truth a little bit, basically they suggest that you should lie in order to get that job you desire so much, if you can live up to your lie and succeed by working hard and being smart, you'll be forgiven. What they don't tell you, is that the employer is allowed to do the same.
The Data Manager position in a small company seems to involve anything from being system analyst and reporting , system admin to repairing broken computer parts or door knobs...there are no particular tasks and everything is your job, and at the end, your fault.
And there is another thing, a complete mess, the person who worked there for the past 2 decades before you came was a self taught jack-of-all-trades and hobby handyman, then suddenly at the age of 65 he found out that he has terminal cancer, took vacation and died in a month. No one knows about the networks, passwords, there are no documents, there is a million shelves with gadgets, papers and spare parts, new and old and all out of order...And they are all awaiting someone to fix everything magically, bad luck- it's you. They just forgot to tell you all this during your interview...
Thursday, August 18, 2011
Tuesday, August 9, 2011
I opet ja o $$$$ al samo zato sto me svi isto pitaju.... :)
Danas je padala kisa, od drugog su noci zahladnele, garden centre su odavno ispraznili i uklonili, u prodavnicama je rasprodaja letnjih stvari i nove jesenje kolekcije...dolazi jesen, bice tu nekih mesec ili 2 i onda sledi 6 meseci zime...vracam se iz prodavnice u 10 uvece i na raskrsnici dva ogromna bulevara u jednom kratkom trenutku sva vozila staju, dovoljno da tih 30tak sekundi cujem u pozadini zabe iz obliznje bare, cvcke i cikade, vazduh je svez i mirise na cvece i borove, ispred mene stoji preko 50 vozila ciji motori rade a ja imam osecaj da sam u sred sume ili na nekoj obali.
Kao sto sam i pretpostavljala, menadzment zgrade nam pravi problem oko iseljenja mesec dana ranije pre isteka ugovora, uzece nam novac za celu godinu jer smo tako potpisali. Rekli su nam da nadjemo nekog ko bi bio u stanu tih mesec dana ali sada je prekasno a i nisam sigurna da bi neko uzeo stan na mesec dana, nema svrhe, imam dovoljno organizacije oko selidbe, promene dokumenata i ostalog da bi sad jos za 4 dana nasla stanare...druga stvar je kada prodju check list za popravke u stanu ko zna koliko ce gluposti pokusati da nam naplate...u ugovoru pise da se podrazumeva wear and tear damage od koristenja stana, ali nigde ne pise sta u slucaju kada je stan tako lose okrecen po 100 put da se boja sama ljusti sa zidova, cela kuhinja i radna ploca su bele i od vode oko sudopere i ponegde se u povrsine upiju zuckaste fleke...u ugovoru pise da stanari ne smeju da zakucavaju eksere nigde, da ne smeju da lepe nista na zidove niti na friz, i jos gomila toga, otprilike bi najbolje bilo da sedite na sred sobe i ne mrdate da vam ne bi naplatili neku stetu.Po iseljenju stan treba da bude cist kao kada ste u njega usli, i to vi da ga oribate cakum pakum i sve aparate i popravite svu stetu ako je ima da bi mendzment odmah mogao da useli novog stanara a da prstom ne mrdne, i pored svega toga uvek nadju nacin da naplate stetu i maznu vam tu zadnju kiriju ili depozit ...
Osim one divne zene u Kiceneru svi superintendanti i menadzeri sa kojima sam imala posla su zesci ljigavci, razvuku kez od uveta do uveta dok vas nonsalantno na najbezobrazniji nacin skidaju sa dnevnog reda. Izmedju vas i njih stoji papir koji ste potpisali i na kom sitnim slovima pise sve sto treba da znate...da su oni uvek u pravu i tacka. Uvek mozete da ne iznajmite stan pod njihovim uslovima i spavate sa detetom na ulici :) Karikiram, ali zaista, za takav posao je potrebna posebna vrsta ljudi ovde u Torontu, i pritom ne mislim na postene i fine...Cak i na novom mestu gde smo iznajmili stan je utisak isti.Procitajte ugovor od A do SH, ja jesam cim smo ga potpisali ali to i dalje ne menja cinjenicu da on stiti samo stanodavca, bar da znate na cemu ste i na sta da obratite paznju na vreme.Jos jedna sitnica, za bilo kakvu stetu ili npr problem sa komsijama, smetnju itd imate 2 dana da incident prijavite pismeno superu ili kome vec treba(primerak prijave sacuvate sebi) ili da trazite popravku stete, sve sto pregovarate sa nekim radite PISMENO u 2 primerka, ako to ne uradite ne postoji dokaz da nesto nije bilo u redu ili da niste krivi za neku stetu, i to pise u ugovoru.
Iznajmili smo townhouse, na prelepom mestu u delu Londona koji se zove Southcrest estates, dvoriste gleda na park sa igralistem i ima kapijicu koja vodi u park a odmah pored kuce koja je poslednja u nizu od nekoliko je zajednicki otvoreni bazen.Preko puta su prodavnice i jos parkova sa igralistima. Biblioteka mi je daleko ovaj put, u centru je ali busom do centra treba 10tak minuta, i decji muzej sa igraonicom je 3 km od nas u poprecnoj ulici.Na kraju nase ulice nekih 6 km od nas je zabavni park Storybook gardens. Stanarina sa racunima bi trebalo da nas izadje isto kao sadasnja stanarina u Torontu, oko 1100 ili manje. Dvosobni stanovi u Londonu su od 700 do 900 $, townhouse bez racuna su od 725 do 930 s tim da racuni budu od 150 do 200 $ zavisno od godisnjeg doba.Vecina tih kucica koje se racunaju u dvosobne ima 2 spavace sobe na spratu sa kompletnim kupatilom i plakarima, trpezariju i kuhinju u prizemlju sa kupatilom bez kade ili tusa i ogroman podrum u kom je masina za ves i susilica, nekada su podrumi sredjeni kao jos jedna soba ili teretana ali u ovoj koju smo iznajmili nije tako, podrum je vise kao ostava ili garaza iako je ogroman koliko celo prizemlje, prava steta sto nije sredjen.
Sto se ostalog tice pretpostavljam da ce nam troskovi biti slicni osim dodatnog troska od oko 200 $ za gorivo koji dosad nismo imali, ocekivala sam da ce nam se osiguranje za kola znacajno spustiti posle navrsene godine ovde i zbog preseljenja medjutim agent nece da nam spusti nego samo 30 $ od sadasnjih 230 i moracu da nadjem drugog agenta, opet.U Kiceneru smo placali 130 i mislila sam da bi u Londonu bilo slicno, ali ovaj agent je u Torontu a oni su navikli da uvek ima ovaca za sisanje.Druga stvar koju moram da promenim pod hitno je net, ovi nas lupaju po usima i nerviraju sa ogranicavanjem protoka, ako potrosim mrvu vise od dozvoljenih 40 gb placam kaznu od 60 $ a moj mesecni racun je toliko, osim toga taj najjeftiniji Bellov paket je jedva dovoljan za pristojnu upotrebu, skajp se koci, kamera ne radi, klipovi se smrzavaju a jos kad ga razvucemo na 2 kompa, katastrofa...osim toga ponekad svakih 5 minuta moram da cupam modem iz struje da ga resetujem da proradi i to me bas nervira.Sada postoji provajder koji po slicnoj ceni nudi neogranicen protok sa istom brzinom, Primus, samo se nadam da pokrivaju i London.
Rezervisala sam U-Haul kamion za vikend, 225 km u jednom pravcu izadje 200 $, svaki dodatni kilometar preko tog je 48 centi, kamion ostavljamo u Londonu sa punim rezervoarom, racunam da ce nas selidba kostati oko 300 $ za kamion i jos 120 za vozne karte, jer ce se Aca vracati sa drugarom vozom za Toronto (jedna karta London -Toronto je 50-60 $), pa ce pokupiti kola i nas uvece i vratiti se...Prosli vikend smo proveli 2 dana u kolima i presli skoro 1000 km , bas je bilo puno.Od Toronta do Londona ima oko 200 i nesto km.
Ove moje odokativne cifre su takve jer na svaku cenu koju vam kazu morate da racunate jos 18 do 20 i nesto posto poreza i racun uvek ispadne veci nego sto ste ocekivali.
Obrnuta psihologija je kod plate, kada vam kazu da npr neko ima godisnju platu 60.000 oduzmite od toga 3% za penziono i nesto malo za osiguranje za nezaposlenost, zatim jos 22% poreza na platu i jos neke tricarije, prakticno 27% te plate, a mozda i vise, nece biti na raspolaganju onom ko je navodno ima , jer ce biti vraceno u drzavnu kasu, to znaci da taj neko nece imati mesecno na raspolaganju 60 podeljeno na 12, nego mnogo, mnogo manje :)
Mi jos nismo stigli do tako lepe cifre sa primanjima, ali ima vremena. Osim toga postoje i razlicite kategorije sto se tice poreza gde se razlikuje koliko drzava uzima nazad od neke porodice zavisno od toga u kojoj su grupi sa primanjima, npr low income ispod 35.000 placa najmanje poreza i dobija najvise nazad, ponekad i neke vrste novcane pomoci koje su rezervisane samo za ovu kategoriju, s druge strane high income placaju znatno veci porez, cula sam da su u Americi ove razlike manje i porezi blazi nego u kanadi ali to nisam proverila pa ne mogu da tvrdim, osim toga amerika ima drugaciji socijalni program koji se ocigledno minimalno finansira, pocevsi od drugacijeg zdravstva i skolstva.
Odnos Kanadjana prema novcu je potpuno drugaciji od naseg, gde smo mi navikli da trpamo u slamaricu i cuvamo za crne dane, oni su navikli da kartice imaju dozvoljeni minus a banke daju zajmove i negde uvek ima para, ako ti treba, pa zasto bi onda stedeo i odricao se...onakva stednja kakvu mi znamo za njih je fiktivan pojam, njihova stednja za stare dane se zove investment, equities i hedge founds...dosta njih se igra na berzi i poverava svoj novac brokerima, neki misle da je ulaganje u nekretnine takodje dobar nacin da se nesto ostavi sa strane, medjutim strucnjaci tvrde drugacije, iskreno, dosta toga oko berze i ostalih mesetarenja i ulaganja ne razumem i cisto sumnjam da cu ikad skontati i posto mi to deluje kao jedna velika kladionica i lutrija, ne privlaci me. Ono sto razumem je da mogu mesecno da rasporedim potrosnju u $ tacno jer ovde nema inflacije i skokova cena, i da ako nam je bas bio dobar mesec i nismo se mnogo sirili mogu da stavim sa strane trecinu primanja. Kada ne bismo placali kiriju nego uzeli nesto onda bi 2 trecine novca ostajale nama a jednu bi smo trosili na hranu i racune.
Poslednja "velika" plata koju sam imala u srbiji pre nego sto su mi je prepolovili je iznosila 34.000 din, jedva smo uspevali da platimo hranu i par racuna od nje za mesec...ovde u proseku trosimo do 2500 mesecno, 1130 je stan, racuni sa osiguranjem za kola su oko 450, ostalo je hrana, odeca i provod.pod provodom podrazumevam jednom nedeljno kafu ili rucak po trznim ili bioskop ili neku manifestaciju...uglavnom nijedan od nasih provoda nije skuplji od 30tak dolara osim ako nisu u pitanju ulaznice za Zoo ili Wonderland koje su oko 50 i 68 $ po osobi.
