Showing posts with label stan. Show all posts
Showing posts with label stan. Show all posts
Monday, October 18, 2010
Sorry...ali pare ne vracamo!
Terrorist Squirrels by ~sebreg on deviantART
Ako ste mislili da cete ikad ostaviti gomilu birokratskih gluposti za sobom, grdno se varate...paranoicno ocekujem da ce me jednog dana na vratima onog sveta pitati kako mislim da udjem jer nemam uredno popunjem stampanim slovima obrazac skdhetd5677, i gde su mi uopste potrebna dokumenta???
Preseljenje vuce sa sobom niz neugodnosti, osim promene dokumenata i adrese tu su i povecani troskovi osiguranja za kola i ostali troskovi...da stvar bude gora mi smo imali prilicno pristojno osiguranje oko 130 cad u Kitcheneru, medjutim u Torontu su osiguranja od 200 do 400 dolara mesecno.Nekako smo se dogovorili sa agentom da nam bas ne podigne na maximum jer kao ne kanadjani bez vozackog iskustva ovde spadamo u rizicnu kategoriju.Inace osiguranje je jedna vrlo bolna stvar za sve ovde jer vise lici na prevaru, naime placate ga godinama ni zbog ceg jer ako vam se nesto ne daj boze desi bolje da se dogovorite i platite sami stetu u kesu, osiguranje ce vam isplatiti stetu i prebaciti vas u kategoriju visokog rizika pa cete narednih 100 godina placati duplo vise...i svi su svesni da ne smeju da ucine ni najmanji prekrsaj ne zbog kaznenih poena nego zbog rate osiguranja.Dakle, dogovorimo se mi lepo da pismom od konzulata gde se navodi besprekornih 12 godina voznje bez i najmanjeg incidenta tamo smanjimo ratu jer i nismo toliko rizicni,agent se slozi mi posaljemo dokaz sve ok...do sledeceg meseca kad nam na racunu fali 400 cad...uglavnom, nije bilo sve ok, jer on navodno nije dobio taj E mail ...e sad, ja licno sam ga slala 2 puta, malo mu ne verujem, i prebacio nas je u high risk group i cap -ode lova...pa, kao, ispravice se sorry ali pare ne vracamo.
Ne bih se toliko ljutila da mi se isto nije desavalo 2 meseca za redom sa Bell internetom, postoji limit protoka od nekih mizernih 2 ipo GB koji je za dzabe a preko toga se placaju penali, inace ja mesecno potrosim oko 20tak i vise GB protoka,uglavnom za dodatnih 5 dolara dobijate plus 40 GB i ja sam to odmah trazila prvog meseca, opet agent kaze sve super sve ok...dok ne stize racun veci za 30 dolara zbog penala za premasen protok, ja opet na telefon pa sredjuj, opet agent kaze sredjeno sve ok sve super bla bla bla nece se pobnoviti...pogadjate do sledeceg racuna, opet jos 30 vise...e tu mi je pukao film, zvala sam ih svaki dan i terala da proveravaju zajedno sa mnom na internetu dok se famoznih 40 GB nije konacno pojavilo na mom racunu...sorry ali pare ne vracamo...
Nauk, svima veruj ali sve radi sam i proveri 3 puta.Cak i ako ti kazu sve ok...jer ovde to tako ide. I klijent ti kaze ok, ok sve ok i onda ode da se zali tvom sefu na tebe, i prodavac ti kaze sve ok a zaboravi da ti napomene da imas jos neki dodatni hidden fee da platis a tebi posle nije jasno...i svi ti se najljubaznije izvine, sorry ali pare ne vracamo, i kazu nece se ponoviti-do sledeceg mesta i prilike :))
Ali bar je ljubaznost na nivou he he he...
.........................................................................................
Najlepse mesto za zivot u Torontu se zove Beaches, stvarno je predivno i luksuzno, niz veselo obojenih kuca pored plaze jezera Ontario i prelepe male staklene zgrade sa luksuznm stanovima...ali po ovim clancima nije jedino lepo mesto u Torontu.
http://www.livingin-canada.com/best-places-to-live-in-toronto.html
jos jedan zanimljiv link
http://www.soyouwanna.com/soyouwanna-apartment-toronto-1679-p2.html
za roditelje
http://www.todaysparent.com/lifeasparent/article.jsp?content=3304#halifax
Pre neki dan smo otisli u setnju kraj jezera, trebalo nam je 10 minuta do tamo, stvarno je predivno.Posle smo se zbog maratona vracali okolo, kroz centar, e to je nesto sto ne bih zelela da vidim ponovo...zalutali smo u neka geto naselja puna odrpanaca i klosara koja su izgledala jezivo, kao u americkim filmovima a samo 500 metara dalje kao da to uopste ne postoji, ususkane fine kucice u zelenilu i ljudi sa decom...
Nekako mi se cini da ovaj grad nije za one izmedju, bar ja ih ne vidjam...da biste ziveli u iole lepom kraju ili u kuci morate biti prilicno bogati, mi koji smo "sirotinja" koja pocinje od nule moramo da iznajmljujemo stanove po raznim cetvrtima ...
primeticete da tako lepe delove cini samo 4 do 5 posto visible minorities...ipak mislim da toronto dobro dodje kao odskocna daska, ali da je los za zivot, jer za pare koje su ovde potrebne da kupis kucu ili stan u manjem gradu okolo mozes da kupis i jedno i drugo,osiguranje za kola je jezivo, put do posla i dalje traje satima, a skole su ...pretrpane je blaga rec, ako ne mislite na fine privatne skole koje neki mogu da priuste svojoj deci.
Meni sve izgleda kao ili imas ili nemas...mozda gresim ali taj osecaj mi je poznat odande tako da tesko mogu da ga stavim po strani kada razmisljam o Torontu.
Stara emigracija kaze da je pre 36 godina kada su oni dolazili ovo bio jedan prelep grad, ali da ga je ista ta kontinuirana emigracija ucinila onim sto mi se danas ne svidja kod njega, uzurbanom kosnicom koja zuji u jurnjavi za novcem.
Vlasti kazu da je grad zamisljen da bude u parku, i tu im skidam kapu, toliko zelenila ne pamtim da sam igde videla, zaista ima osecaj da zivim u parku, i sve je za ovoliki grad prilicno sredjeno i cisto zahvaljujuci tome sto se manicno reciklira i kante stoje na svakih 100m.Na plazi sam videla mladica koji je odsutno setao i sakupljao flase koje su drugi ostavili u pesku i odnosio ih do kanti...ali nije sve briga, nisu svi dosli sa takvom kulturom, i ne zele svi da je prihvate nazalost...
Cinice vam se da vecito kukam oko neceg sto nije ok, zapravo ovde je sve toliko ok da kada naidjes na tako nesto sitno prosto ti je cudno ... npr. u staroj zgradi je dosta ljudi imalo pse ali to se nikada nije primetilo ni zvukom ni mirisom, a ovde je katastrofa.Lenje komsije po kisnom danu puste fida da trci hodnikom i laje na vrata komsija, onda pas obavi sta ima na tepihu u hodniku i oni to cak ni ne sklone...odvratno, a tamo su ljudi hodali sa kesom i lopaticom po parku i sve uredno sklanjali.Ceo hodnik smrdi jer su po zgradama (ne znam zbog cega) svuda tepisi po hodnicima, a to je tesko ocistiti.A kad ciste terasu opet od fidovog posla umesto u kesu oni nonsalantno sutnu sve dola sa 11 sprata i zagade sve terase ispod...a moj muz jadan krivi veverice da nam prljaju terasu, sita sam se nasmejala kad sam pomislila koliko veverica treba da se pomuci da napravi to sto nam je palo na terasu...Koliko god da mi smeta, sve nekako prihvatam sa balkanskom dozom humora, moglo je biti i gore zar ne? Mislim bilo je vremena za vreme mojih studija kada su mi i meci padali po terasi...od veselih pripitih rodoljubivih komsija nocima nisam spavala slusajuci preko cevi radijatora odpanjen radio...a u bus do drugog grada nisam mogla da udjem od rezervista koji su danima ispadali iz atara i nestajali u istim...u medjuvremenu se sve promenilo bar malo na bolje, za mene cini mi se i mnogo vise na bolje, a na bolje se covek jako lako navikne i posle mu je cudno ako je nesto drugacije.
Moj dragi mi stalno govori da nijedan sistem nije savrsen, neki su samo malo bolji za zivot od drugih...i oboje se slazemo da nam je zao sto ovakav sistem i prosperitet nije zaziveo i tamo negde preko bare...Evropa je nesto posebno, puna tradicije i duhova proslosti, Severna Amerika je nesto zanimljivo kao diznilend gde su ljudi hteli da raskinu sa duhovima proslosti i da idu dalje mozda da isprave neke greske da daju sebi vise prostora i mogucnosti...Sve je grandiozno i veliko, kuce, kola , kreveti, aparati...ulice i gradovi.Ljudi su zilaviji i jaci, bar oni koje vidjam i upoznajem okolo.Zena koju sam upoznala rodila je dvoje dece u razmaku od 2 godine, kod kuce uz babicu i dva dana posle porodjaja sela sa decom u u kola da vozi i ide u nabavku jer joj muz radi 12 sati dnevno a nema nikog ovde, covek ovde mora da ocvrsne, iz bolnice izadjes sledeci dan nema sta da lezis tamo cak iako te operisu par dana je plafon...po prodavnicama vidjam tek rodjene minijaturne bebe od 2 ili 3 kile kako zbunjeno blenu u resetke kolica iz svojih korpica...moja mama bi rekla da je to mucenje, ovde je to normalno.Nisam cula ikog da kuka oko neceg, jer logicni i prakticni kakvi ovde jesu ne vide sta time dobijaju.I to je glavna okosnica zivota, :sta ja time dobijam? Sta dobijam ako ucinim taj korak, sta dobijam ako prihvatim taj posao, kakve koristi cu ja imati od neceg...
.........................................................................................
Inace najduza ulica u gradu obicno se zove King, ona posle nje je Queen :), Najveci krevet ima velicinu King a onaj koji je tamo klasika je Queen.
Uzalud pokusavam da ispecem klopu u rerni na 200 stepeni, dok ne skontah da treba da pecem bar na 400, farenhajta naravno :)) a o incima i da ne pricam, uvek omasim velicinu jer me mrzi da mnozim i delim...sreca pa sve moze da se zameni.
Cheshire Cat by *RobbVision on deviantART
Toll Well by *Conservatoons on deviantART
Monday, October 4, 2010
Toronto
Moj drug je prokomentarisao da je Kitchener kanadska vukojebina a da je Toronto pravi grad za zivot.
Meni se u startu nije dopao i posle 3 meseca od kada sam ga prvi put ugledala kroz okna aviona i dalje ne mogu da promenim taj utisak.Tacno na 3 meseca od dana kada smo sleteli eto nas ponovo ovde, ovaj put smo vec veterani za selidbe i kojekakvu papirologiju, nismo vise u tolikom strahu ali jos uvek ga ima...
Stan je veci ali je kupatilo minijaturno, izmedju kade , lavaboa i solje ima tacno jedna plocica na kojoj mozes da stojis i okreces se u krug. aleksa i ja ne mozemo zajedno da stanemo unutra, bedak, a zato imam 5 plakara u koje ne znam sta da stavim a ogromni su, bolje da su jedan zakinuli zarad kupatila.Vesernica radi 24 sata, to je dobra vest.U zgradu se ulazi pomocu elektronskih kljuceva, i nema sanduceta za postu vec ti je donose u stan, ima onaj mail otvor na vratima.Aleksa ga se plasi jer komsije imaju obicaj da puste svoje prgavo malo cudo od kerica u hodnik i onda se nabije i laje nam tu. Ona zgrada je bila Jelouston (mirno mesto za odmor) naspram ove.Necu da kukam, ali to je istina.Opsta pojava je da svi drze kucne ljubimce u stanu tako da je i to normalno.Sada postoji zakon koji to podrzava i zgrade ne mogu da ti zabrane da drzis i svinju ako ti se to dopada, animal rights gone too far I think...Da ne mislite da ne volim zivotinje itd i ja sam imala macku u kuci i psa ali u dvoristu, mada je i macka vecinu vremena provodila napolju a zimi smo je pustali da spava unutra...imala sam kao mala i sovu, papagaja,kornjace, zmiju belousku, kokoske i patke, pse i macke,jeza, malo malo pa smo dovlacili neko zivince kuci i sestra i ja tako da je moja mama bila uvek u malom zoo vrtu, sreca pa smo imali veliko dvoriste :)).Trenutno potpisuju peticije da se zabrani konjsko meso u ljudskoj ishrani, jer su konji lepe plemenite zivotinje,jbg bas mi je zao ruznih svinja pilica i curki koje ove nedelje naveliko stradaju posto je 10tog Thanksgiving... :D
Ne preporucujem vam moj komsiluk ili oblast.Trazite drugde stanove.Ako bas morate da dodjete u Toronto ili ako to zelite.Ja se nadam da cu za par godina moci da se odselim nazad u neko mirno mesto za odmor...bolje da me bude petlovi sto rece moj drugi drugar neko sirene i djubretari.
Toronto je dzungla, kao i svaki velegrad.Nije betonska ali jeste ljudska.Oblakoderi izranjaju iz mora drveca i parkova, 20 , 25, 30, 50 spratova, kosnice i mravinjaci radne snage...100 nacija, ljudi bez osmeha samo u prolazu, buka velegrada...ubijte me ljubitelji prestonica, nije to za mene, ne svidja mi se.
Ima i mirnih lepih naselja koja lice na seoca u ogromnom gradu ali po troskovima zivota ovde to je za povlastene. Namirnice su par dolara skuplje nego u Kitcheneru, par vamo par tamo izadje 100 po kupovini ...tamo nam je trebalo 120 nedeljno ovde ne verujem da ce to moci.Sitnice kao brasno npr. tamo je 2.5 dolara 2.5 kile, ovde je 5, smrznuto meso je tamo 5 do 8 dolara paket ovde je 8 do 11, mleko tamo 4 ove 6, i tako 2 ili 3 dolara razlike na sve...opet zavisi od prodavnice, pretpostavljam ali u globalu mislim da su troskovi zivota prilicno veci nego u manjem gradu, skuplje je osiguranje za kola, nekretnine itd.Mada neke razlike u platama nema, osim sto to uvek napominjem zavisi od struke i firme, jedino je ovde malo vece trziste rada i bolje su opcije za pronalazenje posla...