Zasto toliko gnjavim sa cenama?
Zato sto i vi mene gnjavite sa tim :)) prvo pitanje koje mi neko postavi pocinje sa koliko kosta ili koliko para...i uvek moram da se ogradim
ovo su moje cifre i moji troskovi, mozda neko ima vece troskove a mozda neko ima manje nego ja.
Prvih par meseci po dolasku trosili smo u proseku 4000 mesecno, ali cim smo skontali da tako ne ide pocela sam sve da pisem i sad smo se toliko ispraksali da na kraju svakog meseca ostanemo u dobrom plusu, za nase pojmove i prihode. Aca stalno gundja kako moze i vise ali ja ne mislim tako, postoji granica gde se zivot pretvara u prezivljavanje i zivotarenje, snalazenje i razvlacenje...ako sam nekada morala da pazim koliko kosta svaka sitnica i da od 3 stvari koje mi jednako trebaju moram da uzmem samo jednu, pa koliki sadista treba da budem da to sebi radim sad kad ne moram da prezivljavam ni od cega, to ne znaci da ne stedim i ne pazim po kojoj ceni kupujem svari, daleko od toga, samo se manje opterecujem, jer znam da od jedne plate mogu da pokrijem sve troskove i da ce ce nam dobar deo ostati ako nemamo neplaniranih troskova.
Odoh da perem sudove u 2 nocu i spakujem jos par stvari...kad se smestimo sledece nedelje eto me opet.
Kao sto sam i pretpostavljala, menadzment zgrade nam pravi problem oko iseljenja mesec dana ranije pre isteka ugovora, uzece nam novac za celu godinu jer smo tako potpisali. Rekli su nam da nadjemo nekog ko bi bio u stanu tih mesec dana ali sada je prekasno a i nisam sigurna da bi neko uzeo stan na mesec dana, nema svrhe, imam dovoljno organizacije oko selidbe, promene dokumenata i ostalog da bi sad jos za 4 dana nasla stanare...druga stvar je kada prodju check list za popravke u stanu ko zna koliko ce gluposti pokusati da nam naplate...u ugovoru pise da se podrazumeva wear and tear damage od koristenja stana, ali nigde ne pise sta u slucaju kada je stan tako lose okrecen po 100 put da se boja sama ljusti sa zidova, cela kuhinja i radna ploca su bele i od vode oko sudopere i ponegde se u povrsine upiju zuckaste fleke...u ugovoru pise da stanari ne smeju da zakucavaju eksere nigde, da ne smeju da lepe nista na zidove niti na friz, i jos gomila toga, otprilike bi najbolje bilo da sedite na sred sobe i ne mrdate da vam ne bi naplatili neku stetu.Po iseljenju stan treba da bude cist kao kada ste u njega usli, i to vi da ga oribate cakum pakum i sve aparate i popravite svu stetu ako je ima da bi mendzment odmah mogao da useli novog stanara a da prstom ne mrdne, i pored svega toga uvek nadju nacin da naplate stetu i maznu vam tu zadnju kiriju ili depozit ...
Osim one divne zene u Kiceneru svi superintendanti i menadzeri sa kojima sam imala posla su zesci ljigavci, razvuku kez od uveta do uveta dok vas nonsalantno na najbezobrazniji nacin skidaju sa dnevnog reda. Izmedju vas i njih stoji papir koji ste potpisali i na kom sitnim slovima pise sve sto treba da znate...da su oni uvek u pravu i tacka. Uvek mozete da ne iznajmite stan pod njihovim uslovima i spavate sa detetom na ulici :) Karikiram, ali zaista, za takav posao je potrebna posebna vrsta ljudi ovde u Torontu, i pritom ne mislim na postene i fine...Cak i na novom mestu gde smo iznajmili stan je utisak isti.Procitajte ugovor od A do SH, ja jesam cim smo ga potpisali ali to i dalje ne menja cinjenicu da on stiti samo stanodavca, bar da znate na cemu ste i na sta da obratite paznju na vreme.Jos jedna sitnica, za bilo kakvu stetu ili npr problem sa komsijama, smetnju itd imate 2 dana da incident prijavite pismeno superu ili kome vec treba(primerak prijave sacuvate sebi) ili da trazite popravku stete, sve sto pregovarate sa nekim radite PISMENO u 2 primerka, ako to ne uradite ne postoji dokaz da nesto nije bilo u redu ili da niste krivi za neku stetu, i to pise u ugovoru.
Iznajmili smo townhouse, na prelepom mestu u delu Londona koji se zove Southcrest estates, dvoriste gleda na park sa igralistem i ima kapijicu koja vodi u park a odmah pored kuce koja je poslednja u nizu od nekoliko je zajednicki otvoreni bazen.Preko puta su prodavnice i jos parkova sa igralistima. Biblioteka mi je daleko ovaj put, u centru je ali busom do centra treba 10tak minuta, i decji muzej sa igraonicom je 3 km od nas u poprecnoj ulici.Na kraju nase ulice nekih 6 km od nas je zabavni park Storybook gardens. Stanarina sa racunima bi trebalo da nas izadje isto kao sadasnja stanarina u Torontu, oko 1100 ili manje. Dvosobni stanovi u Londonu su od 700 do 900 $, townhouse bez racuna su od 725 do 930 s tim da racuni budu od 150 do 200 $ zavisno od godisnjeg doba.Vecina tih kucica koje se racunaju u dvosobne ima 2 spavace sobe na spratu sa kompletnim kupatilom i plakarima, trpezariju i kuhinju u prizemlju sa kupatilom bez kade ili tusa i ogroman podrum u kom je masina za ves i susilica, nekada su podrumi sredjeni kao jos jedna soba ili teretana ali u ovoj koju smo iznajmili nije tako, podrum je vise kao ostava ili garaza iako je ogroman koliko celo prizemlje, prava steta sto nije sredjen.
Sto se ostalog tice pretpostavljam da ce nam troskovi biti slicni osim dodatnog troska od oko 200 $ za gorivo koji dosad nismo imali, ocekivala sam da ce nam se osiguranje za kola znacajno spustiti posle navrsene godine ovde i zbog preseljenja medjutim agent nece da nam spusti nego samo 30 $ od sadasnjih 230 i moracu da nadjem drugog agenta, opet.U Kiceneru smo placali 130 i mislila sam da bi u Londonu bilo slicno, ali ovaj agent je u Torontu a oni su navikli da uvek ima ovaca za sisanje.Druga stvar koju moram da promenim pod hitno je net, ovi nas lupaju po usima i nerviraju sa ogranicavanjem protoka, ako potrosim mrvu vise od dozvoljenih 40 gb placam kaznu od 60 $ a moj mesecni racun je toliko, osim toga taj najjeftiniji Bellov paket je jedva dovoljan za pristojnu upotrebu, skajp se koci, kamera ne radi, klipovi se smrzavaju a jos kad ga razvucemo na 2 kompa, katastrofa...osim toga ponekad svakih 5 minuta moram da cupam modem iz struje da ga resetujem da proradi i to me bas nervira.Sada postoji provajder koji po slicnoj ceni nudi neogranicen protok sa istom brzinom, Primus, samo se nadam da pokrivaju i London.
Rezervisala sam U-Haul kamion za vikend, 225 km u jednom pravcu izadje 200 $, svaki dodatni kilometar preko tog je 48 centi, kamion ostavljamo u Londonu sa punim rezervoarom, racunam da ce nas selidba kostati oko 300 $ za kamion i jos 120 za vozne karte, jer ce se Aca vracati sa drugarom vozom za Toronto (jedna karta London -Toronto je 50-60 $), pa ce pokupiti kola i nas uvece i vratiti se...Prosli vikend smo proveli 2 dana u kolima i presli skoro 1000 km , bas je bilo puno.Od Toronta do Londona ima oko 200 i nesto km.
Ove moje odokativne cifre su takve jer na svaku cenu koju vam kazu morate da racunate jos 18 do 20 i nesto posto poreza i racun uvek ispadne veci nego sto ste ocekivali.
Obrnuta psihologija je kod plate, kada vam kazu da npr neko ima godisnju platu 60.000 oduzmite od toga 3% za penziono i nesto malo za osiguranje za nezaposlenost, zatim jos 22% poreza na platu i jos neke tricarije, prakticno 27% te plate, a mozda i vise, nece biti na raspolaganju onom ko je navodno ima , jer ce biti vraceno u drzavnu kasu, to znaci da taj neko nece imati mesecno na raspolaganju 60 podeljeno na 12, nego mnogo, mnogo manje :)
Mi jos nismo stigli do tako lepe cifre sa primanjima, ali ima vremena. Osim toga postoje i razlicite kategorije sto se tice poreza gde se razlikuje koliko drzava uzima nazad od neke porodice zavisno od toga u kojoj su grupi sa primanjima, npr low income ispod 35.000 placa najmanje poreza i dobija najvise nazad, ponekad i neke vrste novcane pomoci koje su rezervisane samo za ovu kategoriju, s druge strane high income placaju znatno veci porez, cula sam da su u Americi ove razlike manje i porezi blazi nego u kanadi ali to nisam proverila pa ne mogu da tvrdim, osim toga amerika ima drugaciji socijalni program koji se ocigledno minimalno finansira, pocevsi od drugacijeg zdravstva i skolstva.
Odnos Kanadjana prema novcu je potpuno drugaciji od naseg, gde smo mi navikli da trpamo u slamaricu i cuvamo za crne dane, oni su navikli da kartice imaju dozvoljeni minus a banke daju zajmove i negde uvek ima para, ako ti treba, pa zasto bi onda stedeo i odricao se...onakva stednja kakvu mi znamo za njih je fiktivan pojam, njihova stednja za stare dane se zove investment, equities i hedge founds...dosta njih se igra na berzi i poverava svoj novac brokerima, neki misle da je ulaganje u nekretnine takodje dobar nacin da se nesto ostavi sa strane, medjutim strucnjaci tvrde drugacije, iskreno, dosta toga oko berze i ostalih mesetarenja i ulaganja ne razumem i cisto sumnjam da cu ikad skontati i posto mi to deluje kao jedna velika kladionica i lutrija, ne privlaci me. Ono sto razumem je da mogu mesecno da rasporedim potrosnju u $ tacno jer ovde nema inflacije i skokova cena, i da ako nam je bas bio dobar mesec i nismo se mnogo sirili mogu da stavim sa strane trecinu primanja. Kada ne bismo placali kiriju nego uzeli nesto onda bi 2 trecine novca ostajale nama a jednu bi smo trosili na hranu i racune.
Poslednja "velika" plata koju sam imala u srbiji pre nego sto su mi je prepolovili je iznosila 34.000 din, jedva smo uspevali da platimo hranu i par racuna od nje za mesec...ovde u proseku trosimo do 2500 mesecno, 1130 je stan, racuni sa osiguranjem za kola su oko 450, ostalo je hrana, odeca i provod.pod provodom podrazumevam jednom nedeljno kafu ili rucak po trznim ili bioskop ili neku manifestaciju...uglavnom nijedan od nasih provoda nije skuplji od 30tak dolara osim ako nisu u pitanju ulaznice za Zoo ili Wonderland koje su oko 50 i 68 $ po osobi.
Zasto toliko gnjavim sa cenama?