Ono sto sam dosad uspela da pohvatam pored imam dve prodavnice i nekoliko afganistanskih i kineskih restorana, mekdonalds, 2 apoteke, walk in clinic koja je minijaturna, i busku liniju koja spaja dva trzna centra,biblioteku i 3 mala igralista, ispred zgrade je ogradjeni parkic videcete kad stavim slike, preko dana je uglavnom tiho ali oko 5 pocinje buka kad se deca vrate iz skole a odrasli sa posla i to traje do 12 nocu, klinci gore igraju fudbal po stanu al sta ces, deca su deca a napolju pada kisa.Malo je teze docekati lift jer su minijaturni a zgrada je ogromna.Aca kaze da je garaza dole kao fudbalski teren...nisam je jos videla.
Ovog vikenda moramo da obavimo par nabavki i prenosenja stvari pa se nadam da cemo sa time zavrsiti bar privremeno.Posto sam u toku ribanja i raspakivanja nemam bas puno vremena.
Inace usli smo u cist sveze okrecen stan, sa izlakiranim parketom i ofarbanom stolarijom i emajliranom kadom, sto je super jer nemam mnogo da ribam, losa strana je da smo svi uduvani od isparenja jer se stan jos nije provetrio kako treba i jako se oseca na farbu.Non stop drzim sve otvoreno pa se nadam da ce proci.
Sporet je ok, a frizider je malo manji nego pre ali posluzice.Moram da nabavim neki itison jer bebac opet ima cvoruge od padanja po parketu.Tamo smo imali linoleum u kuhinji a ovde su prave plocice i to je jos jedan razlog za oprez.Svidja mi se stan lep je i svetao, cini mi se veci nego sto nam treba, ali bolje da ima vise nego manje mesta zar ne?
Sa prozora vidim Acinu zgradu, pa se njegova sefica nasalila kako mogu da okacim crvenu zastavu na balkon ako treba da dodje kuci, da mu signaliziram...drago mi je sto znam da je 10 minuta od nas i da ne gubi vreme zaglavljen negde na klizavom autoputu satima.
Stan blizu posla je dobar kompromis, i usteda kad se sve sagleda, pogotovo sto su nasa kola za ovdasnje standarde stara i nesigurna.Sto se ostalog tice, sigurna sam da ce nekom ko je ziveo u Beogradu biti lako da se navikne na Toronto...meni se bas i ne dopada, ali necu vise da se ponavljam.
ovih dana je sugavo jesenje vreme i ceka me gomila promena adrese pa treba da pocnem i to da radim pored kuvanja, bebisitiranja i raspakivanja i ribanja...inace sam konacno skontala da mi rerna nece nista ispeci na 200 stepeni jer radi na farenhajte...sto znaci da treba displej da podesim na bar 470...hm.
Napolju se desio jedan veliki bum i drvece je eksplodiralo u vatrometu boja od tamno grimizne preko crvene i ljubicaste do jarko zute i narandzaste, zaista izgleda velicanstveno.Steta sto nece dugo trajati, pola lisca je vec opalo, i naravno da ni ono nije prepusteno prirodi i slucaju, avenijom prolaze minijaturni bugiji koji ga redovno usisavaju sa trotoara...
I za kraj evo par smesnih strana ...
Prethodni stanari su nam ljubazno ostavili par zamki za buba svabe, na sta je Aca prokomentarisao "a zato su meni rekli dole na recepciji, mi trenutno nemamo buba svabe, ali ako ih nadjete verovatno ste ih vi doneli a mi cemo gledati da ih se resimo...." lol
Delimicno operisan od estetike moj dragi muz je zakljucio da je kuhinja ocajna, i izgleda kao sklepana njegovom rukom (buduci da on nema talenta za rucni rad planiranje i crtanje verujte mi i to je kompliment za kuhinju) ali ovde je sve takvo, nije lepo vec napravljeno da posluzi svrsi.Ruzno ali funkcionalno.Gomila dasaka zakucanih za zid i pokrivena vratima od sperploce, valjda misle neces je gledati duze od minut dok otvoris da uzmes nesto sa police a polica ima svoju svrhu da naslazes hranu i tanjire na nju i to je to, ne mora da bude lepa ...Bukvalno sve u stanu je funkcionalno, prozori ne mogu da se otvore nego 10 cm jer su klizni, ne mozes da ispadnes ali ni da ih operes,ima poseban mini plakar za usisivac i hemiju sto mi se bas dopalo,a na donjem delu terasnih vrata ima mali prozor za klimu ili kucne ljubimce...zgrada je stara koliko i ja 30 godina takoreci smo vrsnjaci :))
ali grejanje zasad nije lose mada ovde nemam termostat u stanu kao tamo i ne mogu da ga iskljucim ili pojacam.Zamislite kakve li su nove zgrade, kada je ova pre 30 godina imala bazen, teretanu, veseraj, liftove i zajednicki dnevni boravak u holu...ima i saunu cini mi se ali to me ne dotice.
Meni se u startu nije dopao i posle 3 meseca od kada sam ga prvi put ugledala kroz okna aviona i dalje ne mogu da promenim taj utisak.Tacno na 3 meseca od dana kada smo sleteli eto nas ponovo ovde, ovaj put smo vec veterani za selidbe i kojekakvu papirologiju, nismo vise u tolikom strahu ali jos uvek ga ima...
Stan je veci ali je kupatilo minijaturno, izmedju kade , lavaboa i solje ima tacno jedna plocica na kojoj mozes da stojis i okreces se u krug. aleksa i ja ne mozemo zajedno da stanemo unutra, bedak, a zato imam 5 plakara u koje ne znam sta da stavim a ogromni su, bolje da su jedan zakinuli zarad kupatila.Vesernica radi 24 sata, to je dobra vest.U zgradu se ulazi pomocu elektronskih kljuceva, i nema sanduceta za postu vec ti je donose u stan, ima onaj mail otvor na vratima.Aleksa ga se plasi jer komsije imaju obicaj da puste svoje prgavo malo cudo od kerica u hodnik i onda se nabije i laje nam tu. Ona zgrada je bila Jelouston (mirno mesto za odmor) naspram ove.Necu da kukam, ali to je istina.Opsta pojava je da svi drze kucne ljubimce u stanu tako da je i to normalno.Sada postoji zakon koji to podrzava i zgrade ne mogu da ti zabrane da drzis i svinju ako ti se to dopada, animal rights gone too far I think...Da ne mislite da ne volim zivotinje itd i ja sam imala macku u kuci i psa ali u dvoristu, mada je i macka vecinu vremena provodila napolju a zimi smo je pustali da spava unutra...imala sam kao mala i sovu, papagaja,kornjace, zmiju belousku, kokoske i patke, pse i macke,jeza, malo malo pa smo dovlacili neko zivince kuci i sestra i ja tako da je moja mama bila uvek u malom zoo vrtu, sreca pa smo imali veliko dvoriste :)).Trenutno potpisuju peticije da se zabrani konjsko meso u ljudskoj ishrani, jer su konji lepe plemenite zivotinje,jbg bas mi je zao ruznih svinja pilica i curki koje ove nedelje naveliko stradaju posto je 10tog Thanksgiving... :D
Ne preporucujem vam moj komsiluk ili oblast.Trazite drugde stanove.Ako bas morate da dodjete u Toronto ili ako to zelite.Ja se nadam da cu za par godina moci da se odselim nazad u neko mirno mesto za odmor...bolje da me bude petlovi sto rece moj drugi drugar neko sirene i djubretari.
Toronto je dzungla, kao i svaki velegrad.Nije betonska ali jeste ljudska.Oblakoderi izranjaju iz mora drveca i parkova, 20 , 25, 30, 50 spratova, kosnice i mravinjaci radne snage...100 nacija, ljudi bez osmeha samo u prolazu, buka velegrada...ubijte me ljubitelji prestonica, nije to za mene, ne svidja mi se.
Ima i mirnih lepih naselja koja lice na seoca u ogromnom gradu ali po troskovima zivota ovde to je za povlastene. Namirnice su par dolara skuplje nego u Kitcheneru, par vamo par tamo izadje 100 po kupovini ...tamo nam je trebalo 120 nedeljno ovde ne verujem da ce to moci.Sitnice kao brasno npr. tamo je 2.5 dolara 2.5 kile, ovde je 5, smrznuto meso je tamo 5 do 8 dolara paket ovde je 8 do 11, mleko tamo 4 ove 6, i tako 2 ili 3 dolara razlike na sve...opet zavisi od prodavnice, pretpostavljam ali u globalu mislim da su troskovi zivota prilicno veci nego u manjem gradu, skuplje je osiguranje za kola, nekretnine itd.Mada neke razlike u platama nema, osim sto to uvek napominjem zavisi od struke i firme, jedino je ovde malo vece trziste rada i bolje su opcije za pronalazenje posla...
Ono sto sam dosad uspela da pohvatam pored imam dve prodavnice i nekoliko afganistanskih i kineskih restorana, mekdonalds, 2 apoteke, walk in clinic koja je minijaturna, i busku liniju koja spaja dva trzna centra,biblioteku i 3 mala igralista, ispred zgrade je ogradjeni parkic videcete kad stavim slike, preko dana je uglavnom tiho ali oko 5 pocinje buka kad se deca vrate iz skole a odrasli sa posla i to traje do 12 nocu, klinci gore igraju fudbal po stanu al sta ces, deca su deca a napolju pada kisa.Malo je teze docekati lift jer su minijaturni a zgrada je ogromna.Aca kaze da je garaza dole kao fudbalski teren...nisam je jos videla.
Ovog vikenda moramo da obavimo par nabavki i prenosenja stvari pa se nadam da cemo sa time zavrsiti bar privremeno.Posto sam u toku ribanja i raspakivanja nemam bas puno vremena.
Inace usli smo u cist sveze okrecen stan, sa izlakiranim parketom i ofarbanom stolarijom i emajliranom kadom, sto je super jer nemam mnogo da ribam, losa strana je da smo svi uduvani od isparenja jer se stan jos nije provetrio kako treba i jako se oseca na farbu.Non stop drzim sve otvoreno pa se nadam da ce proci.
Sporet je ok, a frizider je malo manji nego pre ali posluzice.Moram da nabavim neki itison jer bebac opet ima cvoruge od padanja po parketu.Tamo smo imali linoleum u kuhinji a ovde su prave plocice i to je jos jedan razlog za oprez.Svidja mi se stan lep je i svetao, cini mi se veci nego sto nam treba, ali bolje da ima vise nego manje mesta zar ne?
Sa prozora vidim Acinu zgradu, pa se njegova sefica nasalila kako mogu da okacim crvenu zastavu na balkon ako treba da dodje kuci, da mu signaliziram...drago mi je sto znam da je 10 minuta od nas i da ne gubi vreme zaglavljen negde na klizavom autoputu satima.
Stan blizu posla je dobar kompromis, i usteda kad se sve sagleda, pogotovo sto su nasa kola za ovdasnje standarde stara i nesigurna.Sto se ostalog tice, sigurna sam da ce nekom ko je ziveo u Beogradu biti lako da se navikne na Toronto...meni se bas i ne dopada, ali necu vise da se ponavljam.
ovih dana je sugavo jesenje vreme i ceka me gomila promena adrese pa treba da pocnem i to da radim pored kuvanja, bebisitiranja i raspakivanja i ribanja...inace sam konacno skontala da mi rerna nece nista ispeci na 200 stepeni jer radi na farenhajte...sto znaci da treba displej da podesim na bar 470...hm.
Napolju se desio jedan veliki bum i drvece je eksplodiralo u vatrometu boja od tamno grimizne preko crvene i ljubicaste do jarko zute i narandzaste, zaista izgleda velicanstveno.Steta sto nece dugo trajati, pola lisca je vec opalo, i naravno da ni ono nije prepusteno prirodi i slucaju, avenijom prolaze minijaturni bugiji koji ga redovno usisavaju sa trotoara...
I za kraj evo par smesnih strana ...
Prethodni stanari su nam ljubazno ostavili par zamki za buba svabe, na sta je Aca prokomentarisao "a zato su meni rekli dole na recepciji, mi trenutno nemamo buba svabe, ali ako ih nadjete verovatno ste ih vi doneli a mi cemo gledati da ih se resimo...." lol
Delimicno operisan od estetike moj dragi muz je zakljucio da je kuhinja ocajna, i izgleda kao sklepana njegovom rukom (buduci da on nema talenta za rucni rad planiranje i crtanje verujte mi i to je kompliment za kuhinju) ali ovde je sve takvo, nije lepo vec napravljeno da posluzi svrsi.Ruzno ali funkcionalno.Gomila dasaka zakucanih za zid i pokrivena vratima od sperploce, valjda misle neces je gledati duze od minut dok otvoris da uzmes nesto sa police a polica ima svoju svrhu da naslazes hranu i tanjire na nju i to je to, ne mora da bude lepa ...Bukvalno sve u stanu je funkcionalno, prozori ne mogu da se otvore nego 10 cm jer su klizni, ne mozes da ispadnes ali ni da ih operes,ima poseban mini plakar za usisivac i hemiju sto mi se bas dopalo,a na donjem delu terasnih vrata ima mali prozor za klimu ili kucne ljubimce...zgrada je stara koliko i ja 30 godina takoreci smo vrsnjaci :))
ali grejanje zasad nije lose mada ovde nemam termostat u stanu kao tamo i ne mogu da ga iskljucim ili pojacam.Zamislite kakve li su nove zgrade, kada je ova pre 30 godina imala bazen, teretanu, veseraj, liftove i zajednicki dnevni boravak u holu...ima i saunu cini mi se ali to me ne dotice.
Friday, October 1, 2010
Seobe
Sva sreca pa nemam puno stvari, elem ako se selite kao mi sad, lepo zovete U haul uzmete za 150 dolara kombi ili kamion zavisi sta vam treba i gde idete, selidba u gradu je 20 dolara plus kilometraza 50 centi po km, a van grada od 150 dolara za kamion pa navise...ako uzmete kamion ne morate da ga vracate vec ostavite u gradu u koji odete a kombi mora da se vrati.
Krevetac, madrac, sto i stolice i 10tak kutija ce lako stati i u kombi.Ha, bar sam tako mislila a nije ispalo tako, opet pogresna procena, naravno sad cemo morati da vucemo deo stvari i kolima ali opet i to je ok.Posto nas kombi izadje 130 a kamion bi bio 150 trebali smo uzeti veci, i mozes da ga vozis sa svojom vozackom ne treba ti posebna ako imas full G.
Vreme nas mazi i gotovo svakog dana je prijatnih 15 do 20 stepeni i suncano,jos uvek ne mogu da se opasuljim da kada idem otawom ( a to je bulevar sa 4 trake) osecam miris borova i eukaliptusa i slusam galebove, jos samo da pirne povetarac sa vode i kao na moru, a okolo struji reka automobila koji se jedva cuju i uopste ne osecaju na izduvne gasove...Pozdravila sam se sa svima koje sam upoznala, ne mogu da kazem da mi je drago sto idem ali ne mogu da kazem ni da mi je zao.Novi dan, nove mogucnosti, novi ljudi i price...Stigla je i prva plata koja je bila prijatno iznenadjenje...eto o stednji, za dva meseca zaradis koliko tamo za godinu, za godinu ustedis koliko tamo za 5 ako uopste mozes tamo nesto da ustedis i tako.Isplati se doci i samo sa radnom vizom, opet se ogradjujem, plata zavisi od struke.
Onaj gore naslov je aluzija na Crnjanskog :)) , jer kako sam krenula napisacu roman samo nikad nece biti dobar kao njegovi.Tamo ce mi biti biblioteka na pljuvomet pa sam presretna, njihove biblioteke su predivne.Imas kutak za klince sa igrackama i citacima bajki koji su studenti volonteri,kompjutere, stolove stolice, krevete, fotelje, stripove, novine, diskove muziku i filmove, i naravno knjige :))divna mesta da provedes sat vremena i uzivas malo na miru.Sve ce vam pomoci pronaci i pokazati, ako kojim slucajem imate neku u blizini nemojte da vas mrzi udjite i uclanite se, postoje i online knjige i diskovi koje mozete skinuti na komp i citati kod kuce, sve je besplatno.
Trenutno nadoknadjujem zaostale knjige Terija Preceta kog obozavam, malo lake fantastike pred spavanje, a posle cu da predjem na usavrsavanje programskih jezika i ostalog ali tako me mrzi da ucim, mene vecitog strebera :))
Lazem, sutra bih naucila jos 2 jezika pored ovih nekoliko koje govorim i razumem samo da imam vremena :).
.....................................................................................
Sedim na cebetu na podu dok ovo kuckam okruzena kutijama i kesama, Aleksa spava u sobi na duseku na naduvavanje a Aca prenosi stvari, cekam da se vrati po drugu turu i nas.Napolju rominja neka dosadna kisica i malo je hladnije nego inace, oko desetak stepeni.
Sve mi se nesto vrtelo po glavi da pisem o politici, ali rekla sam sebi necu, zasto sad kad vise ne treba da me bude briga? Uostalom citate osobu koja u poslednjih godinu dana ne gleda TV, i obrisala je sve domace kanale a jedini koji su bili aktuelni su Baby TV i nacionalna geografija...toliko o tome.Teske droge prepustam drugima.
Umesto da se bakcem glupostima mogu da pisem kako je divno sto bebac sad ima puna usta zuba i moze sam da kida svoje cufte i krompirice, kako je naucio da napravi kolut napred i kako me presece kad ga vidim da to radi na ivici madraca ali nekako uspe da ne padne, puf.Kako mi je najlepsi prepodnevni miris kada po kisnom danu prodjem pored Tim Hortonsa i sve mirise na svezu kafu, kako mi ulepsa dan kad mi se neko nasmeje ili ucini neku sitnicu kao sto je pridrzati vrata da udjem u zgradu sa kolicima, i kako je predivno kada svakog dana ljudi cine sitnice za tebe i osmehuju ti se samo zato sto je to u njihovom srcu...
Lako cete prepoznati one koji dolaze sa balkana i iz zemalja slicne kulture,takvi su ljudi ovde u velikom gradu oko mene, oni nekako sagnu glavu kada prolaze pored vas i ne gledaju vas u lice,kao da je greh ili sramota pogledati nekom u oci, kada se nesto desava prave se da ne primecuju i da ih se to ne tice, kad se organizuje neka pomoc ili dobrotvorna akcija prave se da to ne vide ili jednostavno predju na drugu stranu...i ja to ponekad radim,prosto mi prvo bude neprijatno kad mi se neko nepoznat obrati a onda se nasmejem jer se setim gde sam, rekla bih da nam je potrebno pored prilagodjavanja i jedno malo prevaspitavanje bar sto se nekih stvari tice...Priznajem nisu svi stvoreni da budu otvoreni, nasmejani i brbljivi, ali tako je dobro kad nisi okruzen nezadovoljnim, tuznim i mrzovoljnim ljudima.I koliko snage neki ljudi nose u sebi, kad sam setala Aleksu pored mene je prozujala bakica u kolicima sa obe noge amputirane i kanadskom zastavicom koja leprsa za njom i nasmejala se Aleksi koji je bio odusevljen njenim nalepnicama i dzidza bidzama i vozeci se pored nas rekla : Vidi i ja ima kolica kao ti!Osmeh od uva do uva.Zum do prodavnice, parka, moze da stigne busom gde zeli...deca idu u skolu u kolicima i sa hodalicama, i dalje nose osmeh na licu iako im nije mozda lako.Ali niko ovde ne oseca potrebu da ih sazaljeva, vec da im pomogne da ucestvuju u svakom aspektu zivota.
Secam se da sam jednom u parku videla pun autobus penzionera sa hodalicama i devojkama koje su im pomagale, ovde mozes da se prijavis da volontiras sat dva nedeljno bilo sta da pomazes drustvu, od citanja price deci u biblioteci do sakupljanja lisca za gradski kompost...Reccikliranje, pomaganje, volontiranje, opste dobro, neki pojmovi koji su tamo negde pomalo strani.
.....................................................................................
ipak mi se ne svidja Toronto.
NIje to grad za mene, definitivno.
Krevetac, madrac, sto i stolice i 10tak kutija ce lako stati i u kombi.Ha, bar sam tako mislila a nije ispalo tako, opet pogresna procena, naravno sad cemo morati da vucemo deo stvari i kolima ali opet i to je ok.Posto nas kombi izadje 130 a kamion bi bio 150 trebali smo uzeti veci, i mozes da ga vozis sa svojom vozackom ne treba ti posebna ako imas full G.
Vreme nas mazi i gotovo svakog dana je prijatnih 15 do 20 stepeni i suncano,jos uvek ne mogu da se opasuljim da kada idem otawom ( a to je bulevar sa 4 trake) osecam miris borova i eukaliptusa i slusam galebove, jos samo da pirne povetarac sa vode i kao na moru, a okolo struji reka automobila koji se jedva cuju i uopste ne osecaju na izduvne gasove...Pozdravila sam se sa svima koje sam upoznala, ne mogu da kazem da mi je drago sto idem ali ne mogu da kazem ni da mi je zao.Novi dan, nove mogucnosti, novi ljudi i price...Stigla je i prva plata koja je bila prijatno iznenadjenje...eto o stednji, za dva meseca zaradis koliko tamo za godinu, za godinu ustedis koliko tamo za 5 ako uopste mozes tamo nesto da ustedis i tako.Isplati se doci i samo sa radnom vizom, opet se ogradjujem, plata zavisi od struke.
Onaj gore naslov je aluzija na Crnjanskog :)) , jer kako sam krenula napisacu roman samo nikad nece biti dobar kao njegovi.Tamo ce mi biti biblioteka na pljuvomet pa sam presretna, njihove biblioteke su predivne.Imas kutak za klince sa igrackama i citacima bajki koji su studenti volonteri,kompjutere, stolove stolice, krevete, fotelje, stripove, novine, diskove muziku i filmove, i naravno knjige :))divna mesta da provedes sat vremena i uzivas malo na miru.Sve ce vam pomoci pronaci i pokazati, ako kojim slucajem imate neku u blizini nemojte da vas mrzi udjite i uclanite se, postoje i online knjige i diskovi koje mozete skinuti na komp i citati kod kuce, sve je besplatno.
Trenutno nadoknadjujem zaostale knjige Terija Preceta kog obozavam, malo lake fantastike pred spavanje, a posle cu da predjem na usavrsavanje programskih jezika i ostalog ali tako me mrzi da ucim, mene vecitog strebera :))
Lazem, sutra bih naucila jos 2 jezika pored ovih nekoliko koje govorim i razumem samo da imam vremena :).
.....................................................................................
Sedim na cebetu na podu dok ovo kuckam okruzena kutijama i kesama, Aleksa spava u sobi na duseku na naduvavanje a Aca prenosi stvari, cekam da se vrati po drugu turu i nas.Napolju rominja neka dosadna kisica i malo je hladnije nego inace, oko desetak stepeni.
Sve mi se nesto vrtelo po glavi da pisem o politici, ali rekla sam sebi necu, zasto sad kad vise ne treba da me bude briga? Uostalom citate osobu koja u poslednjih godinu dana ne gleda TV, i obrisala je sve domace kanale a jedini koji su bili aktuelni su Baby TV i nacionalna geografija...toliko o tome.Teske droge prepustam drugima.
Umesto da se bakcem glupostima mogu da pisem kako je divno sto bebac sad ima puna usta zuba i moze sam da kida svoje cufte i krompirice, kako je naucio da napravi kolut napred i kako me presece kad ga vidim da to radi na ivici madraca ali nekako uspe da ne padne, puf.Kako mi je najlepsi prepodnevni miris kada po kisnom danu prodjem pored Tim Hortonsa i sve mirise na svezu kafu, kako mi ulepsa dan kad mi se neko nasmeje ili ucini neku sitnicu kao sto je pridrzati vrata da udjem u zgradu sa kolicima, i kako je predivno kada svakog dana ljudi cine sitnice za tebe i osmehuju ti se samo zato sto je to u njihovom srcu...
Lako cete prepoznati one koji dolaze sa balkana i iz zemalja slicne kulture,takvi su ljudi ovde u velikom gradu oko mene, oni nekako sagnu glavu kada prolaze pored vas i ne gledaju vas u lice,kao da je greh ili sramota pogledati nekom u oci, kada se nesto desava prave se da ne primecuju i da ih se to ne tice, kad se organizuje neka pomoc ili dobrotvorna akcija prave se da to ne vide ili jednostavno predju na drugu stranu...i ja to ponekad radim,prosto mi prvo bude neprijatno kad mi se neko nepoznat obrati a onda se nasmejem jer se setim gde sam, rekla bih da nam je potrebno pored prilagodjavanja i jedno malo prevaspitavanje bar sto se nekih stvari tice...Priznajem nisu svi stvoreni da budu otvoreni, nasmejani i brbljivi, ali tako je dobro kad nisi okruzen nezadovoljnim, tuznim i mrzovoljnim ljudima.I koliko snage neki ljudi nose u sebi, kad sam setala Aleksu pored mene je prozujala bakica u kolicima sa obe noge amputirane i kanadskom zastavicom koja leprsa za njom i nasmejala se Aleksi koji je bio odusevljen njenim nalepnicama i dzidza bidzama i vozeci se pored nas rekla : Vidi i ja ima kolica kao ti!Osmeh od uva do uva.Zum do prodavnice, parka, moze da stigne busom gde zeli...deca idu u skolu u kolicima i sa hodalicama, i dalje nose osmeh na licu iako im nije mozda lako.Ali niko ovde ne oseca potrebu da ih sazaljeva, vec da im pomogne da ucestvuju u svakom aspektu zivota.
Secam se da sam jednom u parku videla pun autobus penzionera sa hodalicama i devojkama koje su im pomagale, ovde mozes da se prijavis da volontiras sat dva nedeljno bilo sta da pomazes drustvu, od citanja price deci u biblioteci do sakupljanja lisca za gradski kompost...Reccikliranje, pomaganje, volontiranje, opste dobro, neki pojmovi koji su tamo negde pomalo strani.
.....................................................................................
ipak mi se ne svidja Toronto.
NIje to grad za mene, definitivno.
Tuesday, September 28, 2010
Nije uvek kao sto izgleda
Zoki uvek dodje sa nekim zanimljivim pricama, mozda u pocetku ne mislis da je u pravu ali prica uvek na kraju ima neku poentu i moras da se slozis da je ipak mozda tako.Ovaj put je tema bila nekretnine ovde i stanarina, Aca prilicno ocajan misli da je stanarina bacanje para, jer ipak 13000 dolara je lepa suma da se "baci" na godinu dana, medjutim Zoki kaze da i nije bas tako kako izgleda i onda nam je objasnio, ima poznanika koji placa stan vec 15 godina a nije nista kupio dok njegov rodjeni brat vec 14 godina otplacuje kucu, i svi kazu da je stanarina bacanje para ali on ne misli tako a evo zasto.Recimo da porodica ima primanja od dve plate ukupno oko 5000 plus decji dodatak neka bude 5 i po, na dvosoban stan u manjem gradu daju do 1000 dolara sa svim troskovima, za zivot im treba oko 2 ne neki preteran luksuz vec ono osnovno i ako zele da stede mogu da ostalo stave sa strane svakog meseca, ili bar 1000, posle 15 godina ako si stedeo jednu mesecno to je 180 hiljada cisto ustedjeno i oroceno recimo, aki si stedeo vise onda to moze da bude i vise od 300 hiljada.
S druge strane ako kupis kucu troskovi zivota su u startu mnogo veci, pocevsi od toga da je trenutno cena kuca ovde od 300 do 500 hiljada bez neke razlike u kvalitetu jedina razlika je velicina grada i lokacija,rata za kucu iznosi od 1000 dolara pa navise i to na 25 ili 30 godina, zamljiste na kojoj je kuca pripada drzavi tako da se placa godisnji porez od oko 2000 do 3000,klima i bojler za kucu su centralni i aparati se uglavnom iznajmljuju i placaju mesecno od 50 dolara po aparatu pa navise,troskovi grejanja,vode i struje dolaze posebno i oni su par stotina dolara, kablovska i telefon takodje, recimo da ako ste jako sretni za mesecno odrzavanje kuce potrebno je min 2000 ali to uglavnom nije slucaj...to je jedna manja plata, i jos toliko za kola hranu i zivot, znaci ne ostane mnogo da se ustedi ako neko ovde uopste i stedi...ili treba imati stvarno dobra primanja da bi se isplacivao kredit za kucu, troskovi zivota i lizing za kola, mada mi i dalje nije jasno zasto uopste uzimati nova kola ako mogu da se nadju povoljno polovna i pristojna.
Postoji i srednja opcija zvana kondo ili recimo town house *tipske kuce zalepljene jedna za drugu) ali i tu su opet u pitanju neki dodatni troskovi tipa condo fee koji placaju vlasnici stanova i spada u odrzavanje koji varira od 200 do 600 dolara ali to opet zavisi od zgrade i velicine stana,plus naravno svi ostali troskovi struja, voda, grejanje, parking, pranje vesa, troskovi zivota...Kod town housa postoji i rizik da zaglavite u rodjenoj kuci zid do zida sa bubnjarskom sekcijom komsijskog klinca ili raspustenicom sa cetvoro dece koja non stop urlaju dok ona menja momke, jer komsije ne mozete da birate oni se menjaju jednom godisnje koliko vidim a neke od tih kuca su socijalne sto znaci da ih drzava placa za one koji su na welferu...sve u svemu kad se stavi na papir iako najgora opcija iznajmljivanje je ipak mesecno gledano najjeftinija, mada mozda ako ste disciplinovani ustedite jednog dana za stan ili kucu ako to ne ucinite ne ostaje vam nista da prodate a kroz stanarinu ste izgubili jedan manji stan tokom godina.