Zato sto i vi mene gnjavite sa tim :)) prvo pitanje koje mi neko postavi pocinje sa koliko kosta ili koliko para...i uvek moram da se ogradim
ovo su moje cifre i moji troskovi, mozda neko ima vece troskove a mozda neko ima manje nego ja.
Prvih par meseci po dolasku trosili smo u proseku 4000 mesecno, ali cim smo skontali da tako ne ide pocela sam sve da pisem i sad smo se toliko ispraksali da na kraju svakog meseca ostanemo u dobrom plusu, za nase pojmove i prihode. Aca stalno gundja kako moze i vise ali ja ne mislim tako, postoji granica gde se zivot pretvara u prezivljavanje i zivotarenje, snalazenje i razvlacenje...ako sam nekada morala da pazim koliko kosta svaka sitnica i da od 3 stvari koje mi jednako trebaju moram da uzmem samo jednu, pa koliki sadista treba da budem da to sebi radim sad kad ne moram da prezivljavam ni od cega, to ne znaci da ne stedim i ne pazim po kojoj ceni kupujem svari, daleko od toga, samo se manje opterecujem, jer znam da od jedne plate mogu da pokrijem sve troskove i da ce ce nam dobar deo ostati ako nemamo neplaniranih troskova.
Odoh da perem sudove u 2 nocu i spakujem jos par stvari...kad se smestimo sledece nedelje eto me opet.
Wednesday, August 3, 2011
St. Thomas
Jos nisam uspela da pronadjem stan, izgleda da ni mesec dana nije dovoljno. London je po tom pitanju sa manje izbora nego Toronto, u delu grada blize 401 su uglavnom kuce i ima vrlo malo zgrada, obicno starijih ili niske gradnje bez liftova sa otvorenim parkinzima.
Toronto nas je razmazio, ponavljam po ko zna koji put, moj dragi koji je zadnjih 10 godina cistio sneg sa kola sad nece ni da cuje za to, posle otkrica toplih podzemnih garaza...a meni je apsolutno nemoguce naci zgradu koja dozvoljava ili ima ves masine u stanu, jer sam taman uspela da se resim zajednickih "kerecih" masina iz kojih izvlacite svoj "cist" ves sa gomilama duge crne kose i krzna neodredjenog porekla...u jednoj od zgrada gde smo gledali stanove su mi cak zapretili da ce mi oduzeti moju masinu ako probam da je unesem.Posle 2 vikenda vucaranja po Londonu i 2 nedelje blejanja u ekran i cimanja ljudi koji se ne javljaju, posle desetina ostavljenih poruka i upita samo 4 su mi odgovorili...nista nisam uradila, imam jos 10 dana da organizujem sve a ne znam gde cu uopste otici.Dobra stvar je sto je nas stan iznajmljen do kraja septembra pa necemo morati napolje do tad, ali to znaci da bi onda morala da uradim isto sto smo uradili kada smo presli u Toronto, da nadjem aci sobu mesec dana ili manje i da ostanem sa bebcom u stanu do prvog ili dok ne nadjem nesto.
Cene nisu toliko problem koliko cinjenica da je London po strukturi, izgledu i stanovnistvu (broju) slican Novom Sadu, vecina kuca i stanova okolo je vec iznajmljena studentima 2 velika koledza i univerziteta. London je medicinski centar sa nekoliko ogromnih bolnica (pedijatrija, decja hirurgija i opsta hirurgija) i sa jednim od vecih naucno istrazivackih medic. centara u ontariju, i univerzitetski centar za ovaj region.Aca ce raditi u jednoj od bolnica van grada sto znaci put od 50 km svakog dana, i nazad.Sa nasim polovnim autom to je dovoljno rizicno zimi, a januar ume preko noci da donese i 60 cm snega za par sati, bar je tako bilo u Torontu, i potpuno ga razumem sto zeli podzemnu garazu, samo jednostavno ne mogu da stvorim nesto cega nema u tom delu grada u kom trazimo stan.
Postoje townhouse kuce ali opet bez garaza, one su malo skuplje od 700 do 800 cad plus oko 200 za racune, opet izadje manje nego sadasnjih 1130 koje placamo za dvosoban sa garazom u Torontu.
Dvosobni stanovi u visokogradnji sa ukljucenim racunima i parkingom su od 800 do 900, townhouse je po meni bolji jer ima sve aparate koje ima kuca (ima i masinu za sudove, ves i susilicu -sto stan nema)i malo dvoriste i dvosoban kosta 815 plus jos oko 150 do 250 zavisno od sezone i meseca racuni za struju itd. otprilike izasao bi nas isto kao sadasnji stan, jedino sto cemo morati da cistimo sneg i da molimo boga da kola izdrze ovu zimu...mislim da sledecu vec necemo cekati sa njima ako sve bude ok.
Jos jedna stvar koja mi se nesto nije dopala je da vecina stanova u Londonu ima na podu tepih, u Torontu je skoro svuda parket koji se lako odrzava i bude prelakiran i cist kada udjete u stan, tepihe kao usisaju dubinski ali ih ne menjaju, to znaci da je tepih bio tu prethodnih par godina necijeg stanovanja u pet friendly zgradi, i da su ga samo usisali...pa i da nije u pitanju pas ili macka, ja imam dete koje je u stanju da ufleka sve zivo i da ostavi mrve od hrane svuda, sumnjam da usisavanje moze da bude toliko uspesno posle par godina malih i velikih musavaca, pusaca, zivotinja i uopste zivota u stanu.
U par stanova su vlasnici stavili laminat, ali to je svega 2, 3 stana, i u townhouse-ima je takodje laminat ili parket.Najvise oglasa nalazim na www.kijiji.ca ali evo jos jednog korisnog ako trazite po mapi www.padmapper.com
Posle ogromnog zelenog prostranstva Toronta i ovog dela Ontarija, London deluje na karti malo i sa malo parkova, prolazili smo kroz grad i slican je Torontu po stilu kuca i bogatstvu ali iako je u takozvanoj "zlatnoj potkovici" ontarija nije toliko slican ovom delu koji je mnogo zeleniji i sareniji sto se tice stanovnistva.Ima okruga sa mestima od 1500 do 4000 stanovnika gde na prste mozete da nabrojite imigrante, po statistikama koje sam gledala bude ih od 10 do 30, to je nista u odnosu na 100.000 godisnjeg priliva u GTA.
Od Kicenera prema Otawi prostiru se cetinarske i listopadne sume, jezera, kamenjari i nacionalni parkovi, od Kicenera dole prema Londonu prostiru se ravnice u zlatnom zitu, kukuruzima, farme,rasadnici i plastenici, ergele, vocnjaci i poznati vinogradi sa vinarijama...tako bi izgledala moja Vojvodina u nekom ludom snu i drugom vremenu, zlatna, rodna, bogata i divna. Ne mogu da kazem da me prizor nije zaboleo.Umesto zlata, tamo odakle sam otisla, se prostiru hektari sparusene i ispucale zemlje u cije pukotine leti mozete da uglavite celu saku, i nekadasnja panonska zitnica stoji polumrtva u drzavi koja vec godinama uvozi zito...eh da je samo to...
Izmedju St Thomasa i Londona, ponegde, u selima pored puta na travnjacima ispred kuca sede ljudi na plasticnim stolicama sa bokalima cveca i gajbicama paradajza, kajsija i sveze nabrane boranije za prodaju...kupili smo par kila paradajza i imao je ukus kao da je iz moje baste :)
Na ulazu St. Thomas je otrcani pruzni prelaz kakvih ima na svakom koraku u Vojvodini (cim krenete ka nekom selu) pored kog je stadion seoskog tima, na beloj kucici pored drvenih tribina naslikana je zastava sa sahovnicom...kao da si negde u Slavoniji...posle sam citala na netu da se tu redovno odrzavaju utakmice srpskog i hrvatskog tima koje cine ljudi iz St Thomasa i Londona, verovatno komsije iz 90tih...
Sam St. Thomas je malo mesto(za moje sadasnje pojmove samo 35.000 ljudi :)) sa divnim ogromnim parkom ali nije mi se nesto posebno svideo kao grad, ljudi su potpuno drugaciji nego u Torontu ili Kiceneru, Toronto je multi kulti , Kicener sa velikom vecinom nemaca, poljaka, nasih i austrijanaca lici na evropu (bar po strukturi stanovnika), a St Thomas je kao Liverpool, zaostavstina pravih engleskih kolonista, beli, bledi, pegavi i gojazni ljudi sa decom koja imaju plavu ili skoro belu kosu,poneki ridji, vecina istetovirana (i muskarci i zene) sa tek pokojim emigrantom tamne puti da zacini mix :) Nikad nisam videla toliko krupnih ljudi na jednom mestu, podsetilo me na vecita prozivanja Amerikanaca sto se tice kilaze, proveli smo popodne u parku u kom je bilo okupljanje lokalnog rotari kluba i obozavalaca lokomotive (ona lokomotiva Tomas jos postoji u gradu i vikendom ga ponosne tate vozaju i trube po jednoj deonici sina iza parka dok deca tapsu, slusali smo ga kako pisti svakih 10tak minuta), bilo je desetak mladih ljudi nasih godina koji su se jedva kretali jer su imali preko 120 kg. Negde dalje je i spomenik prvom slonu u Kanadi kog je voz pregazio u ovom malom gradu na jednoj od turneja...mislim da se zvao Jumbo :)
Inace St Thomas nosi naziv prestonice vozova i ima muzej vozova.
Toronto nas je razmazio, ponavljam po ko zna koji put, moj dragi koji je zadnjih 10 godina cistio sneg sa kola sad nece ni da cuje za to, posle otkrica toplih podzemnih garaza...a meni je apsolutno nemoguce naci zgradu koja dozvoljava ili ima ves masine u stanu, jer sam taman uspela da se resim zajednickih "kerecih" masina iz kojih izvlacite svoj "cist" ves sa gomilama duge crne kose i krzna neodredjenog porekla...u jednoj od zgrada gde smo gledali stanove su mi cak zapretili da ce mi oduzeti moju masinu ako probam da je unesem.Posle 2 vikenda vucaranja po Londonu i 2 nedelje blejanja u ekran i cimanja ljudi koji se ne javljaju, posle desetina ostavljenih poruka i upita samo 4 su mi odgovorili...nista nisam uradila, imam jos 10 dana da organizujem sve a ne znam gde cu uopste otici.Dobra stvar je sto je nas stan iznajmljen do kraja septembra pa necemo morati napolje do tad, ali to znaci da bi onda morala da uradim isto sto smo uradili kada smo presli u Toronto, da nadjem aci sobu mesec dana ili manje i da ostanem sa bebcom u stanu do prvog ili dok ne nadjem nesto.
Cene nisu toliko problem koliko cinjenica da je London po strukturi, izgledu i stanovnistvu (broju) slican Novom Sadu, vecina kuca i stanova okolo je vec iznajmljena studentima 2 velika koledza i univerziteta. London je medicinski centar sa nekoliko ogromnih bolnica (pedijatrija, decja hirurgija i opsta hirurgija) i sa jednim od vecih naucno istrazivackih medic. centara u ontariju, i univerzitetski centar za ovaj region.Aca ce raditi u jednoj od bolnica van grada sto znaci put od 50 km svakog dana, i nazad.Sa nasim polovnim autom to je dovoljno rizicno zimi, a januar ume preko noci da donese i 60 cm snega za par sati, bar je tako bilo u Torontu, i potpuno ga razumem sto zeli podzemnu garazu, samo jednostavno ne mogu da stvorim nesto cega nema u tom delu grada u kom trazimo stan.