Kuce dobijaju vremenom na vrednosti bar 20 do 50 % zavisno od trzista i vise, moze da se desi da to bas ne bude tako kao onomad u Americi al sta je tu je bar imas krov nad glavom. Ipak je kuca ovde svojevrstan luksuz.
Za nas koji smo dosli sa 3 kofera sve vezano za nekretnine je svojevrstan luksuz.
Drugacije je trziste, vlasnik prakticno ne moze da proda kucu sam jer postoji 101 peripetija vezana za prodaju a agenti se ugradjuju jako puno i gledaju da sto vise naduvaju cenu.Svi znaju da te kuce ne vrede ni petinu para za koje ih prodaju, osim toga one ne pripadaju vama nego banci, dok zemlja na kojoj su pripada drzavi, ako rese da grade auto put bas tu mozete da se slikate :))
Nazalost izbor ne postoji, i za sve one zlatnoruke tamo, da , cula sam bilo je sanjara koji su uvozili cigle i malter iz USA da sazidaju pravu pravcatu kucu od cigala i betona ovde, i naravno da je kostalo jaaako punoo ali svaka cast :)) podrzavam sanjare :)
sto me dovodi na drugi deo price i odgovor na prethodni komentar sa posta, area ili komsiluk...
Ako pitate nekog iz Toronta koji deo da izbegavate reci ce vam Scarborough i Finch, razlog vecina populacije tamo je tamnoputa i ponekad imate osecaj da ste u getu.
I kako to obicno biva, kada dodju negde svi vuku svoje tamo u isti komsiluk, ono sto znam je da je deo za koji kazu da je najlepsi Etobicoke gde zivi vecina nasih i ostalih sa prostora Juge,takodje su u Misisagi koja je polovicno indijska, postoje jevrejske cetvrti koje su prilicno bogate i obezbedjene to je deo oko Tornhila i luksuzniji deo oko Richmond hila, sam centar je uglavnom skup i prepun zgrada i kancelarija, ostale oblasti su manje vise slicne ali daleko od posla ako radite u centru.Da bi se doslo do radnog mesta iz bilo kog dela grada do centra treba minimum sat vremena jer je guzva jeziva.Beograd je malo dete za Toronto, a 401 ima 8 traka i dalje mozete da sedite u kolima pola sata pijete kafu i citate novine a da mrdnete svega par kilometara kad je rush hour.
MI smo pronasli stan u Don Mills i Don Valley oblasti prakticno u istoj ulici gde Aca radi, ima 10 minuta do posla peske.Zgrada nije losa, mada su ovde sve slicne,ima bazen, teretanu i nocnog cuvara, blizu su 2 prodavnice i ispred je bus linija koja vodi od jednog do drugog trznog centra.Stanovi se krecu jednosobni od 800 do 900 i nesto, dvosobni oko 1100 i 1300 i tako dalje evo linka pa vidite
http://www.wjproperties.ca
sve je ukljuceno u cenu, parking je 30 cini mi se...ugovor je na godinu dana.
U delu gde je grandic ima zgrada gde se placa mesecno i nisi vezan na godinu dana pa ko misli da se seli za poslom kasnije kad ga nadje nek ide tamo za pocetak, to je humber river area, malo je jeftinije nego centar ali ne puno.
Sve izgleda cisto i uredno, stanovi se opremaju novom kuhinjom i kadom kad se useljavate a parket se lakira i sve se kreci.Ne znam kako ce biti ali videcu u subotu pa cu napisati.
Vrlo nam je bilo bitno da je blizu posla jer ustedi 2 sata puta dnevno i nisu nam povecali osiguranje za kola jer nece ici kolima na posao, sto je dodatnih 150 cad ustede na osiguranje i 50 na benzin tako da nam to nekako amortizuje malo jacu stanarinu.Sto se ljudi tice, pa izgleda bas kao toronto, iz svih krajeva sveta i svih boja koze...Pored ima park sa igralistem i science centar sa programima i izlozbama za decu.
Iznajmiti stan je prilicno komplikovano za novodosle, cak i sa poslom i posle 3 meseca ovde nama je trebao garant i pismo bivseg gazde, izvod iz banke i sa posla...i gomila papirologije, da i vozacka i pr card...
Tako da dobro se raspitajte gde idete, jer jeftinije nije uvek bolje, i kako i ko moze da vam pomogne i bude garant.
Ja nazalost ne poznajem toronto tako dobro da bih sve to znala ali cim saznam javljam :)
S druge strane ako kupis kucu troskovi zivota su u startu mnogo veci, pocevsi od toga da je trenutno cena kuca ovde od 300 do 500 hiljada bez neke razlike u kvalitetu jedina razlika je velicina grada i lokacija,rata za kucu iznosi od 1000 dolara pa navise i to na 25 ili 30 godina, zamljiste na kojoj je kuca pripada drzavi tako da se placa godisnji porez od oko 2000 do 3000,klima i bojler za kucu su centralni i aparati se uglavnom iznajmljuju i placaju mesecno od 50 dolara po aparatu pa navise,troskovi grejanja,vode i struje dolaze posebno i oni su par stotina dolara, kablovska i telefon takodje, recimo da ako ste jako sretni za mesecno odrzavanje kuce potrebno je min 2000 ali to uglavnom nije slucaj...to je jedna manja plata, i jos toliko za kola hranu i zivot, znaci ne ostane mnogo da se ustedi ako neko ovde uopste i stedi...ili treba imati stvarno dobra primanja da bi se isplacivao kredit za kucu, troskovi zivota i lizing za kola, mada mi i dalje nije jasno zasto uopste uzimati nova kola ako mogu da se nadju povoljno polovna i pristojna.
Postoji i srednja opcija zvana kondo ili recimo town house *tipske kuce zalepljene jedna za drugu) ali i tu su opet u pitanju neki dodatni troskovi tipa condo fee koji placaju vlasnici stanova i spada u odrzavanje koji varira od 200 do 600 dolara ali to opet zavisi od zgrade i velicine stana,plus naravno svi ostali troskovi struja, voda, grejanje, parking, pranje vesa, troskovi zivota...Kod town housa postoji i rizik da zaglavite u rodjenoj kuci zid do zida sa bubnjarskom sekcijom komsijskog klinca ili raspustenicom sa cetvoro dece koja non stop urlaju dok ona menja momke, jer komsije ne mozete da birate oni se menjaju jednom godisnje koliko vidim a neke od tih kuca su socijalne sto znaci da ih drzava placa za one koji su na welferu...sve u svemu kad se stavi na papir iako najgora opcija iznajmljivanje je ipak mesecno gledano najjeftinija, mada mozda ako ste disciplinovani ustedite jednog dana za stan ili kucu ako to ne ucinite ne ostaje vam nista da prodate a kroz stanarinu ste izgubili jedan manji stan tokom godina.
Kuce dobijaju vremenom na vrednosti bar 20 do 50 % zavisno od trzista i vise, moze da se desi da to bas ne bude tako kao onomad u Americi al sta je tu je bar imas krov nad glavom. Ipak je kuca ovde svojevrstan luksuz.
Za nas koji smo dosli sa 3 kofera sve vezano za nekretnine je svojevrstan luksuz.
Drugacije je trziste, vlasnik prakticno ne moze da proda kucu sam jer postoji 101 peripetija vezana za prodaju a agenti se ugradjuju jako puno i gledaju da sto vise naduvaju cenu.Svi znaju da te kuce ne vrede ni petinu para za koje ih prodaju, osim toga one ne pripadaju vama nego banci, dok zemlja na kojoj su pripada drzavi, ako rese da grade auto put bas tu mozete da se slikate :))
Nazalost izbor ne postoji, i za sve one zlatnoruke tamo, da , cula sam bilo je sanjara koji su uvozili cigle i malter iz USA da sazidaju pravu pravcatu kucu od cigala i betona ovde, i naravno da je kostalo jaaako punoo ali svaka cast :)) podrzavam sanjare :)
sto me dovodi na drugi deo price i odgovor na prethodni komentar sa posta, area ili komsiluk...
Ako pitate nekog iz Toronta koji deo da izbegavate reci ce vam Scarborough i Finch, razlog vecina populacije tamo je tamnoputa i ponekad imate osecaj da ste u getu.
I kako to obicno biva, kada dodju negde svi vuku svoje tamo u isti komsiluk, ono sto znam je da je deo za koji kazu da je najlepsi Etobicoke gde zivi vecina nasih i ostalih sa prostora Juge,takodje su u Misisagi koja je polovicno indijska, postoje jevrejske cetvrti koje su prilicno bogate i obezbedjene to je deo oko Tornhila i luksuzniji deo oko Richmond hila, sam centar je uglavnom skup i prepun zgrada i kancelarija, ostale oblasti su manje vise slicne ali daleko od posla ako radite u centru.Da bi se doslo do radnog mesta iz bilo kog dela grada do centra treba minimum sat vremena jer je guzva jeziva.Beograd je malo dete za Toronto, a 401 ima 8 traka i dalje mozete da sedite u kolima pola sata pijete kafu i citate novine a da mrdnete svega par kilometara kad je rush hour.
MI smo pronasli stan u Don Mills i Don Valley oblasti prakticno u istoj ulici gde Aca radi, ima 10 minuta do posla peske.Zgrada nije losa, mada su ovde sve slicne,ima bazen, teretanu i nocnog cuvara, blizu su 2 prodavnice i ispred je bus linija koja vodi od jednog do drugog trznog centra.Stanovi se krecu jednosobni od 800 do 900 i nesto, dvosobni oko 1100 i 1300 i tako dalje evo linka pa vidite
http://www.wjproperties.ca
sve je ukljuceno u cenu, parking je 30 cini mi se...ugovor je na godinu dana.
U delu gde je grandic ima zgrada gde se placa mesecno i nisi vezan na godinu dana pa ko misli da se seli za poslom kasnije kad ga nadje nek ide tamo za pocetak, to je humber river area, malo je jeftinije nego centar ali ne puno.
Sve izgleda cisto i uredno, stanovi se opremaju novom kuhinjom i kadom kad se useljavate a parket se lakira i sve se kreci.Ne znam kako ce biti ali videcu u subotu pa cu napisati.
Vrlo nam je bilo bitno da je blizu posla jer ustedi 2 sata puta dnevno i nisu nam povecali osiguranje za kola jer nece ici kolima na posao, sto je dodatnih 150 cad ustede na osiguranje i 50 na benzin tako da nam to nekako amortizuje malo jacu stanarinu.Sto se ljudi tice, pa izgleda bas kao toronto, iz svih krajeva sveta i svih boja koze...Pored ima park sa igralistem i science centar sa programima i izlozbama za decu.
Iznajmiti stan je prilicno komplikovano za novodosle, cak i sa poslom i posle 3 meseca ovde nama je trebao garant i pismo bivseg gazde, izvod iz banke i sa posla...i gomila papirologije, da i vozacka i pr card...
Tako da dobro se raspitajte gde idete, jer jeftinije nije uvek bolje, i kako i ko moze da vam pomogne i bude garant.
Ja nazalost ne poznajem toronto tako dobro da bih sve to znala ali cim saznam javljam :)
Sunday, August 29, 2010
Toronto trazenje stana, St. Jacobs i Waterloo park
U subotu smo isli do Grandica na druzenje yaaay ali pre toga smo isli u Don Mills da trazimo stan, izricito su nam rekli da su rexdale, finch avenija i scarborough lose oblasti i da ne idemo tamo, medjutim ni ovaj deo gde smo bili nije nesto bolji, u neke zgrade nismo mogli ni da udjemo koliko smrde na zivotinje i smece i raznorazne kuhinje, a neki stanovi koje smo videli bili su prilicno ofucani i prljavi, na sve to zgrade su ogromne od preko 15 spratova i sam pogled odozdo na njih mi uliva strah.Ja obozavam visinu ali ne preko nekoliko dana, biti sa detetom na 20tom spratu kad crkne lift i nesto se desi nije zabavno uopste.Ova zgrada pored nas svake nedelje ima bar dve posete vatrogasaca uglavnom zbog aktiviranja alarma koji su u svim stanovima a liftovi se kvare i ovde kao i tamo i prodje i nedelju dana dok ih srede ...nama krpe rupe u kupatilu vec mesec dana ih jos ih nisu zakrpili a dolaze svake druge nedelje...moja idealna zgrada bi imala pristup kolicima i ne vise od 7 spratova, trebala da bude cista i tiha...ali to je moj christmas wish list.Ono sto sam videla je sasvim drugo, vecina zgrada ima po 10tak stepenica na ulazima i ne mogu da se popnem sa kolicima i detetom bas tako lako, garaze su podzemne i podrazumeva se da namirnice i stvari unosite odande.Neke zgrade imaju bazene i teretane ali ko uopste stigne to da koristi ako radi 9 sati dnevno i jos nekoliko potrosi u putu...radno vreme je 8 sati plus 1 sat pauze za rucak...koja nije placena naravno :)
Obicno su zgrade na bulevarima pa je tisina subjektivna stvar, a komsiluk pa recimo da je stvarno iz svih krajeva sveta...naravno nezaobilazne zajednicke vesernice su uvek moja bolna tacka.Ono sto zapravo diktira nasu odluku je lokacija i cena, a divni ali mali stanovi koji imaju za divno cudo susilica za ves i masine kostaju 1200 dolara pa navise jer su i sa svojih 50tak kvadrata luksuzni...
Toronto je neverovatan grad koji kao da se sastoji iz 15 malih gradova ali ogroman je i vrlo raznolik, od divnih luksuznih oblasti do njihove totalne suprotnosti...
U medjuvremenu sam polozila test za voznju tako da mi je ostao jos drugi deo za mesec dana, i bili smo da vidimo St.Jacobs selo Amisa ili Menonita i malo do Waterloo parka.
http://www.stjacobs.com/html/village_museums.html
Buduci da je ovaj blog namenjen iskljucivo mojim prijateljima i rodbini, necu vise toliko pisati o ostalom osim o svojim licnim stvarima i zapazanjima.
Zbog spamovanja ukljucila sam moderaciju tako da nijedan komentar nece biti objavljen ako mi se ne svidi, zivela cenzura :D
Obicno su zgrade na bulevarima pa je tisina subjektivna stvar, a komsiluk pa recimo da je stvarno iz svih krajeva sveta...naravno nezaobilazne zajednicke vesernice su uvek moja bolna tacka.Ono sto zapravo diktira nasu odluku je lokacija i cena, a divni ali mali stanovi koji imaju za divno cudo susilica za ves i masine kostaju 1200 dolara pa navise jer su i sa svojih 50tak kvadrata luksuzni...