Postoje townhouse kuce ali opet bez garaza, one su malo skuplje od 700 do 800 cad plus oko 200 za racune, opet izadje manje nego sadasnjih 1130 koje placamo za dvosoban sa garazom u Torontu.
Dvosobni stanovi u visokogradnji sa ukljucenim racunima i parkingom su od 800 do 900, townhouse je po meni bolji jer ima sve aparate koje ima kuca (ima i masinu za sudove, ves i susilicu -sto stan nema)i malo dvoriste i dvosoban kosta 815 plus jos oko 150 do 250 zavisno od sezone i meseca racuni za struju itd. otprilike izasao bi nas isto kao sadasnji stan, jedino sto cemo morati da cistimo sneg i da molimo boga da kola izdrze ovu zimu...mislim da sledecu vec necemo cekati sa njima ako sve bude ok.
Jos jedna stvar koja mi se nesto nije dopala je da vecina stanova u Londonu ima na podu tepih, u Torontu je skoro svuda parket koji se lako odrzava i bude prelakiran i cist kada udjete u stan, tepihe kao usisaju dubinski ali ih ne menjaju, to znaci da je tepih bio tu prethodnih par godina necijeg stanovanja u pet friendly zgradi, i da su ga samo usisali...pa i da nije u pitanju pas ili macka, ja imam dete koje je u stanju da ufleka sve zivo i da ostavi mrve od hrane svuda, sumnjam da usisavanje moze da bude toliko uspesno posle par godina malih i velikih musavaca, pusaca, zivotinja i uopste zivota u stanu.
U par stanova su vlasnici stavili laminat, ali to je svega 2, 3 stana, i u townhouse-ima je takodje laminat ili parket.Najvise oglasa nalazim na www.kijiji.ca ali evo jos jednog korisnog ako trazite po mapi www.padmapper.com
Posle ogromnog zelenog prostranstva Toronta i ovog dela Ontarija, London deluje na karti malo i sa malo parkova, prolazili smo kroz grad i slican je Torontu po stilu kuca i bogatstvu ali iako je u takozvanoj "zlatnoj potkovici" ontarija nije toliko slican ovom delu koji je mnogo zeleniji i sareniji sto se tice stanovnistva.Ima okruga sa mestima od 1500 do 4000 stanovnika gde na prste mozete da nabrojite imigrante, po statistikama koje sam gledala bude ih od 10 do 30, to je nista u odnosu na 100.000 godisnjeg priliva u GTA.
Od Kicenera prema Otawi prostiru se cetinarske i listopadne sume, jezera, kamenjari i nacionalni parkovi, od Kicenera dole prema Londonu prostiru se ravnice u zlatnom zitu, kukuruzima, farme,rasadnici i plastenici, ergele, vocnjaci i poznati vinogradi sa vinarijama...tako bi izgledala moja Vojvodina u nekom ludom snu i drugom vremenu, zlatna, rodna, bogata i divna. Ne mogu da kazem da me prizor nije zaboleo.Umesto zlata, tamo odakle sam otisla, se prostiru hektari sparusene i ispucale zemlje u cije pukotine leti mozete da uglavite celu saku, i nekadasnja panonska zitnica stoji polumrtva u drzavi koja vec godinama uvozi zito...eh da je samo to...
Izmedju St Thomasa i Londona, ponegde, u selima pored puta na travnjacima ispred kuca sede ljudi na plasticnim stolicama sa bokalima cveca i gajbicama paradajza, kajsija i sveze nabrane boranije za prodaju...kupili smo par kila paradajza i imao je ukus kao da je iz moje baste :)
Na ulazu St. Thomas je otrcani pruzni prelaz kakvih ima na svakom koraku u Vojvodini (cim krenete ka nekom selu) pored kog je stadion seoskog tima, na beloj kucici pored drvenih tribina naslikana je zastava sa sahovnicom...kao da si negde u Slavoniji...posle sam citala na netu da se tu redovno odrzavaju utakmice srpskog i hrvatskog tima koje cine ljudi iz St Thomasa i Londona, verovatno komsije iz 90tih...
Sam St. Thomas je malo mesto(za moje sadasnje pojmove samo 35.000 ljudi :)) sa divnim ogromnim parkom ali nije mi se nesto posebno svideo kao grad, ljudi su potpuno drugaciji nego u Torontu ili Kiceneru, Toronto je multi kulti , Kicener sa velikom vecinom nemaca, poljaka, nasih i austrijanaca lici na evropu (bar po strukturi stanovnika), a St Thomas je kao Liverpool, zaostavstina pravih engleskih kolonista, beli, bledi, pegavi i gojazni ljudi sa decom koja imaju plavu ili skoro belu kosu,poneki ridji, vecina istetovirana (i muskarci i zene) sa tek pokojim emigrantom tamne puti da zacini mix :) Nikad nisam videla toliko krupnih ljudi na jednom mestu, podsetilo me na vecita prozivanja Amerikanaca sto se tice kilaze, proveli smo popodne u parku u kom je bilo okupljanje lokalnog rotari kluba i obozavalaca lokomotive (ona lokomotiva Tomas jos postoji u gradu i vikendom ga ponosne tate vozaju i trube po jednoj deonici sina iza parka dok deca tapsu, slusali smo ga kako pisti svakih 10tak minuta), bilo je desetak mladih ljudi nasih godina koji su se jedva kretali jer su imali preko 120 kg. Negde dalje je i spomenik prvom slonu u Kanadi kog je voz pregazio u ovom malom gradu na jednoj od turneja...mislim da se zvao Jumbo :)
Inace St Thomas nosi naziv prestonice vozova i ima muzej vozova.
Wednesday, July 27, 2011
London
Ako mislite da landram po gradu i provodim se i da zato ne pisem, grdno se varate.Zapravo je pretoplo vec danima da bismo izasli negde osim uvece, a mucila nas je jos jedna nova i prilicno velika odluka koju smo morali da donesemo. Opet se selimo, ovaj put u London.(ako se neko slucajno odluci za Kicener jedni od vernih citalaca su tamo superintendenti u zgradi i ponudili su se da pomognu oko nalazenja stana novodoslima, poslacu kontakt ako nekom treba) :)
Doktoriracu selidbe,a evo i recepta
1. naci stan i ugovoriti dan i sate za selidbu zbog rezervacije lifta
2. iznajmiti U haul kamion ili kombi za stvari (postoji opcija da iza kamiona slepate i svoja kola na prikolici za dodatnih 80 $)
posle selidbe sipati gorivo u kamion da ne bi platili penale
3. Nedelju dana ranije preko interneta ugovoriti uvodjenje telefona i interneta u novi stan za odredjeni datum dan posle selidbe
4. Pronaci kiosk u trznom centru za promenu dokumenata, napraviti spisak koje sve agencije treba obavestiti o promeni adrese ( child benefit, tax agency, health care, drivers licence, i sve ostale koje treba) ili promeniti podatke on line ako moze na service ontario
5. Kupiti plasticne kutije od 60tak l minimum za stvari (prakticno ako se selite vise puta, uglavnom su oko 10tak dolara) i kolica za prenos stvari ako se selite sami, hand truck ili dollie mogu se naci za 30tak do 100 dolara i vrlo su korisna za sve teze stvari
6. Kupiti najlone i selotejp za pakovanje i crne kese sa drskama za odecu i posteljinu
7. Oribati i ocistiti stan za sobom i predati kljuceve (slikati sa datumom kakav smo stan ostavili u slucaju da hoce da nam naplate virtuelnu stetu kao nasim poznanicima)
8. otici do poste i preusmeriti svu postu koja stize na staru adresu u roku od 6 meseci na novu adresu
Kompanija u kojoj Aca radi je proslog meseca otpustila dobar deo svojih radnika, oko 25 % da bi skresala troskove dok im ne krene na bolje, dok su drugi placuci odlazili on je bio nagradjen za svoj rad i trud, ipak nismo bili sretni zbog toga koliko smo mogli biti da je sve bilo u redu,bila je u nama trunka straha, kako stvari stoje uvek postoji sansa da dodje jednom dan kada ili kompanije vise nece biti ili ce doci drugi krug za plakanje...Tako je sa privatnicima ovde, kao i svuda, dok im trebas, trebas, kad osete da gube novac na tebi , thank you and good bye. U njegovom iskustvu ovo je bila najbolja firma, najbolji sef i najbolji uslovi koje smo ikad u zivotu imali i bio je presretan tu, medjutim da bi nastavili dalje sa svojim zivotom i ciljem moramo da idemo dalje i to je to. Ovaj put smo imali izbora i konkurisao je na vladine pozicije, birokratija je brojna, neophodna i svemocna i uvek je treba, a vladina birokratija i javne sluzbe su dobar izbor za ljude koji ne vole mnogo da menjaju posao, zele sigurnost i pristojnu platu.I uspelo je.
Rekla sam, ako vec moramo (a moramo) da se selimo neka to opet bude na bolje. Kanada nas je razmazila, naucili smo da uvek moze bolje i drugacije, posle rodnog grada koji ima jedan parkic velicine prosecnog parkinga u Torontu i koji nije imao ni pristojno igraliste za decu dosli smo u Kicener koji je imao mnoga cuda koja dotad nismo videli i naravno odusevili smo se, onda smo dosli u Toronto, grad koji ima sve i ponesto za svakog, raj, osim jedne mane, kako to biva sa rajevima svi bi u njega, cene su malo vece, guzva je mnogo veca, mravinjak nacija i kultura a saobracaj u vecini radnih dana ocajan...Ipak jezero, parkovi, igralista, zoo, wonderland, farme, kafici, prodavnice,gradski prevoz koji radi kao sat,festivali, muzeji i mnoge druge zanimljivosti vade stvar do odredjene granice.
London je srednje velicine i za nas ima 3 prednosti, stabilan posao sa vecom platom u drzavnom zdravstvenom centru, niske cene nekretnina i pristojne skole. Grad velicine novog Sada sa gomilom parkova i jezera, uredjen za porodican zivot. Bez nekog preteranog ekonomskog buma za razliku od sljasteceg Toronta, sto je lose ako trazite posao ali nije bitno ako ste ga vec nasli i ne mislite da ga uskoro menjate (bar se nadam da ce tako biti).
Ovo je najteza odluka koju smo do sad morali da donesemo, bila sam u iskusenju da trazim nacine da ostanemo ovde i kupimo nesto van grada jednog dana u Ajaksu ili Pikeringu ali shvatila sam da nema svrhe...zivot bi se kretao u tom pravcu da bi on trebalo da radi kao konsultant sto bi ukljucivalo cesta putovanja po Kanadi, Usa ili svetu, kada bi isao na posao morao bi svakako da putuje 40tak km kroz guzvu grada do posla, verovatno bih i ja morala isto...prosecna cena neceg iole pristojnog je u rasponu od 350 do 450.000, neverovatna suma za nas...neverovatan dug sa kojim treba ziveti i jos vise ako se doda kamata, veliki rizik koji ne zelim.