Toronto je neverovatan grad koji kao da se sastoji iz 15 malih gradova ali ogroman je i vrlo raznolik, od divnih luksuznih oblasti do njihove totalne suprotnosti...
U medjuvremenu sam polozila test za voznju tako da mi je ostao jos drugi deo za mesec dana, i bili smo da vidimo St.Jacobs selo Amisa ili Menonita i malo do Waterloo parka.
http://www.stjacobs.com/html/village_museums.html
Buduci da je ovaj blog namenjen iskljucivo mojim prijateljima i rodbini, necu vise toliko pisati o ostalom osim o svojim licnim stvarima i zapazanjima.
Zbog spamovanja ukljucila sam moderaciju tako da nijedan komentar nece biti objavljen ako mi se ne svidi, zivela cenzura :D
Thursday, August 26, 2010
Dobre vesti!
Ove nedelje se izdesavalo dosta toga ali pocecu ispocetka cisto da obuhvatim sve detalje,pretpostavili ste po mojoj prici da se nasa situacija nije bas razvijala u smeru u kom smo mi mislili da ce sto je i normalno, osim toga situacija sa gazdama i stanom nije bas bila onako kako smo mi zamislili, sto zaista nema nikakve veze sa nama vec su u pitanju njihove licne stvari...nazalost to je nesto sto nismo predvideli niti mogli da izbegnemo.
Trazili smo poslove i aplicirali na gomilu mesta preko neta, na kraju smo naleteli na neki konkurs za junior poziciju u prestiznoj firmi koja je mikrosoftov partner gde je uslov bio da se urade SQL zadaci i neki statisticki dijagrami, Aca je hteo da odustane jer smo kasno naleteli na konkurs i imali smo 2 dana da to sve spremimo a bilo je prilicno obimno ali sam ja rekla ajde bar da pokusamo, on je radio zadatke a ja crteze :) i poslali smo zadnjeg dana maltene pred ponoc...i zvali su ga na razgovor u Toronto...imao je nedelju dana da se spremi za prvi pravi interviju u zivotu i to za svoju struku, bebac i ja smo otisli u biblioteku i uzeli gomilu knjiga sa pitanjima i odgovorima za intervju i vezbali 10 dana non stop...pravili beleske, vezbali cudna pitanja, gramatiku, motivaciju ma sve zivo....moram da priznam da sam trazeci svake godine posao na po 20tak konkursa tamo u srbiji ja vec uveliko oguglala na sve to, ali njemu nije bilo nimalo lako jer nikada ranije nije bio u ovako bitnoj i psihicki zahtevnoj situaciji, jer ipak je veliko opterecenje kad si sam u stranoj zemlji bez primanja a moras da nadjes posao...
U ponedeljak je otiso na intervju, nije bas bio potpuno zadovoljen sobom, nije imao tremu i bio je potpuno iskren o svemu, mozda i previse za moj ukus ...ja bih neke stvari precutala ili zabasurila verovatno, da sam na njegovom mestu ali to nije ni bilo bitno jer kanadjane je zanimalo samo koga mogu da zovu ovde u kanadi da pitaju za njega i sta je ovde radio...ono tamo ih nije bas zanimalo.
Mogao je biti doktor nuklearne fizike u srbiji sto se njih tice, ali ako je imao ovde neko iskustvo ma ia kao konobar ili referencu od prijatelja e to vec vredi.
Uglavnom posle intervjua se salje pismo zahvalnice ili follow up letter, koje smo skockali i poslali sutradan, da bismo odmah dobili odgovor da nista ne brine jer odgovara poziciji i verovatno ce ga primiti...nismo mogli da verujemo, sledeci dan dobio je obavestenje da pripremaju ugovor i ponudu za posao i da ce mu uskoro poslati.Doslo nam je da placemo.
U medjuvremenu su ga zvali iz agencije takodje u Torontu za 6 mesecni ugovor opet za njegovu struku i programiranje, i tu je otisao na razgovor i dobio prilicno fine uslove ali to je ugovor samo na 6 meseci, dok je ovo drugo ulazna pozicija za napredovanje u dobroj firmi...bar to je krenulo.
A onda su nastupile druge brige, da putuje ne moze kola nisu najnovija i ne moze da se osloni na njih, posao je 100 i nesto kilometara od nas i treba mu 2 sata u jednom pravcu zbog guzvi na auto putu a ne zelimo da kasni...pronasla sam sobu na kijiji kod nekih jevreja u blizini firme za 500 dolara mesecno sto je jeftinije od motela koji je 75 dolara na dan.Ali jos je nismo potvrdili jer smo odmah poceli da trazimo stan, ako ga nadjemo u toku ovog meseca prelazimo svi tamo.Sad nam je Grandic javio da tamo kod njega ima nekih stanova pa cemo otici da vidimo sto pre.Problem je sto isti stan u Kitcheneru koji rentamo za 730 u Torontu kosta 860 i vise...ipak je sve tamo i ljudi i poslovi, troskovi hrane i stanovanja su u startu veci, ali bitno je da udje u svoju struku konacno!
Usput su nam stigla pisma za Aleksu od drzave Kanade *hvala Kanado* koja mu je dodelila decje dodatke u mesecnom iznosu od skoro 400 dolara...osnovni iznos je oko 100 dolara na to su dodali po njihovom racunu jos koliko treba na osnovu nasih primanja ranije i sad i sracunali da nam sleduje 377 mesecno i dobili smo posebno mesecnu pomoc za porodice sa decom od 100 dolara za 2 meseca koliko smo ovde, dakle sve ukupno 950 dolara.Papire smo podneli polovinom juna kad smo stigli i danas nam je uplacena ta suma, 26 avgusta.
Ova racunica vazi za nas ne znam kako drugima racunaju!
period od sredine juna do kraja avgusta
Znaci imate osnovni kanadski dodatak od 22o i nesto dolara, pa plus nacionalni dodatak od (nama je izracunato oko) 350, pa plus ontario dodatak 183 i plus 200 za mesecnu pomoc porodici sa decom, sve to za period od 2 i po meseca oko 950 dolara.
U proseku porodica od 2 roditelja sa detetom koji ne rade i primaju socijalnu pomoc i decje dodatke ima oko 1500 dolara od drzave, mi nismo na welferu ali znamo ljude koji jesu i dobijaju socijalu oko 1100 ili 1200 dolara mesecno, a na to se posle doda i decji dodatak.
Sve ove racunice zavise od mesta stanovanja i provincije, neko daje vise neko manje.
Osim toga kao dete rodjeno posle 2003 Aleksa ima pravo da mu otvorimo fond za obrazovanje na koji ce mu drzava uplacivati i do 500 dolara godisnje procentualno zavisno od sume na racunu, kao pomoc za skolovanje i koledz za svaku godinu zivota, posto on sad ima 1 a mi cemo to otvoriti, do 20te imace za skolovanje izracunajte sami :))
Ima jos nekih olaksica i pomoci za skolovanje dece i decju stednju ali jos nisam stigla da ih sve prostudiram, cim stignem javljam!
Sve u svemu selimo se i idemo dalje...
Danas je potpisao ugovor za prilicno lepu platu i sad samo da se pokaze u probnom periodu :)
ziveo cetvrtak,
u cetvrtak se rodila moja zvezdica,
u cetvrtak smo dobili vize,
u cetvrtak smo doleteli ovde u Kanadu,
i evo u cetvrtak potpisao prvi ugovor za posao u struci u Kanadi :)
Trazili smo poslove i aplicirali na gomilu mesta preko neta, na kraju smo naleteli na neki konkurs za junior poziciju u prestiznoj firmi koja je mikrosoftov partner gde je uslov bio da se urade SQL zadaci i neki statisticki dijagrami, Aca je hteo da odustane jer smo kasno naleteli na konkurs i imali smo 2 dana da to sve spremimo a bilo je prilicno obimno ali sam ja rekla ajde bar da pokusamo, on je radio zadatke a ja crteze :) i poslali smo zadnjeg dana maltene pred ponoc...i zvali su ga na razgovor u Toronto...imao je nedelju dana da se spremi za prvi pravi interviju u zivotu i to za svoju struku, bebac i ja smo otisli u biblioteku i uzeli gomilu knjiga sa pitanjima i odgovorima za intervju i vezbali 10 dana non stop...pravili beleske, vezbali cudna pitanja, gramatiku, motivaciju ma sve zivo....moram da priznam da sam trazeci svake godine posao na po 20tak konkursa tamo u srbiji ja vec uveliko oguglala na sve to, ali njemu nije bilo nimalo lako jer nikada ranije nije bio u ovako bitnoj i psihicki zahtevnoj situaciji, jer ipak je veliko opterecenje kad si sam u stranoj zemlji bez primanja a moras da nadjes posao...
U ponedeljak je otiso na intervju, nije bas bio potpuno zadovoljen sobom, nije imao tremu i bio je potpuno iskren o svemu, mozda i previse za moj ukus ...ja bih neke stvari precutala ili zabasurila verovatno, da sam na njegovom mestu ali to nije ni bilo bitno jer kanadjane je zanimalo samo koga mogu da zovu ovde u kanadi da pitaju za njega i sta je ovde radio...ono tamo ih nije bas zanimalo.
Mogao je biti doktor nuklearne fizike u srbiji sto se njih tice, ali ako je imao ovde neko iskustvo ma ia kao konobar ili referencu od prijatelja e to vec vredi.
Uglavnom posle intervjua se salje pismo zahvalnice ili follow up letter, koje smo skockali i poslali sutradan, da bismo odmah dobili odgovor da nista ne brine jer odgovara poziciji i verovatno ce ga primiti...nismo mogli da verujemo, sledeci dan dobio je obavestenje da pripremaju ugovor i ponudu za posao i da ce mu uskoro poslati.Doslo nam je da placemo.
U medjuvremenu su ga zvali iz agencije takodje u Torontu za 6 mesecni ugovor opet za njegovu struku i programiranje, i tu je otisao na razgovor i dobio prilicno fine uslove ali to je ugovor samo na 6 meseci, dok je ovo drugo ulazna pozicija za napredovanje u dobroj firmi...bar to je krenulo.
A onda su nastupile druge brige, da putuje ne moze kola nisu najnovija i ne moze da se osloni na njih, posao je 100 i nesto kilometara od nas i treba mu 2 sata u jednom pravcu zbog guzvi na auto putu a ne zelimo da kasni...pronasla sam sobu na kijiji kod nekih jevreja u blizini firme za 500 dolara mesecno sto je jeftinije od motela koji je 75 dolara na dan.Ali jos je nismo potvrdili jer smo odmah poceli da trazimo stan, ako ga nadjemo u toku ovog meseca prelazimo svi tamo.Sad nam je Grandic javio da tamo kod njega ima nekih stanova pa cemo otici da vidimo sto pre.Problem je sto isti stan u Kitcheneru koji rentamo za 730 u Torontu kosta 860 i vise...ipak je sve tamo i ljudi i poslovi, troskovi hrane i stanovanja su u startu veci, ali bitno je da udje u svoju struku konacno!
Usput su nam stigla pisma za Aleksu od drzave Kanade *hvala Kanado* koja mu je dodelila decje dodatke u mesecnom iznosu od skoro 400 dolara...osnovni iznos je oko 100 dolara na to su dodali po njihovom racunu jos koliko treba na osnovu nasih primanja ranije i sad i sracunali da nam sleduje 377 mesecno i dobili smo posebno mesecnu pomoc za porodice sa decom od 100 dolara za 2 meseca koliko smo ovde, dakle sve ukupno 950 dolara.Papire smo podneli polovinom juna kad smo stigli i danas nam je uplacena ta suma, 26 avgusta.
Ova racunica vazi za nas ne znam kako drugima racunaju!
period od sredine juna do kraja avgusta
Znaci imate osnovni kanadski dodatak od 22o i nesto dolara, pa plus nacionalni dodatak od (nama je izracunato oko) 350, pa plus ontario dodatak 183 i plus 200 za mesecnu pomoc porodici sa decom, sve to za period od 2 i po meseca oko 950 dolara.
U proseku porodica od 2 roditelja sa detetom koji ne rade i primaju socijalnu pomoc i decje dodatke ima oko 1500 dolara od drzave, mi nismo na welferu ali znamo ljude koji jesu i dobijaju socijalu oko 1100 ili 1200 dolara mesecno, a na to se posle doda i decji dodatak.
Sve ove racunice zavise od mesta stanovanja i provincije, neko daje vise neko manje.
Osim toga kao dete rodjeno posle 2003 Aleksa ima pravo da mu otvorimo fond za obrazovanje na koji ce mu drzava uplacivati i do 500 dolara godisnje procentualno zavisno od sume na racunu, kao pomoc za skolovanje i koledz za svaku godinu zivota, posto on sad ima 1 a mi cemo to otvoriti, do 20te imace za skolovanje izracunajte sami :))
Ima jos nekih olaksica i pomoci za skolovanje dece i decju stednju ali jos nisam stigla da ih sve prostudiram, cim stignem javljam!
Sve u svemu selimo se i idemo dalje...
Danas je potpisao ugovor za prilicno lepu platu i sad samo da se pokaze u probnom periodu :)
ziveo cetvrtak,
u cetvrtak se rodila moja zvezdica,
u cetvrtak smo dobili vize,
u cetvrtak smo doleteli ovde u Kanadu,
i evo u cetvrtak potpisao prvi ugovor za posao u struci u Kanadi :)
Labels:
decji dodatak,
kanada,
novac,
posao,
stan,
toronto,
zivot u kanadi
Sunday, August 1, 2010
Nedelja

moj novi omiljeni slikar: Leonid Afremov
Draga mama nedostaje mi tvoj nedeljni rucak, nedostaje mi da pricuvas Aleksu sat dva da ja malo kidnem do kume na kafu...nedostaje mi moja licna ves masina, mrzim ove sto zbrljaju ves za pola sata i izadje i dalje isflekan od cokolade i borovnica ko i da nije pran, a jos mi naplate svako pranje i susenje 3 dolara...