Druga stvar je guzva, u subotu su ljudi cekali po 4 sata na auto putu da udju u grad, mi smo izlazili pa smo proveli u guzvi "samo" sat vremena na 35 stepeni i Aleksa nam je zahvalio drekom, a to je ovde svakodnevna pojava.
Bilo je lako doneti odluku da odemo iz Srbije, nekako sam bila 100% sigurna da ne moze da nam bude gore nego tamo i bila sam u pravu, bilo je lako napustiti i Kicener jer je taj prvi posao u struci u Kanadi bio zlata vredan za nasu buducnost i bilo je tako, plata je bila vise nego dobra za pocetnicku a uslovi na poslu i kolege divni. Brzo je napredovao i plata mu je brzo rasla jer su cenili njegov trud.Medjutim ovu odluku je bilo tesko doneti jer nije bilo niceg tako strasnog od cega treba bezati niti smo morali da idemo tako daleko ... Iskreno, ja sam se nadala da cemo se vratiti u Waterloo ili Kicener i skuciti tamo ali eto nije tako ispalo, ko zna zasto je to dobro, mozda jednog dana ipak...
Jedna stvar je bila presudna, sigurnost, sigurnost na poslu (svi znaju da se drzava retko ponasa kao privatnik jer uvek ima priliv sredstava u kasu), finansijska sigurnost koja se odrazava u relativno povoljnim cenama nekretnina koje nisu nedostupne kao ovde i mogu da se otplate za manje od 10 god mozda cak i 5 (a najbolja kuca je otplacena kuca) i porodicna sigurnost za odrastanje i skolovanje naseg deteta ili dece...Doduse to su stvari koje su meni bitne, i arsini kojima ja merim stvari, nekom ce se mozda svideti da putuje svetom i zaradjuje stotine hiljada dolara koje ce onda dati banci za kucu u GTA i uzivati u blagodetima Toronta, mnogi ljudi se oduseve ovim gradom jer ima svojih cari, podseca me na onu izreku Svi putevi vode u Rim, ali u ovom slucaju svi (pogotovo emigranti) na kraju zavrse u Torontu :)
Da nema Alekse verovatno bih i ja zelela vise avanture u svom zivotu i neku zescu karijeru...ovako, znam da nema novca koji moze da zameni njegov smeh, nisam to znala ranije, kada smo aplicirali za vizu.U toj poslednjoj godini cekanja sve se promenilo. Jednom u mesec dana mi bude zao zbog toga, ostalih 29 dana ne mogu da ga se nagledam dok jurca okolo i pentra se po igralistima i fontanama...i pomislim kako ne zelim ovo da propustim ni po koju cenu.
Life is what you make of it.
Pre dva meseca odstranili su mi sva kancerogena mladeza koja nisu stigla da postanu nesto gore, i ne prodje dan da ne pomislim sta bi bilo da jesu, da nisam dosla ovde da ih nisu pronasli...da je bilo prekasno.Koliko bih vremena sa njima propustila, postoji li cena za to...Sve stvari koje novac moze da kupi, velika plata, karijera, kuca, dobra kola, sve cemu ovde jedan uspesan covek tezi, na kraju sve to ne bi bilo bitno, ni vredno koliko jos jedan dan sa onima koje volis.
Nekako nam to nikada i nije bio cilj, uvek nam je bio cilj da imamo svoj mir, od mesanja drugih u nas zivot i nase odluke, od politike i nasilja, od opsteg ludila i mesetarenja...samo to da imamo normalan zivot i svoj mir.
Ako je London kljuc za to sto trazimo onda idemo u London...mozda svi putevi vode u London :)
bubbles by ~DizyDezi on deviantART
mr. Bubbles by ~KiiroKiwi on deviantART
bubbles I by ~Freeq22 on deviantART
Doktoriracu selidbe,a evo i recepta
1. naci stan i ugovoriti dan i sate za selidbu zbog rezervacije lifta
2. iznajmiti U haul kamion ili kombi za stvari (postoji opcija da iza kamiona slepate i svoja kola na prikolici za dodatnih 80 $)
posle selidbe sipati gorivo u kamion da ne bi platili penale
3. Nedelju dana ranije preko interneta ugovoriti uvodjenje telefona i interneta u novi stan za odredjeni datum dan posle selidbe
4. Pronaci kiosk u trznom centru za promenu dokumenata, napraviti spisak koje sve agencije treba obavestiti o promeni adrese ( child benefit, tax agency, health care, drivers licence, i sve ostale koje treba) ili promeniti podatke on line ako moze na service ontario
5. Kupiti plasticne kutije od 60tak l minimum za stvari (prakticno ako se selite vise puta, uglavnom su oko 10tak dolara) i kolica za prenos stvari ako se selite sami, hand truck ili dollie mogu se naci za 30tak do 100 dolara i vrlo su korisna za sve teze stvari
6. Kupiti najlone i selotejp za pakovanje i crne kese sa drskama za odecu i posteljinu
7. Oribati i ocistiti stan za sobom i predati kljuceve (slikati sa datumom kakav smo stan ostavili u slucaju da hoce da nam naplate virtuelnu stetu kao nasim poznanicima)
8. otici do poste i preusmeriti svu postu koja stize na staru adresu u roku od 6 meseci na novu adresu
Kompanija u kojoj Aca radi je proslog meseca otpustila dobar deo svojih radnika, oko 25 % da bi skresala troskove dok im ne krene na bolje, dok su drugi placuci odlazili on je bio nagradjen za svoj rad i trud, ipak nismo bili sretni zbog toga koliko smo mogli biti da je sve bilo u redu,bila je u nama trunka straha, kako stvari stoje uvek postoji sansa da dodje jednom dan kada ili kompanije vise nece biti ili ce doci drugi krug za plakanje...Tako je sa privatnicima ovde, kao i svuda, dok im trebas, trebas, kad osete da gube novac na tebi , thank you and good bye. U njegovom iskustvu ovo je bila najbolja firma, najbolji sef i najbolji uslovi koje smo ikad u zivotu imali i bio je presretan tu, medjutim da bi nastavili dalje sa svojim zivotom i ciljem moramo da idemo dalje i to je to. Ovaj put smo imali izbora i konkurisao je na vladine pozicije, birokratija je brojna, neophodna i svemocna i uvek je treba, a vladina birokratija i javne sluzbe su dobar izbor za ljude koji ne vole mnogo da menjaju posao, zele sigurnost i pristojnu platu.I uspelo je.
Rekla sam, ako vec moramo (a moramo) da se selimo neka to opet bude na bolje. Kanada nas je razmazila, naucili smo da uvek moze bolje i drugacije, posle rodnog grada koji ima jedan parkic velicine prosecnog parkinga u Torontu i koji nije imao ni pristojno igraliste za decu dosli smo u Kicener koji je imao mnoga cuda koja dotad nismo videli i naravno odusevili smo se, onda smo dosli u Toronto, grad koji ima sve i ponesto za svakog, raj, osim jedne mane, kako to biva sa rajevima svi bi u njega, cene su malo vece, guzva je mnogo veca, mravinjak nacija i kultura a saobracaj u vecini radnih dana ocajan...Ipak jezero, parkovi, igralista, zoo, wonderland, farme, kafici, prodavnice,gradski prevoz koji radi kao sat,festivali, muzeji i mnoge druge zanimljivosti vade stvar do odredjene granice.
London je srednje velicine i za nas ima 3 prednosti, stabilan posao sa vecom platom u drzavnom zdravstvenom centru, niske cene nekretnina i pristojne skole. Grad velicine novog Sada sa gomilom parkova i jezera, uredjen za porodican zivot. Bez nekog preteranog ekonomskog buma za razliku od sljasteceg Toronta, sto je lose ako trazite posao ali nije bitno ako ste ga vec nasli i ne mislite da ga uskoro menjate (bar se nadam da ce tako biti).
Ovo je najteza odluka koju smo do sad morali da donesemo, bila sam u iskusenju da trazim nacine da ostanemo ovde i kupimo nesto van grada jednog dana u Ajaksu ili Pikeringu ali shvatila sam da nema svrhe...zivot bi se kretao u tom pravcu da bi on trebalo da radi kao konsultant sto bi ukljucivalo cesta putovanja po Kanadi, Usa ili svetu, kada bi isao na posao morao bi svakako da putuje 40tak km kroz guzvu grada do posla, verovatno bih i ja morala isto...prosecna cena neceg iole pristojnog je u rasponu od 350 do 450.000, neverovatna suma za nas...neverovatan dug sa kojim treba ziveti i jos vise ako se doda kamata, veliki rizik koji ne zelim.
Druga stvar je guzva, u subotu su ljudi cekali po 4 sata na auto putu da udju u grad, mi smo izlazili pa smo proveli u guzvi "samo" sat vremena na 35 stepeni i Aleksa nam je zahvalio drekom, a to je ovde svakodnevna pojava.
Bilo je lako doneti odluku da odemo iz Srbije, nekako sam bila 100% sigurna da ne moze da nam bude gore nego tamo i bila sam u pravu, bilo je lako napustiti i Kicener jer je taj prvi posao u struci u Kanadi bio zlata vredan za nasu buducnost i bilo je tako, plata je bila vise nego dobra za pocetnicku a uslovi na poslu i kolege divni. Brzo je napredovao i plata mu je brzo rasla jer su cenili njegov trud.Medjutim ovu odluku je bilo tesko doneti jer nije bilo niceg tako strasnog od cega treba bezati niti smo morali da idemo tako daleko ... Iskreno, ja sam se nadala da cemo se vratiti u Waterloo ili Kicener i skuciti tamo ali eto nije tako ispalo, ko zna zasto je to dobro, mozda jednog dana ipak...
Jedna stvar je bila presudna, sigurnost, sigurnost na poslu (svi znaju da se drzava retko ponasa kao privatnik jer uvek ima priliv sredstava u kasu), finansijska sigurnost koja se odrazava u relativno povoljnim cenama nekretnina koje nisu nedostupne kao ovde i mogu da se otplate za manje od 10 god mozda cak i 5 (a najbolja kuca je otplacena kuca) i porodicna sigurnost za odrastanje i skolovanje naseg deteta ili dece...Doduse to su stvari koje su meni bitne, i arsini kojima ja merim stvari, nekom ce se mozda svideti da putuje svetom i zaradjuje stotine hiljada dolara koje ce onda dati banci za kucu u GTA i uzivati u blagodetima Toronta, mnogi ljudi se oduseve ovim gradom jer ima svojih cari, podseca me na onu izreku Svi putevi vode u Rim, ali u ovom slucaju svi (pogotovo emigranti) na kraju zavrse u Torontu :)
Da nema Alekse verovatno bih i ja zelela vise avanture u svom zivotu i neku zescu karijeru...ovako, znam da nema novca koji moze da zameni njegov smeh, nisam to znala ranije, kada smo aplicirali za vizu.U toj poslednjoj godini cekanja sve se promenilo. Jednom u mesec dana mi bude zao zbog toga, ostalih 29 dana ne mogu da ga se nagledam dok jurca okolo i pentra se po igralistima i fontanama...i pomislim kako ne zelim ovo da propustim ni po koju cenu.
Life is what you make of it.
Pre dva meseca odstranili su mi sva kancerogena mladeza koja nisu stigla da postanu nesto gore, i ne prodje dan da ne pomislim sta bi bilo da jesu, da nisam dosla ovde da ih nisu pronasli...da je bilo prekasno.Koliko bih vremena sa njima propustila, postoji li cena za to...Sve stvari koje novac moze da kupi, velika plata, karijera, kuca, dobra kola, sve cemu ovde jedan uspesan covek tezi, na kraju sve to ne bi bilo bitno, ni vredno koliko jos jedan dan sa onima koje volis.