Ja sam mislila da su kanadjani aljkavi a sad vidim da su jadni zrtve svojih ekonomicnih ves masina po zgradama, zato ima mali milion sredstava za skidanje fleka ali moj mali prljavus je izgleda otporan na sva :))
Danas smo Aleksa i ja isli u setnju i svuda mirise porodicni rostilj nedeljom, a ja nisam doruckovala, doslo mi je D'umrem sto bi rekli :)) kako sam bila gladna.Na svu srecu kad smo se vratili u stan Aca nam je spremio neki krompir pa smo ruckali krompira i pecene ribice :)
Nedostaje mi da bar jedan dan nedeljno sednem u neki kafic i gledam ko prolazi gradom, ako imam vremena i drustva...za vikend cu malo izaci sa novim prijateljima da vidim kako se ovde "izlazi", i red bi bio da mrdnem negde sad kad smo bebac i ja doktorirali sve parkove u okolini, igralista i komsiluk.Do nas zivi jedan stari bracni par ona iz austrije on iz hrvatske, sa druge strane su neki dinamicni portugalci koji redovno znaju ko sta radi i gde ide u zgradi CIA i DB im nisu ravni,lika prekoputa nikad nisam videla ali znam koju muziku slusa po mogucstvu do daske da se ori hodnik ali kod nas u stanu se nista necuje na svu srecu,komsinica portugalka mi je rekla da je no good i da mu je devojka crna i da smrdi jer puno pusi, zato ona svako jutro proleti hodnikom i nafajta ga osvezivacem da nam ne smrdi :)) na duvan.Ne retko mi se desi da uletim u oblak parfema kad krenem napolje.Do njega zivi jedan tih i ogroman skandinavac, koji me mnogo podseca na hogara samo nema bradu ali ne mozes bas da se mimoidjes sa njim u hodniku...i ima jedan prazan stan dvosoban koji prodaju za 115.000.
Ako ste mislili da su kuce skupe ili stanovi, ma ne da su skupe nego se uplasis kad vidis cene.Pocetna cifra za sve je 100.000 do milion zavisi gde i sta, ima prosecnih kuca koje su nove 300.000 i ima prelepih vila koje su pola miliona, ono sto mi podrazumevamo pod pojmom kuca ovde ne postoji.Kuce su sve po istom kalupu, montazne od neke vrste iverice i drveta i na 3 nivoa, podrum, prizemlje, sprat i naravno garaza.Retko koja da odskace od drugih izgledom ili velicinom ali onda ce odskakati i cenom 100%.Postoje prizemne trosobne ili vece sa dvoristima koje zovu bungalovi i tamo mahom zive penzioneri, i one imaju podrum i garazu.S tim da je podrum isto sredjena soba za zivot ili se izdaje.Nasa zgrada je jedna od retkih sa betonskom osnovom i podovima, pa imamo tu srecu da bas ne cujemo komsiluk, ostale manje su bez lifta i od drveta sa po osam stanova u svakoj i podovi su drveni pa odzvanjaju kada neko hoda iznad tebe.Logika iza svega je da svako u jednom trenutku u zivotu mora da kupi kucu, stanovi su privremeno ili penzionersko resenje.Banke ne ogranicavaju opterecenje plate za otplatu kredita i hipoteke, mozete placati od 700 ili 800 dolara mesecno pa navise zavisno od primanja, za ucesce treba 10 do 15 posto vrednosti nekretnine.Npr. za stan od 100.000 treba da date 10 i vezete se na 20 ili 30 godina, realno sa dve plate od 2000 ili vise u kuci mozete da odvojite 10.000 godisnje za otplatu i da ga otplatite za 10tak godina, ili da ga sredite renovirate i prodate za vece pare :)) Mada iskreno mi smo jos daleko od ovih tema...kad budem vise istrazivala ovu temu tada cu i pisati o tome.Nasi poznanici su upravo posle godinu dana zivota u CA kupili takav dvosoban stan po toj ceni, oboje rade i nemaju dece, renovirali su ga i sredili tako da je divan.
Licno nisam ljubitelj stanova, vise volim kuce i to male ali otom potom, daleko mi je i da razmisljam o tome.
Friday, July 16, 2010
Preselili se konacno...
Joj majko moja...konacno smo se preselili u stan.tri dana hodam okolo i vadim stvari iz kofera a nered je neverovatan.Posto smo u medjuvremenu dobili od Bell-a internet 4 dana nakon prijave (ne pokusavajte telefonom nema sanse da vam se javi zivo bice, samo sekretarice i roboti), a prijavila sam se preko chata na njihovom sajtu jedna ljubazna gospodja mi je lepo sve sredila korak po korak dok smo chatovale...dakle ukratko telefon osnovni paket oko 30 do 40 dolara mesecno, internet oko 35 isto basic, 2mbps i 40gb download i protok...tv nismo uveli ali da jesmo ceo paket telefon, net i 100kanala tv bio bi 120 $ mesecno.
Prvo da odgovorim na pitanja sa prethodnog posta pa cu da pisem dalje.
@Marko
Mi smo aplicirali bas po tom sistemu skilled worker sa 67 poena pre 4 godine tj 2006, eto toliko smo i cekali, manje vise zato smo smo morali da dopunjujemo papire za bebu.Ja sam bila aplikant kao teacher ne znam da li je jos uvek na NOC listi a imam i diplomu kindergarten teacher koja je isto bila na listi, razbila sam ielts i imala sasvim pristojan broj poena za apliciranje :)
Onog momenta kada sletis ovde sa vizom imas ista prava kao svi kanadjani da radis i zivis itd. imas status landed immigrant, i gotovo sve osim zdravstvenog osiguranja jer ono pocinje tek za 3 meseca od datuma sletanja bez obzira kad predas papire za njega.Dobices SIN broj i Licnu kartu ili PRC i to je to, bices kanadjanin za 3 godine.
@Jadranka
Popunili smo 2 lista koja smo dobili na aerodromu i poslali postom, sad cekamo trebalo bi da dobijemo child benefit u septembru.
Sto se vozacke tice nazalost nasa poznanica je polozila u srbiji i vozila tamo godinu dve ali to joj ovde ne vredi, mora sve ponovo, znam sigurno da sa 10 godina iskustva ne prave neki problem samo odes sa trazenim papirima platis i polazes ali ako imas samo nekoliko godina iskustva onda moras po njihovom ponovo, samo polaganje nije tako strasno ni skupo, problem je sto moras nekoliko godina da imas suvozaca koji ima kanadsku dozvolu duze od 4 godine i ne smes da vozis sam.Tretiraju te kao dete, a znam da ja nikad ne bih mogla da nahvatam ovde nekog da sedi sa mnom non stop bas kad treba da idem negde...sreca pa imam tih 10 godina.
Da se vratim na nas, preselili smo se sa minimumom stvari i to zamalo da platimo i kaznu jer nismo citali natpis u liftu da moras da najavis selidbu i ne smes da se selis nedeljom i praznikom inace platis 75 $ kaznu...malo su nam progledali kroz prste jer nismo imali nista od namestaja samo kofere i krevet na naduvavanje...a bila je nedelja :)
Sledeci dan dosla je nastojnica zgrade da nas obavesti o nekom ciscenju parkinga, jedna divna zena koja je videvsi mene sa Aleksom na podu kako se igramo na cebencetu pitala imam li ista od stvari, rekla sam da nemam samo to sto sam dobila i da nismo stigli da kupimo jer Aca non stop radi po ceo dan a ja i Aleksa ne mozemo da mrdnemo.Otisla je i vratila se sa dve pune kutije casa, posudja, escajga, solja i tosterom,ventilatorom i kafe aparatom i rekla da mi to sve daje jer se i ona tako selila bez icega sa muzem i da zna kako mi je...sta da vam kazem.
Ostalo sam kupila u dolarami, mora da sam ostavila preko 100 dolara tamo za kojekakve sitnice za kucu koje sam morala da uzmem.Zapravo nijedna stvar tamo ne kosta dolar vec dolar i po ili 2 plus porez na kraju ali opet je jeftinije od drugih prodavnica, npr. otvarac za konzerve i makaze su drugde 7 dolara a tu su dolar i po.
Cinijice, case, tanjirici, ofingeri, krpe za sudove, stolnjak,ma sve te sitne stvari koje tu i tamo zatrebaju su najpovoljnije ako niste probirljivi.
Ima i hrane i odela i sredstava za higijenu, igracaka i kucne hemije, sve to do 2 dolara, iskreno meni je to idealno.
Kupila sam usisivac za 40 $ ali ne pravi nego neki kao rucni koji moze da usisava i pod, jer su pravi preko 100 dolara osim kad su na snizenju ali nisam nasla nista povoljnije.Ako mislite da vas smaram sa cenama i kupovinom, ovo pisem da kada vam kazem da vam za prvi mesec treba preko 3000 dolara shvatite da je to istina pogotovo ako nemate pokucstvo i namestaj, onda treba jos vise.
Ako se ne zaposlite odmah racunajte da cete za prva 2 meseca sigurno dati prilicnu sumu novca i da oni nisu ludi sto traze onu sumu na racunu pri apliciranju jer znaju da s tim ovde moze da se rastegne jedva 5 meseci sa porodicom bez posla.
Cak i kada pazis gde sta kupujes i koliko trosis ne vredi jer nekako uvek previdis porez koji oni na kraju dodaju, kupili smo telefone sa punjacima za 48 dolara 2 kom na snizenju ali smo ih na kasi platili 56 zbog kojekakvih taksi, ako hoces i garanciju da mozes da vratis ako ne radi onda placas jos 10 dolara...naravno da to nismo uzeli.Tako je svuda ali to ima i dobrih osobina, npr. kupila sam set od 3 tiganja na snizenju po 18 dolara i vratila ih par dana kasnije jer sam u medjuvremenu dobila 2 kom pa mi nisu trebali i vratili su mi 21 dolar jer su tada toliko kostali posto je proslo snizenje.Prakticno sam dobila razliku u ceni.
A da smo kupili onaj koji je bio 6 dolara i vratili ga nedelju dana kasnije bio bi 20 dolara, :) smesno.
Stan sam konacno malo sredila da lici na nesto, iako smo bez namestaja ko nomadi ne smeta mi jer volim prostor, samo mi je vazdusni krevet jaaako neudoban i jedva cekam da nadjem nesto udobnije.Nema puno mesta jer je Aleksa okupirao jednu sobu a u ovoj kombinovanoj dnevnoj sa kuhinjom i trpezarijom nema puno mesta za neki pravi namestaj.Mada me spajz i plakari odusevljavaju, u spajz mozes da slozis 2 kolica, bicikl i sve namirnice ako se potrudis, naravno nemamo bicikl :))a po plakaru mozes da se setas...
Postavicu neke slike kasnije kad pronadjem kabl od fotoaparata.Aleksa i ja sad idemo do parka i na prskanje pa cu napisati ostalo uvece ili kad stignem...
Nas novi stan
I nije nesto velik ali za pocetak je ok, tacno mu fali jedna sobica za bebu ili nas dvoje, mada i nije preterana razlika u ceni izmedju 2 sobnog i ovog mislim da ce posluziti za pocetak.Ima prelepih malih dvospratnih zgrada sa dvoristima za decu i svega 4 ili 6 stanova u okolini, uvucenih u zelenilu van puta.Nas stan je u velikoj zgradi od 7 spratova, mi smo na prvom sto je ok,ima sistem za bacanje smeca direktno kroz saht u kontejner sa svakog sprata sto je opet ok, ono sto nije ok je da je kontejner pored nase terase.Nije problem miris jer je zatvoren vec kad neko sibne dzak sa 7og sprata to tako zvekne da ne moze da ti ne smeta pogotovo ako bebac spava.Zgrada je uredna i cista samo nema dvoriste, svakog jutra mirise na more jer su okolo eukaliptusi i borovi a galebovi dolecu sa jezera, ima i veverica i zeceva i kojekakvih pticica okolo.
Ono sto mi se svidja sve jeftine prodavnice su mi preko puta, ima 3 igralista i 3 velika parka 10 min od zgrade.Pored je comunity centar sa fontanom za decu i igralistem, imaju programe druzenja za majke i decu i takmicenja u kompjuterima i igricama za tinejdzere, prilicno je kulturno videcete slike, ono na sta nisam navikla je tip ljudi koji cini tkz. comunity a to su ljudi iz socijalnog naselja pored iz afrike, indije i sa bliskog istoka.Zene su sve zabradjene i u crnini, nose feredze, zenska deca takodje, muskarci izgledaju kao klosari da izvinete...pored ima dve ogromne zgrade sa slicnom strukturom pa svako malo dolazi patrola da ih obidje.Ljudi u nasoj zgradi su vecinom beli kanadjani, srbi i poljaci i vrlo prijatni.Odmah preko puta su 2 autobuske stanice i ogroman bulevar koji se proteze kroz citav grad.
Ima nekoliko vecih parkova sa jezerima na 10min kolima od nas ali jos nismo stigli da ih obidjemo, mozda kad Aca bude slobodan jedan dan...inace nije bas odusevljen radom preko agencije uzimaju mu dobar deo zarade pa mu minimalac bude jos manji, radi po 12 sati za masinom sa jednom pauzom od 15 minuta za obrok, nemaju klimu na poslu i cini mi se da u toj firmi nisu nesto humaniji uslovi nego u srbiji, jedina razlika je novac i zastitna oprema koju dobijaju svaki dan.Nadam se da ce uskoro naci nesto u struci, postoje i mnogo laksi poslovi za istu satnicu, zao mi je sto me nije poslusao i sacekao malo ili bar nasao nesto sa pola radnog vremena za prezivljvanje, da moze da trazi dalje.
Covek se ovde lako zezne ako ne prestane da razmislja kao sto je morao tamo, sve je potpuno drugacije pocevsi od medjuljudskih odnosa i poslova.Mi smo navikli da grabimo, borimo se i laktamo, ovde nema potrebe za tim i svi imaju neku dozu opustencije koja je nama suluda...Ceo zivot brines zbog ovog ili onog, cimaju te na poslu, pratis politicku situaciju, krparis i ekonomises i onda dodjes negde gde nista od onog sto si znao i radio ne vazi i nije potrebno, jednostavno sve sto ti se cinilo bitno tamo ovde je nebitno, i obrnuto ono sto ti je tamo bilo nebitno ovde se na to bas pazi npr. pazi se na cene hrane i jurenje po snizenjima, na razvrstavanje smeca i zagadjenje okoline, na ispravnost kola i sigurnost opreme za decu, a ljude boli uvo za ekonomiju i politiku a ponekad i za posao iskreno.
Potrebno je da se okrenes pun krug i presaltas na novi nacin razmisljanja.Slusam neke nase koji se zale kako je tesko jer se otplacuju hipoteke, lizinzi za kola, krediti za studiranje, mora puno da se radi non stop prekovremeno da se obezbede deca, i onda ja zabrinuto pitam pa sto to tako i cujem da osoba o kojoj se radi ima ogromnu kucu, dvoje kola,jahtu, punu lovacku opremu sa 10tak pusaka jer to su hobiji boze moj...i procackam malo usi jer pomislim da sam luda, znaci jedan radi prekovremeno zena i dvoje dece sede kuci, tesko se zivi sa spratnom kucom, dvoje kola na lizing,camcicem i hobijima...i zamalo da pocnem da se smejem coveku u lice jer pomislim na nasu jednu platu u srbiji i zivot sa njom...