Nekako nam to nikada i nije bio cilj, uvek nam je bio cilj da imamo svoj mir, od mesanja drugih u nas zivot i nase odluke, od politike i nasilja, od opsteg ludila i mesetarenja...samo to da imamo normalan zivot i svoj mir.
Ako je London kljuc za to sto trazimo onda idemo u London...mozda svi putevi vode u London :)
bubbles by ~DizyDezi on deviantART
mr. Bubbles by ~KiiroKiwi on deviantART
bubbles I by ~Freeq22 on deviantART
Monday, July 18, 2011
Svaka skola se placa
Ono "pravo" leto je stiglo pre neki dan sa temperaturom od 34 do 36 stepeni, i sa vlaznoscu vazduha kao u dzungli zahvaljujuci jezeru. Svi imamo tu nesrecu da su u zgradama klime i ventilacija centralni i pravljeni pre 30tak godina kada su ove temperature bile nezamislive.Kupili smo malu prozorsku klimu ali smo se onda predomislili jer em nije mogla da stane u ram prozora koji nismo smeli da diramo em nema sanse da ohladi dvosoban stan, tako da smo je vratili i kupili pokretnu od 10.000 btu duplo jacu i laksu za montiranje. Sto se ventilacije u stanu tice nju smo prelepili najlonom jer nas je izludjivao miris raznoraznih kuhinja i smrad trave i nargila koji je redovno dopirao kroz otvor u kuhinji. Pre neki dan smo imali cast da uzivo gledamo kako funkcioniose detektivski i swat tim sa psima za borbu protiv droge, Aleksa i ja smo stajali na terasi kada su se tri crna kombija zaustavila ispred zgrade i izleteli maskirani naoruzani ljudi u panciru sa razbijacima vrata na ledjima i dvojica sa vucjacima i uleteli u zgradu na opste cudjenje celog komsiluka sa decom koji je sedeo na travnjaku ispred zgrade.15 minuta kasnije otisli su praznih saka. Jednom u par meseci imamo takav prizor, ipak je ovo ogroman grad iako cesto zaboravim na bande i, drogu i kriminal to ne znaci da oni nisu tu...negde u komsiluku.
Drugi razlog zasto smo se odlucili da ne uzmemo prozorsku klimu je sto vecina uredjaja koje morate da montirate negde u stanu mora da bude odobrena od strane vlasnika, nama recimo nije dozvoljeno da ukucavamo eksere u zid ili drvo, niti da nesto menjamo u stanu. Nasi prijatelji su lose prosli po tom pitanju ne znajuci za tenants rights i ostale peripetije, u principu oni su preuzeli stan od nekog ko je preuzeo stan od nekog i nije imao prava da im prepusti stan a i landlord nije znao da su oni tu, kada je zakup istekao pojavili su se sa racunom za navodnu stetu u stanu koju su oni pocinili i racunom od preko 1200 dolara. Licno sam bila u tom stanu kad su se selili i nije bilo nikakve stete koju oni spominju, problem je bio u tome sto nisu mogli odmah da iznajme taj stan pa su resili da im nekako "ukradu" jos tu jednu kiriju za mesec koji je stan bio prazan. Pri useljenju u stan posle nekog drugog ili uopste da bi se zastitio stanar je duzan da u prisustvu svedoka i vlasnika popuni check list gde ce zapisati stanje stana i uredjaja kooje je zatekao da ne bi posle dosao u ovakvu situaciju, oni to nisu znali (a ni ja dosad) i nisu uradili i sada je po recima uprave ispalo da zbog jedne fleke na pultu mora da se menja cela kuhinja i da oni moraju da plate novu, sto je totalno van pameti pogotovo sto je cena novog pulta oko 200 dolara a ne 1200. Kada su se ponudili da sami to srede ili nadju svog majstora, uprava je odbila pod izgovorom da oni imaju samo jednog izvodjaca koji radi sa njima i da je sad cena ne 1200 vec preko 1400 jer mora da se pomera i sudopera i cevi za vodu...Verujte mi svi smo bili ocajni kad smo to culi, takav bezobrazluk nismo ocekivali ovde, ali zbog neosnovanog ugovora i bez onog check lista i ne znanja uprave da su uopste preuzeli stan citava situacija je cudna.Sam stan je zapravo jedna soba od 20tak kvadrata pregradjena sa pola zida na koji je okacena kuhinja i koju su bezobrazno naplacivali kao jednosoban stan iako je studio 1200 dolara jer je blizu centru.Oni su bili tu svega par meseci i ne verujem da ijedna fleka na nekom parcetu drveta moze da kosta koliko renoviranje celog "stana".
Naravoucenje sledeci put dobro iscitati prava i regulisanje odnosa sto se stanodavca i stanara tice, to se zove tenancy act i ima ga ovde http://www.ontariotenants.ca/index.phtml
http://www.ltb.gov.on.ca/en/index.htm
Tenant Board je prvi stepenik u resavanju problema pre nego krenete na sud, postoje i savetnici koji besplatno pomazu neupucenima za razliku od advokata.
Ono sto sam shvatila je da ponekad ma koliko svi bili dobri i kulturni ima situacija u kojima treba pokazati zube, pogotovo kada vas neko na ovaj nacin ugrozava, maltretira i preti vam bez osnova a vi znate da niste krivi. Paranoicno bih isla dotle da bih slikala kakav sam stan ostavila da ne dodjem u ovakvu situaciju, ili bih bar rekla da sam to ucinila ako bih pokusali da me oderu ovako bezobrazno. Postoji jos jedna caka, ako ste prvi koji je iznajmio stan onda odgovarate vlasniku koji nema pravo da vas izbaci dok god ne dokaze boardu zbog cega i kako i da li uopste postoji osnov za to,a to traje, ali ako iznajmite stan ili sobu od druge osobe koja tu vec stanuje, ta osoba ima pravo da vas izbaci kad god pozeli (sublet).
Stanodavci u Torontu su ponekad kao i taksisti, ako im u startu ne pokazete da znate pravila igre i cenu svega, odrace vas nonsalantno jer ste ovcica koja im je dala priliku za to.
Cenjkanje je druga prica, zbog velike konkurencije u svemu cene su podlozne pregovaranju i vecina prodavnica npr ima politiku koja se zove get it for less i slicno a podrazumeva da ako negde nadjete stvar koju ste kupili od njih jeftinije vratice vam razliku u ceni ili u nasem slucaju nasli smo istu klimu u drugoj prodavnici 50 dolara jeftiniju i rekli im da zbog otvorene kartice u toj prodavnici zelimo da je kupimo kod njih ali da nam se ne isplati cena, dobili smo je po jeftinijoj ceni naravno. To vazi i za internet, telefon, cak i hranu i pelene u nasoj prodavnici, ako neko nudi jeftinije od nas dacemo vam po toj ceni samo pazarite kod nas. Koliko sam cula ponekad prolazi i sa pregovaranjem za auto osiguranje.Sve stvari kojima niste zadovoljni ili nisu ono sto ste mislili mozete da vratite, medjutim videla sam gomilu ljudi koji to maksimalno zloupotrebljavaju i to mi se zgadilo. Evo jednog primera, gymboree je prodavnica decje odece gde ponekad imaju pristojna snizenja za lepe stvari koje su malo skuplje, hteli smo da kupimo bebcu kacket i stajali na kasi kada je jedna zena vratila dve pune najlon kese stvari u vrednosti od preko 150 $, o cemu se radi? Pretprosle nedelje je bilo snizenje od 50%, ona je nakupovala stvari koje su njene unuke nosile i sada i vraca posle snizenja kada ce dobiti nazad vrednost u regularnoj ceni, znaci uzela je stvari, koristila ih je i sada ce jos i zaraditi na njima...gomila ljudi uzme odecu nosi je neko vreme i onda je vrati, po pravilu ta odeca ne bi trebalo da se vraca u prodaju jer je second hand ali gotovo uvek zavrsi na policama, par puta mi se desilo da uzmem sa police majcu koja je navodno nova a mirise na parfem i znoj...sve novo sto kupite UVEK i Obavezno operite, decje, peskire, krevetnine bez obzira jer su ljudi takvi kakvi su i moze da se desi da je neko to koristio pre vas i ostavio svoje bakterije ili sta vec...Ne kazem da nije super sto potrosac nesto moze da vrati kada se pokvari ili mu ne odgovara ali to ostavlja otvorena vrata za raznorazne sheme koje mi se ne dopadaju, pretpostavljam da velike prodavnice to odavno znaju i da imaju neku racunicu u vezi sa tim...sto opet nije moj problem.
Ipak sam se nasmejala na Acin komentar, -zamisli sta bi ti se desilo da odes u prodavnicu u srbiji i kazes ej ja sam nasao jeftinije u drugoj prodavnici? A ti onda idi pa kupi u drugoj -kretenu ! hahahha!
Isto tako smo imali nauk sto se tice parkiranja u Torontu. Na znaku je pisalo ovako parking allowed from 12a.m, to 5 pm, parking forbidden from 7 pm to 12 am. Mi smo stali u 3 popodne i platili parking za naredna 2 sata, sta mislite u koliko sati smo dobili tiket od 60 dolara? U 5 i 15 kada smo izlazili iz zgrade sa Aleksom policajac je pisao tiket kod kola...ali nigde na znaku ne pise sta sa onim vremenom od 5 do 7 ? Iako smo se maksimalno iznervirali, nismo imali zivaca da se prepiremo i prolazimo kroz gluposti oko osporavanja kazne, sto vecina njih radi, platili smo je i resili da ubuduce pazimo duplo vise ako je to moguce posto je parkiranje prilican problem u Torontu.
Sto bi moji rekli, svaka skola se placa.
Eto mi se ucimo na svojim greskama, a na vasu srecu vi mozete na nasim :)
Drugi razlog zasto smo se odlucili da ne uzmemo prozorsku klimu je sto vecina uredjaja koje morate da montirate negde u stanu mora da bude odobrena od strane vlasnika, nama recimo nije dozvoljeno da ukucavamo eksere u zid ili drvo, niti da nesto menjamo u stanu. Nasi prijatelji su lose prosli po tom pitanju ne znajuci za tenants rights i ostale peripetije, u principu oni su preuzeli stan od nekog ko je preuzeo stan od nekog i nije imao prava da im prepusti stan a i landlord nije znao da su oni tu, kada je zakup istekao pojavili su se sa racunom za navodnu stetu u stanu koju su oni pocinili i racunom od preko 1200 dolara. Licno sam bila u tom stanu kad su se selili i nije bilo nikakve stete koju oni spominju, problem je bio u tome sto nisu mogli odmah da iznajme taj stan pa su resili da im nekako "ukradu" jos tu jednu kiriju za mesec koji je stan bio prazan. Pri useljenju u stan posle nekog drugog ili uopste da bi se zastitio stanar je duzan da u prisustvu svedoka i vlasnika popuni check list gde ce zapisati stanje stana i uredjaja kooje je zatekao da ne bi posle dosao u ovakvu situaciju, oni to nisu znali (a ni ja dosad) i nisu uradili i sada je po recima uprave ispalo da zbog jedne fleke na pultu mora da se menja cela kuhinja i da oni moraju da plate novu, sto je totalno van pameti pogotovo sto je cena novog pulta oko 200 dolara a ne 1200. Kada su se ponudili da sami to srede ili nadju svog majstora, uprava je odbila pod izgovorom da oni imaju samo jednog izvodjaca koji radi sa njima i da je sad cena ne 1200 vec preko 1400 jer mora da se pomera i sudopera i cevi za vodu...Verujte mi svi smo bili ocajni kad smo to culi, takav bezobrazluk nismo ocekivali ovde, ali zbog neosnovanog ugovora i bez onog check lista i ne znanja uprave da su uopste preuzeli stan citava situacija je cudna.Sam stan je zapravo jedna soba od 20tak kvadrata pregradjena sa pola zida na koji je okacena kuhinja i koju su bezobrazno naplacivali kao jednosoban stan iako je studio 1200 dolara jer je blizu centru.Oni su bili tu svega par meseci i ne verujem da ijedna fleka na nekom parcetu drveta moze da kosta koliko renoviranje celog "stana".
Naravoucenje sledeci put dobro iscitati prava i regulisanje odnosa sto se stanodavca i stanara tice, to se zove tenancy act i ima ga ovde http://www.ontariotenants.ca/index.phtml
http://www.ltb.gov.on.ca/en/index.htm
Tenant Board je prvi stepenik u resavanju problema pre nego krenete na sud, postoje i savetnici koji besplatno pomazu neupucenima za razliku od advokata.
Ono sto sam shvatila je da ponekad ma koliko svi bili dobri i kulturni ima situacija u kojima treba pokazati zube, pogotovo kada vas neko na ovaj nacin ugrozava, maltretira i preti vam bez osnova a vi znate da niste krivi. Paranoicno bih isla dotle da bih slikala kakav sam stan ostavila da ne dodjem u ovakvu situaciju, ili bih bar rekla da sam to ucinila ako bih pokusali da me oderu ovako bezobrazno. Postoji jos jedna caka, ako ste prvi koji je iznajmio stan onda odgovarate vlasniku koji nema pravo da vas izbaci dok god ne dokaze boardu zbog cega i kako i da li uopste postoji osnov za to,a to traje, ali ako iznajmite stan ili sobu od druge osobe koja tu vec stanuje, ta osoba ima pravo da vas izbaci kad god pozeli (sublet).
Stanodavci u Torontu su ponekad kao i taksisti, ako im u startu ne pokazete da znate pravila igre i cenu svega, odrace vas nonsalantno jer ste ovcica koja im je dala priliku za to.
Cenjkanje je druga prica, zbog velike konkurencije u svemu cene su podlozne pregovaranju i vecina prodavnica npr ima politiku koja se zove get it for less i slicno a podrazumeva da ako negde nadjete stvar koju ste kupili od njih jeftinije vratice vam razliku u ceni ili u nasem slucaju nasli smo istu klimu u drugoj prodavnici 50 dolara jeftiniju i rekli im da zbog otvorene kartice u toj prodavnici zelimo da je kupimo kod njih ali da nam se ne isplati cena, dobili smo je po jeftinijoj ceni naravno. To vazi i za internet, telefon, cak i hranu i pelene u nasoj prodavnici, ako neko nudi jeftinije od nas dacemo vam po toj ceni samo pazarite kod nas. Koliko sam cula ponekad prolazi i sa pregovaranjem za auto osiguranje.Sve stvari kojima niste zadovoljni ili nisu ono sto ste mislili mozete da vratite, medjutim videla sam gomilu ljudi koji to maksimalno zloupotrebljavaju i to mi se zgadilo. Evo jednog primera, gymboree je prodavnica decje odece gde ponekad imaju pristojna snizenja za lepe stvari koje su malo skuplje, hteli smo da kupimo bebcu kacket i stajali na kasi kada je jedna zena vratila dve pune najlon kese stvari u vrednosti od preko 150 $, o cemu se radi? Pretprosle nedelje je bilo snizenje od 50%, ona je nakupovala stvari koje su njene unuke nosile i sada i vraca posle snizenja kada ce dobiti nazad vrednost u regularnoj ceni, znaci uzela je stvari, koristila ih je i sada ce jos i zaraditi na njima...gomila ljudi uzme odecu nosi je neko vreme i onda je vrati, po pravilu ta odeca ne bi trebalo da se vraca u prodaju jer je second hand ali gotovo uvek zavrsi na policama, par puta mi se desilo da uzmem sa police majcu koja je navodno nova a mirise na parfem i znoj...sve novo sto kupite UVEK i Obavezno operite, decje, peskire, krevetnine bez obzira jer su ljudi takvi kakvi su i moze da se desi da je neko to koristio pre vas i ostavio svoje bakterije ili sta vec...Ne kazem da nije super sto potrosac nesto moze da vrati kada se pokvari ili mu ne odgovara ali to ostavlja otvorena vrata za raznorazne sheme koje mi se ne dopadaju, pretpostavljam da velike prodavnice to odavno znaju i da imaju neku racunicu u vezi sa tim...sto opet nije moj problem.
Ipak sam se nasmejala na Acin komentar, -zamisli sta bi ti se desilo da odes u prodavnicu u srbiji i kazes ej ja sam nasao jeftinije u drugoj prodavnici? A ti onda idi pa kupi u drugoj -kretenu ! hahahha!
Isto tako smo imali nauk sto se tice parkiranja u Torontu. Na znaku je pisalo ovako parking allowed from 12a.m, to 5 pm, parking forbidden from 7 pm to 12 am. Mi smo stali u 3 popodne i platili parking za naredna 2 sata, sta mislite u koliko sati smo dobili tiket od 60 dolara? U 5 i 15 kada smo izlazili iz zgrade sa Aleksom policajac je pisao tiket kod kola...ali nigde na znaku ne pise sta sa onim vremenom od 5 do 7 ? Iako smo se maksimalno iznervirali, nismo imali zivaca da se prepiremo i prolazimo kroz gluposti oko osporavanja kazne, sto vecina njih radi, platili smo je i resili da ubuduce pazimo duplo vise ako je to moguce posto je parkiranje prilican problem u Torontu.
Sto bi moji rekli, svaka skola se placa.
Eto mi se ucimo na svojim greskama, a na vasu srecu vi mozete na nasim :)
Saturday, July 9, 2011
Vreme za setnje :)
Prestala sam da svracam na forume o emigraciji, prestala sam da svracam na forume uopste...jedino mesto gde jos "visim" je facebook i tu i tamo procitam postu. Vreme je divno, mada ovih dana je bilo prilicno toplo, citavih 30 stepeni :), jos izdrzavamo bez klime ali moram priznati da mi preko dana dok kuvam jaaako nedostaje. Sto se zgrade tice definitivno nemam srece, ja sam rekla aci jednom da gde god da krenem gradiliste me prati...od svoje 4te godine od kad je moj pokojni deda "iselio" mamu i tatu iz dvorisnog stana koji su pplacali kod njega u kuci, sestra i ja smo se igrale u pesku i sljunku pored cigala, blokova i mesalice...miris svezeg betona i kreca je nesto sto me uvek podseca na detinjstvo...u oktobru kad smo se uselili su radili fasadu zgrade, lomili je i flasterisali, buka je bila jeziva, sad celo leto menjaju liftove i nedavno su poceli da buse i popravljaju terase sa nase strane, nikad nisam bila u bucnijoj zgradi, ne treba nam ni alarm svako jutro u pola 9 iz kreveta nas izbacuje hiltika. Skontali smo da kad budemo trazili sledeci stan ima da imamo toliko kriterijuma da ce biti nemoguce naci ga, jer treba da bude iznad svih (da komsije ne mogu nocu da seku drva iznad nas ubodnom), da bude sa istocne strane ili u senci jer se ovi sa druge popodne usijaju, da ne gleda na put vec na parking ili park, da bude sto dalje od otvora za smece (koji bas smrdi leti, pomocnim stepenistem ne mogu ni da sidjem) i od kontejnera ispred zgrade, i da ima velik i ispravan lift koji zapravo radi za razliku od nasih (pentranje od 10tak spratova mi je bar doteralo liniju ali ne mogu da mrdnem sa bebcem zbog kolica), i ako je moguce (a meni vrlo bitno) da mogu da unesem ves masinu u stan i da ne moram da perem u zajednickim.
To mi je bas bolna tacka, kanadske masine ne greju vodu kao evropske, najtoplija voda je ona koju uzimaju iz sistema zgrade i nije toplija od 60tak stepeni, to je ok za sareni ves ali kad otvorim masinu i vidim tudje dlake, dugu crnu kosu ili zivotinjske dlake zeludac mi se okrene...ne mogu da smislim da perem ves svog deteta u mlakoj vodi posle necije sugave keretine (a da ih ima u zgradi ima tona, onaj sto me je napao i ujeo bebca jako smrdi jer se raspada od starosti, slep je i citava ledja su mu sugava).Na svu srecu to smo resili zimus kad smo uzeli malu apartmansku masinu od kineza koja se kaci na sudoperu, osim toga ustedela mi je 60 $ mesecno koje bi placala dole za pranje.
Kinezi su cudo, ti ljudi su u stanju da rade 24 sata na dan i da nadju nacin da prodaju sta god naprave i sastave, imaju i minijaturne susilice za ves i razne druge stvari, cak sam pre mesec i po prvi put videla one njihove prodavnice na koje smo tamo navikli sa sve falsifikatima markiranih torbi, uostalom koju god stvar da uzmete u prodavnici, odecu, obucu, namestaj sve ima istu etiketu da je napravljeno tamo.
Nekoliko prodavnica namestaja se ponosi time da se njihove stvari prave u Kanadi i to je to, sve ostalo...made in China.Cak i neskafa 3u1 koju bas pijem a koja u Kanadi ne postoji je uvezena iz Kine :) samo sto je kinezi zovu 2+1 .Ponekad mi dodje zao sto nnije bilo nacina da naucim taj jezik, imam osecaj da bi bas dobro prosla da ga znam s obzirom da pola Toronta prica kineski a pola indijski.