Postoje ljudi koji su zaboravili neke stvari odande i zive u zemlji koju ne vole i ne zele da se prilagode nazalost dosta njih visi na internetu i prica vam bajke kako je ovde tesko...pitajte ih gde zive i sta voze, koliko zaradjuju i videcete da ce ucutati u momentu.Njima je lose zato sto bi kao i svi mi voleli da srbija ima kanadski sistem i standard ali to nazalost sto Sojic kaze " nece da bude bato..."
Prvo da odgovorim na pitanja sa prethodnog posta pa cu da pisem dalje.
@Marko
Mi smo aplicirali bas po tom sistemu skilled worker sa 67 poena pre 4 godine tj 2006, eto toliko smo i cekali, manje vise zato smo smo morali da dopunjujemo papire za bebu.Ja sam bila aplikant kao teacher ne znam da li je jos uvek na NOC listi a imam i diplomu kindergarten teacher koja je isto bila na listi, razbila sam ielts i imala sasvim pristojan broj poena za apliciranje :)
Onog momenta kada sletis ovde sa vizom imas ista prava kao svi kanadjani da radis i zivis itd. imas status landed immigrant, i gotovo sve osim zdravstvenog osiguranja jer ono pocinje tek za 3 meseca od datuma sletanja bez obzira kad predas papire za njega.Dobices SIN broj i Licnu kartu ili PRC i to je to, bices kanadjanin za 3 godine.
@Jadranka
Popunili smo 2 lista koja smo dobili na aerodromu i poslali postom, sad cekamo trebalo bi da dobijemo child benefit u septembru.
Sto se vozacke tice nazalost nasa poznanica je polozila u srbiji i vozila tamo godinu dve ali to joj ovde ne vredi, mora sve ponovo, znam sigurno da sa 10 godina iskustva ne prave neki problem samo odes sa trazenim papirima platis i polazes ali ako imas samo nekoliko godina iskustva onda moras po njihovom ponovo, samo polaganje nije tako strasno ni skupo, problem je sto moras nekoliko godina da imas suvozaca koji ima kanadsku dozvolu duze od 4 godine i ne smes da vozis sam.Tretiraju te kao dete, a znam da ja nikad ne bih mogla da nahvatam ovde nekog da sedi sa mnom non stop bas kad treba da idem negde...sreca pa imam tih 10 godina.
Da se vratim na nas, preselili smo se sa minimumom stvari i to zamalo da platimo i kaznu jer nismo citali natpis u liftu da moras da najavis selidbu i ne smes da se selis nedeljom i praznikom inace platis 75 $ kaznu...malo su nam progledali kroz prste jer nismo imali nista od namestaja samo kofere i krevet na naduvavanje...a bila je nedelja :)
Sledeci dan dosla je nastojnica zgrade da nas obavesti o nekom ciscenju parkinga, jedna divna zena koja je videvsi mene sa Aleksom na podu kako se igramo na cebencetu pitala imam li ista od stvari, rekla sam da nemam samo to sto sam dobila i da nismo stigli da kupimo jer Aca non stop radi po ceo dan a ja i Aleksa ne mozemo da mrdnemo.Otisla je i vratila se sa dve pune kutije casa, posudja, escajga, solja i tosterom,ventilatorom i kafe aparatom i rekla da mi to sve daje jer se i ona tako selila bez icega sa muzem i da zna kako mi je...sta da vam kazem.
Ostalo sam kupila u dolarami, mora da sam ostavila preko 100 dolara tamo za kojekakve sitnice za kucu koje sam morala da uzmem.Zapravo nijedna stvar tamo ne kosta dolar vec dolar i po ili 2 plus porez na kraju ali opet je jeftinije od drugih prodavnica, npr. otvarac za konzerve i makaze su drugde 7 dolara a tu su dolar i po.
Cinijice, case, tanjirici, ofingeri, krpe za sudove, stolnjak,ma sve te sitne stvari koje tu i tamo zatrebaju su najpovoljnije ako niste probirljivi.
Ima i hrane i odela i sredstava za higijenu, igracaka i kucne hemije, sve to do 2 dolara, iskreno meni je to idealno.
Kupila sam usisivac za 40 $ ali ne pravi nego neki kao rucni koji moze da usisava i pod, jer su pravi preko 100 dolara osim kad su na snizenju ali nisam nasla nista povoljnije.Ako mislite da vas smaram sa cenama i kupovinom, ovo pisem da kada vam kazem da vam za prvi mesec treba preko 3000 dolara shvatite da je to istina pogotovo ako nemate pokucstvo i namestaj, onda treba jos vise.
Ako se ne zaposlite odmah racunajte da cete za prva 2 meseca sigurno dati prilicnu sumu novca i da oni nisu ludi sto traze onu sumu na racunu pri apliciranju jer znaju da s tim ovde moze da se rastegne jedva 5 meseci sa porodicom bez posla.
Cak i kada pazis gde sta kupujes i koliko trosis ne vredi jer nekako uvek previdis porez koji oni na kraju dodaju, kupili smo telefone sa punjacima za 48 dolara 2 kom na snizenju ali smo ih na kasi platili 56 zbog kojekakvih taksi, ako hoces i garanciju da mozes da vratis ako ne radi onda placas jos 10 dolara...naravno da to nismo uzeli.Tako je svuda ali to ima i dobrih osobina, npr. kupila sam set od 3 tiganja na snizenju po 18 dolara i vratila ih par dana kasnije jer sam u medjuvremenu dobila 2 kom pa mi nisu trebali i vratili su mi 21 dolar jer su tada toliko kostali posto je proslo snizenje.Prakticno sam dobila razliku u ceni.
A da smo kupili onaj koji je bio 6 dolara i vratili ga nedelju dana kasnije bio bi 20 dolara, :) smesno.
Stan sam konacno malo sredila da lici na nesto, iako smo bez namestaja ko nomadi ne smeta mi jer volim prostor, samo mi je vazdusni krevet jaaako neudoban i jedva cekam da nadjem nesto udobnije.Nema puno mesta jer je Aleksa okupirao jednu sobu a u ovoj kombinovanoj dnevnoj sa kuhinjom i trpezarijom nema puno mesta za neki pravi namestaj.Mada me spajz i plakari odusevljavaju, u spajz mozes da slozis 2 kolica, bicikl i sve namirnice ako se potrudis, naravno nemamo bicikl :))a po plakaru mozes da se setas...
Postavicu neke slike kasnije kad pronadjem kabl od fotoaparata.Aleksa i ja sad idemo do parka i na prskanje pa cu napisati ostalo uvece ili kad stignem...
Nas novi stan
I nije nesto velik ali za pocetak je ok, tacno mu fali jedna sobica za bebu ili nas dvoje, mada i nije preterana razlika u ceni izmedju 2 sobnog i ovog mislim da ce posluziti za pocetak.Ima prelepih malih dvospratnih zgrada sa dvoristima za decu i svega 4 ili 6 stanova u okolini, uvucenih u zelenilu van puta.Nas stan je u velikoj zgradi od 7 spratova, mi smo na prvom sto je ok,ima sistem za bacanje smeca direktno kroz saht u kontejner sa svakog sprata sto je opet ok, ono sto nije ok je da je kontejner pored nase terase.Nije problem miris jer je zatvoren vec kad neko sibne dzak sa 7og sprata to tako zvekne da ne moze da ti ne smeta pogotovo ako bebac spava.Zgrada je uredna i cista samo nema dvoriste, svakog jutra mirise na more jer su okolo eukaliptusi i borovi a galebovi dolecu sa jezera, ima i veverica i zeceva i kojekakvih pticica okolo.
Ono sto mi se svidja sve jeftine prodavnice su mi preko puta, ima 3 igralista i 3 velika parka 10 min od zgrade.Pored je comunity centar sa fontanom za decu i igralistem, imaju programe druzenja za majke i decu i takmicenja u kompjuterima i igricama za tinejdzere, prilicno je kulturno videcete slike, ono na sta nisam navikla je tip ljudi koji cini tkz. comunity a to su ljudi iz socijalnog naselja pored iz afrike, indije i sa bliskog istoka.Zene su sve zabradjene i u crnini, nose feredze, zenska deca takodje, muskarci izgledaju kao klosari da izvinete...pored ima dve ogromne zgrade sa slicnom strukturom pa svako malo dolazi patrola da ih obidje.Ljudi u nasoj zgradi su vecinom beli kanadjani, srbi i poljaci i vrlo prijatni.Odmah preko puta su 2 autobuske stanice i ogroman bulevar koji se proteze kroz citav grad.
Ima nekoliko vecih parkova sa jezerima na 10min kolima od nas ali jos nismo stigli da ih obidjemo, mozda kad Aca bude slobodan jedan dan...inace nije bas odusevljen radom preko agencije uzimaju mu dobar deo zarade pa mu minimalac bude jos manji, radi po 12 sati za masinom sa jednom pauzom od 15 minuta za obrok, nemaju klimu na poslu i cini mi se da u toj firmi nisu nesto humaniji uslovi nego u srbiji, jedina razlika je novac i zastitna oprema koju dobijaju svaki dan.Nadam se da ce uskoro naci nesto u struci, postoje i mnogo laksi poslovi za istu satnicu, zao mi je sto me nije poslusao i sacekao malo ili bar nasao nesto sa pola radnog vremena za prezivljvanje, da moze da trazi dalje.
Covek se ovde lako zezne ako ne prestane da razmislja kao sto je morao tamo, sve je potpuno drugacije pocevsi od medjuljudskih odnosa i poslova.Mi smo navikli da grabimo, borimo se i laktamo, ovde nema potrebe za tim i svi imaju neku dozu opustencije koja je nama suluda...Ceo zivot brines zbog ovog ili onog, cimaju te na poslu, pratis politicku situaciju, krparis i ekonomises i onda dodjes negde gde nista od onog sto si znao i radio ne vazi i nije potrebno, jednostavno sve sto ti se cinilo bitno tamo ovde je nebitno, i obrnuto ono sto ti je tamo bilo nebitno ovde se na to bas pazi npr. pazi se na cene hrane i jurenje po snizenjima, na razvrstavanje smeca i zagadjenje okoline, na ispravnost kola i sigurnost opreme za decu, a ljude boli uvo za ekonomiju i politiku a ponekad i za posao iskreno.
Potrebno je da se okrenes pun krug i presaltas na novi nacin razmisljanja.Slusam neke nase koji se zale kako je tesko jer se otplacuju hipoteke, lizinzi za kola, krediti za studiranje, mora puno da se radi non stop prekovremeno da se obezbede deca, i onda ja zabrinuto pitam pa sto to tako i cujem da osoba o kojoj se radi ima ogromnu kucu, dvoje kola,jahtu, punu lovacku opremu sa 10tak pusaka jer to su hobiji boze moj...i procackam malo usi jer pomislim da sam luda, znaci jedan radi prekovremeno zena i dvoje dece sede kuci, tesko se zivi sa spratnom kucom, dvoje kola na lizing,camcicem i hobijima...i zamalo da pocnem da se smejem coveku u lice jer pomislim na nasu jednu platu u srbiji i zivot sa njom...
Postoje ljudi koji su zaboravili neke stvari odande i zive u zemlji koju ne vole i ne zele da se prilagode nazalost dosta njih visi na internetu i prica vam bajke kako je ovde tesko...pitajte ih gde zive i sta voze, koliko zaradjuju i videcete da ce ucutati u momentu.Njima je lose zato sto bi kao i svi mi voleli da srbija ima kanadski sistem i standard ali to nazalost sto Sojic kaze " nece da bude bato..."
Wednesday, June 23, 2010
Stanovi, namestaj i posao....
Evo da napisem i nesto u vezi stanovanja, buduci da sam dete odraslo u kuci sa dvoristem, nisam neki ljubitelj stanova, cak stavise ne podnosim ih poucena divnim studentskim iskustvima...zgrade uvek imaju neku manu, bar kad se setim svojih studija, soba kod gazdarice kojoj bi gestapo mogao da pozavidi na revnosti, koja mi nije davala da sedim na drugom krevetu u sobi jer je bas ocesljala jamboliju...nema pustanja vode posle 10,dovoljno ti je tusiranje jednom nedeljno necemo se valjda sad stalno pirkati (e na taj uslov nisam pristala), nema drustva ni kafenisanja,zidovi kao od stiropora dok ja ucim niz cev od radijatora slivaju se najrodoljubiviji narodnjaci otpanjeni do daske , nocu cujem kako deda u stanu do mene umire od pusackog kaslja kao da spavamo u istom krevetu...iznad mene zivi sedmoclana porodica koja bas obozava klompe i nosi ih po parketu u svakoj prilici, ispod mene zivi zena sa 10toro dece u trosobnom stanu, najmnogobrojnija porodica u gradu koja svakog dana od pekare dobija na poklon 10 vekni hleba da prezivi i zamislite najstariji sin je doveo i snajku koja je trudna a i mama ceka 11to tako da su se sinak br11 i unuk rodili u isto vreme...u drugom stanu u kom sam zivela nije bilo grejanja u kuhinji i kupatilu, kad sam ujutru htela da skuvam mleko morala sam da se uvijem u jorgan...treci stan je bio na 7 spratu i lift je ponekad, s vremena na vreme radio...i tako, da ne mislite da sam pesimista ja sve ovo pisem sa osmehom, jer ako se neko snalazio za vreme studiranja u 90tim taj zna o cemu pricam :))
Poenta je da iako je jeftiniji, stan ti ne dopusta mnogo izbora oko komsiluka, sto znaci da nema bas puno mira za one koji su na njega navikli, s druge strane kuca ma koliko pogodnosti imala zahteva odrzavanje i vece troskove,ali onda bar imas svoju ves masinu.To me bas ubija u pojam :)
Postoji opcija da iznajmite kucu renta je 1200 do 1400 cad, bez ukljucenih ostalih troskova i nesto sto zovu rent to own gde ako ste resili da kupite kucu mozete da zivite u njoj dok trazite kredit a rent vam se racuna kao rata otplate.
Stanovi velicine 50 do 60 kvadrata u vecem mestu su od 600 do 800 cad mesecno u vecini slucajeva sa ukljucenim troskovima.Smesno je sto kanadjani racun za struju zovu hidro :)) tako da ne mislite da im je voda preskupa, on bude za stancic oko 50 cad mesecno ali kao sto rekoh u vecini je ukljucen u kiriju.U manjim mestima stanarine su povoljnije pa tako jednosoban stan od 60 do 70 kvadrata kosta oko 550 do 700 cad, a veci dvosobni su od 750 do 800.Parking se placa posebno i kosta oko
30 cad mesecno.Najbolje ako dolazite da vam neko nadje stan, ako ne ceka vas zavitlancija sa agentima i dosta cimanja.