Prvog smo isli dole na exibition place da gledamo vatromet iznad jezera, stavicu link dole, povodom 144 godine Kanade, bila je prilicna guzva ali nije bilo lose.Inace najvise mi se od svih atrakcija do sada svideo Wonderland, koji je stvarno divan i ici cemo ponovo, Zoo i Vaughan Mills trzni centar (uglavnom zato sto je pun outleta i jeftinih prodavnica obuce i odece). Ima toliko stvari koje vredi videti i posetiti da cesto nesto vidimo tek kad prodjemo pored tog ili cujemo od nekog drugog. Sto se toga tice, ovaj grad stvarno ume da ti se svidi, uvek ima gde da se ode, uvek se nesto desava, organizuje, uvek mozes da dobijes besplatnu ulaznicu za nesto u biblioteci, ima popusta, nedavno sam citala da imaju bioskopske projekcije za mame sa bebama koje jadne inace ne mogu da vucaraju drekavce u bioskop, nasla sam ove sajtove koje koristim kad imamo viska vremena :)
http://www.toronto4kids.com/
http://www.toronto4kids.com/babies
http://wx.toronto.ca/festevents.nsf/
http://www.ontariooutdoor.com/index.aspx?language=en
Jeste puno se radi, jeste sve ima svoju cenu, ali po meni ovo je zivot po meri coveka...onakav kakvog se secam pre 90tih, kada su moji u cetvrtak seli u ladu da bismo vikend proveli kod bake u Nemackoj, kada smo svakog leta kampovali negde na hrvatskom primorju...poslednji put sam bila na moru pocetkom 90tih, a onda tek 2007 kada smo otisli na more jer smo vec razmisljali o detetu i hteli da bar jednom odemo sami na more bez cimanja...Uvece se ulicom siri miris borova i vetar sa jezera mirise na vodu, galebovi lenjo kruze pod naranzastom izmaglicom, bas kao da smo na moru svako vece, deca se igraju u parkovima a odrasli voze biciklove i rolere po stazama (Acin kolega svakog dana ide sat vremena na posao rolerima i isto tako nazad, covek je kao stapic :) stariji parovi setaju kroz park i razgovaraju na svom jeziku. Prosle nedelje smo se spustili u park ispred nase zgrade, pesacili parkom 4 kilometra do botanicke baste gde sam uzela kafu i vratili se nazad, bebac je pola puta prespavao a u povratku smo ga pustili da tapka za nama, pesacili smo ukupno 4 sata i bas mi je prijala setnja kroz "grad", niti sam cula kola niti osetila da sam u milionskom gradu. Slicice parka ispred nase zgrade...
To mi je bas bolna tacka, kanadske masine ne greju vodu kao evropske, najtoplija voda je ona koju uzimaju iz sistema zgrade i nije toplija od 60tak stepeni, to je ok za sareni ves ali kad otvorim masinu i vidim tudje dlake, dugu crnu kosu ili zivotinjske dlake zeludac mi se okrene...ne mogu da smislim da perem ves svog deteta u mlakoj vodi posle necije sugave keretine (a da ih ima u zgradi ima tona, onaj sto me je napao i ujeo bebca jako smrdi jer se raspada od starosti, slep je i citava ledja su mu sugava).Na svu srecu to smo resili zimus kad smo uzeli malu apartmansku masinu od kineza koja se kaci na sudoperu, osim toga ustedela mi je 60 $ mesecno koje bi placala dole za pranje.
Kinezi su cudo, ti ljudi su u stanju da rade 24 sata na dan i da nadju nacin da prodaju sta god naprave i sastave, imaju i minijaturne susilice za ves i razne druge stvari, cak sam pre mesec i po prvi put videla one njihove prodavnice na koje smo tamo navikli sa sve falsifikatima markiranih torbi, uostalom koju god stvar da uzmete u prodavnici, odecu, obucu, namestaj sve ima istu etiketu da je napravljeno tamo.
Nekoliko prodavnica namestaja se ponosi time da se njihove stvari prave u Kanadi i to je to, sve ostalo...made in China.Cak i neskafa 3u1 koju bas pijem a koja u Kanadi ne postoji je uvezena iz Kine :) samo sto je kinezi zovu 2+1 .Ponekad mi dodje zao sto nnije bilo nacina da naucim taj jezik, imam osecaj da bi bas dobro prosla da ga znam s obzirom da pola Toronta prica kineski a pola indijski.
Prvog smo isli dole na exibition place da gledamo vatromet iznad jezera, stavicu link dole, povodom 144 godine Kanade, bila je prilicna guzva ali nije bilo lose.Inace najvise mi se od svih atrakcija do sada svideo Wonderland, koji je stvarno divan i ici cemo ponovo, Zoo i Vaughan Mills trzni centar (uglavnom zato sto je pun outleta i jeftinih prodavnica obuce i odece). Ima toliko stvari koje vredi videti i posetiti da cesto nesto vidimo tek kad prodjemo pored tog ili cujemo od nekog drugog. Sto se toga tice, ovaj grad stvarno ume da ti se svidi, uvek ima gde da se ode, uvek se nesto desava, organizuje, uvek mozes da dobijes besplatnu ulaznicu za nesto u biblioteci, ima popusta, nedavno sam citala da imaju bioskopske projekcije za mame sa bebama koje jadne inace ne mogu da vucaraju drekavce u bioskop, nasla sam ove sajtove koje koristim kad imamo viska vremena :)
http://www.toronto4kids.com/
http://www.toronto4kids.com/babies
http://wx.toronto.ca/festevents.nsf/
http://www.ontariooutdoor.com/index.aspx?language=en
Jeste puno se radi, jeste sve ima svoju cenu, ali po meni ovo je zivot po meri coveka...onakav kakvog se secam pre 90tih, kada su moji u cetvrtak seli u ladu da bismo vikend proveli kod bake u Nemackoj, kada smo svakog leta kampovali negde na hrvatskom primorju...poslednji put sam bila na moru pocetkom 90tih, a onda tek 2007 kada smo otisli na more jer smo vec razmisljali o detetu i hteli da bar jednom odemo sami na more bez cimanja...Uvece se ulicom siri miris borova i vetar sa jezera mirise na vodu, galebovi lenjo kruze pod naranzastom izmaglicom, bas kao da smo na moru svako vece, deca se igraju u parkovima a odrasli voze biciklove i rolere po stazama (Acin kolega svakog dana ide sat vremena na posao rolerima i isto tako nazad, covek je kao stapic :) stariji parovi setaju kroz park i razgovaraju na svom jeziku. Prosle nedelje smo se spustili u park ispred nase zgrade, pesacili parkom 4 kilometra do botanicke baste gde sam uzela kafu i vratili se nazad, bebac je pola puta prespavao a u povratku smo ga pustili da tapka za nama, pesacili smo ukupno 4 sata i bas mi je prijala setnja kroz "grad", niti sam cula kola niti osetila da sam u milionskom gradu. Slicice parka ispred nase zgrade...
Wednesday, June 29, 2011
Platonova pecina
Moja omiljena alegorija covecanstva, nekako mi uvek zvuci poznato, zar ne?
Citat
"Zamislite grupu ljudi kako ceo svoj život ,od rodjenja,provode okovani lancima u jednoj pećini u kojoj sede okrenuti leđima vatri i gledaju u samo jedan zid, a iznad njih je mali otvor iz koga dopire neka, njima nepoznata, svetlost. Svakodnevno, iza njih, prolaze ljudi koji u svojim rukama nose odrđene predmete, ali oni ne mogu da vide te ljude. Ljudi ponekad razgovaraju a ponekad ćute. Sve što okovani ljudi mogu da vide su senke tih ljudi i predmeta na zidu, i da cuju iskrivljeni eho glasova. Gledajući senke, oni svaki od tih predmeta nazivaju određenim imenom. I na onome sto vide na zidu zasnivaju svoju stvarnost i predstavu o svetu. Predpostavimo sada, da oslobodimo jednog čoveka iz te pećine, da mu pomognemo da izađe na svetlost dana u svetu u kome mi živimo, šta mislite, da li će on razumeti gde se nalazi i da li će prihvatiti da je sve ono što je on do sada proživeo bila laž i neistina? Neće. Kada bude video sunčevu svetlost, neće moći da gleda, jer su njegove oči naviknute na mrak i tamu, osetice fizicki bol jer je zaslepljen svetloscu. Uplašiće se i pokušaće da se vrati u svet koji je njemu poznat. Ako bismo mu pokazali neki od predmeta u pravom obliku i rekli njegovo pravo ime, on nam ne bi verovao, jer je kroz ceo svoj život naučio da taj predmet naziva drugim imenom. Ljutio bi se na nas što smo ga otrgli od sveta u kome je bio srećan i siguran. Ali posle nekog vremena, kada bi mu se vid prilagodio na svetlost i kada bi video sve lepote ovog sveta, taj bi se čovek navikao na novi život, koji je vrlo često težak i neidealan, prihvatio bi ga i osećao bi se počastvovanim što mu je neko pružio šansu da izađe iz sveta laži, neistina i koještarija. Sažaljevao bi drugove koji su ostali u pećini da žive u mraku, ropstvu i neznanju. A ako bismo ga poslali nazad, on više nikada ne bi mogao da se uklopi u svet u kome je nekada živeo. Kada bi predmeti opet prolazili iza njegovih leđa a on ih nazivao njihovim pravim imenom, drugovi bi mu se smejali i čak bi ga i ubili kada bi mogli da se otrgnu iz okova. Teško je pokazati istinu ljudima koji ne žele u nju da veruju, koji veruju samo u ono što vide i čiji um nije otvoren za nova saznanja i ideje koje ponekad mogu da budu i zastrašujuće."
i moja omiljena prica o coveku koji je promenio svoj kutak svemira tiho i marljivo :))
http://vimeo.com/25627110
Citat
"Zamislite grupu ljudi kako ceo svoj život ,od rodjenja,provode okovani lancima u jednoj pećini u kojoj sede okrenuti leđima vatri i gledaju u samo jedan zid, a iznad njih je mali otvor iz koga dopire neka, njima nepoznata, svetlost. Svakodnevno, iza njih, prolaze ljudi koji u svojim rukama nose odrđene predmete, ali oni ne mogu da vide te ljude. Ljudi ponekad razgovaraju a ponekad ćute. Sve što okovani ljudi mogu da vide su senke tih ljudi i predmeta na zidu, i da cuju iskrivljeni eho glasova. Gledajući senke, oni svaki od tih predmeta nazivaju određenim imenom. I na onome sto vide na zidu zasnivaju svoju stvarnost i predstavu o svetu. Predpostavimo sada, da oslobodimo jednog čoveka iz te pećine, da mu pomognemo da izađe na svetlost dana u svetu u kome mi živimo, šta mislite, da li će on razumeti gde se nalazi i da li će prihvatiti da je sve ono što je on do sada proživeo bila laž i neistina? Neće. Kada bude video sunčevu svetlost, neće moći da gleda, jer su njegove oči naviknute na mrak i tamu, osetice fizicki bol jer je zaslepljen svetloscu. Uplašiće se i pokušaće da se vrati u svet koji je njemu poznat. Ako bismo mu pokazali neki od predmeta u pravom obliku i rekli njegovo pravo ime, on nam ne bi verovao, jer je kroz ceo svoj život naučio da taj predmet naziva drugim imenom. Ljutio bi se na nas što smo ga otrgli od sveta u kome je bio srećan i siguran. Ali posle nekog vremena, kada bi mu se vid prilagodio na svetlost i kada bi video sve lepote ovog sveta, taj bi se čovek navikao na novi život, koji je vrlo često težak i neidealan, prihvatio bi ga i osećao bi se počastvovanim što mu je neko pružio šansu da izađe iz sveta laži, neistina i koještarija. Sažaljevao bi drugove koji su ostali u pećini da žive u mraku, ropstvu i neznanju. A ako bismo ga poslali nazad, on više nikada ne bi mogao da se uklopi u svet u kome je nekada živeo. Kada bi predmeti opet prolazili iza njegovih leđa a on ih nazivao njihovim pravim imenom, drugovi bi mu se smejali i čak bi ga i ubili kada bi mogli da se otrgnu iz okova. Teško je pokazati istinu ljudima koji ne žele u nju da veruju, koji veruju samo u ono što vide i čiji um nije otvoren za nova saznanja i ideje koje ponekad mogu da budu i zastrašujuće."
i moja omiljena prica o coveku koji je promenio svoj kutak svemira tiho i marljivo :))
http://vimeo.com/25627110
Subscribe to:
Posts (Atom)