Trazice vam nesto sto zovu kreditna istorija a sto niko ko je dosao u Kanadu nema, to podrazumeva bankovni racun sa dve kirije prva i poslednja sto odmah dajete,sredjene boravisne papire i preporuke od prethodnih stanodavaca (ha, ha)koje naravno nemozete imati...i tako zacaran krug ali uz malo progledavanja kroz prste,podmazivanja i pristajanja da se vezete na godinu dana iako niste bas odusevljeni stanom, naci cete ga.
Neko iznajmljuje basement ili podrumski stan, oni su prilicno jeftini, jeftiniji od drugih stanova, i u ogromnim kucama su i lepo sredjeni.Nekada nekoliko cimera iznajmi celu kucu pa iznajmljuju nivoe ili sobe.Ali posto smo mi porodica sa malim detetom ove varijante nismo uzimali u obzir.
Sto se namestaja tice, spominjala sam garage sale, moving sale i kijiji.ca.Po mom misljenju glupo je doci i u iznajmljen stan uneti novi namestaj, previse se para potrosi u startu a ako resite da se selite videcete da se ne isplati vuci namestaj sa sobom jer su troskovi prevoza prilicnini, isto mislim i o uvozenju namestaja odande, nikada nisam imala nijedno parce namestaja vrednije od 100 eura tako da platiti vise od toga i sredjivati papire za gomilu starudija mislim da ne vredi.
Osim toga, sve sto moze da posluzi svrsi i sto je dzaba je po meni ok, pogotovo sto se ovde "stare " stvari ne mogu meriti sa onim sto se tamo podrazumeva pod starim. Dvosed star godinu dana koji je sluzio za ukras moze da se nadje za 20tak dolara sto je smesno, ali caka je u tome sto vecina namestaja nije funkcionalna u smislu da mozes i da sedis i da spavas na njemu...ima kauceva na razvlacenje ali uglavnom u ikei, ostalo se pravi da odgovara odredjenoj sobi, u skladu sa velikim kucama. Smejala sam se neki dan kada sam videla da neko prodaje namestaj za florida room, u prevodu to je garnitura od ratana za zastakljenu sobu za sedenje :))
eto ja sad muku mucim da nadjem nesto multifunkcionalno a jeftino za ne bas prevelik stan, da moze i da se sedi i spava i da lici na nesto...boje necu komentarisati.Meni to sve izgleda kao da je neko dizajnerima ukinuo likovno u skoli, zapravo raj je za one koji vole persijske tepihe i cvetice svih boja velicina i oblika, zlato, leopardove sare i crnu kozu. Tu su i sumnjive nijanse tamno zelenih i teget ...sta cu kad volim svetlo i jednostavno :))
Sve ostalo tipa case, serpe, krevetnine, escajg moze se naci svuda.Za sitne stvari postoji Dolarama ili sve za dolar, a za vece postoje isto neke prodavnice tipa Bargain ili Winners, Wall mart itd.nabrojah ove jer su jeftine.
Ovaj post pisem vec tri dana jer je Aca poceo da radi 12 sati smene i ja ne mogu da stignem do kompa od klinca.Jos muku muci sa polaganjem za kola, i za sada je morao da pristane na dnevne smene jer jedino tako kolega moze da ga vozi na posao.Inace radi u fabrici metalnih delova za masinom, eto to mu je prvi posao za sad.Plata ce mu nakon 2 meseca probnog za minimalac biti oko 2000 ako se ne varam, nisam sigurna mozda i vise, zavisi.
Smene su 2 dana radis 3 slobodan i obrnuto tako da u 14 dana 7 radi a 7 ne.Radi se nedelju dana dan, nedelju dana noc.
Pa racunajte, sleteli smo 3.06., sada je 24.06., ovde smo 20tak dana imamo kola, stan i posao.
Naravno sve uz svesrdnu pomoc ljudi koje smo ovde upoznali, mislim da bi nam trebalo mnogo vise truda, vremena i novca da smo sve morali sami.
Poenta je da iako je jeftiniji, stan ti ne dopusta mnogo izbora oko komsiluka, sto znaci da nema bas puno mira za one koji su na njega navikli, s druge strane kuca ma koliko pogodnosti imala zahteva odrzavanje i vece troskove,ali onda bar imas svoju ves masinu.To me bas ubija u pojam :)
Postoji opcija da iznajmite kucu renta je 1200 do 1400 cad, bez ukljucenih ostalih troskova i nesto sto zovu rent to own gde ako ste resili da kupite kucu mozete da zivite u njoj dok trazite kredit a rent vam se racuna kao rata otplate.
Stanovi velicine 50 do 60 kvadrata u vecem mestu su od 600 do 800 cad mesecno u vecini slucajeva sa ukljucenim troskovima.Smesno je sto kanadjani racun za struju zovu hidro :)) tako da ne mislite da im je voda preskupa, on bude za stancic oko 50 cad mesecno ali kao sto rekoh u vecini je ukljucen u kiriju.U manjim mestima stanarine su povoljnije pa tako jednosoban stan od 60 do 70 kvadrata kosta oko 550 do 700 cad, a veci dvosobni su od 750 do 800.Parking se placa posebno i kosta oko
30 cad mesecno.Najbolje ako dolazite da vam neko nadje stan, ako ne ceka vas zavitlancija sa agentima i dosta cimanja.
Trazice vam nesto sto zovu kreditna istorija a sto niko ko je dosao u Kanadu nema, to podrazumeva bankovni racun sa dve kirije prva i poslednja sto odmah dajete,sredjene boravisne papire i preporuke od prethodnih stanodavaca (ha, ha)koje naravno nemozete imati...i tako zacaran krug ali uz malo progledavanja kroz prste,podmazivanja i pristajanja da se vezete na godinu dana iako niste bas odusevljeni stanom, naci cete ga.
Neko iznajmljuje basement ili podrumski stan, oni su prilicno jeftini, jeftiniji od drugih stanova, i u ogromnim kucama su i lepo sredjeni.Nekada nekoliko cimera iznajmi celu kucu pa iznajmljuju nivoe ili sobe.Ali posto smo mi porodica sa malim detetom ove varijante nismo uzimali u obzir.
Sto se namestaja tice, spominjala sam garage sale, moving sale i kijiji.ca.Po mom misljenju glupo je doci i u iznajmljen stan uneti novi namestaj, previse se para potrosi u startu a ako resite da se selite videcete da se ne isplati vuci namestaj sa sobom jer su troskovi prevoza prilicnini, isto mislim i o uvozenju namestaja odande, nikada nisam imala nijedno parce namestaja vrednije od 100 eura tako da platiti vise od toga i sredjivati papire za gomilu starudija mislim da ne vredi.
Osim toga, sve sto moze da posluzi svrsi i sto je dzaba je po meni ok, pogotovo sto se ovde "stare " stvari ne mogu meriti sa onim sto se tamo podrazumeva pod starim. Dvosed star godinu dana koji je sluzio za ukras moze da se nadje za 20tak dolara sto je smesno, ali caka je u tome sto vecina namestaja nije funkcionalna u smislu da mozes i da sedis i da spavas na njemu...ima kauceva na razvlacenje ali uglavnom u ikei, ostalo se pravi da odgovara odredjenoj sobi, u skladu sa velikim kucama. Smejala sam se neki dan kada sam videla da neko prodaje namestaj za florida room, u prevodu to je garnitura od ratana za zastakljenu sobu za sedenje :))
eto ja sad muku mucim da nadjem nesto multifunkcionalno a jeftino za ne bas prevelik stan, da moze i da se sedi i spava i da lici na nesto...boje necu komentarisati.Meni to sve izgleda kao da je neko dizajnerima ukinuo likovno u skoli, zapravo raj je za one koji vole persijske tepihe i cvetice svih boja velicina i oblika, zlato, leopardove sare i crnu kozu. Tu su i sumnjive nijanse tamno zelenih i teget ...sta cu kad volim svetlo i jednostavno :))
Sve ostalo tipa case, serpe, krevetnine, escajg moze se naci svuda.Za sitne stvari postoji Dolarama ili sve za dolar, a za vece postoje isto neke prodavnice tipa Bargain ili Winners, Wall mart itd.nabrojah ove jer su jeftine.
Ovaj post pisem vec tri dana jer je Aca poceo da radi 12 sati smene i ja ne mogu da stignem do kompa od klinca.Jos muku muci sa polaganjem za kola, i za sada je morao da pristane na dnevne smene jer jedino tako kolega moze da ga vozi na posao.Inace radi u fabrici metalnih delova za masinom, eto to mu je prvi posao za sad.Plata ce mu nakon 2 meseca probnog za minimalac biti oko 2000 ako se ne varam, nisam sigurna mozda i vise, zavisi.
Smene su 2 dana radis 3 slobodan i obrnuto tako da u 14 dana 7 radi a 7 ne.Radi se nedelju dana dan, nedelju dana noc.
Pa racunajte, sleteli smo 3.06., sada je 24.06., ovde smo 20tak dana imamo kola, stan i posao.
Naravno sve uz svesrdnu pomoc ljudi koje smo ovde upoznali, mislim da bi nam trebalo mnogo vise truda, vremena i novca da smo sve morali sami.
Thursday, June 17, 2010
Hvala :)
Ono sto mnogi ne znaju jeste da smo mi trenutno u kuci ljudi kod kojih smo iznajmili stan.
Pre nego sto smo dobili vize imali smo samo jednog starijeg prijatelja ovde i opciju da ga molimo da nam iznajmi motel dok ne sredimo papire sto traje mesec dana, i da se nadamo da cemo naci neki stancic povoljno.Bili smo prilicno sigurni da cemo proci kroz stresan prelazak sa malom bebom u motelu, bez prevoza i mogucnosti da iznajmimo stan.Nema sanse bez papira, mozda ako se malo doda para gazdi ili agentu...
Par dana nakon sto smo dobili vize sestra mi je rekla zasto ne bih kontaktirala njenog prijatelja sa fakulteta koji je otisao pre dosta godina i zivi u Kitcheneru, cisto da ga pitamo sta nas zanima u vezi dolaska i posla.
Nije nas mrzelo i mi smo ga pronasli na facebook i pricali s njim.Ispostavilo se da oni imaju stan koji ce biti slobodan od jula, cena i lokacija su nam odgovarale i ostalo je da se snadjemo za jun i odemo u motel.
Medjutim oni su (sto potvrdjuje ono moje o dobrim ljudima ovde) rekli da nema potrebe za tim i da dodjemo kod njih u kucu jer ima mesta a oni ionako idu na more i na odmor.Naravno da sam se rasplakala, umesto polu cistog, bucnog motela i snalazenja za krevetac i hranu za bebu, ja sam na tacni dobila smestaj u kuci sa bastom u predgradju sa krevecom i igrackama za bebu, ne mogu da vam opisem kako sam se osecala kad smo stigli.
Ljudi koje smo upoznali mesec dana ranije i to preko neta otvorili su nam vrata i pruzili mnogo, mnogo vise nego sto smo se nadali.Upoznali su nas sa svojim prijateljima da nam se nadju ako nam treba prevoz, koji su svi do jednog takodje divni.Cak su se ponudili da nam pomognu oko posla...
U medjuvremenu nam je i taj drugi prijatelj iz Toronta pronasao stan, koji smo morali da odbijemo,nazalost, doneo nam igracke i stvari od svojih unuka i neke stvari za pokuctvo za pocetak...Zaista ali zaista uvek i svima pomazem ako mogu a da ne ocekujem da mi se to nekad vrati, ali ovo sto su se oni trudili i ucinili za nas obrisalo je svaku sumnju u mojoj glavi u vezi sa svim nasim odlukama vezanim za odlazak i strahovanju kako ce nam ovde biti.
Ne mogu da opisem kako mi je, samo mogu da kazem jedno veliko HVALA, svima ovde i tamo koji su nam se nasli u zivotu kad nam je to najvise trebalo :))
Pre nego sto smo dobili vize imali smo samo jednog starijeg prijatelja ovde i opciju da ga molimo da nam iznajmi motel dok ne sredimo papire sto traje mesec dana, i da se nadamo da cemo naci neki stancic povoljno.Bili smo prilicno sigurni da cemo proci kroz stresan prelazak sa malom bebom u motelu, bez prevoza i mogucnosti da iznajmimo stan.Nema sanse bez papira, mozda ako se malo doda para gazdi ili agentu...
Par dana nakon sto smo dobili vize sestra mi je rekla zasto ne bih kontaktirala njenog prijatelja sa fakulteta koji je otisao pre dosta godina i zivi u Kitcheneru, cisto da ga pitamo sta nas zanima u vezi dolaska i posla.
Nije nas mrzelo i mi smo ga pronasli na facebook i pricali s njim.Ispostavilo se da oni imaju stan koji ce biti slobodan od jula, cena i lokacija su nam odgovarale i ostalo je da se snadjemo za jun i odemo u motel.
Medjutim oni su (sto potvrdjuje ono moje o dobrim ljudima ovde) rekli da nema potrebe za tim i da dodjemo kod njih u kucu jer ima mesta a oni ionako idu na more i na odmor.Naravno da sam se rasplakala, umesto polu cistog, bucnog motela i snalazenja za krevetac i hranu za bebu, ja sam na tacni dobila smestaj u kuci sa bastom u predgradju sa krevecom i igrackama za bebu, ne mogu da vam opisem kako sam se osecala kad smo stigli.
Ljudi koje smo upoznali mesec dana ranije i to preko neta otvorili su nam vrata i pruzili mnogo, mnogo vise nego sto smo se nadali.Upoznali su nas sa svojim prijateljima da nam se nadju ako nam treba prevoz, koji su svi do jednog takodje divni.Cak su se ponudili da nam pomognu oko posla...
U medjuvremenu nam je i taj drugi prijatelj iz Toronta pronasao stan, koji smo morali da odbijemo,nazalost, doneo nam igracke i stvari od svojih unuka i neke stvari za pokuctvo za pocetak...Zaista ali zaista uvek i svima pomazem ako mogu a da ne ocekujem da mi se to nekad vrati, ali ovo sto su se oni trudili i ucinili za nas obrisalo je svaku sumnju u mojoj glavi u vezi sa svim nasim odlukama vezanim za odlazak i strahovanju kako ce nam ovde biti.
Ne mogu da opisem kako mi je, samo mogu da kazem jedno veliko HVALA, svima ovde i tamo koji su nam se nasli u zivotu kad nam je to najvise trebalo :))
Subscribe to:
Posts (Atom)